no postignutih Jevtićevih
treba zadržati obećanjima, i kad go-



POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

DUBRAVA







Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ
Izlazi dva puta mjesečno
Cijena dinara 2.—
Uprava i adm. Dubrovnik



















God.

Dubrovnik, 16 sada JSA ž

Br. 37



Riječ ima Dr. M. Stojadinović

U zadnjih nekoliko godina padalo
je na račun Hrvata i Hrvatske bez-
broj deplasiranih i sofističkih izjava,
na koje se ponajviše, radi vanrednih
prilika, u kojima je živio i zlopatio
naš narod, nije ni smjelo javno rea-
girati, najmanje pak u štampi, sape-
toj sa svih strana.

Ali narod je sve to pamtio, slažu-
ći ogorčenje na ogorčenje, reagira-
jući u duši na sve izazove i poniže-
nja, i primajući natrag u svoje krilo
sve veći broj svojih sinova, koji su

još imali osjećaja da se revolti-

raju, i ponosa da se ograde od uvri-
jeda nanešenih u lice hrvatskom
lavu.

Poslije svih tih žalosnih i krvavih
iskustava u prošlosti, nije nam baš
trebalo da na čelo države dođe bije-
dna figura pomilovanog dezertera sa
fronte, da se sa svojim pokvarenim
društvom  (Lipicaneri, Banić &
Comp.) lakoumno poigru s vatrom
narodno$ nezadovoljstva i ogorče-
nja. Ali i ta je guba spala sa naroda
u nepovrat, a narod .- vječan
narod — ostao je da i dalje pamti
uvrede i nasilja, gledajući kako mu
jedna po jedna otpadaju kraste, pre-
ostale od Jeftićeve gube.

Jedna takva gadljiva krastica za-
svrbila je nedavno jako tijelo hrvat-
skog naroda, kad je g. Nikola Zuber,
načelnik Cetinja i narodni poslanik
biran na Jeftićevoj listi, izrekao ove
riječi na jednom političkom zboru u
Cetinju:

»Cetinje mora ostati centar
»ovog kraja države, kvji se prosti-
»re od Neretve do Bojane i Raške.
»To traže naša prošlost, naše sta-
»re tradicije, naša borba, kao i
»zdravi politički razvoj ovog na-
»roda ove državotvoine  pokraji-
»ne. I zato mogu ustvrditi sigurno,
»a da ne budem demantiran, da
»vlada dra. Stojadinovića stoji na
»istom stanovištu te da će Cetinju
»biti osigurano da odigra onu dr-
»žavotvornu ulogu, koja mu pri-
»pada na prostoru od Neretve pa
»do Bojane i Raške.«

Kad se ne bi radilo o jednom poli-
tičkom govoru pred izbornicima, u
času kad malobrojne izbornike jefti-
mandata

vor ne bi bio uperen proti hrvatskim
krajevima današnje Zetske banovi-
ne, rekli bismo da je gospodin
Zuber hulio Boga svojim riječima,
Ali kad pomislimo, da je to učinjeno
svijesno, i kada uočimo, da je to i

“ozbiljno mišljenje, te da je g. Zuber

samo liz neke neopreznosti nešto od-

više jasno rekao ono šte on i njemu
biiski u svojim glavama misle, onda
je potrebno da se na to obazremo.

Nama je dobro poznato, da su
»prošlost i tradicije kraja od Neret-
ve do Bojane« samo fraza u ustima
6. Zubera i njegovih sumišljenika, jer
samo krajnje nepoznavanje historije
može nekome da dadne smjelosti za
takvu tvrdnju.
Dubrovačke republike nije nikad
imao niti zajedničkih granica sa ne-
kadanjom Crnom Gorom, s kojom se
danas identificira Zetska banovina
(vidi »Ilustrovani zvanični Almanah-
Šematizam Zetske banuvine«, izda-
nje Kr. Banske uprave Zetske bano-
vine, štampano u Državnoj štampa-
riji u Sarajevu, 1931 g. strana 53). A
pri riješavanju narodnih pitanja tra-
žiti labave argumente daleko u pret-
historiji, u starom vijeku ili ranom
srednjem vijeku kada Dubrovnika

Teritorij nekadanje

. takoreći još nije ni bilo, manje je so-

lidno nego li talijansko nastojanje da
na bazi gomile mrtvog kamenja po
našem primorju svojata n. pr. Split
ili Perast!

Dakle, ni prošlost ni tradicija ne
traže, niti imaju ikakve podloge da
traže išta od onoga što navodi $.
Zuber. Ako tko što traži, onda se tu
radi o savremenim apetitima, a 6.
Zuber i za te apetite nalazi »savre-
mene« argumente, na koje regbi po-
laže nešto više važnosti nego li na
one »historijske«. On naime kaže:
»To traži naša borba, kao i zdravi
politički razvoj ovog naroda ove
državotvorne pokrajiine«,

Da izvagnemo i te »argumente«
ovog maksimalističkog pretstavnika
kasno procvalog crnogorskog impe-
rijalizma! Na koju li borbu cilja tu g.
Zuber? Da nije na svjetski rat? Da-
kle, Jeftićevi narodni poslanici na-
vlače sada još i osvajačke čizme, na-
kon 17 godinal A što je
onda bilo Oslobođenje i Ujedinjenje?
Zar se pred našim očimu nisu razvi-
jali događaji? Zar se nije vidjelo ku-
da nas je povela ta
politika? A što je onda bila deklara-
cija Niške skupštine? A  Krfski
pakt? A Wilsonova načela, koja su
oborila centralne sile? A sve drugo?
Zar u svim tim principima, koji sači-
njavaju moralni temelj današnje Ju-
goslavije, ima ma i jedan klin, o koji
bi g. Zuber i njegovi istomišljenici
mogli da objese svoj cimer »borbe i
zdravog političkog razvuja svoje dr-
žavotvorne pokrajine ?«

Konačno, mogli bismu s pravom

da postavimo pitanje, u kojem smi-



PEREZ a“



Osuda je

Nekoliko dana prije početka škol-
ske godine pojavio se je na mjesti-
ma za javno oglašivanje jedan ne-
običan oglas. Najprvo su se iskupili
penzioneri sa nataknutim naočalima
da po svome običaju pročitaju sve od
broja protokola do završnog datu-
ma. Zanimljivi sadržaj privukao je
odmah zatim i ostalu publiku sve do
malene djece, koja su baš najviše
čudnovatim oglasom bila zaintere-
sovana. Možda su se n.nogome od
njih zasuzile oči, a mnogome se _ je
sigurno oteo uzdah, Naša siromašna
djeca dobila su »invit« od Herceg-
novske općine da tamo pohađaju
Učiteljsku školu. = Tragedija  na-
šeg kulturnog žarišta ne treba ko-
mentara. Jer bez komentara proces
umiranja odigravao bi se nesmetano,
poprimajući forme i etape koje po-
buđuju skrivene osjećaje samilosti.
Ali nasilno umiranje rađa osjećaje
poniženog i uvrijeđenog:

Osuda je izrečena. Svi smo joj se
nadali, svi smo je očekivali a opet
svi smo u času njezinog izricanja
ostali = zaprepašteni. =— Dubrovačka
»preparandija« davno je osuđena na
smrt, samo je lizricanje osude od-
gođeno do prošlih dana. Još u toku
prošle godine mi smo prigodom  60-
godišnjice ovog zavoda donijeli na
pivoj strani članak pod naslovom
»Osuđena na smrt«. Naš članak nije
imao u sebi ničeg proročanskog, jer
nije bilo teško predviđeti ono što do-
lazi kao neminovni rezultat spleta
raznih dogođaja posljednjih deset

izrečena
$odina. Osuda je izrečena po siste-
mu, davno utvrđenom, u njeno izri-
canje diktirali su neumorni trudbe-
nici degradacije Dubrovnika. Otvo-
rene su Učiteljske škole u mnogim
nijestima Zetske banovine, otvorene
su čak i u mjestima koja nemaju baš
nikakvu kulturnu tradiciju, samo se
u Dubrovniku nije mogao ponovno
otvoriti prvi razred. Svi vi, koji cije-
nite kulturno bogatstvo Dubrovnika
i njegov udio u zajednici, ne zabora-
vite, da Dubrovnik nije ni 32-drugi
rad u našoj državi, iako ste vjero-
vali da mu je po kulturnim kapitali-
ma mjesto među prvima. Jer, dok .je
u 32 grada otvoren sada prvi razred,
Dubrovnik je doživio da njegovu dje-
cu pozivlje Hercegnovi na školova-
nje. Politika izjednačenja traži de-
$radaciju Dubrovnika, a jer se je za
nekoliko vjekova istrčao naprijed
pred ostalim »žarištima« Zetske ba-
novine, treba da nekoliko vjekova
pričeka one, koji su zaostali,

Sve je uzalud... Kulturni i histo-
rijski argumenti postaju objekat is-
mjehivanja u očima majstora zaku-
lisnog života. A da ne zaboravite
spomenut ćemo vam da je gospar
Miće jednog historijskog dana sa ta-
race općinske zgrade energičnim
glasom podviknuo: »Dubrovniče, bu-
di sretan, ponosan i zadovoljan!« A
malo kasnije — dvije ili tri godine
--- iz istih usta, sa pozornice Bondi-
nog Teatra, prolomio se je povik:
»Dubrovniče, ponižen si 1 uvrijeđen«.

Zalimo roditelje i djecu

školskom
okuplja
Sonorni

Oživjele su naše ulice
djecom koja se u grupama
pred knjižarskim izlozima.
dječji glasovi obraćaju pažnju prola-
znika. Ovako skupljene mogli ste ih
u prošlim danima naći sumo na ku-
palištu ili na plivačkim utakmicama.

Diskusija je živa, vrlo živa, jer se
skoro samo govori o školi i školskim
knjigama. Djeca se zajedno sa svo-
jim roditeljima interesuju za školske
udžbenike, koji se, uz ogorčenje rc-
diteljskog špaga, mijenjaju svake go-
dine a katkad i više pulta na godinu.

slu je državotvorna ta pukrajina, ko-
ja radi svog (7) »zdravog političkog
razvoja« traži proširenje preko Orje-
na, gdje se to proširenje smatra izi-
$ravanjem i sprdnjom svih moralnih
i nacionalnih principa? A kad bismo
počeli da nižemo upite, mogli bismo
ih nanizati stotinu, kao a . pr. i taj,
u čemu se sastoji »državotvorna ulo-
$a« Cetinja na prostoru od Neretve
pa do Bojane« i na koji je način mi-
sli provoditi? Ako sve ono, što smo
do danas doživjeli, ima da posluži
kao ilustracija te državotvorne mi-
sije, onda mogu ti samozvani drža-
votvorci da i buduće rezultate svoga
rada prosude prema današnjim re-

zultatima, koji ih sigurno ne odu-
ševljuju!

Ali mi nećemo da stavljamo takve
upite g. Zuberu ni njegovim  istomi-
šljenicima, kad oni pokazuju da ne-
znaju što se je kod nas i u svijetu |
dogodilo prije nego li su se oni po-
čeli da bave politikom, Mi pitamo
pretsjednika vlade g. Dra. Stojadi-
novića; želi li on da Cetinje i dalje
i&ra ovakvu svoju »državotvornu
ulogu« među Hrvatima Dalmacije i
to na način kako to zamišlja g. Zu-
ber, i da li baš ničim neće demanti-
rati 6. Zubera radi ovog eklatantnog
primjera »izazivanja plemenske ne-
trpeljivosti«? Y.