POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU * e GE ze e m == oka zem “aos + ogejno pvee e o ijo to Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ Izlazi dva puta mjesečno Cijena 1.— dinar Uprava i adm. Dubrovnik Dubrovnik, 715 Veljače 1936 Br. 46 Usromeni Matije Gubea i Antun Radića Sva hrvatska štampa posvećuje ovih dana članke Matiji Gubcu i An- tunu Radiću čijoj uspomeni je posve- ćena sedmica od 9 do 16 veljače. Matija Gubac i Antun Radić. Odi- jeljeni vijekovima našli su se ipak na istoj, još neuzoranoj njivi seljačkog pokreta težeći jednom cilju. Matija Gubec ustao je u obranu golih živo- ta izrabljenih kmetova a jer izrablji- vanju nije bilo kraja, morav se je la- titi mača da prolijevanjem krvi izvo- juje slobodu i pravdu za seljaka. Su- ština ovih riječi nema prizvuk zgo- dno odabranih parola, kad se zna da je seljaštvo u XVI vijeku bilo izvr- gnuto nevjerojatnim progonima go- spodujuće vlastele. Kmet je bio u pravom smislu rob jer je njegovim golim životom i životima čitave po- rodice slobodno raspolagav gospo- dar-vlastelin. Nasilja i zulumi bila su na dnevnom redu. O časovitom hiru vlastelina ovisio je život kmeta nad kojim se je bez ikakve odgovornosti . mogla izvršiti smrtna kazna. Strada- nja naših seljaka živo je opisao Ilija Gregorić u izjavi o Franju Tahiji. Saslušanje je izvršeno u Beču 4 ma- oja 1573 god. a tu se među ostalim čitaju 1 ovi redci: »Kad bi Franjo Ta- hij imao starog konja koji nije ništa vrijedio, dao bi ga imućnom kmetu, koji bi ga platio. Kad mu se je vino pokvarilo, podjelio ga je među kme- tove, koji su mu ga morali platiti, ako. bi se ko tomu odupro, odnio bi mu konja ili govedo. Kmetovi su mu stoku uzdržavali, i ako bi što crklo, morali su platiti u gotovon« novcu, a nikako zamjenom, Kmetovi su mu morali hraniti i čuvati lovaćke pse f, ako bi se koji izgubio ili hpsao, mo- rali su dati za psa vola, >Ti bi kmetovi bili još trpjeli, da ni- je Tahi njihove kćeri i djevice nekr- šćanski i tiranski silio., Poslije smrti žene, kad ne bi koji kmet došao na rabotu bilo radi kojeg razloga, nego bi poslao kćer ili službenicu, Tahi bi izjašio iz dvora u polje, pregledao bi žene i koja bi mu se svidila, dao bi je po svojem slugi. u dver dovesti, gdje bi se morala svući. Kad bi mu se koja svidjela, dao bi je okupati i onda bi se s njom zabavljao. I meni oje Tahi oduzeo imanje, vinograde, konje i stoku, što je sve vrijedilo oko 200 dukata«, iri (Iz članka prof. Belasa u Jadran. Dnevniku) Ovaj dragocjeni iskaz daje jasnu sliku seljačkoj buni koju je predvo- dio Matija Gubec za slobodu i prav- kralj, kako se je prije često mislilo, | niti je seljačka buna djelo ambicija z čovjeka da se gonjen častohlepljem . domogne krune hrvatskog naroda, Jedini pokretač seljačke bune je se- ljačka misao koja je već onda bila ži- va u svijesti hrvatskog seljaka. Se- ljak je onda kao i danas tražio os- tvarenje zajednice u kojoj će vladati pravda, sloboda i jednakost. Buna Matije Gubca, kao i sve slične bune kod drugih naroda, imala je tragičan završetak, Pošto je njegova vojska bila potučena kod Stubice 9 veljače $cd, 1573, Matija Gubec je bio izve- den na stratište gdje je 15 februara okrunjen usijanom željez. krunom. Uspomena na Matiju Gubca osta- la je kroz vijekove živa. Izrabljivani seljak nije mogao zaboraviti borbu protiv tirana a niti se je mogao od- reći želje da jednom postigne najele- mentarnije pravo čovjeka. Na oko ona je bila mrtva a trebalo je samo novo vrijeme da se opet u raznim formama pojavi svježa i živa, pre- puna životne snage novih seljačkih generacija. Kazali smo u početku da Matiju Gubca i Antuna Radića dijele vije- kovi. Borac Gubec i nosioc seljač- kog pokreta u XVI vijeku našao je poslije tri vijeka ideologa u Antunu Radiću. sinu seljačkih roditelja. Ro- odio.se je u selu gdje je i primio prve životne. utiske, NNaučenjak, filozof i književnik, formulisao je u filozof- skim naziranjima ono.što je vreme- nom postala podloga ideologiji Hr- vatskog seljačkog pokreta, Stanovi- šte je Antuna Radića da je seljaštvo, kao široki narodni kolektiv, jedini i najvažniji faktor u svim pitanjima Javnog života, Seljaštvo je temeljni kamen čitavog pokreta sa. svojom posebnom. autohtonom .kulturom, po- niklom iz krvi i duše naroda. Ante Radić nije _ se. zaustavio na svojim filozofskim razmatranjima ne želeći da ostane samo teoretičar. On je potražio kontakt sa narodom iz- davajući kroz više godina časopis »Dom« i baš.u ovom listu Ante Ra- dić izradio je svoje temeljue ideolo- ške misli o Hrvatskom seljačkom pokrelu. Umro je god, 1919 ne doživjevši snažno strujanje hrvatskog seljačkog pokreta predvođenog pok, Stjepa- nom Radićem a koji se je posljednjih godina pod vodstvom Vladka Mače- ka potpuno identificirao sa cijelim hrvatskim narodom, stvortvši skla- dnu harmoniju grada sa selom.. Uspomena na Matiju Gubca i An- tuna Radića evocira nam. sjećanje i na ostale velikane hrvatskog seljač- kog pokreta koji su se predano i he- rojski borili za pravdu i slobodu hr - vatskog seljaka. a po tome i čitavog hrvaiskog naroda... Dubrovnik ad sirotinji grada i okolice U nepunu sedmicu do sada je isakupljeno oko 70.000.— dinara : u novcu i u naravi. — Sjajni moralni i materijalni uspjeh velikog hrvatskog plesa u Bondinu teatru Veliki ples hrvatskih kulturnih društava održan dne 8 veljače t. g. u Bondinom Teatru, pretvorio se je u značajnu manifestaciju kulture, soci- jalnosti i rodoljublja hrvatske Ate- ne. Još smo pod dubokim dojmom tog događaja koji nam vpravdano evocira vedre misli i jasne poglede u budućnost naše ispaćene Domovi- ne. U jednu riječ svi, građani, radni- ci i seljaci, bogati i siromašni, hrvat- sko svečenstvo, inteligencija i naši obrtnici, svi su došli i svi su ispunili onaj najpreči i najsvetiji poziv Čo- vjeka — ljubav bližnjemu, bol za one koji su prepatili, u suzama se okupali ali nikad nezanjekali sebe i svog hr- vatskog roda, 1 progovorila je skladno i dosto- jenstveno, bez i jednog pomučenog akorda Duša slobodarskog dubro- vačkog puka, toliko snažno toliko poletno, da se starom dubrovačkom djedovinom taj zanos širi poput snažnog vjetra, drmajući krovovima i ognjištima onog dragog dubrova- čkog sela u kojem leži brižno čuva- na ljubav za Slobodom. Dali smo, doprinijeli smo i datiće- mo, jer eno na malenim vratima gor- dog Lovrijenca slova postaju sve ve- ča, sve čitljiva. Vijekovi govore gla- som silnih osvetnika: Non bene pro toto Libertas venditur auro! | Ne, i nikad ne, za zlato čitavog svijeta ne prodaje se sloboda, a naša čovječanska pomoć neka utare siro- tinjske suze njezinim prvoborcima, ko Još oko 6 h. pos. p. stigla je prva grupa autobusima sa preko 100 selja- ka i seljanka u svojim bogatim dubro vačkim nošnjama. Ulice grada dobi- vaju najsvečaniju sliku, Ne desetki, već stotine i hiljade svrstavaju se u redove i čekaju da budu pušteni u zgradu teatra, da ga vide, Unutra se vrše užurbano zadnje pripreme. .Tu je oko 70 gospođa koje s najvećom požrtvovnosti uređuju hiliade stiglih darova. Tu su poletni omladinci koji ioš vrše zadnje radove na dekoraciji. Bondin teatar već pliva u moru svi- jetla i boja hrvalske trobujnice po- mješane grbovima dubrovačke slo- bode. Dekoracija djeluje poput fan- tastične. priče i teatar nija više tea- tar već raskošna narodna sabornica. Već oko 8h, ogromna je masa. prekrila placu kralja Tomislava ot- varajući špalir posjetiocima. plesa.. Glavna vrata teatra širom su otvo- rena. Gusti špalir seljaka i građana- u najsvečanijim nošnjama pozdrav- ljaju posjetioce. Taj prizor djeluje uzbudljivo i veličanstveno poput sjaja velebnih vrata kraljevske pa- lače. Za nekoliko minuta zgrada je tea- tra bila prepuna, Tačno u 9 h. sve-- čanim kolom otvoren je ples. I samo u prvih par taktova bila je slika ve- ličanstvenih boja zaokružena. Stari je župski lijeričar na ifreskima Bu- kovčevog plafona oživio. Stotine na- ših ponosnih seljaka i seljanka po- mješali su se hiljadom građana, da jedna ugledna Englezica spravom us- klikne: >A tko su pravi seljaci?« I ovaj značajan upit daje jednu mar-. kantnu i mnajbitniju karakteristiku čitavoj priredbi. Pitomi dubrovački puk stajao je ponosan uz bok nesto- ra dubrovačkog plemstva i gospara, Od 9 h. veče do 6 h, u jutro ostala je nedirnuta i ničim nepomučena ta E slika. Pig o Predsjedništvu hrvatskih kultunihk | društava treba izraziti osvbito pri- znanje za uloženi trud i požrtvov- | nost. Jednako treba istakyuti požr- ivovne gospođe, gospođice i gospo- du obučenu u narodnim dubrov. no- | šnja. Bogate i najfinije večernje toa- lete naših dama jedva da su se mo- gle takmiti u moru narodnih nošnja. Priključujući ćisti prihod plesa živoj akciji — odbora za zim- sku pomoć grada i sela — do ovog časa Dubrovnik je dao oka | 70.000 din. u novcu i naravi određe- nih sirotinji, 0 Kako smo informirani ovih će da- na stići i šest vagona kukuruza za dubrovački kotar, kojeg šalje zagre- bački odbor zauzimanjem narod. za- stupnika g. prof. Roka Mišetića. Engleska. revija | o Dubrovniku. Engleska turistička revija »Ihe Wanderer« | donosi u januarskom broju dva članka sa slikansa o Du- brovniku iz pera engleskog publici- | ste g. Edwards-a, Jedan članak mosi naslov »Dubrovnik — biser | Jadra- | na« a drugi »Kneževa paleća u Du-- Drovpaieh 0 o