Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ Izlazi dva puta mjesečno Cijena 1.— dinar | Uprava i adm. Dubrovnik Dubrovnik, 7 Travnja 7936 Br. 49. su davno naši mijenduli na Ko- nalu, po Lapadu i u sv. Jakobu. Procavćeli su i zavonjali' u svim đardinima i po svim docima. Zavonjalo je cvijeće i ispunilo uadaj dahom proljeća. Ljfužno jesunce opet zagrijalo;“ i pupci su prolistali. Po gori i kršu rascvala se žuta kapinika, lale, ca- revići i vihojlice a po baštinama ljubice. u arlama: skrivene Ježuri ,marčane bure,, naježili su more, a zemljom struji mi- Tisavi povjeterac. Povratile su se i raspjevale lastavice i čiope. 1. sve je opet vedro i nasmijano na vrućem suncu južnog neba. A sunce? Grije i budi uspavale gušterice, cvijeće, šume, zemlju, ljude i nade. O, hvala Bogu, svi smo te dočekali, mladi i stari dobri i zločesti, svi koji smo te željkovali proljeće naših dana! - proljeće naših snova ! A ti, vječno mlado i vječno lijepo, dolaziš pozlaćeno suncem, ispunjeno pjevanjem - ptica, mi- risom cvijeća i mora, posmijehom nade života. Dolaziš svima koji su u tebe vjerovali i strpljivo te očekivali u danima tmurne i tjeskobne zime, prepune studeni i sjete. Dolaziš kao nasmijani pobjed- nik, kao preteča velikog Uskrsa. / sve naše nade i svi naši snovi evo su oživjeli, jer si nam opet došlo, naše predrago proljeće ! Prije nego padne odluka Riječ je o Gružu i njegovoj novoj željezničkoj stanici, Riječ je o gruš- koj obali dugoj nešto više od jednog kilometra, koja znači u našoj pomor- skoj trgovini, ali i u našem turizmu, alfa i omega svega. Ako naše stanovište kav mjesnog glasila i ne bude moglo da zadovolji svih i sve, ako se nađu oni koji će se i uzrujati, sve nas to nemvže poko- lebati u uvjerenju, da je jedino i izla- zno riješenje ovog, radi eskudnosti prostora, mučnog problema, predlog Dubrovačke općine t.j, da se nova željeznička stanica sagradi na novoj obali vis a vis sv, Križa, Da nebi bila industrija drva prikraćena prosto- rom, Općina dalje predlaže, da se istima dade prostor na dnu Kantali- ća, kojega je Općina tražila za iz- gradnju javnih skladišta, dok bi se ova podigla niže prama Batahovini na novoj obali koju će izgraditi firma . Banazi Rusko, . Gradnja nove željezničke stanice u Gružu samo za željeznički putn saobraćaj bila bi jedno polovično : po interes zemlje loše i skupo rije- šenje najvažnijeg problema turistič- kog centra. Jest, svaki je kvadratni metar na gruškim slagalištima drva dragocjen za našu pomorsku privre- du i toga budimo svijesni, Ali budi- mo svijesni gdje, kako i na neugle- dan način za grad i čitavu zemlju pri- mamo godišnje u onoj užasnoj slici desetke hiljada naših gosti, koji gra- du, njegovoj privredi ii čitavoj državi nose godišnje sigurno, gospodo, ba- EE ZERP RENE ..gradnju neke rem toliko koristi i prihoda koliko drvo na gruškoj obali. Stanica na Novoj obali kao rapre- zentativna zgrada sa svojim vrtom, s jednu stranu za željeznički putni saobraćaj, dok s drugu stranu za po- morsko-putni saobraćaj u kojoj bi is- todobno bile smještene carinske pre- 6ledne dvorane i čitav ostali moder- ni konfor, donieti će državi, gradu i privredi velike koristi, Sva druga riješenja previše su je- dnostrana da bi mogla znaciti zaštitu općih interesa. Ponavljamo, na jednom kilometru Sruške obale, nemoguće je dalje ra- zvijati čitav lučki promet bez velikih šteta po našu trgovinu i turizam, pa je mišljenje naših prvih privrednih auktoriteta, da treba širiti obalu u pravcu Rijeke, a ne u pravcu Batale, više nego tačno. Na pitanje s kojim sredstvima, od- Sovorit ćemo kratko, sredstvima koja bi se utrošila za iz- Potpuno nove pomor- ske luke na drugom mjestu jadran- ske obale. Ali potrebita je odmah i još jedna konstatacija, da bi produ- ženje obale u pravcu Rijeke, izgrad- nja direktnog prilaza željeznice u Rijeku i sve ostalo bilo _ po državu znatno i neuporedivo financijski po- voljnije nego izgradnja potpuno no- ve luke. Predlaženo riješenje prvoš pro- blema nove stanice od strane Općine dubrovačke, ostaje kao najbolje i je- dino moguće! NENADNA VIZIJA (The Sudden Vision) Škotlanđanin, R. C, Bruce Lockhart, izašao je na svjetski glas svojom knji- $om »Memoirs of a British Agent«, u kojoj je prikazao svoja iskustva, u svojstvu britanskog agenta u Moskvi, za vrijeme boljševičke revolucije. Od boljševičke tamnice a možda i od stri- jeljanja, spasa ga je britanska vlada zamjenom za Litvinova. Po povratku iz Rusije Mr. Lockhart služio je kao trgovački atašej kod britanskog po- slanstva u Pragu, a poslije je stupio u službu engleskih bankarskih interesa koji su opet bili interesirani u ban- karskim poduzećima u Centralnoj Ev-: ropi i u Jugoslaviji. Svoja iskustva u Pragu, Beču, Pešti, Zagrebu i Beo- &radu i u šumama povrh Risna (Voj- nović-Freeman) prikazao je Mr. Lo- ckhart u drugoj svojoj knjizi »Retreat trom Glory«, Lockhart je nenatkriljiv u slikanju ljudi, događaja. Svoj prvi dolazak u Dubrovnik on prizcra i nam ovako prikazuje u drugoj svojoj knjizi »Retreat from Glory«. (Povla- čenje od Slave): Najviše putnika dolazi prvi put u Dubrovnik morskim puten. Ja sam ušao sa istoka, nakon strna silaza sa brda. Bilo je šest i po izjutra, i ne- nadna vizija tolikog čara oduze mi dah, Sinja tišina mora, sivo-bijeli zi- dovi ove male ali još nepokvarene Venecije i redovi svečanih cipresa usadiše Dubrovnik u moje srce na prvi pogled, Jedan moj prijatelj mi reče, da će dalmatinska obala pot- punije zadovoljiti moj smisao ljepote od ijednog mjesta što sam ga ikada posjetio. Danas, nakon. mmogih po- sjeta, spreman sam da se saglasim s njim. Priroda nema ništa ljepšeg da: nam ponudi od ove, brdima ozidane, obalne crte, i od bisera njezine mili- ne — Dubrovnika, Ostavivši svoj prtljag u hotelu, izi- doh na Placu, glavnu gradsku ulicu. Dok sam prolazio kroz vrata od Pi- la, jedna grupa dalmatinskih seljan- ki, u svojoj šarolikoj narodnoj nošnji, sa onim istim = = krepko je izmicala ulicom, Dok sam ih promatrao, prođe pokraj mene je- dan svećenik i, okrenuvši na lijevo, nestane u jednom posvođenom ulazu. | Pođoh za njim i nađoh se u zatvore- nom vrtu sa palmama, sa lemunima | i narančama punim voća, Nasred vrt- ne stazice bila je malena ćesma sa | likom Sv. Franje. Pun zahvalnosti za toliko miline odoh na misu, pobrzah na ulicu da čim više razgle- dam grad kroz kratko vrijeme što mi je ostajalo na raspolaganju. Dok ga Napoleon god. 1812., ne osvoji i ne prisajedini Ilirskom Kraljestvu, grad je bio nezavisnom republikom, God, 1814 bješe dan Austriji koja ga je držala do konca Velikog Rata. Sa- < svojim originalnim ud da je povraćen a tada. dale hrvatskim vlasnicima. Stanovnici, ži- lavi Slaveni, sačuvaše ponosne tra- dicije svoje drevne nezavisnosti, ali slava arhitekture je venecijanska. Skoro svaka kuća je perfektna. Sko- ro se ništa nije promijenilu od šes- | naestog vijeka. Druga vrata zatvara- ju južni kraj ulice i, prošavši kroz njih, iziđoh na ribarnicu, gdje tucet suncem pocrnjelih ribara dotezahu mrežu. Preda mnom, blistajući na ju- tarnjem suncu, ležaše Lokrum, neka- | dašnji otočni dom zlousudnog meksi- kanskog cara Maksimilijana. Od ta- da istražio sam svaki kutić Dubrov- | o sam na Lokrum tucet. zapad | nika, Prelazi puta da posmatram ishod i sunca. Ali kada pokušam da sebi predočim mjesto, uvijek mi se po- vraća impresija onog prvog novem- barskog jutra. Nikada nisam prošao dva tako savršena sata. I kađa se pr- vi put sjetih vremena i pogledah na sat, bilo je devet i po. U đeset sati morali smo autom otputovati k našoj | crnogorskoj šumi, .,., (Preveo L F.L — V). T Stjepan Javor U KAZNIONI U on MITROVICI MARTA SKK JAVOR, KO- JEM JE POSLJEDNJIM KRALJE- | VIM UKAZOM O POMILOVANJU SNIŽENA KAZNA OD 15 GODINA S NA 8 GODINA ROBIJE. MRTVO TIJELO PRENESENO | MIROGOJ | ODAKLE JE U PONEDJELJAK POSLIJE PODNE SLIJEDIO VELI- | ČANSTVENI SPROVOD. STJEPA- NA JAVORA DOPRATILO JE DO > JE U ZAGREB NA VJEČNE KUĆE 30,000 (SLOVIMA: TRIDESET HILJADA) HRVATA NA ČELU SA HRVATSKIM NA- | RODNIM PREDSTAVNICIMA. “