Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ
Izlazi dva puta mjesečno
Cijena 1.— dinar |
Uprava i adm. Dubrovnik





















Dubrovnik, 7 Travnja 7936

Br. 49.

















su davno naši mijenduli na Ko-
nalu, po Lapadu i u sv. Jakobu.
Procavćeli su i zavonjali' u
svim đardinima i po svim docima.
Zavonjalo je cvijeće i ispunilo
uadaj dahom proljeća.

Ljfužno jesunce opet zagrijalo;“

i pupci su prolistali.

Po gori i kršu rascvala se žuta
kapinika, lale, ca-
revići i vihojlice a po baštinama
ljubice.

u arlama:

skrivene

Ježuri ,marčane bure,, naježili

su more, a zemljom struji mi-
Tisavi povjeterac.

Povratile su se i raspjevale
lastavice i čiope.

1. sve je opet vedro i nasmijano
na vrućem suncu južnog neba.
A sunce? Grije i budi uspavale
gušterice, cvijeće, šume, zemlju,
ljude i nade.

O, hvala Bogu, svi smo te
dočekali, mladi i stari dobri i
zločesti, svi koji smo te željkovali
proljeće naših dana! - proljeće
naših snova !

A ti, vječno mlado i vječno
lijepo, dolaziš pozlaćeno suncem,
ispunjeno pjevanjem - ptica, mi-
risom cvijeća i mora, posmijehom
nade života.

Dolaziš svima koji su u tebe
vjerovali i strpljivo te očekivali
u danima tmurne i tjeskobne zime,
prepune studeni i sjete.

Dolaziš kao nasmijani pobjed-
nik, kao preteča velikog Uskrsa.

/ sve naše nade i svi naši snovi
evo su oživjeli, jer si nam opet
došlo, naše predrago proljeće !

Prije nego padne odluka

Riječ je o Gružu i njegovoj novoj
željezničkoj stanici, Riječ je o gruš-
koj obali dugoj nešto više od jednog
kilometra, koja znači u našoj pomor-
skoj trgovini, ali i u našem turizmu,
alfa i omega svega.

Ako naše stanovište kav mjesnog
glasila i ne bude moglo da zadovolji
svih i sve, ako se nađu oni koji će se
i uzrujati, sve nas to nemvže poko-
lebati u uvjerenju, da je jedino i izla-
zno riješenje ovog, radi eskudnosti
prostora, mučnog problema, predlog
Dubrovačke općine t.j, da se nova
željeznička stanica sagradi na novoj
obali vis a vis sv, Križa, Da nebi bila
industrija drva  prikraćena prosto-
rom, Općina dalje predlaže, da se
istima dade prostor na dnu Kantali-
ća, kojega je Općina tražila za  iz-
gradnju javnih skladišta, dok bi se
ova podigla niže prama Batahovini

na novoj obali koju će izgraditi firma
. Banazi Rusko,

. Gradnja nove željezničke stanice
u Gružu samo za željeznički putn

saobraćaj bila bi jedno polovično :
po interes zemlje loše i skupo rije-
šenje najvažnijeg problema turistič-
kog centra. Jest, svaki je kvadratni
metar na gruškim slagalištima drva
dragocjen za našu pomorsku privre-
du i toga budimo svijesni, Ali budi-
mo svijesni gdje, kako i na neugle-
dan način za grad i čitavu zemlju pri-
mamo godišnje u onoj užasnoj slici
desetke hiljada naših gosti, koji gra-
du, njegovoj privredi ii čitavoj državi
nose godišnje sigurno, gospodo, ba-
EE ZERP RENE



..gradnju neke

rem toliko koristi i prihoda koliko
drvo na gruškoj obali.

Stanica na Novoj obali kao rapre-
zentativna zgrada sa svojim vrtom,
s jednu stranu za željeznički putni
saobraćaj, dok s drugu stranu za po-
morsko-putni saobraćaj u kojoj bi is-
todobno bile smještene carinske pre-
6ledne dvorane i čitav ostali moder-
ni konfor, donieti će državi, gradu i
privredi velike koristi,

Sva druga riješenja previše su je-
dnostrana da bi mogla znaciti zaštitu
općih interesa.

Ponavljamo, na jednom kilometru
Sruške obale, nemoguće je dalje ra-
zvijati čitav lučki promet bez velikih
šteta po našu trgovinu i turizam, pa
je mišljenje naših prvih privrednih
auktoriteta, da treba širiti obalu u
pravcu Rijeke, a ne u pravcu Batale,
više nego tačno.

Na pitanje s kojim sredstvima, od-
Sovorit ćemo kratko,
sredstvima koja bi se utrošila za iz-
Potpuno nove pomor-
ske luke na drugom mjestu jadran-
ske obale. Ali potrebita je odmah i
još jedna konstatacija, da bi produ-
ženje obale u pravcu Rijeke, izgrad-
nja direktnog prilaza željeznice u
Rijeku i sve ostalo bilo _ po državu

znatno i neuporedivo financijski po-

voljnije nego izgradnja potpuno no-
ve luke.

Predlaženo riješenje prvoš pro-
blema nove stanice od strane Općine
dubrovačke, ostaje kao najbolje i je-
dino moguće!



NENADNA VIZIJA

(The Sudden Vision)

Škotlanđanin, R. C, Bruce Lockhart,
izašao je na svjetski glas svojom knji-
$om »Memoirs of a British Agent«, u
kojoj je prikazao svoja iskustva, u
svojstvu britanskog agenta u Moskvi,
za vrijeme boljševičke revolucije. Od
boljševičke tamnice a možda i od stri-
jeljanja, spasa ga je britanska vlada
zamjenom za Litvinova. Po povratku
iz Rusije Mr. Lockhart služio je kao
trgovački atašej kod britanskog  po-
slanstva u Pragu, a poslije je stupio u
službu engleskih bankarskih interesa
koji su opet bili interesirani u ban-
karskim poduzećima u Centralnoj Ev-:
ropi i u Jugoslaviji. Svoja iskustva u
Pragu, Beču, Pešti, Zagrebu i Beo-
&radu i u šumama povrh Risna (Voj-
nović-Freeman) prikazao je Mr. Lo-
ckhart u drugoj svojoj knjizi »Retreat
trom Glory«, Lockhart je nenatkriljiv
u slikanju ljudi, događaja.
Svoj prvi dolazak u Dubrovnik on

prizcra i

nam ovako prikazuje u drugoj svojoj
knjizi »Retreat from Glory«. (Povla-
čenje od Slave):

Najviše putnika dolazi prvi put u

Dubrovnik morskim puten. Ja sam
ušao sa istoka, nakon strna silaza
sa brda. Bilo je šest i po izjutra, i ne-
nadna vizija tolikog čara oduze mi
dah, Sinja tišina mora, sivo-bijeli zi-
dovi ove male ali još nepokvarene
Venecije i redovi svečanih cipresa
usadiše Dubrovnik u moje srce na
prvi pogled, Jedan moj prijatelj mi
reče, da će dalmatinska obala pot-
punije zadovoljiti moj smisao ljepote
od ijednog mjesta što sam ga ikada
posjetio. Danas, nakon. mmogih po-
sjeta, spreman sam da se saglasim
s njim. Priroda nema ništa ljepšeg da:
nam ponudi od ove, brdima ozidane,
obalne crte, i od bisera njezine mili-
ne — Dubrovnika,

Ostavivši svoj prtljag u hotelu, izi-
doh na Placu, glavnu gradsku ulicu.
Dok sam prolazio kroz vrata od Pi-
la, jedna grupa dalmatinskih seljan-
ki, u svojoj šarolikoj narodnoj nošnji,

sa onim istim

= =

krepko je izmicala ulicom, Dok sam

ih promatrao, prođe pokraj mene je-

dan svećenik i, okrenuvši na lijevo,

nestane u jednom posvođenom ulazu. |

Pođoh za njim i nađoh se u zatvore-

nom vrtu sa palmama, sa lemunima |

i narančama punim voća, Nasred vrt-

ne stazice bila je malena ćesma sa |

likom Sv. Franje. Pun zahvalnosti za
toliko miline odoh na misu,
pobrzah na ulicu da čim više razgle-
dam grad kroz kratko vrijeme što
mi je ostajalo na raspolaganju. Dok
ga Napoleon god. 1812., ne osvoji i
ne prisajedini Ilirskom Kraljestvu,
grad je bio nezavisnom republikom,
God, 1814 bješe dan Austriji koja ga

je držala do konca Velikog Rata. Sa- <

svojim originalnim ud

da je povraćen

a tada.



dale

hrvatskim vlasnicima. Stanovnici, ži-

lavi Slaveni, sačuvaše ponosne tra-

dicije svoje drevne nezavisnosti, ali

slava arhitekture je venecijanska.
Skoro svaka kuća je perfektna. Sko-

ro se ništa nije promijenilu od šes- |
naestog vijeka. Druga vrata zatvara-

ju južni kraj ulice i, prošavši kroz

njih, iziđoh na ribarnicu, gdje tucet
suncem pocrnjelih ribara dotezahu

mrežu. Preda mnom, blistajući na ju-
tarnjem suncu, ležaše Lokrum, neka- |

dašnji otočni dom zlousudnog meksi-

kanskog cara Maksimilijana. Od ta-
da istražio sam svaki kutić Dubrov- |
o sam na Lokrum tucet.
zapad |

nika, Prelazi
puta da posmatram ishod i
sunca. Ali kada pokušam da sebi
predočim mjesto, uvijek mi se po-
vraća impresija onog prvog novem-
barskog jutra. Nikada nisam prošao
dva tako savršena sata. I kađa se pr-

vi put sjetih vremena i pogledah na

sat, bilo je devet i po. U đeset sati

morali smo autom otputovati k našoj |

crnogorskoj šumi, .,.,
(Preveo L F.L — V).

T Stjepan Javor

U KAZNIONI U on

MITROVICI
MARTA SKK JAVOR, KO-

JEM JE POSLJEDNJIM KRALJE- |
VIM UKAZOM O POMILOVANJU
SNIŽENA KAZNA OD 15 GODINA S

NA 8 GODINA ROBIJE.

MRTVO TIJELO PRENESENO |
MIROGOJ |
ODAKLE JE U PONEDJELJAK
POSLIJE PODNE SLIJEDIO VELI- |
ČANSTVENI SPROVOD. STJEPA-
NA JAVORA DOPRATILO JE DO >

JE U ZAGREB NA

VJEČNE KUĆE 30,000 (SLOVIMA:
TRIDESET HILJADA) HRVATA

NA ČELU SA HRVATSKIM NA- |

RODNIM PREDSTAVNICIMA.

“