Strana 2 Osnivanje | Seljačke Sloge I Za organiziranje ogranaka SS vri- ljede još uvijek stare upute: | Najprije treba da se u selu nađu (bar tri naprednija seljaka, koji će — lu dogovoru sa suseljanima — postati izravni (direktni) članovi Seljačke "Sloge u Zagrebu s godišnjom članari- "nom od Din. 30.— i upisntinom ,(za prvu godinu) Din 5.—, Čim ovi poša- lju središnjici u Zagreb tri podpisane (zelene) pristupnice i članarinu (Din. 105.—) te o tom dobiju (od Seljačke ISloge u Zagrebu ili od pošte) potvr- (Idu, mogu odmah — prema uputama lu Kalendaru Seljačke Sloge za god. skupštinu, Dosta je, da se takva skupština tri dana unapried prijavi sreskom na- čelniku, te da prijavu podpiše jedan od gornjih članova, jer se na prijavu plaća toliko puta po Din. 8.— bilje- $a, koliko ima podpisnika. Prijavi treba priložiti i jedna pravila Selja- čke Sloge. Poslije ogrankove skup- štine treba poslati srezu popis upra- ve (odbora), a središnjici jednaki za- \pisnik, kakav čuva tajnik za ogranak zajedno s točnim popisom članova. I I Na glavnoj skupštini u Zagrebu iz- I ražena je želja, da na svakih 100 du- iša (Hrvata) bude po jedan predplat- I nik za list »Seljačka sloga«. Predpla- lta na »Seljačku slogu« je Din. 30.— | dakle isto toliko, koliko i članarina Iza prave (izravne). članove društva | Seljačka Sloga u Zagrebu. Svaki iz- ravni član SS dobiva bezplatno. (na to est list »Seljačka sloga«. Za: se- I ljake je dakle zgodnije, da budu uje- dno i članovi, kad plaćaju jednako... Il Kod neseljaka (podupiratelja) je ra- li zlika: za njih je članarina Din. 60,—, - a predplata din. 30.—, Gledajte, da | še bar predplate. Čitati naše glasilo | smije svatko... Uvjeti i način, kako se mogu na- ručiti sveukupna djela dra Antuna I Radića, dobit ćete posebno, Kad se šalje novac središnjici, tre- ba uviek na poleđini čekovne uplat- | nice naznačiti, za što se šalje, na pri- mjer: Din. 105 članarina, Din. 75 za i knjige, Din. 12 za tiskanice itd. Rudoli Herceg, predsjednik, Božidar Magovac, tajnik. | P.S. U mjesta, gdje postoje ogtan- ci SS, šaljemo list »Seljačka sloga« na jednu adresu. Javite nam, je li to vama zgodno. Mi ćemo se ravnati prema tomu, kako je vama zgodnije. | AV VINOVE) POP S O OV ODA SRS E ZANE govoru ili tihom starinskom pjesmom slave braću Radiće kao seljačke pre- Poroditelje. Toga dana ne smije se obdržavati nikakva druga zabava niti skupština, PROSVJETOM K SREĆI! Upravni odbor Seljačke Sloge: Rudoli Herceg, predsjednik Mato Juršić, podpredsjednik, Boži- dar Magovac, tajnik, Ivan Granđa, blagajnik, Odbornici: Stjepan Doroda, Antun Kralj, Kazimir Kuš- njačić, Tomo Lepušić, d-r_ Vladko Maček, Mara Matočec, Rudoli Matz, Mijo Pavlek, Inž. Ante Premužić, Janko Ribar, Nadzorni odbor: ll Prof, Isidor Škorjač, Pavao Krilčić, > pi —_— 11936 — sazvati osnovnu glavnu. račuu tlanarine) društveno glasilo, DUBRAVA Dubrovački muzej | Odlomak članka »Dubrovački Muzej«, koji je izašao u zagreba- čkom časopisu za historiju i etno- grafiju Južnih Slovjena »Narodna Starina« knjiga XII, svezak 32 stra- na 275 iz pera vrijedno$ kustosa dubr. muzeja prof. Lucijana Mar- čića, »26 januara 1932 bilo je ravno se- damdeset godina odkad je osnovan u Dubrovniku Muzej. Osnovali su ga Tvrgjava sv. Ivana - zgrada Dubro: vačkog muzeja - gledana kroz još zatrpani most na vratima od Ploča ljudi, koji su svoj prvi odgoj dobili od one generacije, koja se još živo sjećala posljedica francuske revelu- cije, propasti slobode i definitivne austrijske ckupacije. To je građan- stvo Dubrovnika gledalo spas i ob- novu grada u tehničkom napretku svojih nasljednika, Zato je ta klasi- čno odgojena sredina ipak u prvom redu osnovala prirodoslovni Muzej, koji je postepeno dobivao općeniti karakter, a tek se je nakon sedam- deset godina od osnivanja diferenci- rao na prirodoslovni, kulturno-histo- rijski 1 etnografski odio. Evo kako je došlo do Muzeja 1872 Sodine. Dubrovački su građani i na- kon propasti svoje republike ostali u velikom broju »po svijetu«, gdje su kao trgovci, profesori, industrijal- ci razvijali svoje sposobnosti upore- do sa ostalim naprednim svijetom. I ako im je taj strani svijet pružio bla- Sostanje i mogućnost razvoja oni su ipak vazda u svom srcu čuvali živ osjećaj za svoj rodni grad. Oni su pomalo djelovali na svoju braću i rodbinu u gradu, da nastoje prepo- roditi grad dižući obrte-i trgovine. Opet blizina turske granice pružala je još više gradu Sv. Vlaha zavidan položaj prama ostalim gradovima u Dalmaciji u pogledu ekonomskog ra- zvoja. Tabor je na Pločama još bio pun života, dolazile su i odlazile du- ge karavane i karakteristične kolo- ne kola, pune svakovrsne robe. Po- sljedica toga bila je molba dubrova- čke Trgovačko - obrtniške komore bečkoj vladi, da se u Dubrovniku osnuje Tehnička škola (Scuola tecni- ca). Molbu su u Beču preporučili sve pokrajinske vlasti i svi prijatelji Dubrovnika, ali je Beč molbu odbio s motivacijom, da tehničke škole trebaju skupe kabinete, a zato vlada nije imala dovoljno novaca. Antun Drobac, ljekarnik i tadašnji pred- sjednik Trgovačko-obrtničke komo-| pr £ T zi ž oR počeo je sabiranjem predmeta za . prirodoslovne zbirke tehničke ško-. le, Obratio se je na sve strane, u Dalmaciji i izvan Dalmacije, i tako je to bilo dobro organizirano, da je već 1876 bilo mnogo više predmeta, ne- go li je potrebno za poučavanje u tehničkim školama. Drobac je po- novno uputio molbu ministarstvu u Beč sa porukom, da su zbirke već gotove. Beč poznavajući dobro miš- ljenje ondašnjih Dubrovčana ponov- no odbije molbu i ne dozvoli da se osnuje u gradu tehnička škola, Nakon tri izgubljene borbe sa je- dnom jačom silom, koja nije nikako mogla da gleda dobrim okom napre- dak i obnovu Dubrovnika, pak ni ekonomsku, odluči gosp. Antun Dro- bac, da taj prirodoslovni kabinet (Gabinetto di Storia Naturale della camera di comercio di Ragusa, tako i predmeti hi- umjetničke i književne vrijednosti, općenitog ka- rektera (in cui vengono accolte non sole collezioni di Storia Naturale, ma eziandio oggetti di curiosita sto- riche, geografiche, artistiche e lette- se u Muzeju sabirati. storijske, geografske, rarie di qualsiassi natura). U aktu se određuje novčana potpora Muze- ju sa strane Općine i Trgovačko- cbrtničke komore i određuje se broj članova muzejskog odbora. Muzej je svečano otvoren tek sli-. jedeće godine (1873) u velikoj dvora- ni općinskog vijeća, u drugom katu nove orćinske palače, Sad se u Du- brovniku, ai u Dalmaciji osjećala nova dužnost, to jest da se radi i sa- kuplja u korist Muzeja. Toliko je on- da značio u Dalmaciji Dubrovnik, i ako je Zadar bio glavni grad, a Split najveći, da su svi dalmatinski bisku- su onda govorili) pretvori u »Domo- rodni Muzej« (Museo Patrio). Te zbirke su imale da ostanu budućim Seneracijama kao dokaz one žilave borbe i nastojanja Dubrovčana iz druge polovice XIX stoljeća sa Au- strijom. ire, 26. januara 1872 godine sastali se članovi Trgovačko-obrtničke komo- re (tajnik Seragli), Općinskog Od- bora (grof Rafo Pozza, Martecchini, Bošković) i gospar_ Antun Drobac (kao vlasnik mnogih zbirka), da sa- slave i potpišu akt osnivanja »Do- morodnog Muzeja« (Museo Patrio). Taj je akt na talijanskom jeziku i u njemu se kaže, da je Muzej osnovan na čast gradu i za potrebe nastave u realnim predmetima, koji su neop- hodno potrebni za napredak indu- strije i trgovine (nell' interesse del- ! istruzione reale indispensabile ai Progressi industriali e comerciali). Ipak se već u tom aktu govori, da će Kulturno — historijski odio pi bili uzeli na sebe dužnost, da po- moću svojih župnika rasturaju u na- rodu srećke lutrije u korist Muzeja, Zadranin, profesor zagrebačkog sve- učilišta pok. Špiro Prusina je živo zagovarao, da se u Dubrovniku os- nuje kompletan provincijalni Muzej. On kaže u jednom svom članku pi- šući talijanski za tadašnju 'inteligen- ciju ovoga kraja: »Qual Dalmata non va superbo di aver comune la patria, con la gia republicana nostra Atene? Dessa prima si desto, dessa possie- de un museo, che _ se non grande, porta certo un caratere mondiale, lo si faccia patrio«. (Koji Dalmatinac ne će biti ponosan, da ima zajedni- čku domovinu sa nekadašnjom repu- blikanskom našom Atenom? Ona se Prva osvijestila, ona ima Muzej, ko- i, i ako nije velik, sigurno nosi svjet- ski karakter, neka se proglasi ze- maljskim). Zanimanje je veliko, te se uz prirodopisne zbirke stvaraju i e