SAA GAKALIO zatrata 2" J.N. S. Tu u slova E ggrlavokć nacionalne stranke, koja. nikada ni- je bila — stranka. Jer, ako su poli- tički _đenerali Uzunovići, Srškići, Demetrovići i Angjelinovići odlučili da sa re dea. stvore isto što i bo a su u jed. nim mjestima verbovali za članove odbora uvijek iste, koji neumorno prave akrobacije prama situaciji, a bez ikakva obzira na politički moral, ni to još nije stranka. Ako je Uzuno- vić na zbor u Nišu, za ioš neplaćenih sedam milijona dinara, dovukao muktaše da paradiraju u ime »jedine moguće stranke u državi«, ni to još ne znači da je stvorena stranka, ni da je ona uopće postojala. Dok su ovi đenerali bili ministri, dotle je postojala forma stranke sa narodom na papiru; njihovim sila- aktivni skom propada i forma, jer su rekor- deri akrobacije vješto pretrčali u drugi tabor, koji je u prvim danima = Jevtićeve vladavine negirao da je Jugoslavenska nacionalna stranka ikada postojala. Iz ovog tabora ot-“ pušila ih je neustrašiva volja naroda, manitestirana na izborima 5, Maja i oni su se sada spretno uvukli u re- dove vladajuće grupe. Politički đenerali iz J. N. S. bili su prije nekoliko dana opet na oku- pu. Redovi su prorijeđeni; jedan je bio otsutan, drugi zapriječen a treći opet bolestan. Svi su odsutni »poža- lili« da ne mogu prisustvovati histo- orijskom sastanku, Toliko je dosta da se razumijemo, Donesena je po obi- čaju i neka rezolucija u formi poru- ke. Đenerali odlaze u narod?! Moglo se je odmah primjetiti da politički krugovi ne davaju ovom sastanku nikakve važnosti. Stvar nije primlje- na ozbiljno, a ozbiljnosti vjerojatno nedostaje i na strani tvorca rezolu- cije. Ali se ipak tvorcima rezolucije ne može poreći poznavanje mističnih stera političkog života. Potez može biti i vrlo dobar, ma koliko se svi drugi smijali, jer rijedko se kada do- gođaji razvijaju logičkim slijedom. U politici pak, to je dosta velika ri- jedkost. Da su Amđelinovići vjero- vali u logiku dogođaja, do sastanka ne bi uopće bilo došlo. Ali sutrašnji- ca je neizvjesna..,,. Ko zna što ona sobom donosi? Možda će ih trebati, a tad je potrebno i korisno imati za sobom formu stranke, kad već ne Mogu imati stranku. Lako će oni opet formirati odbore. Organizacije će se brzo rasplinuti i sve će pohrliti svojim starim prorocima. Srdačnost susretaja garantuje staro poznan- stvo. Opet će općine sa načelnicima, kao što je to bio slučaj i u našem Šradu, biti stožeri umjetno stvorenih Partijskih odbora. Je li vam sada ja- sno, zašto do eventualne sutrašnjice mora klub neuposlenih ministara imati formu stranke? Stranka ne postoji, niti je ikada postojala, Bez vlasti se još nije po- javila u narodu, Zato naša štampa teško griješi kad u beogradskom sa- stanku vidi uskrsnuće J, N. S. Uskr- “školskih knjiga. Svaka ndali politika beograd- oskih režima sviju političkih grupa i pravaca imala je svoje jako uporište u sve brojnijim auktorima raznih je “školska knjiga imala i zasebnu preporuku, a jedan veliki broj najčešće je pred- stavljao mogućnost dobre zarade privilegiranih, kojima nije bilo teško doći do potrebnih preporuka.« Udž- benici, su se često mijenjali po više puta kroz godinu, što najbolje znaju naši siromašni roditelji. O njihovom špagu nije niko vodio računa, jer ta- ko je naređeno da se uzmogne zado- voljiti apetitima auktora i hirima nekih = profesora. »udžbenika« pored negativnosti sa ekcnomskog stanovišta, u nacional- no-moralnom smislu imala je sasvim drugu pozadinu. I baš radi ove poza- dine svi protesti protiv raznih falsi- fikata, ostali su glas vapijućeg u pu- stinji. Naučni falsifikati imali su i svoje zagovaratelje u redovima ne- kih profesora sa kulturtragerskim misijama, jer trebalo je mrtvom slo- vu dati još odgovarajuću živu riječ sa profesorske katedre, Konačno nakon osamnaest godina čuo se je jedan trijezan glas s one iste strane odakle su nam dosada servirane sve ove blagodati. Progo- vorio je senator Gjorgjević Drago- slav, Progovorio je, moramo priznati, otvoreno i iskreno, »Našoj javnosti je poznato da se u ministarstvu prosvjete sada dovrša- va jedan veliki 4 značajan posao. To je sastavljanje i štampanje jedinstve- nih udžbenika za sve osnovne i sred- nje škole u državi i to udžbenika iz nacionalnih predmeta. Iz »Balkana« Hiperprodukcija : S u ovo na neću u detaljna dd ulazim. Ali moram. reći — slavenstvovanju! Neka u tim udžbe- nicima istorija naša buđe istorija Sr- ba, Hrvata i Slovenaca, a ne istorija . Jugoslavije, jer istorija /J ugoslavije i < u bukvalnom i u širem smislu poči- nje tek od"1918 godine, | Neka u tim udžbenicima. Momilav,' Krešimir, Petar Svačić, Matija Gu- bec ii njima ravni ne budu jugosla- venski nego hrvatski kraljevi, veli- kani i mučenici. Neka u tim udžbe- nicima Prešerni, Cankar i drugi veli- kani slobodno budu slovenački veli- kani. Neka u tim udžbenicima Ne- manjići, Karađorđe ii Miloš ne budu jugoslavenski nego srpski kraljevi, carevi, velikani i mučenici. Neka u njima ona herojska vojska na Kuma- novu ne bude jugoslavenska, nego srpska vojska itd, Neka se u fim udžbenicima ne prikrivaju historij- ske činjenice, neka se u njima ne falsifikuje historija! Neka se to ne čini ne sa jednog moralnog gledišta, ni sa gledišta jedne najrealnije dr- žavne i nacionalne jugoslavinske po- litike.« Ako nove školske knjige budu od- $ovarale željama g. Gjorgjevića, što sad da rade oni profesori, koji su bez ikakvih skrupula orali po sistemu današnjih »udžbenika«? Kako se njih može nagovoriti da novom is- tinskom tekstu poklone u jednakoj mjeri profesorski elan i da sada mr- tvom slovu istine udahnu život? Na umirenje gg. profesorima mo- remo izjaviti da bi svako uzruja- vanje bilo još prerano. Jer, dosad je samo riječ o željama g. Gjorgjevića! Marko, Đurđe | g. Maček Godišnjica petomajskih izbora Sreski sud u Aranđelovcu riješio je onomad po izgledu za svoske pri- like jednu običnu tužbu. Pred sudom su prečišćavali raču- ne Marko i Đurđe, seljaci iz jednog sela iz neposredne blizine Aranđe- lovca. Običaj je na selu da niko ne uđe u tuđe dvorište prije nego što dozivljanjem ne najavi svoj dolazak, Ali crni Marko _ to propustio da učini. Bez prethodnog doziva on je sretno ušao u Đurđevu avliju i po- razgovorio se, možda, sa Đurđevom domaćicom, Kad je htio da izađe iz avlije, njega na nesreću, na samim vratnicama, presreo Đurđe. Odkud Marko u njegovoj avliji, a da, zato on, Đurđe, ne znal Malo smješna rabota. koja je i dovela do sudskog spora. Bilo je to u veče oko 9 časova — Da je došao da krade, pomislio je nn snuti može samo ono što je već ži- vjelo, Ovo nekoliko redaka donijeli smo samo da informiramo čitalačku pu- bliku, koja je sigurno opet nešto sa- znala o politici označenom sa J. N. S. Đurđe — onda bi se na to odlučio oko ponoći ili pred zoru, ovako, zna se, po srijedi je ono još gore od kra- đe, pa je izabrao kada je Đurđe bio u komšiluku, nara Đurđu se smrklo pred očima pa hajd! na Marka koji se vezanih ruku Za čas našao pod njegovim nogama. Batine su pljuštale kao kiša. A kako je ovaj dan Markove ne- sreće pao baš nekako pred godiš- njicu čuvenih 5 majskih izbora, Đur- de se prisjetio _ malo i toga jer je Marko o prošlom izboru dao svoj $las za Mačeka, Kad je bio gotov sa presudom za ulazak u njegovu avliju, Đurđe je tad pristupio presudi po petomajskim izborima, — Hoćeš Mačeka, a? i pao je šamar! — Gdje ti je Maček, je li? pa je pao i drugi šamar! — Što ti sad ne pomogne tvoj Ma- ček, kazuj? — sljedovao ; je i treći i tako redom do ravno stotinu šama- ra, Đurđe je bio a Marko stenjao. Ova »politička« presuda uglav- tjerali ša" ie. ekagašiji pa ski jednomišljenici, meka se. : tim udžbenicima ne pretjera. u jugo- Oni znaju da je Đurde naopak i da TE zna za šalu, pa ako nastavi sa »političkim« presudama teško njiho- vim leđima. Ze Sud nije spor još riješio, ali za sa- da u ovom selu nema nijednoga koji kaže što je uradio sa svojim glasom. “Nesreća Markova im otvorila oči, pa k'o vele bolje s Mirom nego s po- ganim Đurđem! bla % Svaki komentar bio bi suvišan jer je sadržaj i odviše jasan. Alegorični ulazak u tuđe dvorište dovoljno _ je objašnjen ostalim redcima. Ali radi naših čitatelja na selu moramo do- dati, da je ovaj članak odštampan u beogradskom = dnevniku »Balkan« koji redovito servira publici slične stvari. Ne može biti sumnje da je i »Balkan« predstavnik javnog mišlje- nja stanovite sredine, koja na sav glas propovjeda bratstvo, a po našim lokalnim prilikama znamo da »Bal- kan« kupuju i čitaju oni najistaknu- tiji »borci«, koji nam po navici svaku - drugu riječ zaslade frazom o tole- rantnosti. Treba li se čuditi da ovakovo pi- sanje nije još nikada bilo predmetom govora raznih Janjića ma javnim zborovima s one strane? Ako se ko- $od čudi, onda je i previše naivan! Gae djela Dr. Ante Pica izdaju Dr, Vlad. Maček i R. Herceg Upozorujemo svoje čitatelje, koji žele biti predplatnici Sabranih djela Dr. Antuna Radića, da tokom ovoga mjeseca pošalju predplatu ili se bar predbilježe t.j. ispune naručbenice (koje mogu dobiti kod Seljačke Slo- ge — Hrvatski seljački dom) jer bi se moglo dogoditi da se prve knjige ne budu mogle već za kratko vrije- me dobiti. Izdavači »Sabranih djela Dr. An- tuna Radića«, dr. Vladka Maček i Rudolf Herceg napisali su: »Tko ne pozna spise Antuna Radića i djela Stjepana Radića, taj ne može pozna- vati hrvatskog seljačkog pokreta, a uslied toga ne može pravo razumjeti niti hrvatskog političkog ni gospo- darskog ni kulturnog našeg razvoja. A tko želi surađivati bilo u hr- vatskoj političkoj borbi, bilo u gos- podarskoj akciji ik u prosvjetnom radu, taj mora poznavati bar glavna načela hrvatskog seljačkog pokreta, to jest nauk braće Radića, jer naše djelovanje je nastavak toga pokreta i toga nauka.« Prema tome dužnost je svakom prijatelju hrvatskog seljačkog po- kreta, kojemu je to moguće, a bezu- slovno svim hrvatskim kulturnim društvima i čitaonicama, da na vri- jeme naruče Sabrana djela Dr. A. Radića i da se upoznaju sa temelji- ma nauke hrvatskog seljačkog po- kreta, te da pripomognu time da taj pisani nauk hrvatskog seljačkog po- kreta što lakše dođe u ruke onih, koji ga žele sliediti. Md siti