Hrvatska CIJENA 1 DINAR- Dubrava 6. IV Dubrovnik, 18 Srpnja 1930 | Br. 56 PRENESE . 1 kad se sutra veče zapale krijesovi, kad se u noćnoj tami na našim hrvatskim brdima rasplamti oganj, u ovoj velebnoj slici prirode potražite alegoriju ljubavi i odanosti hrvatskog naroda svome Vodi. Da, žar narodne ljubavi nije se nikad ugasio. Ni onda, kad se je Vođa zajedno sa svojim narodom uspinjao Kalvarijom pro- žet čvrstom i nesalomljivom vjerom u pobjedu Pravde i Istine U noći hrvatskog naroda tinjao je plamen hrvatske svi- jesti za Slobodom, dok je narodni Vođa progonjen i mučen ležao u tamničkoj izbi, indignirano odbijajući sve i svakoga koji su tra- žili da se pokloni ili ukloni... Vođa je ostao stoički miran, izdrž- ljiv i nesalomljiv, svijestan da se Narod nikada nikome nije ni poklonio ni uklonio... O čvrste hridine narodnog kolektiva razbi- jali su se kroz vjekove tirani, izbezumljeni strašću vladanja, zasli- jepljeni pred istinom povjesti, da je bez izuzetka svak izgubio bitku sa narodom. [| da su samo jednog momenta bili svijesni davno utvrđene istine, da se politička snaga ne stiče u parlamentu i par- lamentarnim klubovima već jedino u narodu, bilo bi im odmah jasno da se brisanjem narodne individualnosti gubi unaprijed započeta bitka, jer počiva na političkoj zabludi, koja vodi brodolomu .. Proslava rođendana i imendana vođe hrvatskog naroda Dra Vladka Mačeka je manifestacija odanosti i zahvalnosti naroda svome.Vođi na dosadašnjoj herojskoj i neustrašivoj borbi, koja ne. zna za popuštanje. Ona je još jedan dokaz više političkim sli- jepcima, izdajnicima: i falsifikatorima narodne volje, da jedino Dr. Vladko Maček može da govori u ime kompaktnog hrvatskog naroda. Proslava rođendana i Mreiđana Dra Vladka Mačeka je mani- festacija osjećaja zahvalnosti Svevišnjem koji je hrvatskom narodu u nojtežim danima borbe poslao Vođu, dajući mu snage | da izdrži u borbi ne prezajući pred žrtvama i progonima. 1 kad se po našim crkvama, u svim krajevima gdje živi hrvatski na- rod, razlijegne svečani ,Tebe Boga hvalimo“ molitva će se wvi- nuti Nebu za zdravlje i život Prvog Borca. Dubrovnik sa svim dubrovačkim selima uzimlje učešća u za- jedničkoj radosti i u zajedničkoj proslavi jednako tako, kako je u mučnim danima nedavne teške prošlosti učestvovao u zajedničkoj borbi iduć stazom patnje i stradanja, kojom je krenuo borbeni Vođa Hrvata. U vremenu političkih gmizavaca i puzavaca u kojem su mno- gi naši ljudi narodne ideale zamijenili špekulantskim mešetarenjem i političkom trgevinom, ličnost Dra Vladka Mačeka odskoči još snažnije, izazivljući poštovanje čak i kod protivnika. Odlučnost, . karakternost, bezgranična privrženost narodnim idealima, oprobane su vrline našeg Vođe, s kojim se hrvatski narod pravom ponosi. > U Dru Vlatku Mačeku simbolizirana je politička, kulturna i ekonomska borba svih Hrvata. Probuđeni, nacionalno osviješteni hrvatski seljački narod, kao srčika cjelokupnog hrvatskog naroda slijedit če svoga Vođu, pokazujuć nepokvarenom dušom i zdravom svijesti stazu kojom ima ići i hrvatska intelegencija, ako hoće da korisno posluži interesima naroda iz kojeg je nikla. Hrvatska inteligencija, naročito njezin mlađi naraštaj, dala je vidnog dokaza prave nacionalne hrvatske svijesti, te je u zajedničkog borbi hrvat- skog naroda žrtvovala sebe za ideale kojima su njezini predhodnici predvođeni Antunom i Stjepanom Radićem zanosno služili. Lepršanjem narodnih zastava, manifestacijom, molitvom u hra- mu i noćnim rasvjetama, hrvatski narod Dubrovnika i okolice upućuje čestitke svome Vođi želeći mu dug život za dobrobit i sre- tniju budućnost cijelog hrvatskog naroda. | : tinaa o — | PK Mandčnco ELJACI HRVATI »Bog nam je otac, zemlja nam mati, = Biserje naše, božja je rosa, Hrvatska naša zemljica sveta, Što no se jutrom ljeska u travi, Jer smo oduvijek seljaci Hrvati, Zlato je klasje, srebro je kosa, Dok bude vijeka, dok bude svijeta. Zavičaj žarko ljubimo svoj, Oj! Bijela na časnoj staračkoj glavi. Bogu tek opstanak hvalimo svoj, Oj! Pjevajmo gromki naš: Pjevajmo gromki naš: Zemljica naša ona nas hrani, Borbu za pravo, vjekove duge, Vraća nam našu seljačku muku, Nikad ne klonuv voditi znamo, Pak kad po teškom plugu i brani, Ne ćemo biti ničije sluge, S čela i naših žuljavih ruku, Ne ćemo tuđeg, svojeg nedamo. Krupan k'o zrnje pada nam znoj, Pa kad za pravo svršimo boj, Pjevajmo gromki naš: Oj! Orit će gromki naš: Oj I“ * Ovu je pjesmu spjevao i uglazbio dr. Vlatko Maček god. 1933 u beogradskoj glavnjači. Čieti. 28 na 2 »Ireba Hrvatsku inteligenciju dići na viši niveau, na niveau samo- prijegora i idealizma. Radi se dakle o popravljanju inteligencije. Među- tim ne smijemo nikako zagresti u pogrješku, pa si utvarati, da može jedan čovjek popraviti drugoga. Svaki čovjek može i mora danomice popravljati sam sebe. Čovjek, koji je sa svojim moralnim niveau-om zadovoljan, taj nije moralan. Moralnim smatram onoga čovjeka, koji svakim danom sam na sebi nalazi nedostatke i nastoji, da te nedostatke popravi, već nalazi druge da ih popravlja. | tako sve do časa, kad se bude pozvao pred vječnoga suca, da položi račune o svojem djelovanju. Imajmo uvijek na umu, da siromašan narod ne može pružiti svojoj inteligenciji onaj standard života, koji joj mogu pružiti bogati narodi, a ni oni joj ga ne bi mogli pružiti, kada nebi iscrpljivali siromašnije i nesretnije narode“. Iz izjave Dr. Mačeka o hrvatskoj inteligenciji.