pt će Dubrovnik, 7 CIJENA 1 DINAR Velika skupština b. H. S, S. u Du. o brovniku, na kojoj se je imao oku- piti ne samo narod Dubrovnika i dubrovačkog kotara, već čitave ju- žne Dalmacije, po najavljenim do- lazima sa svih strana imala je svo- Prof. JAKOV JELAŠIĆ jom impozantnosti da nadkrili sve skupštine, koje su u političkoj hi- storiji održavane u ovim krajevima. Hiljade seljaka i seljakinja, za koje se ni pored angažmana svih raspo- lagajućih saobraćajnih = sredstava, nije moglo stvoriti prevozno sred- stvo, bilo je riješeno da više dese- taka kilometara prevali pješice, sa- mo da čuje prenesenu riječ Vođe iz usta njegovog delegata prof. Jakova Jelašića, Progovorilo je hrvatsko stce, snažno i uvjerljivo, progovo- rio je hrvatski seljak, jer je shvatio da je najavljeni zbor mobilizacija svih, koji hrvatski misle i osjećaju, jednako tako, kako je 5. maja bila dužnost hrvatskih sinova da na bi- ralištu glasovanjem izraze misli 1 osjećaje, skrivene godinama pod pritiskom nenatodnih režima. Srce je i govorilo je sve snažnije, da se ko- načno u času dolaska hrvatskih na- \0rodnih zastupnika na čelu sa prof, Jakovom Jelašićem prolomi u odu- ševljene poklike masa, koje su pred- vođene hrvatskom narodnom tro- bojkom u povorci prošle gradom i zaustavile se u klaustru franjeva- čkog samostana. Snaga osjećaja, odanosti i vjernosti hrvatskog naro- da svome Vođi nije se mugla zaus- taviti, već je poput bujice provalila u veličanstvenu manifestaciju, do- stojanstvenu, kako doliči marodu našeg kraja. Pe Ali se je taj isti seljak vratio zadovoljan i sretan svome domu. Riječ hrvatskih narodnih zastupnika od usta do us- ota stigla je već davno i u najzabit- Konferencija hiljada nija sela dubrovačkog kotara. Kad bi vam mogli, što se iz razumljivih tehničkih poteškoća ne može ni po- misliti, da donesemo doslovne go- vore naših dičnih predstavnika, si- gurno je da bi i onda mnogo toga izostalo, što je narod razumio svo- jim prirođeno bistrim duhom. Hrva- ti se nikada neće odreći svojih pra- va i neće sustati u borbi da ih os- tvare. Prilagođivanje prilikama i okolnostima, stvaranje puteva i na- čina zajedničke borbe, to je stvar politike, koju je hrvatski narod je- dnodušno povjerio svome Vođi. Konferenciju = prisutnih hiljada otvorio je gosp. Vrličak a prof, Ro- ko Mišetić, hrvatski narodni za- stupnik, pozdravljen = dugotrajnim aplauzima i povicima pozdravio je goste. Nakon neopisivih izljeva odu- ševljenja uzeo je riječ prof, Jakob Jelašić, koji je među ostalim kazao i ovo: Hrvatska seljačka braćo i sestre! Polazeći među Vas vidim Vaše odu- ševljenje, radi toga jer Vaša srca biju kao i srca _ cijeloga _ hrvatskog naroda i vođe dra. Mačeka (Živio!) cd koga Vam donosim tople po-. zdrave. Ali uza sve to Vi idete sa cijelim hrvatskim narodom uz osjećaj da Ste Vi dio ioga hrvatskog tijela. Ako hrvatsko cijelo hoće da žive zdravo i cijelo, ne može biti bez Dubrovnika, ali to ne stoji do nas i naše tvrdnje već do Vas i Vaše Svijesti. Kad je Stjepan Radić dolazio me- du Vas, nije nažalost bilo ovdje ova- kove sloge i ljubavi, ali Vi ste osje- tili da je košulja bliža od kaputa i danas Vašu slogu i svijest ne može nitko slomiti, Politika koju je vodio Stjepan Radić, a nastavio dr, Ma- ček, ide za tim da _ hrvatski narod postigne socijalne pravice. Kad je započela ta politika, u po- četku je bilo ljudi koji se nisu sla- gali kao što i danas ima ponekih ku- kavica i izdajica. Tom politikom se međutim bavi hrvatski narod već 30 godina po Hrvatskoj a 14 godina po Dalmaciji. Iđe i ne skreće, jer je ta politika poštena i po Bogu i po prirodi, jer seljak koji ima neposred- nu vezu sa zemljom neposredno iz ruku božjih stvorenu pravo je da uredi sve odnose. Razumljivo je da on ne zaboravlja na onoga ko nije seljak, to jest na radnika i intelektualca, jer su svi oni sinovi svojih otaca iz seljačkog naroda, Oni su pobjegli iz sela u gradove gonjeni bijedom da stvore ekzistenciju, jer i oni imaju pravo na život, ali toliko koliko zavrijeđu- ju. Seljak je u hrvatskom narodu korijen i deblo, radnici su grane i Srančice, a inteligencija cvijeće i plod. Deblo ostaje sa Svojim žilama duboko sraslo sa zemljom, Radni- štivo, to jest grane, iz daleka poka- zuje deblo. Ako se deblo izreže usahnu i grane. Bez debla nema cvi- jeta ni ploda. Za to je svima mjesto zajednčko u b. HSS. Proi, Jelašić govori zatim o bor- bama koje je izdržala b. HSS. i ka- Osuda je Kad smo u prošlom broju regi- strirali vijest »Narodne Svijesti« o otvoru Učiteljske škole, nijesmo se i pokraj jasno izražene sumnje mo- gli nadati, da ćemo već slijedećeg puta donijeti posljednji dio nekrolo- Sa pod naslovom »Osuda je izvrše- na«, | u ovom pitanju naše stanovi- šle sa predslutnjama krute realnosti pokazalo se je od prvog časa jedino tačno. Ako se još dobro sjećate, u 26 broju od 1 travnja prošle godine denijeli smo članak pod naslovom »Osuđena na smrt«, konstatujući na csnovu prikupljenih informacija či- njenicu, da je bez protesta osuđena na smrt Učiteljska škola, koja je pu- nih šezdeset godina uspješno vršila svoju nacionalnu i kulturno-odgojnu misiju, davajući narodu kader vrsnih učiteljskih sila, Mnogima su redci ovog članka izgledali pretjerano oštri i ponešto udaljeni od stvarno- sti. Zašto da odmah ne zaplačemo nad životom, koji se je ugasio po neumoljivoj naredbi izvjesnih Sova, kad je jasno, da života više nema? Zašto da u procesu umiranja tražimo simptome životnih nada, kad i sama riječ govori da je to faza u kojoj simptomi smrti imaju odluču- juću riječ? Oduzeto je pravo na ži- vot školi, kojoj su temelje udarili oduševljeni pobornici ilirskog pre- poroda, smatrajući tlo hrvatske Atene idealnom kulturnom sredi- nom za rasadnik prosvjetitelja. Odu- zeto je Učiteljskoj školi pravo na život u gradu, koji je zajednici dao neprocjenjive kulturne kapitale kroz legije najboljih svojih sinova. Bilo nam je već tada jasno, da su pred akcijom = sistematske = degradacije »krune hrvatskih gradova« suvišni svi kulturni argumenti i zato smo onim člankom prestali. Međutim nekoliko dana prije po- četka prošle školske godine, »na utjehu« roditeljima osvanuli su na mjestima za javno oglašivanje »invi- kru- že, da je cilj njenih protivnika odoz- 60, bio suzbiti stranku i razdijeliti je na dijelove i što jeitinije je kupiti. Pojedince su mogli kupiti, ali je na- rod ostao, i kad su viđeli da se ne mogu razbiti narodni redovi, progla- sili su da hrvatski narod postoji. Dne petoga svibnja rekao je na- rod; tražim pravicu. To je osnovni princip od kojega ni za dlaku ne odstupamo. Narodna volja treba da se pokaže u slobodnim izborima. ——— Prof, Jelašić zaključuje poklikom Hrvatskoj i dru. Mačeku. Poslije delegata prof. Jakova Je- lašića govorili su još Dr. Bariša Smoljan, Dr. Josip Berković, Dr. Edo Bulat 1 Dr. Juraj Šutej. izvršena ti« od Hercegnovske općine djeci, da se tamo upišu u Učiteljssku školu. U ovoj slikovitoj tragediji na- šeg kulturnog žarišta vidjeli smo — izrečenu osudu. Prigodni članak »Osuda je izvršena« u broju 37 od 16 rujna prošle godine bio _ je naš drugi nekrolog nad mrtvacem, koji za razliku od prvog puta nije više života. našoj pokazivao ni — znakove Otvorene su učiteljske škole u mno- gim mjestima Zetske banovine, otvorene su čak i u mjestima koje nemaju baš nikakvu kulturnu tradi- ciju, samo se u Dubrovniku nije mo- gao ponovno otvoriti prvi Svi vi, koji cijenite kulturno bogat- sivo Dubrovnika, ne zaboravite da Dubrovnik u očima_ ovih poratnih pobornika nije ni 32-drugi grad u državi,jiako ste vjerovali da mu je po kulturnim kapitalima mjesto među prvima, Jer, dok je u 32 grada otvo- ren sada prvi razred, Dubrovnik je doživio da njegovu djecu pozivlie Hercegnovi na školovanje«, I sada nas evo opet dijeli nekoliko dana od početka škol. god. Izvršena je pogrebna ceremonija skidanja ta- bele sa školske zgrade, onako isto tiho i sramlježivo, kako je to učinje- no i sa ostalim predradnjama, Povrh ulaznih vrata bijeli se cementna po- zadina sa nekoliko iskočenih zarđa- razred, di lih čavala. Zgrada podignuta našim parama, na darovanom zemljištu za Cvu Svrhu nije više zgrada učiteljske škole. Dubrovnik je izgubio pravo ća se u njegovoj tradicionalno-kul- turnoj sredini odgajaju budući na- rodni prosvjetitelji. Da li su se onog jutra pokrenule kosti naših otaca, koji su u mučnom vremenu, u borbi sa tuđinom, us- pjeli podignuti ovaj značajni zavod? Do nekoliko dana prostrujat će ulicama dječji život. I kad se povor- ke postepeno sliju u školske zgra- de, kad bude iz košnica odzvanjala Sraja živahnosti, veselja i volje za životom, zgrada na Pilama ostat će Prazna i pusta...... Tada, tek tada će i posljednji na- ivnjaci povjerovati da je Dubrovnik definitivno ostao bez Učiteljske škole. Prispjele Đačke kape J. RONCHIi, Dubrovnik