' | Pp Hrvatska DUBRAVA CIJENA 1 DINAR Dubrovnik, 2 Listopada 1935 h.6 o Zivio Dr. Vlatko Maček / Zivjela Arvatska / Radi tehničkih razloga, odgogjena ve- lika manifestacijona skupština b. Hrvatske Seljačke Stranke, odršaje se u nedjelju 11 listopada t. g. u Dubrovniku. Kada se je našim kotarom pronijela vijest, da će se defimtivno održati odgo- gjena skupština, narod je sa još većom i čvršćom svijesti poduzeo sve potrebito, da dostojanstveno i u ogrommnome broju uveliča ovu skupštinu. I kako naš puk u okolici tako i sćm Dubrovnik sprema se da u du- hu svojih velikih tradicija toga dana bude * živim primjerom skladnog kucanja narod- nog ritma, tu,na klasičnom tlu hrvatskogJuga. Još stari i dragi miri zasjati obasjani sjajem samo nekoliko dana i naši će živopisnih nošnja samo našeg trudbonos- nog dubrovačkog hrvatskog puka. [ zale- pršati će hiljade ponosnih barjaka, i vinu- hiljada: TVOJI SMO JE HRVATSKA! Da, srcima ti će se poklik VOĐO, NAŠA naša je jer je u nama, jer je u nosimo, kao goruću Vjeru u Život, koji dolazi. A kada se onog vedrog dana slje u starodrevni grad sv. Vlaha veličanstvena narodna rijeka hrvatske svijesti, Domovina Hrvatska sretna će osjetiti žar duše Du- brovnika. U čvrstim i nepomučenim redovima stupat ćeš naš seljački puče, da te sretni pozdravimo i da na *voje vedro i pošteno hrvatsko čelo utisnemo poljubac sred, koja 8u se s Tobom borila i stradala. I primit ćemo te, ko ovjenčane hrabre pobjednike, da samo s tobom u složnim re- dovima građana, radnikć i seljakđ zaore naša grla: Živio Maček! — Živjela Hrvatska: Dobro mam došle nn dd no Jučer poslije podne u 5 . sati stigla je u naš grad delegacija hrvat- .skih žena, predstavnica Hrvatskog Sa- veza na čelu sa Dr. Zdenka Smrekar Svečano dočekane na Pilama od Gundulićeve glazbe i zbora te od mnoštva svijeta, delegatkinje su sve- čano uvedene u povorci u grad. Kad je povorka stigla na Gundulićevu po- ljanu, delegacija je pozdravljena od narodnog zastupnika profi. Roka Mi- šetića. Hiljade sakupljenog naroda po prvi put su čule odvažnu i hrabru ri- ječ iz usta hrvatske žene. Poslije završene svečanosti do- laska ova ugledna javna radnica dala nam je slijedeću izjavu: ,Čitava hrvatska javnost želila je da Hrvatice sudjeluju na kongresu u Dubrovniku i to s razloga što se kongres održava u hrvatskom gradu i na hrvatskom teritoriju. Hrvatska ženska društva bila su uvjerena da će ih priređivačice kongresa respekti- rati, a pošto su Hrvatice ovdje doma- čice da će ih pozvati na sudjelovanje. Međutim taj poziv nije uslijedio, a nepozivanje svode na formalne pro- pise svojih statuta, te se je u zadnji čas formirala posebna delegacija Hr- vatica da prisustvuje internacijonalnom kongresu žena. Prije nekoliko dana de- legacija je najavila sekretarijatu inter- nacijonalnog kongresa žena svoj do- lazak. Ova hrvatska delegacija sa- stavljena je od reprezentanata žen- skih društava ,Hrvatsko Srce“ i »rIr- vatska Zena“, koja društva broje ZA HRVATSKE MAJKE! Izjava gđe Dr Zdenke Smrekar preko 50.000 organiziranih članica ne računajući seljačke ženske orga- nizacije u kojima je organizirano oko 100.000 seljakinja a koje su u radu povezane sa spomenutim ženskim društvima. U ime tih hrvatskih žena dolazi hrvatska delegacija da pozdravi kongres na svom teritoriju da zaželi dobrodošlicu gošćama raznih krajeva i naroda i da uzme ućešća u samom radu kongresa. Hrvatska ženska druš- tva nijesu učlanjena u Jugosl. Zen- skom Savezu sa naročitih razloga, pa radi toga ne mogu dozvoliti da ih taj savez reprezentira. Hrvatska delegacija želi nastupiti na kongresu u dva momenta i to prvo kod otvaranja s pozdravnim go- vorom i kod rasprave o ruralnoj (seos- koj) ženi, gdje Hrvatice žele da pri- kažu život i rad hrvatske seljačke žene. Sam doček je nadmašio sva naša očekivanja, jer je više tisuća ljudi dočekalo hrvatsku delegaciju pod hrvatskim barjakom sa hrvatskom glazbom i hrv. pjev. zborom te je otpratilo hrvatske delegatkinje do spomenika Gundulića. Tu je narodni zastupnik gosp. prof. Roko Mišetić zanosnim riječima pozdravio hrvatsku žensku delegaciju, poslije čega sam mu u ime delegacije zahvalila na toplom pozdravu. Prvi je moj utisak u Dubrovniku da je hrvatska dele- gacija predmet sveopće pažnje“. Delegaciju pored Dr Zdenke Smre- kar kao predvodnice, sačinjavaju de- legatkinje pojedinih ženskih društava iz Zagreba, Đakova, Splita i Šibenika. VREMENA MRŽNJE Kaotično previranje, u kojemu se danas svijet nalazi, zaprepašćuje sva- kog misaonog čovjeka. Nešto uzvije- reno, <uskovitlano u duhovnoj je atmosferi ljudstva, kao da njom sikču tajanstvene munje, vijesnice apoka- liptičkih perturbacija, dok čovječanstvo srlja bezglavo kao gonjeno bičevima nevidljivih srđa. Jeziva slutnja skore katastrofe i avetne vizije budućeg rata, sa svim grozotama novih, pak- lenih sredstava uništavanja, napunja stravom duhove. Krvavi dogođaji u Španjolskoj, sa svojim klanjem bez milosrđa, bez i najmanjeg trunka humanog osjećanja s posvemašnjim nedostajanjem pije- teta prema tekovinama prošlosu, s posvemašnjim nedostajanjem pijeteta prema tekovinama prošlosti, s ne- ljudskom surovostii mržnjom, kao da su predigra naslućivanih strahota. Još u nedavnom svjetskom ratu, ma kako on surovi krvav bio, nijesu bila ugašena sva humana osjećanja. Bilo je krvi, bilo je okrutnosti, bilo je divljaštava ; ali_ je bilo i primjera ljudskog milosrđa, bilo je izvjesnog ljudskog obzira i prema neprijatelju. Još se nije bila rodila u duhovima zvijer, koja danas u njima reži još se nije bila rodila bijesna i bezgranična mržnja, glavna značajka današnjeg vremena. Jer nikada možda u ljud- skoj historiji nije vladala ovako op- ćenita i krvoločna mržnja, koja se ne stidi sama sebe, nego se čak i do- stojanstveno omata plaštem — naučnih teorija. U doba neposredno prije rata nijesu bile potpuno uginule klice ve- likih ideja humaniteta, i one su bar donekle, obuzdavale bjesove ratnih strasti, i odatle još, iako blijedi, tračci njihova svijetla ; ali danas kao da je njihov zadnji zračak potamnio, zastrt stravičnim šišmiškim krilima Mržnje. Gdje se je rodila ova _ neman ? Ona je nakazni porod naturalističkog mentaliteta iz druge polovice prošlog vijeka, koji je ljudsku dušu proma- trao metodama kemije, fizike i drugih prirodnih nauka, koji ju je promatrao kao kamen ili mehanizam, te su mu ostali nepristupačni najprisniji pokreti ljudskog duha, najbitniji elementi čo- vječnosti. Tome mentalitetu čovje- čanstvo nije više izgledalo, kao u doba zdravih i normalnih naziranja, organ- ska, solidarna cjelina, čvrsto pove- zana čovječanskim duhovnim vrijed- nostima ; naturalističkom mentalitetu čovječanstvo mora da izgleda podi- jeljeno i pocijepano na vrste i pod- vrste prirodnih nauka, — i odatle poj- omovi socijalnih klasa i nacija, razdvo- jenih u nepomirljivoj borbi i mržnji. Osjećanje čovječnosti neizbježivo je moralo da ustupi mjesto klasnoj i na- cionalističkoj mržnji, sa svim njenim pratiocima : s pomanjkanjem pošto- vanja prema prošlosti, s poricanjem svih vrijednosti srca (intelektualistički naturalizam nema načina da ih sazna, i zato ih negira), i uopće s poricanjem svega što čovjeka čini čovjekom. I zato je od neprocjenive važno- sti, koja možda još nije svima došla do svijesti, isticanje čovječnosti u hrvatskom seljačkom pokretu. Upravo taj momenat diže naš seljački pokret nad savremeni kaos, povezujući ga s najplemenitijim i najčovječanskijim idejnim tradicijama. Svojim geslom čovječnosti hrvatski seljački pokret oslobagja se otrovi obaju ekstremnih pravaca, koji sada drmaju svijetom. U pojmu čovječnosti, prije svega, uključen je pojam slobode. Sloboda je najživotvornija pokretna sila his- torije, najuzvišeniji ideal plemenitih duhova, kojoj su pjesnici svih vremena pjevali plamene himne, koju su slavili mudraci svih epoha, za koju su he- roji svih vijekova polagali svoje ži- vote. Klasni i nacionalistički pravci ne poznaju slobodu, jer su diktatorski i despotski. Polazeći s na- turalističkog shvaćanja čovjeka, oni ne. vide u njemu-spontane duhovne Sile, kojima treba dati slobodnog maha - jer su one prvotni uvjet svakog or- ganskog razvoja; i klasni i nacio- nalistički pravci, po sebi apstraktni, ukoliko poriču u čovjeku sve što nije klasno irasno, misle da mogu svoga budućeg čovjeka“ formirati nasiljem i tiranijom, stegnuvši ga u kalupe svojih unaprijed određenih programa. Neki od ovih ekstremnih pokreta tvrde da je i njima konačni cilj slobodno čovječanstvo ; ali kako mogu stvarati slobodnog čovjeka pravci, koji bes- primjernom tiranijom guše svaki spon- tani pokret u čovjeku i uopće čovje- čanske vrijednosti u njemu ? Zar nije gušenje čovječanskih vrijednosti ne- prijateljski stav prema kulturninr te- kovinama prošlih generacija i prema > tvorevinama umnika i trudbenika proš- losti, jer ovi tobože pripadaju jednoj neprijateljskoj klasi ? Zar nije gušenje čovječanskih vrijednosti nepriznavanje ničega što je poteklo iz područja jedne druge nacije ili rase ? Zar nije gušenje čovječanskih vrijednosti preziranje re- ligioznih, domovinskih, pa čak i obi- telskih osjećanja? Hrvatski seljački pokret, ističući, uz čovječnost patrioti- zam, religioznost, obitelj, tradiciju itd., dakle upravo najsvetije. vrijednosti: srca i osjećaja djeluje kao blagoslo- | vjeni protuotrov protiv razornih sila: mržnje i surovosti, koje danas truju. ćovječanstvo. Iznosimo ova razmatranja ne radi hrvatskog seljaka. On ide sigurnim putevima svojih zdravih tradicija. Na- bacili smo gornje retke zbog izvjes- nih pripadnika tako zvane inteligencije, nužno