God. a Dubrovnik, 12 dopada 1 936. | ka. CIJENA 1 DINAR “Pr Pa PRHKA ROZA O S Rk neon" Vaia PL uo a an TAKNE A E hi E RTE PE TJEET “re mana Dp7 sva "oma Tr Pera ž SED e I PJ I Koda 1 OS NEJE aćn ah o eć a Bo KS E o RESE I EVE RII JI nih mon ansa S p s ši a = m... = mea Kir ioa, z 3 KFA MIA. ije Ke Da i Še u) GRLA A NPR IRE PJEVA ro) NARA NAS RER VIKI € ih PE NJA ZR E NIKU o SOA NET Zi ke Kova Kot zreo TA Eau ća oke Kad akdra A : sE sE B kV aa BP) MR e P $ NP geita, z ra hi mate POEA U? 3 GRANE USR SRV pa ta " ME SPURSI KEJ ka S) GEM 1 rr pe MR GTEo O, z ZVAT kd sa < ik yu oR j M RVIRLEKNA SO Š TAJ dite A FE d fožeća A s ' ; S j s NA H j g RA AE Ra : ŠA a MENA JR 3,30 See a i LILA KMa , ž j $ Ko X x Za ar š š X po f T f + if x ; 4 Ž e k p S š 2 ž 3 4 oi : 3 3 Da JEDAN I NERAZDRUŽIV S MAJ ———= m ———e e. OM HRVATSKOM Veličanstvena skupština HSS u Dubrovniku. — Hiljade seljaka dubrovačkog kotara zanosno kliču svome Vođi slobodi Hrvatske. — ,,Hrvatska mora biti slobodna“ ,,Sila i zlato kapitulirali su pred zdravom svijesti hrv. seljaka“. . Nestala je i zadnja nada onih, koji u Tebe još nijesu vjerovali, naš ple- meniti Puče. Nestalo je i malodušnika, kad si Ti jučer kao pobjednik pohrlio svome Gradu, da ga neiserpivom snagom seljačke svijesti u jedan tili čas opet zagrliš. Samo ovaj put toliko čvrsto i odlučno, da se za uvijek nagju u prahu smrvljeni svi plaće- nici i sve kukavice. Ione vruće suze radosnice s kojim smo Te na očima hiljada gragjana dočekali pale su jučer na ovo sveto često puta od grube sile ali samo da osvježe hiljadugodišnju misao Slobode. Mi- sao jaču od smrti, oskvrnjivano tlo, onda još pred hiljadu i trista godina sa krvi svojih žuljeva usadio u temelje samo Tvoje hrvatske Dubrave. I po svim puteljcima i stazama du- brovačkih pitomih lugova jvš u subotu veče prostrujale su malene povorke na putu k jednom cilju, jednoj gorućoj misli — Hr- vatskoj. A kada su se tako zorom, preva- ..livši jednom. bezprimjernom lakoćom i sve vremenske nepogode te malene noćne sjenke približile gradu, Bog u svojoj dobroti po- slao je sunce da obasja velebni priliv tih jedinica u onu impozantnu povorku hiljada. bar- nanizali su se sa Organizacija do jak do barjaka svih strana govorničke tribine zapremivši potpuno prostor pred sv. Vlahom, Sponzom, Lužom i Općinom, organizacije, ostavljajući svoje po- sljednje redove na lijovoj strani pred Kne-: ževim Dvorom a na desnoj tamo kod Boš- kovićeve ulice. Na govorničkoj tribini, de- koriranoj lovorikom, narodnim hrvatskim trobojkama već je sagovima i okupljeno hrvatsko narodno zastupstvo sa pretsjedni- cima mjesnih i općinskih organizacija, te Poslanici Trubač tri puta daje znak za početak zbora. Pret- sjednik kotarske organizacije g. Ilija Vr- ličak u svojstvu pretsjednika skupštine po- djeljuje riječ delegatu Vođe hrvatskog na- roda, narvdnom zastupniku BARIŠI SMOLJANU koga narod dočekiva burnim aplauzom i zanosnim povicima. »Pozdravljam vas“ — kazao je Dr. Smoljan — ,draga braćo i ses- tre, u ime našeg dičnog Vođe hrvat- skog naroda (prolamaju se povici: živio). Pri polasku za Dubrovnik, Dr Maček kazao mi je da u njegovo ime pozdravim Hrvate Dubrovnika I okolice i da vam naglasim, da je Dubrovnik sa svojom okolinom ne- razumljivom upravnom ludošču ostao izvan granica Dalmacije. Svakomu je moralo još i ranije biti jasno, da naša međa nije samo članovima kotarske organizacije. se dive ukazujućem prizoru. misao vječnu koju si a tuđe poštujemo, Dubrovnik, nego i dalje preko njega (buran aplauz). Ova impo- zantna skupština u republikanskom gradu Dubrovniku, evocira mi sje- ćanje na slavnu prošlost ovog div- nog grada, koji je kroz minulih vjekove predstavljao carstvo slo- bodnog duha na slobodnom tlu. Ove brojne hiljade pokrenula je iz svojih domova po ovakovom nevre- menu velika misao braće Stjepana i Antuna Radića (gromki povici: Slava im !), ostavljena vama, da je čuvate i vodite do pobjede, koja nije daleko. Ko je mislio, da će silom nametnuti hrvatskom narodu diktaturu, nek dođe i vidi ovu ve- lebnu skupštinu. Diktatura je mo- rala kapitulirati pred čvrstom i ne- slomljivom falangom hrvatskog na- roda, koji je sve patnje herojski podnosio i izdržao. Ali su se mnogi u svojim političkim kombinacijama teško prevarili kad su vjerovali, da. će naše redove probiti vladajućim političkim sredsivima podkupljiva- nja. Hrvatski narod je jake kičme i nepotkupl;jiv. To je u dovoljnoj: mjeri pokazao za vrijeme diktature, nadošle pod vidom uređenja hrvat- skog pitanja, a kad tamo, poslije sedam godina njenog vladanja, hr- vatsko pitanje nije ni izdaleka ri- ješeno, jer ga ne mogu i neće ri- ješavati ni banovi ni ministri, ne- go samo hrvatski narod. Sila i zlato kapitulirali su pred zdravom svijesti hrvatskog naroda, koji se cijeli okupio u Hrvatskoj Seljačkoj Stranci, da zajednički ide jednom Cilju — slobodi. Hrvatski narod ne zna ni za jedan poraz u svojoj his- toriji, ali zna da je u mnogim slu- čajevima pružio drugom pomoć na raznim poljima, pa čak i na boj- nom polju“. »Hegemoniji je odzvonilo. To je konstatacija, koju ovdje glasno iz- ričem. Prošla su vremena kunda- čenja i vješanja. Sve je bilo uza- lud, jer se Hrvati nikada nijesu od- rekli sami sebe. Svojim se dičimo kao što smo tuđe uvijek poštovali. Ali još nešto svoje ne damo. ,Diktatura je da pred svijetom opravda postojanje, bacila dvije kri- latice : državno i narodno jedinstvo i jugoslavenstvo. Svak više zna, kako se je provodilo to narodno jedinstvo, koje je samodršcima slu- žilo kao plašt, da sakriju pravo lice svoje bezobzirne politike. Dav- na je istina, da se narodi ne stva- raju dekretima, već ih stvara samo Bog. Druga je je jedna, također davna, istina da narod kuje svoju sreću i svoju propast. Mi, koji se ovdje nalazimo 1400 godina nijes- smo propali ni za velikih bura i oluja, a kamo li da nas ugrozi ovaj povjetarac. Jugoslavenstvo je laž. Posto i hrvatski, srpski, slovenački bugarski narod, sa svojom tradi- cijom, kulturom i narodnim osje- ćanjem. To se dekretima ne može nivelirati“. »Pitaju nas, iako dobro znadu, što hoćemo, a mi im odgovaramo: Hoćemo slobodu, jer je nemamo. Hoćemo da budemo gospodari u svojoj vlastitoj kući, hoćemo bla- gostanje našem seljaku, radniku i gragjeninu. Nije to davno bilo, kad se seljak smatrao robom. Došao je Stjepan Radić, koji je zajedno sa svojim bratom Antunom postavio seljaka nosiocem političko-gospodar- . stvenog života. Tražimo _ društve- no uređenje u kojem neće gladovati seljak pored svoje njive i pšenice“. Nakon što je iznio današnje eko- nomsko stanje hrvatskog seljaka i potrebu temeljitih socijalnih retorma, govornik je prešao na pitanje spora- zuma, o kojemu je kazao slijedeće : » Govore, vode se pregovori, to jest razgovori oko sporazuma. Da budemo odmah na čistu. Nijesmo za nikakve privremene političke koncepcije. Današnje stanje ne može konsolidirati ovu državu. Da do ovog sporazuma dode ima jedan preduslov. Dr Maček je ka- | zao: lzbrišite sve što ste učinili, provedite slobodne izbore, pa će: mo se onda razgovarati. Tri će se naroda sporazumjeti, jer hrvatsko pitanje ne može biti predmet po- litičkog natezanja nmi cjenkanja. Svak zna, što je sadržaj hrvatskog pitanja, a svi oni, koji nas o tome pitaju, čine se Englezima. Hrvat- sko pitanje u ovoj internacijonal- noj nesigurnosti ima iormu jedne državne nužde. Ne bude li ono riješeno onako, kako to traži hr- vatski narod, hrvatsko pitanje ostaje i dalje na dnevnom redu. Mi sporazum shvaćamo ozbiljno, ali bez sentimentalnosti, svijesni da je hrvatski narod došao u ovu državu sa državno-puavnom tra- dicijom i kulturom. Vjerujemo da ćemo ovu borbu okončat na čast i slava hrvatskog naroda. Na toj liniji ostajemo i živi natrag ne možemo. Kad pođete svojim do- movima, kad se na povratku su- sretnete sa onima, koji danas ni- jesu mogli ovamo doći, rccite im da se naš program sastoji u dvije riječi: Hrvatska mora biti slobodna“. Drugi govornik PASKO KALITERNA hrvatski narodni zastupnik, pozdra- vio je Dubrovnik u ime vulkanskog grada Sptita — kako ga u Beogradu zovu. Istiće političko djelo Stjepana Radića, koji je za seljaka živio i poginuo, Djelo Stjepana Radića produžio je Vođa Dr Vlatko Maček, koji danas govori u ime cijelog hrvatskog naroda. Nacionalno os- viješćeni seljak mora i ekonomski postat slobodan. Put do ekonomske slobode napaćenog hrvatskog selja- ka pokazao je prvi Stjepan Radić, čigovo ime ostat će utrajnoj uspo- meni hrvatskog naroda. Treći govornik Dr. JOSIP BERKOVIĆ hrvatski . narodni zastupnik. iznosi i historiju političkih dogogjaja prije i poslije god. 1918. Hrvati su se borili da sruše austrijsku avet i da u novoj državnoj formaciji ostvare veće slobode od onih, koje su imali pod Austrijom. Ujedinjenje onako, kako se je to izvršilo teško je po- godilo hrvatski narod. Mi smo htjeli da uđemo u ovu državu, ali kao potpuno slobodan i ravnopravan narod. Gospoda nijesu tada shvatila ' Stjepana Radića, tada jedinog poz- navaoca srbijanskih prilika, koji je molio i zaklinjao da se ne žure sa ujedinjenjem. Prelazeći na pitanje Dubrovnika Dr Berković je kazao| OVO: ,U zadnje se vrijeme govori da će Dubrovnik pod Sarajevo. Oni, koji misle da će biti suodlučujući varaju se, jer će odlučujući biti samo suvereni hrvatski narod. Glasnici ovih krilatica o Dubrovniku treba da znaju da što je hrvatskom narodu Zagreb to isto mu je i Dubrovnik. Dubrovnik je bio, ostao i bit će sastavni dio hrvatskog teritorija. Hrvatska Dalmacija sa dubrovačkim kotarem je neprijeporan teritorij. U toku govora Dra Berkovića dolaze narodni zastupnici Stipe Ma- tijević iz Makarske i Pavao Krce iz Sinja sa grupom dalmatinskih zago- raca na čelu sa izabranim načelnikom Sinja Dr. Smoićem. Narod ih odu- ševljeno pozdravlja. U ime korčulanskog sreza poz- dravio je zbor Dr IVO ŠEPAROVIĆ hrvatski narodni zastupnik, koji je u iscrpnom prikazao političkog sta-