|

Strana 2

,.HRVATSKA DUBRAVA“

mmm

»Dr Ante Starčević i Srbi“

Mladi je historičar, dr. Mile Star-
čević, tajnik Matice Hrvatske, sa svo-
jom raspravom ,Dr. Ante Starčević i
Srbi“, koja je izašla ovih dana kao
treći svezak I[ kola ,Male knjižnice“
Matice _ Hrvatske, omogućio širokoj
javnosti da se upozna sa jednim, vr-
lo važnim, dijelom Starčevićevog rada
u borbi za pravo hrvatskog naroda.
Ova je knjižica, superiorno i zrelo
napisana i bogato dokumentirana, u-
pravo bila potrebna da popuni sve
priloge dosada publicirane o Starče-
viću, jer raspravlja o pitanjima koja
i u današnjem našem javnom životu
okupiraju sasvim nacionalne interese
Hrvata. Zaviriti u nedaleku prošlost
i zagledati se u početak prvih ras-
prava i polemika o hrvatsko-srpskim
odnosima, prozreti uzroke tonie u psi-
hi narodnoj i odgoju njezinom, znači
razumjeti ili barem jako se približiti
shvaćanju današnjeg stanja u ovoj
zemlji, znači upoznati na prošlosti
svoje vlastite mane u pravcu isprav-
nijega gledanja na nacionalni credo
hrvatskoga naroda, znači napokon i
ojačanje hrvatske svijesti. Dr. Mile
Starčević nam je, s ovom knjigom,
pružio ogledalo jedne stvarnosti koju
je prvi sagledao Dr. Ante Starčević
i okomio se na nju žestinom neustra-
šivog borca koji je čistim srcem i
čeličnim karakterom sav odan Hrvat-
skoj. Ta je stvarnost u sukobu iz-
među Hrvata i Srba koji se je odi-
grao na hrvatskom teritoriju, a ko-
jemu je zapravo začetnik Vuk St.
Karadžić, nastavljač velikosrpske ide-
ologije Pavla J. Šafarika. Vukovo je
stanovište izraz velikosrpskog duha
koji djeluje i danas kao lanac koji se
izvlači iz značajka srpske narodne
psihe. Zato dr. Mile Starčević u pr-
vim dvjema glavama svoje rasprave
govori o srpskoj narodnoj psihi i o
značajkama hrvatske psihe. Kompo-
nente koje su formirale ove dvije
psihe vrlo su oprečne u svojim his-
torijskim i geopolitičkim uvjetima. Dok
se je srpski duh afirmirao u intrasi-
gentnom i ekskluzivnom nacionalizmu
i u tom pravcu usmjerio svoju akciju,
dotle je pretežna karakteristika hr-
vatske psihe duboki smisao za prav-
du i čovječnost, a u nacionalnom po-
gledu ljubav i vjernost svojoj rođe-
noj grudi; ta se privrženost domo-
vini nije nikada manifestirala u po-
hlepi za tuđim teritorijem, što je je-
dinstven slučaj u nacijonalnoj histo-
riji naroda, a pokazuje hrvatsku vi-
soku etičku svijest. Još se je jedna crta
hrvatskog karaktera izražavala kroz
vjekove u hrvatskoj sredini, a to je
težnja za ostvarenjem općeljudskih
zadataka. Ova je negativna težnja
kod mnogih hrvatskih ljudi u tolikoj
mjeri dominantna, da su oni prelazili
preko svoje domaće stvarnosti i gubili
se maglovitim sveobuhvatnim idejama.
Na taj se način tumači zalaženje u
ilirstvo, sveslavenstvo i jugoslaven-
stvo, a izvjesno zanemarivanje goru-
ćih pitanja svog vlastitog naroda.

God. 1849 izdao je Vuk knjigu
pod naslovom ,Kovčežić za istoriju,
jezik i običaje Srba sva tri zakona“.

Prvi dio ,Kovčežića“ nosi podnaslov
»Srbi svi i svuda“. U tom poglavlju
Vuk određuje granice srpstva i pos-
tavlja ih skoro onako kakove su Ju-
goslavije danas. U Hrvate ubraja sa-
mo čakavce, a za one druge kaže
»jer ako neće da su Srbi oni nemaju
nikakvoga narodnog imena“. Dok je
ovako pisao Vuk koji je i u Hrvat-
skoj imao poštovalaca, Gaj je sa ve-
likim brojem svojih privrženika uspav-
ljivao Hrvatsku sa slatkim tiradama
sveobuhvatnog _ ilirizma, —sveslaven-
stva, slovinstva ijugoslovenstva, prem-
da nije nikako mogao da za svoje
ideje zagrije i Srbe ,jer Srblji imena
svoga, koje ima svoju istoriju u svi-
jetu i u slavenstvu, ni za čije ime
promijeniti ne će, ni za ljubav _ ilirs-
tva, ni jugoslavenstva, ni hrvatstva,
baš da bi im se i silom nametnuti
htjelo“, kaže patrijarh Rajačić u jed-
noj tadanjoj predstavci hrvatskom Sa-
boru. U raspravi o nazivu hrvatskog
jezika, koji su neki Hrvati htjeli nazvati
jugoslavenskim, ustaje J. Obradović

protiv toga i kaže: ,Ne možemo se.

mistiticirati: mi imamo u trojednoj
Kraljevini dva naroda, naime narod
hrvatski i narod srpski“.

Zaista vrlo dobro kaže dr. Mile
Starčević o roj: hrvatskoj težnji za
sveobuhvatnim idejama: , Tragična je
veličina u toj hrvatskoj slabosti!“

Nastavilo se je krnjenjenm hrvat-
ske integralnosti. Polemike su se pro-
dužile i za Bachovog apsolutizma i
poslije njega. Bog _ zna kako bi se
ovaj nasrtaj na' nacionalne: hrvatske
svetinje bio završio u onoj mlakoj
atmosferi ilirstva i jugoslavenstva, da
se nije baš tada oglasio Ante Star-
čević, i gvozdenom logikom, snažnim
riječima i bogatim argumentima ras-
krinkao izvještaćenje ideologijei Vu-
kove pseudo istine o hrvatskom na-
rodu. Tako je bašu vrijeme Bachova
apsolutizma ilirstvo umiralo, a hrvat-
stvo se je rađalo. Na ustuk Vukovoj
velikosrpskoj ideji i negeciji hrvatstva,
Starčević je postavio svoju  velikohr-
vatsku ideju i svoju negaciju Srba.

iDrab ii

Iz Hrvatskog
Dnevnika“

Prije nego što se ,Hrvatski Dnev-
nik“ javi sa novim informativnim bi-
lješkama o Batinoj tvornici u Borovu
i mi ćemo od mnogo poznatih, iznijeti
za sada samo jedan dogođaj, koji
mnogo govori.

U jednoj obližnjoj varošici bio je
Hrvat poslovođa Batine filiale. Putu-
jući kontrolori poduzeća redom su
konstatirali da je filiala uredno vođe-
nai da njeno poslovanje ispravno
funkcionira. Ali jednog se je dana
dogodilo nešto, čemu se poslovođa ni
u snu nije mogao nadati. Poslovođa
je premješten samo zato, jer je Hrvet.
Gosp. Toma Maksimović dostavio je
Svoju visoku poruku po kontroloru sa
ovim obrazloženjem :

U varošici H. Srbi su u većini, pa
stoga Hrvat ne može biti poslovođa.

Kulturne
bilješke

Dubrovnik je bio često pogođen
na razne načine i u raznim pravcima,
a osobito u onome u čemu ie, zbog
— u svojim školama. O tome bi se
dalo dugo i dugo pričati i pisati. Cesto
smo se pitali: ,Bože moj, otkuda te
pojave ? Je li to pakost ili nerazumi-
jevanje?“ Uvjerili smo se napokon
da se ne radi o pakosti nego naprosto
o nerazumijevanju. ,Srpski književni
glasnik“ u svom broju od 1. stude-
nog ov. g., u članku od Dr. Dušana
Stojanovića , Jovan Dučić kao misli-
lac“, tvrdi slijedeće: ,Zahvaljujući
školama modernog tipa, koje idu za
znanjem, a ne za formiranjem duha,
za praktično - korisnim pre negoli za
čim drugim, — antički duh i antički
svet, koji sačinjavaju i koji su sači-
njavali bazu duhovne formacije Evro-
pe, nama su ostali strani. (Mi pod-
vlačimo). Mi Sloveni ne znamo za
svet klasika. Zbog toga nam je mno-
go što šta nepojmljivo i u Evropi,
koja se ne može zamisliti bez svega
velikog helensko - rimskog nasleđa“.
Opažamo jedino da se ova tvrdnja
ne može protegnuti na sve Slavene.
Priznajemo, kad smo pročitali ovo
priznanje, duboko smo se zamislili.
Sada razumijemo potpuno kako je
Dubrovnik mogao biti nedavno nazvan
»čudnom  izraslinom_na jugoslaven-
skom organizmu“. Ba

Jedan ugledni kulturni radnik,
bivši đak dubrovačke Gimnazije, po-
slao nam je jedno pismo, koje mu je
u svoje vrijeme uputio pok. direktor
dubrovačke Gimnazije Bernard Laz-
zari. Spomenuti gospodin želi da obje-
lodanjenje ovoga pisma posluži kao
jedan mali ,in memoriam“ za pokoj-
nog ,diretura“, koji mu je bio sim-
patičan i koga je mnogo cijenio. Do-
nosimo vrlo rado pismo pok. Bernar-
da Lazzari, jer je u najužoj vezi s
gornjim reileksijama:

Prčanj, 17. maja 1934.

Dragi gospodine doktore !

Vaše vanredno ljubezno pismo
iskreno me je obradovalo, i na nje-

mu Vam od srca hvala. Vi ste me

obasuli riječima prijateljske prijaznosti.
One mi laskaju u velike, ali me je
ujedno _ malko i stid. Mjerim prama
njima razmak izmedju onoga, što sam
na svom položaju trebao uraditi i
onoga, što sam uradio, i znam, da
sve ono lijepo, što u Vašem pismu o
sebi čitam, imam da zahvalim ne se-
bi, nego Vašoj savršenoj finoći, koja
mi je imponirala već onda, kada smo
se dnevice sastajali sučelice, ja, za-
lazeći, na katedri, — Vi na pomolu
života, u školskoj klupi.

Ja se svakako ponosim time, da
su mi ,mali“ prijatelji sa školske
klupe sačuvali prijateljsko sjećanje,
kad su postali i veliki, i ljudi, i pri-
jatelji, i da sam u svom djelovanju
nastavnika uspijevao već na srednje-
škloskoj klupi prepoznati ex ungue

kadgod uspjelo baciti Minervin ka-|

menčić na plodno tlo, i doprinijeti da
se mlada sila uputi smjerom, za koji
je bila stvorena!

Ja sa pažnjom i živim intere-

E. |

Broj 64 i

ni

leonem. A kamo sreće, ako mi je |

som čitam sve, što mi pod oko dodje
a što je iz pera mojih bivših učenika, |

...i molim Vas, da uz uvjerenje mog
iskrenog poštovanja primite svesrdno
pozdravlje od

Jy) vrlo Vam odanog
BERN. LAZZARI

Ouprotnosti ...

Čitam u dnevnoj štampi da je

ki oči pj Radno KA
eko ga frića s

porodica nekog bogatog trgovca u |

Novom Sadu potrošila za pogrebne
troškove svoga domaćina 50.000 (pe-
deset hiljada dinara). U svoti, koja
nas u današnjim prilikama Zzaprepaš-
ćuje, nijesu samo računati izdatci za

uobičajene pogrebne troškove. Ima tu.

još i nešto više. Porodica je u mno-
gim gostionama i kafanama otvorila
kredit pokojnikovim rrijateljima i znan-
cima da se okrijepe za pokoj duše. .

Baš istih dana umrla je u Dub-
rovniku Kate Milciades rečena ,Cu-
ce“. Cijelog života radila je po tuđim
kućama. Uvijek vesela, nasmijana i...
mlada. Tako se je barem njome čČi-
nilo. Ljutila se je, kad su je nestašni
mladići zadirkivali, a opet bilo joj je
neobično i krivo, kad joj makar i za-
dirkivanjem nijesu poklanjali pažnje...

Umrla je jednog od prošlih dana

udarena kapi. Vlast je naredila pre-

nos u općinsku mrtvačnicu. Vlastitih
sredstava za pokop nije imala, a niti
se je našao neko od poznatih, da se
zato skrbi. Pokopana. je u zemlju
bez mrtvačkog lijesa, protivno propi-
sima koji to zabranjuju. Pogrebni
troškovi, među kojima i troškovi za
mrtvački lijes, imali su pasti na teret
Općine. Osjećaj prirođene samilosti
dobrih ljudi pokazali su radnici grob-
lja, koji su lopatama zasipali zemlju.
Oni su počupali nekoliko velikih lis-
tova i njima pokrili glavu pokojnice.

Na ovaj isti način pokopana je
još jedna siromašica. Ni ona nije
imala sreću da umre prije nego se
iscrpi kredit za pokapanje gradskih
siromaha. Jadni naši siromasi! Uz ci-
jelu seriju nepotrebnih kredita i u
vremenu kad se za pojedine činov:
nike naručuje novo pokućstvo, nes-

taje baš ovog kredita, u gradu, koji

obiluje djelotvornim dokazima ljubavi

i požrtvovanja prama iskrnjemu svomu.

===

Zenska zanatska škola

u Župi svečano je otvorena 3 studenog
na imanju Josipovac, vlasništvo dubrovačke
biskupije. U školu se je upisalo 30 učenica.

Pokusna vožnja auto-
busom do Stona

izvršena je pretprošle nedjelje sa zado-
voljavajućim rezultatom, Interesirani nas
uvjeravaju da će se u najskorije otvoriti
redovita autobusna pruga.

ji
IK
h