| Strana 2 ,.HRVATSKA DUBRAVA“ mmm »Dr Ante Starčević i Srbi“ Mladi je historičar, dr. Mile Star- čević, tajnik Matice Hrvatske, sa svo- jom raspravom ,Dr. Ante Starčević i Srbi“, koja je izašla ovih dana kao treći svezak I[ kola ,Male knjižnice“ Matice _ Hrvatske, omogućio širokoj javnosti da se upozna sa jednim, vr- lo važnim, dijelom Starčevićevog rada u borbi za pravo hrvatskog naroda. Ova je knjižica, superiorno i zrelo napisana i bogato dokumentirana, u- pravo bila potrebna da popuni sve priloge dosada publicirane o Starče- viću, jer raspravlja o pitanjima koja i u današnjem našem javnom životu okupiraju sasvim nacionalne interese Hrvata. Zaviriti u nedaleku prošlost i zagledati se u početak prvih ras- prava i polemika o hrvatsko-srpskim odnosima, prozreti uzroke tonie u psi- hi narodnoj i odgoju njezinom, znači razumjeti ili barem jako se približiti shvaćanju današnjeg stanja u ovoj zemlji, znači upoznati na prošlosti svoje vlastite mane u pravcu isprav- nijega gledanja na nacionalni credo hrvatskoga naroda, znači napokon i ojačanje hrvatske svijesti. Dr. Mile Starčević nam je, s ovom knjigom, pružio ogledalo jedne stvarnosti koju je prvi sagledao Dr. Ante Starčević i okomio se na nju žestinom neustra- šivog borca koji je čistim srcem i čeličnim karakterom sav odan Hrvat- skoj. Ta je stvarnost u sukobu iz- među Hrvata i Srba koji se je odi- grao na hrvatskom teritoriju, a ko- jemu je zapravo začetnik Vuk St. Karadžić, nastavljač velikosrpske ide- ologije Pavla J. Šafarika. Vukovo je stanovište izraz velikosrpskog duha koji djeluje i danas kao lanac koji se izvlači iz značajka srpske narodne psihe. Zato dr. Mile Starčević u pr- vim dvjema glavama svoje rasprave govori o srpskoj narodnoj psihi i o značajkama hrvatske psihe. Kompo- nente koje su formirale ove dvije psihe vrlo su oprečne u svojim his- torijskim i geopolitičkim uvjetima. Dok se je srpski duh afirmirao u intrasi- gentnom i ekskluzivnom nacionalizmu i u tom pravcu usmjerio svoju akciju, dotle je pretežna karakteristika hr- vatske psihe duboki smisao za prav- du i čovječnost, a u nacionalnom po- gledu ljubav i vjernost svojoj rođe- noj grudi; ta se privrženost domo- vini nije nikada manifestirala u po- hlepi za tuđim teritorijem, što je je- dinstven slučaj u nacijonalnoj histo- riji naroda, a pokazuje hrvatsku vi- soku etičku svijest. Još se je jedna crta hrvatskog karaktera izražavala kroz vjekove u hrvatskoj sredini, a to je težnja za ostvarenjem općeljudskih zadataka. Ova je negativna težnja kod mnogih hrvatskih ljudi u tolikoj mjeri dominantna, da su oni prelazili preko svoje domaće stvarnosti i gubili se maglovitim sveobuhvatnim idejama. Na taj se način tumači zalaženje u ilirstvo, sveslavenstvo i jugoslaven- stvo, a izvjesno zanemarivanje goru- ćih pitanja svog vlastitog naroda. God. 1849 izdao je Vuk knjigu pod naslovom ,Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona“. Prvi dio ,Kovčežića“ nosi podnaslov »Srbi svi i svuda“. U tom poglavlju Vuk određuje granice srpstva i pos- tavlja ih skoro onako kakove su Ju- goslavije danas. U Hrvate ubraja sa- mo čakavce, a za one druge kaže »jer ako neće da su Srbi oni nemaju nikakvoga narodnog imena“. Dok je ovako pisao Vuk koji je i u Hrvat- skoj imao poštovalaca, Gaj je sa ve- likim brojem svojih privrženika uspav- ljivao Hrvatsku sa slatkim tiradama sveobuhvatnog _ ilirizma, —sveslaven- stva, slovinstva ijugoslovenstva, prem- da nije nikako mogao da za svoje ideje zagrije i Srbe ,jer Srblji imena svoga, koje ima svoju istoriju u svi- jetu i u slavenstvu, ni za čije ime promijeniti ne će, ni za ljubav _ ilirs- tva, ni jugoslavenstva, ni hrvatstva, baš da bi im se i silom nametnuti htjelo“, kaže patrijarh Rajačić u jed- noj tadanjoj predstavci hrvatskom Sa- boru. U raspravi o nazivu hrvatskog jezika, koji su neki Hrvati htjeli nazvati jugoslavenskim, ustaje J. Obradović protiv toga i kaže: ,Ne možemo se. mistiticirati: mi imamo u trojednoj Kraljevini dva naroda, naime narod hrvatski i narod srpski“. Zaista vrlo dobro kaže dr. Mile Starčević o roj: hrvatskoj težnji za sveobuhvatnim idejama: , Tragična je veličina u toj hrvatskoj slabosti!“ Nastavilo se je krnjenjenm hrvat- ske integralnosti. Polemike su se pro- dužile i za Bachovog apsolutizma i poslije njega. Bog _ zna kako bi se ovaj nasrtaj na' nacionalne: hrvatske svetinje bio završio u onoj mlakoj atmosferi ilirstva i jugoslavenstva, da se nije baš tada oglasio Ante Star- čević, i gvozdenom logikom, snažnim riječima i bogatim argumentima ras- krinkao izvještaćenje ideologijei Vu- kove pseudo istine o hrvatskom na- rodu. Tako je bašu vrijeme Bachova apsolutizma ilirstvo umiralo, a hrvat- stvo se je rađalo. Na ustuk Vukovoj velikosrpskoj ideji i negeciji hrvatstva, Starčević je postavio svoju velikohr- vatsku ideju i svoju negaciju Srba. iDrab ii Iz Hrvatskog Dnevnika“ Prije nego što se ,Hrvatski Dnev- nik“ javi sa novim informativnim bi- lješkama o Batinoj tvornici u Borovu i mi ćemo od mnogo poznatih, iznijeti za sada samo jedan dogođaj, koji mnogo govori. U jednoj obližnjoj varošici bio je Hrvat poslovođa Batine filiale. Putu- jući kontrolori poduzeća redom su konstatirali da je filiala uredno vođe- nai da njeno poslovanje ispravno funkcionira. Ali jednog se je dana dogodilo nešto, čemu se poslovođa ni u snu nije mogao nadati. Poslovođa je premješten samo zato, jer je Hrvet. Gosp. Toma Maksimović dostavio je Svoju visoku poruku po kontroloru sa ovim obrazloženjem : U varošici H. Srbi su u većini, pa stoga Hrvat ne može biti poslovođa. Kulturne bilješke Dubrovnik je bio često pogođen na razne načine i u raznim pravcima, a osobito u onome u čemu ie, zbog — u svojim školama. O tome bi se dalo dugo i dugo pričati i pisati. Cesto smo se pitali: ,Bože moj, otkuda te pojave ? Je li to pakost ili nerazumi- jevanje?“ Uvjerili smo se napokon da se ne radi o pakosti nego naprosto o nerazumijevanju. ,Srpski književni glasnik“ u svom broju od 1. stude- nog ov. g., u članku od Dr. Dušana Stojanovića , Jovan Dučić kao misli- lac“, tvrdi slijedeće: ,Zahvaljujući školama modernog tipa, koje idu za znanjem, a ne za formiranjem duha, za praktično - korisnim pre negoli za čim drugim, — antički duh i antički svet, koji sačinjavaju i koji su sači- njavali bazu duhovne formacije Evro- pe, nama su ostali strani. (Mi pod- vlačimo). Mi Sloveni ne znamo za svet klasika. Zbog toga nam je mno- go što šta nepojmljivo i u Evropi, koja se ne može zamisliti bez svega velikog helensko - rimskog nasleđa“. Opažamo jedino da se ova tvrdnja ne može protegnuti na sve Slavene. Priznajemo, kad smo pročitali ovo priznanje, duboko smo se zamislili. Sada razumijemo potpuno kako je Dubrovnik mogao biti nedavno nazvan »čudnom izraslinom_na jugoslaven- skom organizmu“. Ba Jedan ugledni kulturni radnik, bivši đak dubrovačke Gimnazije, po- slao nam je jedno pismo, koje mu je u svoje vrijeme uputio pok. direktor dubrovačke Gimnazije Bernard Laz- zari. Spomenuti gospodin želi da obje- lodanjenje ovoga pisma posluži kao jedan mali ,in memoriam“ za pokoj- nog ,diretura“, koji mu je bio sim- patičan i koga je mnogo cijenio. Do- nosimo vrlo rado pismo pok. Bernar- da Lazzari, jer je u najužoj vezi s gornjim reileksijama: Prčanj, 17. maja 1934. Dragi gospodine doktore ! Vaše vanredno ljubezno pismo iskreno me je obradovalo, i na nje- mu Vam od srca hvala. Vi ste me obasuli riječima prijateljske prijaznosti. One mi laskaju u velike, ali me je ujedno _ malko i stid. Mjerim prama njima razmak izmedju onoga, što sam na svom položaju trebao uraditi i onoga, što sam uradio, i znam, da sve ono lijepo, što u Vašem pismu o sebi čitam, imam da zahvalim ne se- bi, nego Vašoj savršenoj finoći, koja mi je imponirala već onda, kada smo se dnevice sastajali sučelice, ja, za- lazeći, na katedri, — Vi na pomolu života, u školskoj klupi. Ja se svakako ponosim time, da su mi ,mali“ prijatelji sa školske klupe sačuvali prijateljsko sjećanje, kad su postali i veliki, i ljudi, i pri- jatelji, i da sam u svom djelovanju nastavnika uspijevao već na srednje- škloskoj klupi prepoznati ex ungue kadgod uspjelo baciti Minervin ka-| menčić na plodno tlo, i doprinijeti da se mlada sila uputi smjerom, za koji je bila stvorena! Ja sa pažnjom i živim intere- E. | Broj 64 i ni leonem. A kamo sreće, ako mi je | som čitam sve, što mi pod oko dodje a što je iz pera mojih bivših učenika, | ...i molim Vas, da uz uvjerenje mog iskrenog poštovanja primite svesrdno pozdravlje od Jy) vrlo Vam odanog BERN. LAZZARI Ouprotnosti ... Čitam u dnevnoj štampi da je ki oči pj Radno KA eko ga frića s porodica nekog bogatog trgovca u | Novom Sadu potrošila za pogrebne troškove svoga domaćina 50.000 (pe- deset hiljada dinara). U svoti, koja nas u današnjim prilikama Zzaprepaš- ćuje, nijesu samo računati izdatci za uobičajene pogrebne troškove. Ima tu. još i nešto više. Porodica je u mno- gim gostionama i kafanama otvorila kredit pokojnikovim rrijateljima i znan- cima da se okrijepe za pokoj duše. . Baš istih dana umrla je u Dub- rovniku Kate Milciades rečena ,Cu- ce“. Cijelog života radila je po tuđim kućama. Uvijek vesela, nasmijana i... mlada. Tako se je barem njome čČi- nilo. Ljutila se je, kad su je nestašni mladići zadirkivali, a opet bilo joj je neobično i krivo, kad joj makar i za- dirkivanjem nijesu poklanjali pažnje... Umrla je jednog od prošlih dana udarena kapi. Vlast je naredila pre- nos u općinsku mrtvačnicu. Vlastitih sredstava za pokop nije imala, a niti se je našao neko od poznatih, da se zato skrbi. Pokopana. je u zemlju bez mrtvačkog lijesa, protivno propi- sima koji to zabranjuju. Pogrebni troškovi, među kojima i troškovi za mrtvački lijes, imali su pasti na teret Općine. Osjećaj prirođene samilosti dobrih ljudi pokazali su radnici grob- lja, koji su lopatama zasipali zemlju. Oni su počupali nekoliko velikih lis- tova i njima pokrili glavu pokojnice. Na ovaj isti način pokopana je još jedna siromašica. Ni ona nije imala sreću da umre prije nego se iscrpi kredit za pokapanje gradskih siromaha. Jadni naši siromasi! Uz ci- jelu seriju nepotrebnih kredita i u vremenu kad se za pojedine činov: nike naručuje novo pokućstvo, nes- taje baš ovog kredita, u gradu, koji obiluje djelotvornim dokazima ljubavi i požrtvovanja prama iskrnjemu svomu. === Zenska zanatska škola u Župi svečano je otvorena 3 studenog na imanju Josipovac, vlasništvo dubrovačke biskupije. U školu se je upisalo 30 učenica. Pokusna vožnja auto- busom do Stona izvršena je pretprošle nedjelje sa zado- voljavajućim rezultatom, Interesirani nas uvjeravaju da će se u najskorije otvoriti redovita autobusna pruga. ji IK h