Strana 2

.HRVATSKA DUBRAVA“

Dr Franjo Fancev
| hrvatski ilirski preporod

U ovogodišnjem 8 broju ,Hrvat
ske Revije“ zagrebački sveučilišni
profesor dr. Fancev objavio je svoje
predavanje koje je nedavno održao
u Osijeku pod naslovom ,Hrvatski
preporod kao hrvatski opće narodni
pokret“. Do dr. Fanceva  povjesnici
hrvatskog preporoda, koji je opće po-
znat pod krivo postavljenim nazivom
vilirskog pokreta“, vodili su njegovu
genezu izvan domaće hrvatske sre-
dine u Beč, Gradac i Peštu gdje su
učili neki naši preporoditelji i odakle
su oni, tako tvrde ti _povjesnici, do-
nijeli svoje preporodne ideje i razvili
ih u svom narodu, koji je do tada

spavao snom uspavane narodne svi-

jesti. Međutim je dr. Fancev, inače
poznat kao marni ispitivač kajkavske
književnosti, boreći se posljednjih go-
dina ispitivanjem i proučavanjem  či-
tavog hrvatskog duhovnog rada od
Pavla R. Vitezovića na ovamo, do-
šao do novih konstatacija i činjenica
koje same po sebi govore obratno od
onoga što su dosadašnji povjesnici
tvrdiii. Dr. Fancev nije pošao od ilir-
skog pokreta kao gotove činjenice
uzevši općenito pokretove ideje i us-
poredivši ih sa tadašnjim idejama u
svijetu, pa kao oni utvrdio ovisnost,
već je u tančine ispitao hrvatsku kul-
turnu sredinu nekoliko decenija prije
ovog pokreta, jer nije vjerovao da je
on mogao nastati u hrvatskoj sredi-

oni a da nije imao za sobom jakih. tra-

dicija. Kako _ može postojati ,filius
ante patrem“, pitao se je dr. Fancev.
Ito ga je nemirno pitanje odvelo
daleko u 17. vijek i uputilo ga u sva
područja hrvatskog kulturnog života
u želji da ga svestrano upozna. Ispi-
tao je školstvo u Hrvatskoj, da u tom
školstvu opipa kucanje hrvatskog bila,
i baš u tom području, kojemu su os-
tali istraživači ilirskog pokreta davali
vrlo malo ili nimalo važnosti, otkrio
je dr. Fancev. živu hrvatsku dušu
konstatirajući da nastava hrvatske na-
rodne historije u tim predilirskim da-
nima nije zaostajala za današnjom
nastavom tog predmeta. Dalje je is-
pitao hrvatske političke težnje usmje-
rene k integritetu hrvatskog duha i
teritorija, i kulturna pitanja koja su
se kroz 200 godina, od Vitezovića do

 preporada, postavljale na tapet za rje-

šenje, pa je, prema utvrđenim činje-
nicama, jasno da su sva preporodna
pokrenuta pitanja istovjetna sa goru-
ćim kulturnim pitanjima hrvatskog na-
roda kroz vijekove. ,Dakle ne samo
borba za integritet hrvatskoga kra-
ljevstva, prihvaćanje ilirskih etničkih
koncepcija i orijentiranje prema što-
kavskom govoru za književni jezik
već i sazrijevanje reforme pravopisa
na principu dijakritičkih znakova —
sve fo je naročito poslije g. 1790. a
opet prije god. 1830. bilo uistinu u
posljednjem stadiju dozrijevanja da
se realizira i provede u život. U sva
ta četiri pitanja hrvatski je preporod
bio dakle samo izvršitelj pokušaja,
težnja i nastojanja ranijih generacija

hrvatskog domaćeg društva“. Prema
tome hrvatski je preporod naš auto-
htoni pokret, koji je proistekao iz kon-
tinuiteta političke i kulturne hrvatske
misli. To što je dr. Fancev postavio
i jako ocrtao glasnim faktima konti-

nuitet, koji je nemarom ranijih pov-

jesnika hrvatskog duhovnog rada bio
zamračen kroz skoro 2 vijeka, od 17
do 19., je jedna od njegovih najvaž-
nijih zasluga, pa s time i njegova tvr-
dnja o našoj autohtonosti hrvatskog
preporoda sama po sebi dobija pečat
neoborive istine.

Nego i spomenuto predavanje
»Hrvatski preporod kao hrvatski opće
narodni pokret“, i ono što je objav-
ljeno u ,Hrvatskom Kolu“ god. XVI.
pod naslovom ,Hrvatski ilirski prepo-
rod jest naš autohton pokret“, treba-
lo bi štampati u jednoj brošuri da te
misli vodilje o hrvatskom preporodu
i ono mnoštvo iznesenih dragocjenih
fakata o hrvatskom književnom radu
u duhu vijekovnih hrvatskih težnja
dobiju najširi popularitet da se sas-
vim unište ,zasade za podržavanje
malodušja, za vjerovanje u svoju vla-
stitu nemoć“. B

VANDALIZMI

Naša javnost nije uopće upućena
u kojem se stanju nalazi pitanje ko-
načne adaptacije bivše vile Gjivano-
vić za zgradu poštanskog ureda i
automatske centrale.

Nacrti su izrađeni. Odmah ćemo
naglasiti da je nacrt nadogradnje
novih objekata pred postojećom zgra-
dom vrlo lijepo riješen i prilagođen
arhitekturi postojeće zgrade. Ali to
još nije sve. Projektant je po nečijoj
želji morao da na račun velikog ho-
la u prizemlju uzme u sklop i či-
tavo zemljište postojećeg parka pred
zgradom, tako da bi se morao potpuno
uništiti cijeli park, koji sa svojim
raslinstvom predstavlja u onom di-
jelu predgrađa reprezentativni skup
subtropske vegetacije naročito ka-
rakteristične za Dubrovnik. Nestaje
niza rijetkih egzemplara, bojom raz-
ličitih Ieandra, nestaje preko dvade-
set raznih paoma među kojima i dva
impozantna Phoenixa, a da i ne go-
vorimo kako će bez ove flore izgle-

dati nadogradnja postavljena do same
glavne ceste.

Ova vijest izazvala je na raznim
stranama ogorčenje. Građevni odbor
općine na sjednici od 17 studenog
prosvjedovao je proti ovom uništa-
vanju egzotičnog bilja, dragocjenog
za izgled cijelih Pila. Društvo ,Dub“
također je uputilo dvije protestne
predstavke g. ministru pretsjedniku i
ministru pošta i telegrafa. Sa ovom

akcijom saglasne su i sve ostale po-
zvane institucije.

Kad sve ovo nebi koristilo i kad

Di zbilja došlo do uništenja ovog
parka, u Dubrovniku bi pred licem
cijelog inozemstva bio izvršen vari-
dalizam.





Dubrovčani u ,,Mjesečevoj dolini“ |




>

*
I

Poduzetnost iseljenika iz dubrovačke okolice

U svome djelu ,Mjesečeva  do-
lina“, u petoj glavi druge knjige, ču-
veni američki pisac Jack London Pl:
še opširno o našim Dalmatincima, ođ:
ličnim odgajivačima jabuka u Kali-
forniji.

U tome djelu Jack London izno-
si život jednog mladog para, koji u-
morni od grada, od teškog radničkog
života, od premlaćivanja i ubijanja,
od bijede i oskudice, odlaze pješke
iz grada da traže zemlju i da se po-
svete zemljoradnji. Na putu prema
Jugu, njih uzima u svoj auto neki g.
Benson, veliki farmer, koji ih putem
obaviještava o aktivnosti doseljenika
Dalmatinaca, savršenih odgajivača ja-
buka.

,Pokazaću vam“, govori im g.
Benson u kolima, ,šta mogu da ura-
de sa zeljom ne svršeni učenici vi-
sokih škola nego neuki stranci, na
koje je visoki i moćni Amerikanac
oduvijek gledao s potsmjehom... Za-
mislite — dvanaest hiljada jutara ja-
buka! Znate li kako sada zovu Paja-
ro Valley? Nova Dalmacija!.. Istis-
kuju nas. Mi Yankee mislimo da smo
pametni. Ali Dalmatinci su _ nam  po-

kazali da su pametniji od nas. To su
vam bili bijedni doseljenici — siro-
mašniji od Joba. Prvo su radili kao
nadničari pri branju voća. Zatim su
počeli, u malom, da kupuju jabuke
na stablu. Što su više zarađivali, to
su pravili i veće poslove. Nije. proš-
lo dugo i oni su već mogli da uzi-
maju pod zakup voćnjake na duge
rokove. A sada kupuju i zemlju, i
neće proći dugo pa će sva dolina biti
njihova, i onda će nestati i posljed-
njeg Amerikanca.

.. Ima ih mnogo, kao Luka Sku-
rić, koji se upuštaju u velike poslo-
ve. Više njih već imaju po četvrt mi-
liona. Ja poznajem desetoricu, sva-
kome od njih možeš prosječno da daš
po sto pedeset hiljada. Imaju oni na-
čina za odgajivanje jabuka. To vam
je pravi talenat... Oni vam poznaju
svaku voćku, znaju joj historiju, sve
što joj se dogodilo, svaku njenu oso-
binu. Prsti su im stalno na njenom
bilu. Oni ti mogu reći da li se ona
osjeća danas onako dobro kao juče.
lako se ne osjeća tako dobro oni
znaju tome uzrok, pa se odmah ba-
caju na posao da joj pomognu. Oni
vam mogu pogledati na stablo u
cvijetu i reći koliko će sanduka ja-
buka moći s njega da upakuje, i ne
samo to, nego znaju i kakav će biti
kvalitet tih jabuka i koji stepen. Ta
oni vam poznaju svaku pojedinu  ja-
buku, beru je s nježnošću, s ljubav.
lju, nikada je ne ozlede, pakuju
je i otpremaju nježno i s ljubavlju, a

kad ova stigne na tržište niti je oz-.

leđena, niti gnjila, a donosi najvišu
cijenu... Ti jadranski Sloveni bistre
su poslovne glave! Oni znaju ne sa-
mo da odgaje jabuke, nego i da ih
prodaju. Nema tržišta? Šta to smeta?
Tržište se stvara. To je njihov na-
čin... Pogledajte. Petra Mengolu. On
svake godine ide u Englesku i so-

bom nosi stotinu tona žutih ,njuston. |
skih pipina“ (vrsta jabuka).

Poslje duge vožnje mladi bračni i
par i farmer stižu u Pajaro Valley, U
I farmer počinje da se divi: 2

,Pogledajte ova stabla! To vara
je Nova Dalmacija! Pogledajte jel |
Raj jabuka! Pogledajte onu zemlju! >
Pogledajte na koji je način obrađena! 7
Znate li šta su stari naseljenici radi-
li na ovom divnom tlu ? Sijali su rav.
nice i pasli marvu po brežuljcima. A
sada je tu dvadeset hiljada jutara u
jabukama!... Uzmite Matu Letunića.
On je jedan od prvih došljaka. Do.
šao je kroz Kastel Garden i. postao
sudoper. Kad je bacio oko na ovu
dolinu, znao je da je to njegov zlat
ni rudnik, Danas on uzima u zakup
sed m stotina jutara zemlje, a pored
toga ima u svom vlasništvu sto tri-
deset jutara najdivnijeg voćnjaka u
dolini i u stanju je da spakuje od
četrdeset do pedeset hiljada sanduka
svake godine eksportnih jabuka. I ne |
pušta nikoga osim Dalmatinaca da
ubere makar jednu jedinu jabuku sa
svih tih voćaka...

Zanimljivo je napomenutj da je
sve ovo što je opisao jack London
potpuno ištinito. Čak su i imena pra-
va. Poznate su porodice Salurića 1
i Letunića iz Konavala i porodica
Mengola sa naših otoka (Prema ied-
nom članku I. F. Lupis Vukića , Jack
London o dalmatinskim farmerima -u
Kaliforniji“.)







ruj



Vodi li se računa o publici i
njezinoj sigurnosti ? g

Primili smo više pritužaba, koje se
odnose na započete a još nedovršene
radnje u Gružu ina Boninovu. Mnogi
tako ističu da su radnje u Gružu
počele prekasno i mjesto da se rad.
započne sa dva kraja, počelo se je samo
sa jednog i to malim brojem radnika.
Tamošnjem pučanstvu dozlogrdilo je
ovo stanje bez tramvajskog prometa |
na cijeloj dužini od stanice Lapad do
Kantafiga, a to se još teže osjeća po
kiši i lošim vremenima.

Slična je stvar i sa radnjom na
Boninovu, koja se vuče već nekoliko
sedmica. Dogadjalo se je da su rupe
pod lampionima ostajale otvorene i
preko noći, iako je prilaz na trotoaf
bio slobodan, a kadje rasvjeta zatajila
onda su se rupe pokrile malim daskama
poviše kojih je postavljen veliki ka-
men. I tako njih je mnogo, koji su se
u tami spoticali i padali. Na kraju
tratoara kod stanice Boninovo zija
rupa od skoro 280 m., koja takogjet
ostaje nepokrivena.
Donosimo gornjeredke napomenom
da je zbilja potrebno više voditi ra:
čuna o sigurnosti prolaznika. Što se
pak tiče duljine trajanja radova u
Gružu, kao nestručnjaci ne možemo
iznositi nikakove predloge, ali jedno
znamo. U našem gradu, a tako nije
u drugim gradovima, popravci i grad“
nje na putevima ne vode se ubrzanim
forsiranim tempom, iako je to bez-
uvjetno potrebno. '