Strana 2 .HRVATSKA DUBRAVA“ Dr Franjo Fancev | hrvatski ilirski preporod U ovogodišnjem 8 broju ,Hrvat ske Revije“ zagrebački sveučilišni profesor dr. Fancev objavio je svoje predavanje koje je nedavno održao u Osijeku pod naslovom ,Hrvatski preporod kao hrvatski opće narodni pokret“. Do dr. Fanceva povjesnici hrvatskog preporoda, koji je opće po- znat pod krivo postavljenim nazivom vilirskog pokreta“, vodili su njegovu genezu izvan domaće hrvatske sre- dine u Beč, Gradac i Peštu gdje su učili neki naši preporoditelji i odakle su oni, tako tvrde ti _povjesnici, do- nijeli svoje preporodne ideje i razvili ih u svom narodu, koji je do tada spavao snom uspavane narodne svi- jesti. Međutim je dr. Fancev, inače poznat kao marni ispitivač kajkavske književnosti, boreći se posljednjih go- dina ispitivanjem i proučavanjem či- tavog hrvatskog duhovnog rada od Pavla R. Vitezovića na ovamo, do- šao do novih konstatacija i činjenica koje same po sebi govore obratno od onoga što su dosadašnji povjesnici tvrdiii. Dr. Fancev nije pošao od ilir- skog pokreta kao gotove činjenice uzevši općenito pokretove ideje i us- poredivši ih sa tadašnjim idejama u svijetu, pa kao oni utvrdio ovisnost, već je u tančine ispitao hrvatsku kul- turnu sredinu nekoliko decenija prije ovog pokreta, jer nije vjerovao da je on mogao nastati u hrvatskoj sredi- oni a da nije imao za sobom jakih. tra- dicija. Kako _ može postojati ,filius ante patrem“, pitao se je dr. Fancev. Ito ga je nemirno pitanje odvelo daleko u 17. vijek i uputilo ga u sva područja hrvatskog kulturnog života u želji da ga svestrano upozna. Ispi- tao je školstvo u Hrvatskoj, da u tom školstvu opipa kucanje hrvatskog bila, i baš u tom području, kojemu su os- tali istraživači ilirskog pokreta davali vrlo malo ili nimalo važnosti, otkrio je dr. Fancev. živu hrvatsku dušu konstatirajući da nastava hrvatske na- rodne historije u tim predilirskim da- nima nije zaostajala za današnjom nastavom tog predmeta. Dalje je is- pitao hrvatske političke težnje usmje- rene k integritetu hrvatskog duha i teritorija, i kulturna pitanja koja su se kroz 200 godina, od Vitezovića do preporada, postavljale na tapet za rje- šenje, pa je, prema utvrđenim činje- nicama, jasno da su sva preporodna pokrenuta pitanja istovjetna sa goru- ćim kulturnim pitanjima hrvatskog na- roda kroz vijekove. ,Dakle ne samo borba za integritet hrvatskoga kra- ljevstva, prihvaćanje ilirskih etničkih koncepcija i orijentiranje prema što- kavskom govoru za književni jezik već i sazrijevanje reforme pravopisa na principu dijakritičkih znakova — sve fo je naročito poslije g. 1790. a opet prije god. 1830. bilo uistinu u posljednjem stadiju dozrijevanja da se realizira i provede u život. U sva ta četiri pitanja hrvatski je preporod bio dakle samo izvršitelj pokušaja, težnja i nastojanja ranijih generacija hrvatskog domaćeg društva“. Prema tome hrvatski je preporod naš auto- htoni pokret, koji je proistekao iz kon- tinuiteta političke i kulturne hrvatske misli. To što je dr. Fancev postavio i jako ocrtao glasnim faktima konti- nuitet, koji je nemarom ranijih pov- jesnika hrvatskog duhovnog rada bio zamračen kroz skoro 2 vijeka, od 17 do 19., je jedna od njegovih najvaž- nijih zasluga, pa s time i njegova tvr- dnja o našoj autohtonosti hrvatskog preporoda sama po sebi dobija pečat neoborive istine. Nego i spomenuto predavanje »Hrvatski preporod kao hrvatski opće narodni pokret“, i ono što je objav- ljeno u ,Hrvatskom Kolu“ god. XVI. pod naslovom ,Hrvatski ilirski prepo- rod jest naš autohton pokret“, treba- lo bi štampati u jednoj brošuri da te misli vodilje o hrvatskom preporodu i ono mnoštvo iznesenih dragocjenih fakata o hrvatskom književnom radu u duhu vijekovnih hrvatskih težnja dobiju najširi popularitet da se sas- vim unište ,zasade za podržavanje malodušja, za vjerovanje u svoju vla- stitu nemoć“. B VANDALIZMI Naša javnost nije uopće upućena u kojem se stanju nalazi pitanje ko- načne adaptacije bivše vile Gjivano- vić za zgradu poštanskog ureda i automatske centrale. Nacrti su izrađeni. Odmah ćemo naglasiti da je nacrt nadogradnje novih objekata pred postojećom zgra- dom vrlo lijepo riješen i prilagođen arhitekturi postojeće zgrade. Ali to još nije sve. Projektant je po nečijoj želji morao da na račun velikog ho- la u prizemlju uzme u sklop i či- tavo zemljište postojećeg parka pred zgradom, tako da bi se morao potpuno uništiti cijeli park, koji sa svojim raslinstvom predstavlja u onom di- jelu predgrađa reprezentativni skup subtropske vegetacije naročito ka- rakteristične za Dubrovnik. Nestaje niza rijetkih egzemplara, bojom raz- ličitih Ieandra, nestaje preko dvade- set raznih paoma među kojima i dva impozantna Phoenixa, a da i ne go- vorimo kako će bez ove flore izgle- dati nadogradnja postavljena do same glavne ceste. Ova vijest izazvala je na raznim stranama ogorčenje. Građevni odbor općine na sjednici od 17 studenog prosvjedovao je proti ovom uništa- vanju egzotičnog bilja, dragocjenog za izgled cijelih Pila. Društvo ,Dub“ također je uputilo dvije protestne predstavke g. ministru pretsjedniku i ministru pošta i telegrafa. Sa ovom akcijom saglasne su i sve ostale po- zvane institucije. Kad sve ovo nebi koristilo i kad Di zbilja došlo do uništenja ovog parka, u Dubrovniku bi pred licem cijelog inozemstva bio izvršen vari- dalizam. Dubrovčani u ,,Mjesečevoj dolini“ | > * I Poduzetnost iseljenika iz dubrovačke okolice U svome djelu ,Mjesečeva do- lina“, u petoj glavi druge knjige, ču- veni američki pisac Jack London Pl: še opširno o našim Dalmatincima, ođ: ličnim odgajivačima jabuka u Kali- forniji. U tome djelu Jack London izno- si život jednog mladog para, koji u- morni od grada, od teškog radničkog života, od premlaćivanja i ubijanja, od bijede i oskudice, odlaze pješke iz grada da traže zemlju i da se po- svete zemljoradnji. Na putu prema Jugu, njih uzima u svoj auto neki g. Benson, veliki farmer, koji ih putem obaviještava o aktivnosti doseljenika Dalmatinaca, savršenih odgajivača ja- buka. ,Pokazaću vam“, govori im g. Benson u kolima, ,šta mogu da ura- de sa zeljom ne svršeni učenici vi- sokih škola nego neuki stranci, na koje je visoki i moćni Amerikanac oduvijek gledao s potsmjehom... Za- mislite — dvanaest hiljada jutara ja- buka! Znate li kako sada zovu Paja- ro Valley? Nova Dalmacija!.. Istis- kuju nas. Mi Yankee mislimo da smo pametni. Ali Dalmatinci su _ nam po- kazali da su pametniji od nas. To su vam bili bijedni doseljenici — siro- mašniji od Joba. Prvo su radili kao nadničari pri branju voća. Zatim su počeli, u malom, da kupuju jabuke na stablu. Što su više zarađivali, to su pravili i veće poslove. Nije. proš- lo dugo i oni su već mogli da uzi- maju pod zakup voćnjake na duge rokove. A sada kupuju i zemlju, i neće proći dugo pa će sva dolina biti njihova, i onda će nestati i posljed- njeg Amerikanca. .. Ima ih mnogo, kao Luka Sku- rić, koji se upuštaju u velike poslo- ve. Više njih već imaju po četvrt mi- liona. Ja poznajem desetoricu, sva- kome od njih možeš prosječno da daš po sto pedeset hiljada. Imaju oni na- čina za odgajivanje jabuka. To vam je pravi talenat... Oni vam poznaju svaku voćku, znaju joj historiju, sve što joj se dogodilo, svaku njenu oso- binu. Prsti su im stalno na njenom bilu. Oni ti mogu reći da li se ona osjeća danas onako dobro kao juče. lako se ne osjeća tako dobro oni znaju tome uzrok, pa se odmah ba- caju na posao da joj pomognu. Oni vam mogu pogledati na stablo u cvijetu i reći koliko će sanduka ja- buka moći s njega da upakuje, i ne samo to, nego znaju i kakav će biti kvalitet tih jabuka i koji stepen. Ta oni vam poznaju svaku pojedinu ja- buku, beru je s nježnošću, s ljubav. lju, nikada je ne ozlede, pakuju je i otpremaju nježno i s ljubavlju, a kad ova stigne na tržište niti je oz-. leđena, niti gnjila, a donosi najvišu cijenu... Ti jadranski Sloveni bistre su poslovne glave! Oni znaju ne sa- mo da odgaje jabuke, nego i da ih prodaju. Nema tržišta? Šta to smeta? Tržište se stvara. To je njihov na- čin... Pogledajte. Petra Mengolu. On svake godine ide u Englesku i so- bom nosi stotinu tona žutih ,njuston. | skih pipina“ (vrsta jabuka). Poslje duge vožnje mladi bračni i par i farmer stižu u Pajaro Valley, U I farmer počinje da se divi: 2 ,Pogledajte ova stabla! To vara je Nova Dalmacija! Pogledajte jel | Raj jabuka! Pogledajte onu zemlju! > Pogledajte na koji je način obrađena! 7 Znate li šta su stari naseljenici radi- li na ovom divnom tlu ? Sijali su rav. nice i pasli marvu po brežuljcima. A sada je tu dvadeset hiljada jutara u jabukama!... Uzmite Matu Letunića. On je jedan od prvih došljaka. Do. šao je kroz Kastel Garden i. postao sudoper. Kad je bacio oko na ovu dolinu, znao je da je to njegov zlat ni rudnik, Danas on uzima u zakup sed m stotina jutara zemlje, a pored toga ima u svom vlasništvu sto tri- deset jutara najdivnijeg voćnjaka u dolini i u stanju je da spakuje od četrdeset do pedeset hiljada sanduka svake godine eksportnih jabuka. I ne | pušta nikoga osim Dalmatinaca da ubere makar jednu jedinu jabuku sa svih tih voćaka... Zanimljivo je napomenutj da je sve ovo što je opisao jack London potpuno ištinito. Čak su i imena pra- va. Poznate su porodice Salurića 1 i Letunića iz Konavala i porodica Mengola sa naših otoka (Prema ied- nom članku I. F. Lupis Vukića , Jack London o dalmatinskim farmerima -u Kaliforniji“.) ruj Vodi li se računa o publici i njezinoj sigurnosti ? g Primili smo više pritužaba, koje se odnose na započete a još nedovršene radnje u Gružu ina Boninovu. Mnogi tako ističu da su radnje u Gružu počele prekasno i mjesto da se rad. započne sa dva kraja, počelo se je samo sa jednog i to malim brojem radnika. Tamošnjem pučanstvu dozlogrdilo je ovo stanje bez tramvajskog prometa | na cijeloj dužini od stanice Lapad do Kantafiga, a to se još teže osjeća po kiši i lošim vremenima. Slična je stvar i sa radnjom na Boninovu, koja se vuče već nekoliko sedmica. Dogadjalo se je da su rupe pod lampionima ostajale otvorene i preko noći, iako je prilaz na trotoaf bio slobodan, a kadje rasvjeta zatajila onda su se rupe pokrile malim daskama poviše kojih je postavljen veliki ka- men. I tako njih je mnogo, koji su se u tami spoticali i padali. Na kraju tratoara kod stanice Boninovo zija rupa od skoro 280 m., koja takogjet ostaje nepokrivena. Donosimo gornjeredke napomenom da je zbilja potrebno više voditi ra: čuna o sigurnosti prolaznika. Što se pak tiče duljine trajanja radova u Gružu, kao nestručnjaci ne možemo iznositi nikakove predloge, ali jedno znamo. U našem gradu, a tako nije u drugim gradovima, popravci i grad“ nje na putevima ne vode se ubrzanim forsiranim tempom, iako je to bez- uvjetno potrebno. '