sika.“ a TAKSA PLAĆENA U GOTOVU CIJENA 2 DINARA Elod. V Dubrovnik, 16 Veljače 1937 SLAVA Br. 69 NAŠEM PADRE RUĐU »Irećeg djenara 1774 festa je bila u domu Boškovića. Gospodja Pavle, majka Boškovića, božjom je milošću bila napunila sto godišta. Zato iz jutra u Male Braće festin duhovni. Misa s asistencom na veliki otar. Svirenje na organe. A fratri su prilijepo raskantavali. Onda Te Deum iz kora pod organe a na svrhu Božu u crkvi čestitanje. Na domu nastavak. Staro i mla- do. Vlasteli i puk. Gospari, gospodje, i darovi : dvije bučice lijepoga muš- katjela... tacun šipaka i krušaka, vino od Čipra, dinja, cukara, kafe a odizgara marcapana. Radovala se Anica. Čast je bila Božu. Samo majka kao naljuta. ,Sve što je u sebi dušila, spara- lo je kao lubarda nakrcana...: »Ovo ništa meni, sve godištima.“ Ovako je rekla Tvoja plemenita | majica pučanka gospođa Pavle. A što / ——— ćeš nam tek Ti reći, naš slavni i ve- liki padre Ruđe. Festa godištima ? Ne, oprosti nam. A_Tvoj veliki Duh neka ispuni ljubavi srca nas mlađijeh. Da se naša spoznaja još jače produbi. Da nas Vjera Tvoja i otaca ohrabri. Da nas Tvoj velik Genij uzdigne na domak novog Dana. Da obaspemo Dubravu Tebi ponajdražim cvijećem, naukom i knjigom. I onda će na -su- mornom i tmastom dubrovačkom ne- bu nestati mraka od pada i udara, pobjedom neumrlog Duha. Duha Tvo- ga, Tvoga grada, koji evo i bez feste skupa s nama pobožno i čedno šapće molitvu vijekova, jezikom Tvojim i isto tako jezikom zaboravljenog Ku- nića, Staji, Baglivija, Stijepa Gradi, Brnje Zamanje, Nikole Vita Goze, Nikole Nalješkovića, Marina Getodo- vića i tolikih drugih. | Ipisala Ti je Anica: ,Ovo su već zvonile 23. Ja pišem odi u tvo- joj njekadašnjoj maloj kamarici, a ona — majka — je malo prije prišla odavle onamo u Božovu, da joj se bolje vidi plestit bječvu, i evo me zove, da joj donesem kraljež, da re- čemo korunicu Djetinstva Jezusova“: _——— A što da Ti mi pišemo ? Doći će i festa, velika i prelijepa, ali ne go- dištima nego Tebi naš padre Ruđe. A danas, mi se molimo. O stogodiš- njici Tvoje smrti pisao je pjesnik Kohana_i Vlaste, Franjo Marković, završavajući svoju analizu Tvoga filozoitskog rada riječima : Ko1187. maki inka sl x Ša kai Pena d jeka das da aida > 2 »Doctior o quis Te... Tfuisse potest »“ (Virgil. ,Catalecta“ XIII) SLAVICI. FIRMAMENTI SIDERI VIRO POTENTI INGENIO MORIBUSQUE PRAESTANTI CdI NEQUE INDIGNO OPTIMA DONA NUMEN SUPREMUM LARGITUR ROGERIO JOSEPHO BOSCOVICHIO QUI PURAQUE IN VESTE GRADITUR SACERDOS AD ARAS MARIUMQUE FLUXUS CORPORUMQUE ABDITAS LEGES PHYSICORUM ELEMENTA MECHANICAEQUE VIRES SIDERUMQUE IPSOS CURSUS AC NATURAM RES CUNCTAS DENIQUE DURAS ASPERASQUE SCITU EXPLORANS EXPLICANS INCLYTA FAMA TOTO FULGET IN ORBE. »AD IPSUM DIVINUM TANTAE MOLIS CONDITOREM“ ADVOLANTI ATHENARUM CONCIVES CROATARUM ADMIRANTIBUS GRATISQUE ANIMIS TRIGESIMUM HUIUSCE EVENTUS LUSTRUM MEMORANTES CONGAUDENT MCMXXXVII ,Samo čuvanjem i razvijanjem osebnosti svoje i po tome sveze s kosmosom duhovnoga svijeta, biti će sposoban hrvatski narod dvjesta go- dišnjicu rođenja Boškovićeva doče- kati i uveličati onom potpunom pro- slavom, koja će moći kazati: »Boškovićev duh živi u Narodu Njegovu ! Na dan 13 febrara godišta 1937 u Gradu. Meštrović i spomenik RUĐI BOŠKOVIĆU (4 tačka Usmene Novine, koju je na po- ziv Dubrov. Akademskog Kluba držao u dvorani H. G. D. ,,Đubrava“ večeri 5. veljače 0. g. Dr. E. Katić). Gospogje i Gospodo, gragjani i gragjanke, dubrovačka akademska . omladino, Dana 13 februara 1787, u 11 sati prije podne, umirao je u Milanu na rukama svoga tajnika Luja Tamagnino dubrovčanin OtacRugje Bošković, reda isusovaca, daleko od svakoga svoga, ta najljepša zvjezda ne samo na nebu Dubrovnika, nego najviši genij na- šega naroda, potpuno odan svojoj vjeri i resignaciji u volju Božju, u svojoj 76 godini života (rogjen 16. maja 1711). Nadživila ga je njegova sestra: Anica Bošković, koja je preminula u Dubrovniku u noći izmegju 11 i 12 augusta 1804, dakle 17 godina poslije njegove smrti. : Moj zadatak nije da Vam govo- rim o radu Boškovića, jer o njegovoj filozofiji, radu na polju atomistike, “ .metereologije i geodezije već su da-- s leko i daleko više pozvaniji progo- vorili i još imaju da govore i pišu. Znam samo da mi je poslije sloma, nakon dolaska prve francuske torpi- ljarke u grušku luku, njezin zapo- vjednik, s kojim sam se kasnije upo- znao, kazao, da su neke teorije i kalkulacije Boškovića bile ispitane i od stručnjaka u vojnom vodstvu o- brane Francuske tekom rata. Bošković je istog dana svoje smrti, pred večer, privatnim sprovo- dom vodjenim od koadjutora Karla A. Farine bio otpraćen u župsku cr- kvu S. Maria Podone, te svečanom Misom i Requiem ukopan o istoj cr- kvi dana 15. februara 1787. U istra- živanju toga mjesta, a znajući da je u zvijezdarni u palači Brera u Mila- nu bila Boškoviću godine 1831 po- dignuta spomen ploča, te da mu je Gibert princ Borromeo, sin Renatov, podigao spomenik u svojoj palači, obratio sam se godine 1932 gosp. M. S., koji je tada učio u Milanu, a koji je na to dvama pismima, što ih iznosim, dao ove podatke o grobu i > oO spomeniku u palači kneževa Bor- romeo : »Milano 16. VI. 1932. Jučer sam bio u crkvu S. Maria Podone i vidio sam grob slavnog Rugjera Boškovića, ali na moje ve- liko začugjenje, bez ijednog slova na grobnom kamenu. Govorio sam sa prevostom crkve i rekao mi je, da se govorilo da su imali doć stavit nešto natpisa, dapače da se govorilo, da | su ga imali prenijet nekamo, ali od Hrvatska DUBRAVA: