ra RN SA s Ka GA bal, te TAKSA PLAĆENA U GOTOVU CIJENA 2 DINARA God. V ma ea e E PENA OKE Dubrovnik, na Uskrsenje 1937 rvatska DUBRAVA Priča o misirskim mudracima »Kasnije u doba kršćanskog univer- salizma, izvršena je baš na Sredozem- nom moru podvojenost između bizant- kog kršćanstva na Istoku i rimskog krš- ćanstva na Zapadu. Istočno kršćanstvo pod uticajem helenizma, unesena tamo još iz doba Diadvha, primilo je mnoge istočne elemente, posebice azijski des. potizam, iz čega se stvorila zapadno- europskom čovjeku neprihvatljiva forma cezaropapizma, i u takvoj formi prešlo je među istočne Slavene, kao što i me- đu južne, u unutrašnjost Balkanskog po- Iaotoka. Nije samo po tome vjera odi- jelila Istok od zapada, — više od vjere odijelilo ih je različito shvaćanje slobo- de i prava čovjeka u društvu i državi... > Nakon teških unutarnjih sukoba i borba > konačno se dovršilo između novih ger- kršćanstva kulturno stapanje, čime se započinje nova epoha rimskog svjetskog gospodstva, novi krš- ćansko-katoličkiuniversalizam na Zapadu. To je rođendan Zapada i zapadne kul- ture, u koje sferu su ušli i Hrvati, i -s njome prešli sve faze vjersko-knltur- onog i socijalno - državnog > Geudalizam, humanizam, renesansu, kla. sicizam i konačno nacionlizam)“. Filip Lukas: ,Za Hrvatsku kultur- nu cjelovitost“. (Hrvatska Revija,br. 2., god. 1937). manskih država i Kako je poznato, Dubrovnik je na Zapadu. losim toga on leži na moru. A more, sa svoje prostrane i otvo- rene pučine, valja prema Dubrovniku, već hiljadu godina, svoje valove i diže svoje slane vjetre, pune plodo- nosnih klica. | nijesu uzalud bučali, stoljeća i stoljeća, morski vjetri nad Dubrovnikom, jer su u njemu izatka- li jednu dušu koja, u opori gorski miris domaćeg pelina, primila je i uskladila profinjene mirise zapadnih zemalja. | feudalizam, i humanizam, i renesansa, i klasicizam, i europski liberalni nacionalizam, sve je to _o- stavilo dubokih tragova u dubrovač- koj duši, upravo onako kao i u hr- vatskoj. Nadahnuto zapadnim univer- salizmom, rodilo se u Dubrovniku Slovinstvo, kao što se je u Hrvat- Skoj rodio Ilirski pokret, a docnije Strossmajerovo Jugoslavenstvo. Kako i zašto su propali ti pokreti, dovolj- no je poznato. I zato dubrovačka i hrvatska du- ša sastavljaju jednu cjelinu. Nacio- nalni osjećaj ne određuje toliko ni . jezični ni etnički momenat, koliko za- jednička duševna sadržina. Zivotinje se kvalificiraju prema pasminama i rasama, a ljudi prema duhovnim sklo- nostima. E e Živjelo je nekoliko misir- Skih mudraca u visokoj kuli. Njihova najmilija zabava bila je gramatika, ili razvoja > USKRS 1937 Čudotvorno Propeće s otoka Dakse. Sada se nalazi u Pridvorju (Konavlima) u crkvi O.O. Franjevaca Prolaze vjekovi, nestaju narodi, mijenjaju se granice, mišljenja i obi- čaji, ali već drugu tisuću godina ne- pomično nad nama lebdi tužni lik Krista Razapetog, uvijek aktuelan u --svoj-potresnoj-iragičnosti, koja je za sva vremena i sve narode utvrdila pravilo, da ideja, ako će vječno ži- vjeti, ima da prođe kroz tjelesne pat- nje, stradanja i smrt svojih protago- nista. Sijači ideja nose u sebi svoj tra- gičan put, i oni uvijek, u svako doba, u svim sredinama, pod svim okolno- stima, krvlju zapečačuju djelo, koje ih nadživljuje. Ne treba navoditi primje- re, mi ih dobro znamo, mi ih u duhu stalno gledamo. U tom nadživljavanju duha nad materijom, u tom vječnom životu ide- je nakon tjelesne smrti njenog sijača, duboki je smisao uskrsnuća od mrt- vih, i s tim mislima dočekujemo glas uskrsnih zvona, koji svakome, ko ho- će da ih shvati, objavljuju tu veliku istinu. Uzvišena nauka, koju nam je o- stavio veliki Nazarenac, mogla bi po sebi preporoditi svijet, a bila bi ga do sada i preporodila, da je taj svijet malo dublje zaronio u njenu suštinu, i da su svi oni, koji su vodili i vode narode, prožeti osjećajem ljubavi i praštanja; da su trgovci izbačeni iz hrama ideja! Ali radi toga, jer su mnoge ideje obeščašćene nečistim rukama špekulanata ; jer su vođe mno- gih naroda zaraženi duhom oholosti, okrutnosti, nepravde, sebičnosti i mrž- nje; jer je svijetu zamagljen vidik od silnih laži i utvara, — tužni lik Krista Razapetog ostaje žalibože sa- mo vječnim simbolom patnje i nade, i nedostižnim idealom mukotrpnog čo- vječanstva. Pod dojmom tih sumornih kon- statacija ipak ne smijemo klonuti, ne smijemo prignuti glavu u očajanju! Ima u božjoj prirodi mnogo običnih, ali značajnih pojava, iz kojih može- mo crpiti utješljivu i okrepljujuću po- uku. Za tmurnim i olujnim danima, za uzbješnjelim morem, koje svojim gorostasnim valovima prijeti da će progutati brda i doline, javljaju se vedra i sunčana razdoblja, koja izmi- ruju posvađene elemente i združuju ih u bratski zagrljaj, prikazujući nam život u sasvim drugoj slici. Štujući lik Krista Razapetog, i radujući se uskrsnim zvonima, koja nas i ove godine potsjećaju na muku, smrt i uskrsnuće tog najvećeg sijača ideja, mi se klanjamo i mučeničkim sjenama naših velikana, i rijekama krvi prolivene za pravdu i slobodu, te vjerujemo, da je nauka velikog Nazarenca vječna jezgra dobra, koje ispaćenom čovječanstvu daje odvaž- nosti i snage u vječnom stremljenju prema boljem i I epšem, kao što i sunce ipak grije zemlju i onda, kad ga zastiru crne oblačine i šarene ma- gluštine. bolje, njen najinteresantniji dio — korjenodupstvo. Mudraci su govorili. — Kako da ,što“ ne bude ,što“? »Što“ ne može da bude nego ,što“. Što“ = ,što“. To je pozitivno kao matematika. A matematika je mate- matika. Kako da ,što“ bude isto što i ,kaj“? Hm, ,kaj“? Pa kakova je to riječ? To uopće i nije nikakav je- zik. Koliko je ljepše i narodskije na- še ,što“! I kad je neko došao i rekao im da između jednoga ,što“ i drugoga ,što“ mogu da budu jazovi, ponori, provalije, misirski mudraci zinuli su od čuda. Uvjereni ipak da se radi o nekoj besmislici, dalje su drijemali nad svojim gramatikama. Ali jednog dana prene ih iz dri- jemeža neobična buka. Jedan od misirskih mudraca pro- moli svoju tvrdu, korijenodupsku lu- banju kroz uski prozorčić kule. Po- vorka naroda s nekakvim ,amblemi- ma“, od kojih je jurnula mudracu krv u glavu, kao biku kad vidi crvenu krpu, prolazile su mimo kulu. I stane ga dreka: — Šo je ovo? Cio je svijet po- ludio. To je ulica, to je neuki, besvi- jesni narod zaveden od onog tuđeg i nepoznatog soja, koji kaže da je »što“ isto što i ,kaj“. Skandal! U pomoć! To je pobuna protiv autori- teta, protiv vlasti, protiv discipline. Otkuda da tuđin zapovijeda u ovom gradu? Ovo mogu izlječiti samo ba- tine, tamnice, bajunete, vješala. Bijedni ,pravi građanin“ nije ra- zumio da to život demantira njegova prazna korijenodupska pravila, život koji je neodoljivo i snažno provalio iz klica, koje su stoljećima nanosili more i njegovi vjetri. A on je mislio da može ,nastaviti“! Zapjenjeni i izbezumljeni misir- ski mudrac začu zviždanje. Ispod ku- le prolazio je neki mulac i zviždao u sve glase: ,Madjane, Marfjane!“ Mudrac se izdere: — Šuti, tovare! Što i ti misliš da je ,što“ isto što i ,kaj“? Mulac odgovori: — Ne jedite se, gosparu. Dub- rovnik čini ono isto što je vazda činio. Kažu da ko jako voli da jako i mrzi. A Dubrovnik, kako biste i Vi imali znati, vazda je jako volio očidenat. Zamantrali su ga s nekakvim šijenca- ma, gramatikama, zaleđima. smokva- ma i priklama, ali mu je sve to _pri- sjelo. Prazni špazi i batine osvijestili su ga. A nema boljeg lijeka, vjerujte mi, gosparu, od batina za one koji izgubu tramuntanu; to Vam najbolje umijem ja rijeti. Sve ovo što _ vidite, gosparu, hoće rijet samo to da je Dubrovniku dostaišijenca, i gramatika, i autoriteta misirskih mudraca, i da hoće da ostane ondje gdje je vazda bio — na očidentu. Samo ga očidenat može liberat od ačidenata što su ga tokali. Sluga Vam se, gosparu. =. Dubrovačka biblioteka Kako je na drugom mjestu jav- ljeno, biblioteka nije još otvorena za naučni rad, niti za čitanje knjiga. U njoj se tek nastavlja sređivanje i ka- talogiziranje, koji će posao potrajati nekoliko mjeseci. Na nama je svima da biblioteku ne samo što bolje ure- dimo, nego da je i neprestano obo- gaćujemo. Upravo sada kada se sre- đuje biblioteka apelujemo na građane i prave dubrovačke rodoljube, da da- ruju što više knjiga. U posebnoj zbirci uređuje se dubrovačko novinstvo, proglasi festanjula i ostali proglasi, pai tu pomozimo svi, koji doma skoro redovno puštamo da nam propadaju nekadašnje gradske novine i mjeseč- nici od najstarijih dana do danas. Po svim našim kućama, u svim ormarima, blancima i škrabicama malo probrškajmo i sigurno će se naći lije- pih i interesantnih stvari. Natječimo se istinskom ljubavi prema rodnom Gradu ! Na svakoj knjizi stoji utisnuto : »Dubrovačka Biblioteka — Dar X. Y.“ Eto, našim darovima slijedimo skrom- no primjer — njezinih velikih dobro-' tvora! haać