Mem 0

Sep

š

+

b

i

TAKSA PLAĆENA U GOTOVU





CIJENA 1 DINARA

















Hrvatska DUBRAVA







(od. V

Dubrovnik, 17 travnja 1937







ao oka naro neerrererom

HRVATSKA NARODNA INDIVIDUALNOST PITANJ

U posljednje dvije godine politič-
kog života ove zemlje hrvatsko je
pitanje stalno na dnevnom redu: nižu
se debate, polemike, ankete, raspra-
ve i novinski članci o njemu, i neu-

—pućeni bi mislili da je to pitanje do-

voljno osvijetljeno. Ali slušajući i či-

o otajući sve ono što je o hrvatskom

pitanju rečeno sa nehrvatske strane,
moramo konstatirati da je srž i bit
ovoga pitanja nedodirnuta, i da se
još uvijek luta u magli bilo zlona-
mjerno ili dobronamjerno. Međutim je
svakom hrvatskom sinu hrvatsko pi-
tanje jasno kao vedar dan; on ga
živo osjeća u znaku silovitog plame-
na koji zdana u dan prži krila nje-
gove hrvatske narodne individualno-
sli, i smeta mu da poleti i da se raz-
vije u pravcu svojih vjekovnih, kul-
turnih i političkih, težnja.

Hrvatsko pitanje postoji od prvog
dana formiranja ove države, jer se
je od prvog dana iz državnog orga-
nizma elimirala volja hrvatskog na-
roda,



Svoj- svome



Individualnost je zbroj svojstava
po kojima se jedno biće ili jedan
narod raspoznaje kao individuum i
razlikuje svojom osebujnošću i jedin-
stvenošću od svakog drugog bića ili

naroda. Individualnost hrvatskog na-
roda izražava se u njegovim težnja-

ma, u njegovoj svijesti o sebi, u nje-
govoj volji da upravlja sam sobom.
Hrvatska je povijest puna te narodne
svijesti o sebi koja je uvijek, u svim
napadajima na hrvatski narod, hrvat-
ski reagirala. Kao osebujna, razvije-
na individualnost, hrvatski je narod

imao i ima svoj kulturni i politički

program, i davao je inicijativu u mno-

gim pothvatima. Može li se ovakova in-
dividualnost odreći sebe? Može li se
odreći svojih osjećaja, svog ukusa,
svoje vjere, svoje volje, svoga život-
nog programa i živog učešća u svo-
jim vitalnim interesima? ... Može
li individualnost podnositi da dru-
gi decenijima upravljaju kućom za
koju svi trube da je baš i njezina?...
Ne može, nikako ne može, jer je ne-
iskorijeniva bitnost jedne  individu-
alnosti u tome što se izražava u volji
da sama sobom gospodari.

Hrvatska je narodna individual-
nost formirana i izgrađena; ona ima
svoj život i svoj životni princip. Di-
namika joj ključa iz nje same, i ona
ne može — po zakonu svoje izgra-

đenosti i zatvorenosti u samoj sebi
— skrenuti sa strane borbe za pot-

punu svoju afirmaciju. Individualnost
se pojedinca, u sukobu s onima koji
mu je hoće da potlače ili skuče, uz-
diže do svoje pobjede ili se lomi
smrću, dok razvijena narodna indivi-
dualnost, polagano ili brzo, stupa k
pobjedi, dakle k danima kad će slo-
bodno moći izraziti samu sebe s svo-
joj bujnoj životnosti. Narod je vječan,
duh mu protiče kao rijeka iz poko-
ljenja u pokoljenje, njegova se indi-
vidualnost zato ne može prelomiti;

pa iako mu se na putu borbe i do-
godi poneka katastrofa, ona se zbija

u njemu u novu snagu na braniku
svojih prava.

Hrvatske su težnje duboko etič-
ne: one su usmjererene u pravcu
oživotvorenja punog izraza svoje
narodne individualnosti To je ne-
koliko puta naglasio vođa, dr. Ma-
ček. Hrvat ga na krajnjem sjeveru
Hrvatske razumije kao i Hrvat na
krajnjem jugu. To je manifestacija
jedinstvene hrvatske narodne indivi-
dualnosti koja nam ukazuje put ko-
jim neminovno moramo ići.







Proslava 500 godiš-
njice Bratstva Sv.
Đurđa

Petstogodišnji jubilej svog opstan-
ka i rada, proslavit će Bratstvo Sv.
Durđa (Tri Crkve) na. 25 0. m. na
slijedeći način:

U 9 sati sastaju se gg. Bratimi pred
Crkvom sv. Križa. te pod svojim ba-
rjakom kreću na Boninovo u svoju
crkvu.

Na stanici Lapad čeka ih Bratstvo

Sv. Mihajla, a na Boninovu sva Brat- .

stva iz predgrađa i grada, te nakon
pozdrava barjaka idu svi na bratim-
sko grobište u Tri Crkve. Tu će sli-

jediti pomen svim umrlim Bratinima,
a neposredno zatim svečana sv. Misa
s kratkim prigodnim govorom i bla-
godarenje. Pjevanje izvodi Crkovni
Zbor ženski odio pod ravnanjem di-
rigenta g. A. Gjivanović.

Nakon crkovnih obreda biti će za-
jednička zakuska, primanje čestitanja
i fotografska snimka. U povorci će
sudjelovati i naši lumbardijeri.

Donoseći vijest o proslavi ovog
značajnog jubileja, naše čitatelje
upućujemo na članak sa letimičnim
historijskim pregledom, objelodanjen
u posljednjem božićnjem broju.





čirite Hrvatsku Dubravu



D112





E NARODNOSTI

U DUBROVNIKU

Nijesmo pogriješili kad smo u
svom članku: ,Priča o misirskim mu-
dracima“ nazvali gospodu oko ,Du-
brovnika“ korijenodupcima. ,Dubro-
vnik,“ odgovarajući na taj članak pod
naslovom ,Čudni pojmovi,“ čudom
se čudi što odričemo kompetenciju,
u pitanjima narodnosti, gramatičari-
ma i filolozima. Prirodno je da su to
za njih ,čudni pojmovi“, jer njihovo
»katoličko srpstvo“ i nije na drugom
osnovano nego na gramatičkoj i filo-
loškoj magli. Gospoda su oko ,Du-
brovnika“ reliquie reliquiarum jednog
čisto gramatičko-filološkog naziranja,
preko kojega sada život bezobzirno
prolazi.

»Dubrovnikov“ korijenodupski
mentalitet očituje se osobito u nje-
govoj opasci na račun našeg lista
što je tobože krivo upotrebio izraz
»etnički“. Mi dobro znamo odakle
dolazi korijen (to je glavno!) ove
riječi (od grčke riječi ,ethnos“ = na-
rod), ali smo ga ondje upotrebili, kako
se to sada često radi, u smislu sta-
tičke krvne srodnosti za razliku od
dinamičke narodne svijesti.

Filologija i gramatika nemaju ni-
kakva posla s pitanjem narodnog
opredjeljenja, jer jezik nije uvijek
oznaka narodnosti. Ovu našu tvrdnju
potkrjepljuje potpuno nauka, iako
»Dubrovnik“ kaže da mi bježimo od
nje. Treitschke tvrdi da jezik nije
obilježje naroda. Hertz veli da jezik
nije nužan za osjećanje narodnog je-
dinstva. Otto Bauer misli da sama
zajednica jezika ne stvara narod,
gdje drugi momenti priječe po-
stojanju kulturne zajednice. Za
Gumplowicza je jezik nešto ne-
bitno u narodnom pogledu (ganz Un-
wesentliches). Isto _ misle i mnogi dru-
gi učenjaci, kao Steinmetz, Jelli-
nek i t. d. (Za ove podatke, kao i
za neke druge u ovom članku, vidi
Stjepan Ratkovič: ,Što je narod?
»Zagreb, 1933).

Ako ,Dubrovnik“ ne vjeruje ovim
ljudima nauke, donosimo mu dokaz
iz vrela kojemu bi on morao vjerovati i
koji bi inače morao biti osobito od-
lučan za njegova uvjerenja. ,Srpski
sveštenik“ piše doslovno: ,Srbin svo-
je narodne običaje pretvara u verske
obrede, a crkvenim obredima daje
nacionalni karakter. U njega se to
tako jedno sa drugim zapliće, jedno
u drugo prolazi, da on više ne može
da zamisli da može neko biti Srbin,
ako se ne krsti sa tri prsta; ili ako
se neko krsti sa tri prsta, da nije
Srbin, ili barem da ne voli Srbina.

U njega je srpstvo i pravoslavlje to-
liko sraslo, da su mu jedno i drugo
nerazlučne svetinje. U njega pravosla-
vna vera i narodnost srpska postaju
dva sinonimna pojma.“

Ovaj odlični list srpskog sve-
ćenstva dijeli potpuno naše mišljenje ;
iz njegovih riječi jasno proizlazi či-

njenica da jezik ne stvara narodnu.

svijest, nego sasvim drugi činioci.
Da ovo nijesu prazne teorije,

svjedok je sama realnost. Ima naroda
koji govore raznim jezicima, a ima

jezika kojim - govore razni narodi.
Francuzi (naglašavamo Francuzi) go-
vore keltski (Bretonci), flamski (Flan-
drija) i katalonski (Roussilon); Irci
govore keltski, ili keltski i engleski,
ili samo engleski — a svi se bore pro-
tiv Engleza ; Švicarci govore njema-
čki, francuski i talijanski i t. d. S
druge strane, Sjeverna Amerika i
Engleska govore istim jezikom, a
pretstavljaju dva naroda ; Meksikanci,
Čilenci, Argentinci itd. govore špa-
njolski, pa ipak su posebni narodi ;
Skandinavci pretstavljaju jednu je-
zičnu zajednicu, ali se dijele na _nor-
veški, švedski i danski narod. Ovo

nije ,nauka“ misirskih mudraca nego

stvarnost. !

»Dubrovnik“ se također čudi na-
šoj tvrdnji da je ,zajednička duševna
sadržina“ bitno obilježje narodnosti.
To je međutim opće poznata i pri-
znata činjenica. Tako ,Narodni od-
bor nauka socijalnih i političkih“ u

Parizu, u svom izdanju: ,Rase i na- >

rodnosti“ (1924), definira narodnost
ovako: ,Les nations sont composćs
d' hommes qui se sentent moralmet
parents“. (Narodi su sastavljeni od
ljudi koji se osjećaju moralno srodni).
A te ,moralne“ veze stvaraju za-
jedničke historijske tradicije, zajedni-
čka kultura, zajednički pogled na
svijet itd., pa ponekad i zajednička
vjera, kako točno opaža ,Srpski sve-
ćenik“, iako ne u dogmatskom po-
gledu, a ono kao nosilac izvjesnih
kulturnih vrijednosti.

Dok nam ,Dubrovnik“ predba-
cuje da nam ne konvenira pozivanje
na historiju, on sam naziva  zapad-
nu kulturu ,tako zvana“. Za njega
dakle ne postoji sve ono što se _na-
braja u Lukasovu citatu, za njega
ne postoji ni feudalizam, ni _humani-
zam, ni renesansa, ni klasicizam, ni
nacionalizam, koji su formirali zapad-
njačku psihu za razliku od istočno-
bizantske. Prema tome, naravno, ,Du-
brovnik“ poriče i historijsku činjenicu
da su u našem gradu, koji se nalazi
u sferi zapadne kulture, ostavila svo-
je tragove sva ova duhovna struja-