Mem 0 Sep š + b i TAKSA PLAĆENA U GOTOVU CIJENA 1 DINARA Hrvatska DUBRAVA (od. V Dubrovnik, 17 travnja 1937 ao oka naro neerrererom HRVATSKA NARODNA INDIVIDUALNOST PITANJ U posljednje dvije godine politič- kog života ove zemlje hrvatsko je pitanje stalno na dnevnom redu: nižu se debate, polemike, ankete, raspra- ve i novinski članci o njemu, i neu- —pućeni bi mislili da je to pitanje do- voljno osvijetljeno. Ali slušajući i či- o otajući sve ono što je o hrvatskom pitanju rečeno sa nehrvatske strane, moramo konstatirati da je srž i bit ovoga pitanja nedodirnuta, i da se još uvijek luta u magli bilo zlona- mjerno ili dobronamjerno. Međutim je svakom hrvatskom sinu hrvatsko pi- tanje jasno kao vedar dan; on ga živo osjeća u znaku silovitog plame- na koji zdana u dan prži krila nje- gove hrvatske narodne individualno- sli, i smeta mu da poleti i da se raz- vije u pravcu svojih vjekovnih, kul- turnih i političkih, težnja. Hrvatsko pitanje postoji od prvog dana formiranja ove države, jer se je od prvog dana iz državnog orga- nizma elimirala volja hrvatskog na- roda, Svoj- svome Individualnost je zbroj svojstava po kojima se jedno biće ili jedan narod raspoznaje kao individuum i razlikuje svojom osebujnošću i jedin- stvenošću od svakog drugog bića ili naroda. Individualnost hrvatskog na- roda izražava se u njegovim težnja- ma, u njegovoj svijesti o sebi, u nje- govoj volji da upravlja sam sobom. Hrvatska je povijest puna te narodne svijesti o sebi koja je uvijek, u svim napadajima na hrvatski narod, hrvat- ski reagirala. Kao osebujna, razvije- na individualnost, hrvatski je narod imao i ima svoj kulturni i politički program, i davao je inicijativu u mno- gim pothvatima. Može li se ovakova in- dividualnost odreći sebe? Može li se odreći svojih osjećaja, svog ukusa, svoje vjere, svoje volje, svoga život- nog programa i živog učešća u svo- jim vitalnim interesima? ... Može li individualnost podnositi da dru- gi decenijima upravljaju kućom za koju svi trube da je baš i njezina?... Ne može, nikako ne može, jer je ne- iskorijeniva bitnost jedne individu- alnosti u tome što se izražava u volji da sama sobom gospodari. Hrvatska je narodna individual- nost formirana i izgrađena; ona ima svoj život i svoj životni princip. Di- namika joj ključa iz nje same, i ona ne može — po zakonu svoje izgra- đenosti i zatvorenosti u samoj sebi — skrenuti sa strane borbe za pot- punu svoju afirmaciju. Individualnost se pojedinca, u sukobu s onima koji mu je hoće da potlače ili skuče, uz- diže do svoje pobjede ili se lomi smrću, dok razvijena narodna indivi- dualnost, polagano ili brzo, stupa k pobjedi, dakle k danima kad će slo- bodno moći izraziti samu sebe s svo- joj bujnoj životnosti. Narod je vječan, duh mu protiče kao rijeka iz poko- ljenja u pokoljenje, njegova se indi- vidualnost zato ne može prelomiti; pa iako mu se na putu borbe i do- godi poneka katastrofa, ona se zbija u njemu u novu snagu na braniku svojih prava. Hrvatske su težnje duboko etič- ne: one su usmjererene u pravcu oživotvorenja punog izraza svoje narodne individualnosti To je ne- koliko puta naglasio vođa, dr. Ma- ček. Hrvat ga na krajnjem sjeveru Hrvatske razumije kao i Hrvat na krajnjem jugu. To je manifestacija jedinstvene hrvatske narodne indivi- dualnosti koja nam ukazuje put ko- jim neminovno moramo ići. Proslava 500 godiš- njice Bratstva Sv. Đurđa Petstogodišnji jubilej svog opstan- ka i rada, proslavit će Bratstvo Sv. Durđa (Tri Crkve) na. 25 0. m. na slijedeći način: U 9 sati sastaju se gg. Bratimi pred Crkvom sv. Križa. te pod svojim ba- rjakom kreću na Boninovo u svoju crkvu. Na stanici Lapad čeka ih Bratstvo Sv. Mihajla, a na Boninovu sva Brat- . stva iz predgrađa i grada, te nakon pozdrava barjaka idu svi na bratim- sko grobište u Tri Crkve. Tu će sli- jediti pomen svim umrlim Bratinima, a neposredno zatim svečana sv. Misa s kratkim prigodnim govorom i bla- godarenje. Pjevanje izvodi Crkovni Zbor ženski odio pod ravnanjem di- rigenta g. A. Gjivanović. Nakon crkovnih obreda biti će za- jednička zakuska, primanje čestitanja i fotografska snimka. U povorci će sudjelovati i naši lumbardijeri. Donoseći vijest o proslavi ovog značajnog jubileja, naše čitatelje upućujemo na članak sa letimičnim historijskim pregledom, objelodanjen u posljednjem božićnjem broju. čirite Hrvatsku Dubravu D112 E NARODNOSTI U DUBROVNIKU Nijesmo pogriješili kad smo u svom članku: ,Priča o misirskim mu- dracima“ nazvali gospodu oko ,Du- brovnika“ korijenodupcima. ,Dubro- vnik,“ odgovarajući na taj članak pod naslovom ,Čudni pojmovi,“ čudom se čudi što odričemo kompetenciju, u pitanjima narodnosti, gramatičari- ma i filolozima. Prirodno je da su to za njih ,čudni pojmovi“, jer njihovo »katoličko srpstvo“ i nije na drugom osnovano nego na gramatičkoj i filo- loškoj magli. Gospoda su oko ,Du- brovnika“ reliquie reliquiarum jednog čisto gramatičko-filološkog naziranja, preko kojega sada život bezobzirno prolazi. »Dubrovnikov“ korijenodupski mentalitet očituje se osobito u nje- govoj opasci na račun našeg lista što je tobože krivo upotrebio izraz »etnički“. Mi dobro znamo odakle dolazi korijen (to je glavno!) ove riječi (od grčke riječi ,ethnos“ = na- rod), ali smo ga ondje upotrebili, kako se to sada često radi, u smislu sta- tičke krvne srodnosti za razliku od dinamičke narodne svijesti. Filologija i gramatika nemaju ni- kakva posla s pitanjem narodnog opredjeljenja, jer jezik nije uvijek oznaka narodnosti. Ovu našu tvrdnju potkrjepljuje potpuno nauka, iako »Dubrovnik“ kaže da mi bježimo od nje. Treitschke tvrdi da jezik nije obilježje naroda. Hertz veli da jezik nije nužan za osjećanje narodnog je- dinstva. Otto Bauer misli da sama zajednica jezika ne stvara narod, gdje drugi momenti priječe po- stojanju kulturne zajednice. Za Gumplowicza je jezik nešto ne- bitno u narodnom pogledu (ganz Un- wesentliches). Isto _ misle i mnogi dru- gi učenjaci, kao Steinmetz, Jelli- nek i t. d. (Za ove podatke, kao i za neke druge u ovom članku, vidi Stjepan Ratkovič: ,Što je narod? »Zagreb, 1933). Ako ,Dubrovnik“ ne vjeruje ovim ljudima nauke, donosimo mu dokaz iz vrela kojemu bi on morao vjerovati i koji bi inače morao biti osobito od- lučan za njegova uvjerenja. ,Srpski sveštenik“ piše doslovno: ,Srbin svo- je narodne običaje pretvara u verske obrede, a crkvenim obredima daje nacionalni karakter. U njega se to tako jedno sa drugim zapliće, jedno u drugo prolazi, da on više ne može da zamisli da može neko biti Srbin, ako se ne krsti sa tri prsta; ili ako se neko krsti sa tri prsta, da nije Srbin, ili barem da ne voli Srbina. U njega je srpstvo i pravoslavlje to- liko sraslo, da su mu jedno i drugo nerazlučne svetinje. U njega pravosla- vna vera i narodnost srpska postaju dva sinonimna pojma.“ Ovaj odlični list srpskog sve- ćenstva dijeli potpuno naše mišljenje ; iz njegovih riječi jasno proizlazi či- njenica da jezik ne stvara narodnu. svijest, nego sasvim drugi činioci. Da ovo nijesu prazne teorije, svjedok je sama realnost. Ima naroda koji govore raznim jezicima, a ima jezika kojim - govore razni narodi. Francuzi (naglašavamo Francuzi) go- vore keltski (Bretonci), flamski (Flan- drija) i katalonski (Roussilon); Irci govore keltski, ili keltski i engleski, ili samo engleski — a svi se bore pro- tiv Engleza ; Švicarci govore njema- čki, francuski i talijanski i t. d. S druge strane, Sjeverna Amerika i Engleska govore istim jezikom, a pretstavljaju dva naroda ; Meksikanci, Čilenci, Argentinci itd. govore špa- njolski, pa ipak su posebni narodi ; Skandinavci pretstavljaju jednu je- zičnu zajednicu, ali se dijele na _nor- veški, švedski i danski narod. Ovo nije ,nauka“ misirskih mudraca nego stvarnost. ! »Dubrovnik“ se također čudi na- šoj tvrdnji da je ,zajednička duševna sadržina“ bitno obilježje narodnosti. To je međutim opće poznata i pri- znata činjenica. Tako ,Narodni od- bor nauka socijalnih i političkih“ u Parizu, u svom izdanju: ,Rase i na- > rodnosti“ (1924), definira narodnost ovako: ,Les nations sont composćs d' hommes qui se sentent moralmet parents“. (Narodi su sastavljeni od ljudi koji se osjećaju moralno srodni). A te ,moralne“ veze stvaraju za- jedničke historijske tradicije, zajedni- čka kultura, zajednički pogled na svijet itd., pa ponekad i zajednička vjera, kako točno opaža ,Srpski sve- ćenik“, iako ne u dogmatskom po- gledu, a ono kao nosilac izvjesnih kulturnih vrijednosti. Dok nam ,Dubrovnik“ predba- cuje da nam ne konvenira pozivanje na historiju, on sam naziva zapad- nu kulturu ,tako zvana“. Za njega dakle ne postoji sve ono što se _na- braja u Lukasovu citatu, za njega ne postoji ni feudalizam, ni _humani- zam, ni renesansa, ni klasicizam, ni nacionalizam, koji su formirali zapad- njačku psihu za razliku od istočno- bizantske. Prema tome, naravno, ,Du- brovnik“ poriče i historijsku činjenicu da su u našem gradu, koji se nalazi u sferi zapadne kulture, ostavila svo- je tragove sva ova duhovna struja-