TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Hrvatska DU




CIJENA 1 DINAR

AVA













God. Vi



Dubrovnik; 15 svibnja 1937

Bera













 STRUNČJACI“ ZA TURIZAM - | JADAN
NAŠ TURIZAM,

Neke naše ,stručnjake za sve i
svašta“ izgleda da u najnovije doba
muči besanica, pa su se od duga vre-
mena počeli baviti definicijama, a
kako im je ,epidemija stručnosti“ uz
to nagrizla zdravo rasuđivanje, na-
ravno da i taj posao rade isto onako
kao i sve drugo. Imajući samilosti za
to njihovo neizlječivo stanje, mi ćemo
im drage volje pružiti ovim nekoliko
hladnih obloga.

Dobro je poznata, ali često se
zaboravlja istina, da pojmovi sfručan
i bučan nijesu identični, već da stvar
obično stoji obrnuto. Naši ,stručnja-
ci“ pak simplicistički misle još i to,
da su turizam i hoteljerstvo sinoni-
mi, što međutim nije nikako tačno.
Hoteljerstvo je samo jedan od brojnih
elemenata, koji sačinjavaju pojam ,tu-
rizam“. Od više raznih definicija tu-
rizma, najkraća je ona, koja glasi da
je ,turizam putovanje u svrhu zado-
voljstva“.

Ako pomnije istražimo naš turi-

zam, vidjet ćemo, da u Dubrovniku

ima nekoliko pravih ,fabrika nezado-
voljstva“, koje baš uz saradnju raznih
»Stručnjaka“* na veliko eksportiraju
nezadovoljstvo gosti u sve krajeve
Evrope. Usprkos toj ,stručnoj propa-
gandi“ našega turizma, a zahvaljujući
našoj ludoj sreći i božjoj milosti, pa
našem moru, suncu i zelenilu, našim
mirima i našim spomenicima, u mnogo
slučajeva lijepe impresije gosti su jače
od nezadovoljstva, koje su skrivili
ljudi, ali to još ne znači da spome-
nute fabrike i njihove importirane me-
tode neće upropastiti dubrovački tu-
rizam, ako se na vrijeme ne probudi
savjest Dubrovnika, onog starog Du-
brovnika, koji je prednjačio u poslov-
nom moralu i koji je osvojio povjerenje
trgovačkog svijeta.

Ono što ,stručnjaci“ za turizam
nemaju u svom simplicističkom leksi-
\konu i što im vlastiti nutarnji glas
regbi još nikad nije prišapnuo, treba
da čuju od nas:

Turizam nikako nije sredstvo
za bogaćenje preko noći. Turizam
nije zemlja bez vlasnika, koju se
može eksploatirati po miloj volji.
Turizam je solidna i korisna indu-
strija, od koje živi i napreduje naš
grad i selo, naš narod, pa kao svaka
industrija, on nam diktira dužnosti
i obaveze. Mi prodajemo vožnju,
stanovanje, hranu, sitnice, more,
zrak, sunce, ljepotu i tako dalje, a
stranci sve to kupuju. Kao svaki
pošten trgovac, želimo da naša roba
bude dobra, cijena solidna, a poslu-
ga tačna i čestita. Ne želimo doći
na glas lupeža i varalice! — Tosu

principi, kojima bi trebalo da se uprav-
lja našim turizmom, ako ga želimo
još dalje razviti i sačuvati ga za našu
djecu, za generacije, koje će za na-
ma doći.

Nije dosta kritizirati druge radi
nestručnosti i korupcije, već treba po-
mesti smeće u vlastitoj kući. Treba
energično uprijeti prstom u gnojne
rane našega turizma i primijeniti ljutu
travu, ako ne ćemo da nas u svijetu

stave uz bok ozloglašenog Levanta.

Da nas se ne bi krivo shvatilo,
moramo istaknuti, da se mi nikako
ne ograđujemo od hoteljerskog stale-
ža, jer je taj stalež, sumarno uzevši,
donio Dubrovniku mnogo dobra. Mi
samo želimo upozoriti na činjenicu,

da baš u njihovim redovima ima mno-

go izvora nezadovoljstva kod gosti
— toliko nezadovoljstva, da nas to
upravo zabrinjuje.

Hoteljerstvo je obično u svijetu
porodična tradicija, koja prelazi sa oca
na sina. Sinovi hoteljera većinom svr
šavaju niže ili više stručne škole, koje

“su baš i potekle iz njihovih redova,

pa je njihov stalež na velikoj visini.
Razumije se, da sve to ne možemo
doslovno tražiti i od naših hoteljera,
niti pak hoćemo da potcijenimo na-
pore i zasluge naših početnika u ho-
teljerstvu, jer dobro znamo da je naš
turizam zapravo još u povojima —
ali to ne bi trebali da zaborave ni
svi oni, koji nijesu još apsolvirali ni
znanje iz pretsoblja turizma, a hoće
da dirigiraju turizmom našega grada.
Samo tim okolnostima Nubrovnik mo-
že zahvaliti što je izgubio novi veliki
hotel, koji je cijelom gradu mogao
dati neviđen impuls.

Mi znamo da ima mnogo naših
turističkih i hotelskih ,stručnjaka“,
koji nikada nijesu ni nogom stupili u
jedan svjetski hotel, a kamo li da su
u njemu noćili. Njihovo neznanje ne
može da nadoknadi ni eventualna do-
bra zarada kroz posljednjih nekoliko
godina, jer je njihovu zaradu više
omogućila jedna izvanredna konjuk-
tura i ljepota našega grada, nego li
njihova stručnost.

Što bi dakle, nakon svega ovoga,
bila prava dužnost jednog pravog tu-
rističkog stručnjaka u našem gradu ?
Pored svega ostaloga, svakako i to,
da istražuje izvore nezadovoljstva i
da ih uklanja, da bi osigurao buduć-
nost toj velikoj i korisnoj našoj indu-
striji, da bi osigurao budućnost našem
gradu i selu. Njegova bi dužnost bila
prema tome da progoni nesavjestan
rad spomenutih ,fabrika nezadovolj-
stva“, jer njihov rad nije u skladu sa
definicijom turizma, koja glasi da je

tičkih odbora“



turizam ,putovanje u svrhu zadavolj-
stva“.

Da bi svojim dužnostima mogao
udovoljiti, turistički stručnjak trebalo
bi da odgovara izvjesnim uvjetima,
da bi tako bio sposoban za rečeni
rad. Turizam je po svojoj mnogostra-
nosti i delikatnosti odviše fino tkivo,
te nikako nije za medvjeđe šape. Tu
duboku istinu shvatila je čak i Ban-
ska uprava Zetske banovine, kad je
članom 41 svoga ,Pravilnika o ustroj-
stvu i radu mjesnih općinskih turis-
propisala za seoske
općine: ,Postavljanje kancelarijskog
osoblja turističkog odbora vrši se na-
tječajem. Za položaj tajnika treba kan-
didat da dokaže da je s uspjehom
svršio najmanje srednju školu i da
vlada barem jednim stranim jezikom.
Otstupanje od ovoga propisa može
izuzetno dozvoliti Kr. banska uprava“.

Drugim riječima, turistički struč-
njak, na selu treba da ima po mo-
gućnosti fakultetsku naobrazbu i da
po mogućnosti pozna nekoliko stra-
nih jezika.

Osim pisanih uvjeta, postoje na-
dalje za svaku struku i razni nepisani
uvjeti, koji mogu, obzirom na samu
struku, da budu ne manje kategorični.

“Kako je turizam-mnogostranidelika-

tan, to se od pravog turističkog struč-
njaka traži i više od školskih kvalifi-
kacija: on treba da ima odgovarajući
društveni odgoj, stanovitu kulturu
duha, da je po mogućnosti bio u
svijetu i upoznao istaknutije turističke
zemlje. U nizu tih nepisanih uvjeta
ne bi se smjelo ostaviti nedirnuto ni
područje morala, kompatibiliteta itd.

I nakon što je udovoljio svim tim
pisanim i nepisanim uvjetima, nakon
što se je turizmom bavio dulje vre-
mena, pravi stručnjak će još uvijek
izbjegavati da se isprsava kao struč-
njak, jer gdje ima znanja, tu ima i
autokritike, a gdje ima autokritike,
tu ima i skromnosti. Tu se opet vra-
ćamo, eto, na polaznu istinu, da ,,stru-
čan“ i ,bučan“ nijesu identični poj-
movi.

Negdje je pala ,senzacijonalna“
konstatacija, ,da se ne mora misliti
da je stručnjak za turizam onaj, koji
zna da napiše dva članka o turizmu“.
Čujemo, da su se toj konstataciji is-
kreno obradovali razni nepismeni
.Stručnjaci“, pa za doba u kojem ži-
vimo ne bi bilo ništa čudnovato, da
u Dubrovniku osvane skoro ,Akade-
mija turističkih stručnjaka“, koja bi
u svojim pravilima imala i ove para-
grafe:

Sl
Pojam turističkog stručnjaka.
Turistički stručnjak nije onaj,
koji zna napisati dva članka o turiz-
mu, već onaj, koji savršeno vlada le-
vantinskom računicom.



g 2.

Članstvo Akademije.
Članom Akademije može postati
samo ono lice, koje uopće nezna ništa
napisati.
Sig.

Vodstvo Akademije.

Pri izboru u vodstvo Akademije
imaju prednost oni članovi, koji se ne
umiju ni potpisati.

S 4.
Muzička sekcija.

Za primanje u muzičku sekciju
važe propisi SS 1, 2 i 3, a osim toga
reilektanti treba još da dokažu da im
nijesu poznate note.

sa

Mi smo do sada vjerovali, da je
»turistička situacija“ Dubrovnika pre-
težno tragična, ali vidimo da ona ima
i komičnih perspektiva, zahvaljujući
elokvenciji njezinih nosioca. Ta okol-
nost nam je ujedno i veliko psihično
olakšanje, jer počinjemo osjećati, da
»tragičnost situacije“ ipak nema du-
boki korijen.

Jedna
konstatacija

Da, sanodmrekotikoriječi; jer ima-“
mo posla sa tipovima, koji ni toga
nijesu vrijedni. Sreća je naša da ži-
vimo u malome gradu, pa se svi dob-
ro znamo i poznamo. Plačenici, poli-
tički probisvijeti, puzavci i aviatičari
od krajnje ljevice do krajnje desnice,
poznati su već i djeci u prvim razre-
dima gimnazije. Zato se danas, više
nego ikada pita, tko piše a ne što
piše.







Bilo da se radi o jednomu ili o
stoterici, činjenica je da su se izvjes-
ni tipovi odlično plasirali kao klevet-
nici sa prirođenim klevetničkim  ins-
tiktom. A instiktu ove vrsti treba u-
dovoljavati s dana u dan. I zato se,
nemojte čuditi kad čujete ili čitate
kako se pošteni ljudi proglasuju lo-
povima, kako se s dana u dan podi-

že klevetnička prašina da maskira
tragove pravih lopova. Svojstveno je
kleveiniku da ne bira sredstva. Ali
jer znadu da se za ovakav rad _mo-
že odgovarati pred sudom, klevetnici
se zmijski provlače kroz redke, os-
tavljajući sumnju nad ispravnim ra-
dom poštenih ljudi.

Poštenje je zlato u moralnim vri--
jednostima čovjeka, a zlato ne r đa.
Pošteni ljudi u borbi sa klevetnicima
moraju biti izdržljivi i živčano sta-
bilni, jer im se inače može dogoditi
da dlanove rukf inficiraju moralnom
gubom. Nije daleko vrijeme kad će
se povući markantna crta. Sjaj poš-
tenja raspršit će koprenu klevetničke
sumnje a klevetnici će u očima poš-
ni žig. Priznajemo, novi žig je nepo-
treban, jer se i onako dobro znaju i
poznavaju.

Razumjeli ste nas i to nam je
dosta.