TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Hrvatska DU CIJENA 1 DINAR AVA God. Vi Dubrovnik; 15 svibnja 1937 Bera STRUNČJACI“ ZA TURIZAM - | JADAN NAŠ TURIZAM, Neke naše ,stručnjake za sve i svašta“ izgleda da u najnovije doba muči besanica, pa su se od duga vre- mena počeli baviti definicijama, a kako im je ,epidemija stručnosti“ uz to nagrizla zdravo rasuđivanje, na- ravno da i taj posao rade isto onako kao i sve drugo. Imajući samilosti za to njihovo neizlječivo stanje, mi ćemo im drage volje pružiti ovim nekoliko hladnih obloga. Dobro je poznata, ali često se zaboravlja istina, da pojmovi sfručan i bučan nijesu identični, već da stvar obično stoji obrnuto. Naši ,stručnja- ci“ pak simplicistički misle još i to, da su turizam i hoteljerstvo sinoni- mi, što međutim nije nikako tačno. Hoteljerstvo je samo jedan od brojnih elemenata, koji sačinjavaju pojam ,tu- rizam“. Od više raznih definicija tu- rizma, najkraća je ona, koja glasi da je ,turizam putovanje u svrhu zado- voljstva“. Ako pomnije istražimo naš turi- zam, vidjet ćemo, da u Dubrovniku ima nekoliko pravih ,fabrika nezado- voljstva“, koje baš uz saradnju raznih »Stručnjaka“* na veliko eksportiraju nezadovoljstvo gosti u sve krajeve Evrope. Usprkos toj ,stručnoj propa- gandi“ našega turizma, a zahvaljujući našoj ludoj sreći i božjoj milosti, pa našem moru, suncu i zelenilu, našim mirima i našim spomenicima, u mnogo slučajeva lijepe impresije gosti su jače od nezadovoljstva, koje su skrivili ljudi, ali to još ne znači da spome- nute fabrike i njihove importirane me- tode neće upropastiti dubrovački tu- rizam, ako se na vrijeme ne probudi savjest Dubrovnika, onog starog Du- brovnika, koji je prednjačio u poslov- nom moralu i koji je osvojio povjerenje trgovačkog svijeta. Ono što ,stručnjaci“ za turizam nemaju u svom simplicističkom leksi- \konu i što im vlastiti nutarnji glas regbi još nikad nije prišapnuo, treba da čuju od nas: Turizam nikako nije sredstvo za bogaćenje preko noći. Turizam nije zemlja bez vlasnika, koju se može eksploatirati po miloj volji. Turizam je solidna i korisna indu- strija, od koje živi i napreduje naš grad i selo, naš narod, pa kao svaka industrija, on nam diktira dužnosti i obaveze. Mi prodajemo vožnju, stanovanje, hranu, sitnice, more, zrak, sunce, ljepotu i tako dalje, a stranci sve to kupuju. Kao svaki pošten trgovac, želimo da naša roba bude dobra, cijena solidna, a poslu- ga tačna i čestita. Ne želimo doći na glas lupeža i varalice! — Tosu principi, kojima bi trebalo da se uprav- lja našim turizmom, ako ga želimo još dalje razviti i sačuvati ga za našu djecu, za generacije, koje će za na- ma doći. Nije dosta kritizirati druge radi nestručnosti i korupcije, već treba po- mesti smeće u vlastitoj kući. Treba energično uprijeti prstom u gnojne rane našega turizma i primijeniti ljutu travu, ako ne ćemo da nas u svijetu stave uz bok ozloglašenog Levanta. Da nas se ne bi krivo shvatilo, moramo istaknuti, da se mi nikako ne ograđujemo od hoteljerskog stale- ža, jer je taj stalež, sumarno uzevši, donio Dubrovniku mnogo dobra. Mi samo želimo upozoriti na činjenicu, da baš u njihovim redovima ima mno- go izvora nezadovoljstva kod gosti — toliko nezadovoljstva, da nas to upravo zabrinjuje. Hoteljerstvo je obično u svijetu porodična tradicija, koja prelazi sa oca na sina. Sinovi hoteljera većinom svr šavaju niže ili više stručne škole, koje “su baš i potekle iz njihovih redova, pa je njihov stalež na velikoj visini. Razumije se, da sve to ne možemo doslovno tražiti i od naših hoteljera, niti pak hoćemo da potcijenimo na- pore i zasluge naših početnika u ho- teljerstvu, jer dobro znamo da je naš turizam zapravo još u povojima — ali to ne bi trebali da zaborave ni svi oni, koji nijesu još apsolvirali ni znanje iz pretsoblja turizma, a hoće da dirigiraju turizmom našega grada. Samo tim okolnostima Nubrovnik mo- že zahvaliti što je izgubio novi veliki hotel, koji je cijelom gradu mogao dati neviđen impuls. Mi znamo da ima mnogo naših turističkih i hotelskih ,stručnjaka“, koji nikada nijesu ni nogom stupili u jedan svjetski hotel, a kamo li da su u njemu noćili. Njihovo neznanje ne može da nadoknadi ni eventualna do- bra zarada kroz posljednjih nekoliko godina, jer je njihovu zaradu više omogućila jedna izvanredna konjuk- tura i ljepota našega grada, nego li njihova stručnost. Što bi dakle, nakon svega ovoga, bila prava dužnost jednog pravog tu- rističkog stručnjaka u našem gradu ? Pored svega ostaloga, svakako i to, da istražuje izvore nezadovoljstva i da ih uklanja, da bi osigurao buduć- nost toj velikoj i korisnoj našoj indu- striji, da bi osigurao budućnost našem gradu i selu. Njegova bi dužnost bila prema tome da progoni nesavjestan rad spomenutih ,fabrika nezadovolj- stva“, jer njihov rad nije u skladu sa definicijom turizma, koja glasi da je tičkih odbora“ turizam ,putovanje u svrhu zadavolj- stva“. Da bi svojim dužnostima mogao udovoljiti, turistički stručnjak trebalo bi da odgovara izvjesnim uvjetima, da bi tako bio sposoban za rečeni rad. Turizam je po svojoj mnogostra- nosti i delikatnosti odviše fino tkivo, te nikako nije za medvjeđe šape. Tu duboku istinu shvatila je čak i Ban- ska uprava Zetske banovine, kad je članom 41 svoga ,Pravilnika o ustroj- stvu i radu mjesnih općinskih turis- propisala za seoske općine: ,Postavljanje kancelarijskog osoblja turističkog odbora vrši se na- tječajem. Za položaj tajnika treba kan- didat da dokaže da je s uspjehom svršio najmanje srednju školu i da vlada barem jednim stranim jezikom. Otstupanje od ovoga propisa može izuzetno dozvoliti Kr. banska uprava“. Drugim riječima, turistički struč- njak, na selu treba da ima po mo- gućnosti fakultetsku naobrazbu i da po mogućnosti pozna nekoliko stra- nih jezika. Osim pisanih uvjeta, postoje na- dalje za svaku struku i razni nepisani uvjeti, koji mogu, obzirom na samu struku, da budu ne manje kategorični. “Kako je turizam-mnogostranidelika- tan, to se od pravog turističkog struč- njaka traži i više od školskih kvalifi- kacija: on treba da ima odgovarajući društveni odgoj, stanovitu kulturu duha, da je po mogućnosti bio u svijetu i upoznao istaknutije turističke zemlje. U nizu tih nepisanih uvjeta ne bi se smjelo ostaviti nedirnuto ni područje morala, kompatibiliteta itd. I nakon što je udovoljio svim tim pisanim i nepisanim uvjetima, nakon što se je turizmom bavio dulje vre- mena, pravi stručnjak će još uvijek izbjegavati da se isprsava kao struč- njak, jer gdje ima znanja, tu ima i autokritike, a gdje ima autokritike, tu ima i skromnosti. Tu se opet vra- ćamo, eto, na polaznu istinu, da ,,stru- čan“ i ,bučan“ nijesu identični poj- movi. Negdje je pala ,senzacijonalna“ konstatacija, ,da se ne mora misliti da je stručnjak za turizam onaj, koji zna da napiše dva članka o turizmu“. Čujemo, da su se toj konstataciji is- kreno obradovali razni nepismeni .Stručnjaci“, pa za doba u kojem ži- vimo ne bi bilo ništa čudnovato, da u Dubrovniku osvane skoro ,Akade- mija turističkih stručnjaka“, koja bi u svojim pravilima imala i ove para- grafe: Sl Pojam turističkog stručnjaka. Turistički stručnjak nije onaj, koji zna napisati dva članka o turiz- mu, već onaj, koji savršeno vlada le- vantinskom računicom. g 2. Članstvo Akademije. Članom Akademije može postati samo ono lice, koje uopće nezna ništa napisati. Sig. Vodstvo Akademije. Pri izboru u vodstvo Akademije imaju prednost oni članovi, koji se ne umiju ni potpisati. S 4. Muzička sekcija. Za primanje u muzičku sekciju važe propisi SS 1, 2 i 3, a osim toga reilektanti treba još da dokažu da im nijesu poznate note. sa Mi smo do sada vjerovali, da je »turistička situacija“ Dubrovnika pre- težno tragična, ali vidimo da ona ima i komičnih perspektiva, zahvaljujući elokvenciji njezinih nosioca. Ta okol- nost nam je ujedno i veliko psihično olakšanje, jer počinjemo osjećati, da »tragičnost situacije“ ipak nema du- boki korijen. Jedna konstatacija Da, sanodmrekotikoriječi; jer ima-“ mo posla sa tipovima, koji ni toga nijesu vrijedni. Sreća je naša da ži- vimo u malome gradu, pa se svi dob- ro znamo i poznamo. Plačenici, poli- tički probisvijeti, puzavci i aviatičari od krajnje ljevice do krajnje desnice, poznati su već i djeci u prvim razre- dima gimnazije. Zato se danas, više nego ikada pita, tko piše a ne što piše. Bilo da se radi o jednomu ili o stoterici, činjenica je da su se izvjes- ni tipovi odlično plasirali kao klevet- nici sa prirođenim klevetničkim ins- tiktom. A instiktu ove vrsti treba u- dovoljavati s dana u dan. I zato se, nemojte čuditi kad čujete ili čitate kako se pošteni ljudi proglasuju lo- povima, kako se s dana u dan podi- že klevetnička prašina da maskira tragove pravih lopova. Svojstveno je kleveiniku da ne bira sredstva. Ali jer znadu da se za ovakav rad _mo- že odgovarati pred sudom, klevetnici se zmijski provlače kroz redke, os- tavljajući sumnju nad ispravnim ra- dom poštenih ljudi. Poštenje je zlato u moralnim vri-- jednostima čovjeka, a zlato ne r đa. Pošteni ljudi u borbi sa klevetnicima moraju biti izdržljivi i živčano sta- bilni, jer im se inače može dogoditi da dlanove rukf inficiraju moralnom gubom. Nije daleko vrijeme kad će se povući markantna crta. Sjaj poš- tenja raspršit će koprenu klevetničke sumnje a klevetnici će u očima poš- ni žig. Priznajemo, novi žig je nepo- treban, jer se i onako dobro znaju i poznavaju. Razumjeli ste nas i to nam je dosta.