Strana 2: »Dubrovnik“ od 15. svibnja ov. g. piše, pod gornjim naslovom, u svom uvodniku slijedeće: ,Postepeno ra- zotkrivanje prikrivenih stremljenja i javno manifestovanje ,zapadnjaštva“ od strane izvjesnog broja ljudi, koji ,vode glavnu riječ“ u izvjesnom dijelu Dubrovnika, upozoruje nas na jednu opasnu zabludu koja može da bude kobna po naš grad i njegov psihič- ko-moralni život. Posljednjih godina se u Dubrovniku, najprije zakulisno — ispod vode' — pa onda kroz šapat i najzad poluglasno (dotle smo dospje- li za sad), pokušava sa čudnim ide- jama proklamovanja Zapada i zapad- njaštva, a negiranja Istoka i svega što dolazi i što je dolazilo s Istoka u ovaj vjekovni slovenski kulturni cen- tar“. Pošto je ,Dubrovnik“ pokušao dokazati da naš grad duguje sve što je imao i što ima Istoku, završava ovako svoj uvodnik : ,,I današnji Dub- rovnik, kao i onaj slavni stari grad Gundulića, Gjorgjića i Boškovića, sli- jedi tradicije svijetle prošlosti, gleda- jući pravo i ponosno prema Istoku, otkud sunce žarko ističe' ,jer ga za Istok veže i prošlost i sadašnjost; a tako će biti i sa budućnošću, veže ga sve što čini Dubrovnik Dubrovnikom i što će mu obezbijediti jedan miran i svijetao život, sreću i vječan na- predak“. Amen. Nas je upravo stid što moramo ponavljati opće poznate i otrcane is- tine, ali nas ,Dubrovnik“ na to sili. Humanistički učitelji, koje je pozivala Dubrovačka Republika da joj odga- jaju mladež, dolazili su — s Istoka! Dubrovački latinski pjesnici Bobalje- vić, Petar Menčetić, Aelius Lampridius Cerva, ,poeta laureatus“, koji je bio ovjenčan u Rimu pjesničkim lovor- vijencem, itd. crpli su svoju naob- razbu — na Istoku! Prve dubrovačke hrvatske pjesnike Menčetića i Držića svaka školska čitanka naziva petrar- kistima zato jer se nijesu ugledali na Petrarku i na talijanske petrarkiste, nego su tražili svoje pjesničke uzore — na Istoku! Čubranović nije spjevao svoju ,maškaratu“ pod uplivom fio- rentinskih ,mascherata“, Vetranić nije spjevao svoga ,Pelegrina“ pod utje- cajem Dantea, Marin Držić nije učio u Sieni, niti je imitirao talijanske ko- medije i pastorale, Gundulić nije na- sljedovao Tassa itd. itd. Ne, svi ti utjecaji nijesu nikada postojali u Dub- rovniku. Tako se ,Dubrovnik“ ljuti što se Boškovića postavlja isključivo pod ,skiptar“ Zapada. Kojeli nepravde! Isusovca Boškovića, koji se je formi- rao i koji je proživio gotovo čitav svoj vijek u kulturnim centrima Za- pada, treba postaviti pod ,skiptar“ Istoka! Jesu li se ljudi oko ,Dubrov- nika“ ikada ogledali po našem gradu? Jesu li ikada vidjeli Dvor, Gospu, sv. Vlaha, Sponzu, Orlanda itd.? Sti- lovi u kojima su građeni ti kulturni spomenici — došli su slistoka!! Pa i talijanizmi, kojih je krcat dubrovački dijalekat — i oni su došli s Istoka! HRVATSKA DUBRAVA ISTOK ILI ZAPAD »Dubrovnik“ je bijesan na naše zapadnjaštvo, jer je ono usko povezano sa hrvatskom orijentacijom našega grada »Dubrovniku“ je došlo s Istoka sve što je naš. grad imao i sve što ima, pa je odatle dobio i onu: ,krotku pi- tomost koja je bila stožer vaspitanja bezbrojnih generacija...“ Mi ne pokušavamo ni ,iza kuli- sa“, ni ,ispod vode“, ni kroz ,ša- pat“, ni ,poluglasno“ proklamirati za- padnjački karakter Dubrovnika; mi otvoreno i u sav glas iznosimo i konstatiramo činjenice koje poznaje i priznaje cio kulturni svijet. Što »Dubrovnik“ pripisuje našem zapad- njaštvu neka ,prikrivena stremljenja“, to nas nimalo ne čudi; mi predobro poznamo njegove metode i njegove ciljeve. . Zašto bi imali sakrivati opće po- znatu činjenicu da Dubrovnik mora zahvaliti sve što je bio i što jest, u- glavnom, zapadnoj kulturi? Kakov je to grijeh i kakva je to sramota? »Dubrovnikova“ tvrdnja da je zapad- njaštvo u Dubrovniku ,opasna zablu- da koja može da bude kobna po naš grad i njegov psihičko-moralni život“, vrlo je značajna za njegov mentali- tet. Opasna i kobna je zabluda po naš grad ne priznavati“ ,Dubrovniko- ve“ ialsifikate dubrovačke kulturne prošlosti! »Dubrovnik“ predbacuje ,,stanovi- toj kliki“, koja brani zapadni karak- ter našega grada, — da mrzi ,sve što je slovensko, što je rasno naše i ni- čije više“. On dakle zapadnjaštvo tu- mači kao poricanje svega što je na- rodno i kao oduševljenje za sve što je tuđinsko. Čak ,Dubrovnik“ predba- cuje toj ,kliki“ da je potpomagana od ,duhovnih vođa jedne moćne za- padne organizacije“. Cijelom svijetu je poznato da su se Hrvati razvijali u zapadno-evropskoj kulturnoj sferi, a Srbi u istočno-bizantinskoj. Nema dakle tu ni govora o nekoj tuđinštini ili o nekom odnarođivanju, nego se naprosto radi o kulturnim utjecajima koje su primali Srbi i Hrvati, kao što su ih primali svi narodi ovoga svije- ta. Zašto bi bizantski kulturni utje- caji, koje su primali Srbi, bili ,narod- niji“ i ,rasniji“ od utjecaja zapadnih, koje su primali i asimilirali Hrvati? Sva je razlika između našega i ,Dubrovni- kova“ stanovišta u tome što smo mi pristaše ,narodnoga“ a on ,rasnoga“, kojemu u Dubrovniku, prema cijelom njegovom kulturnom razvoju, nema i ne može biti mjesta. A onda zašto treba tražiti u utvrđivanju jedne bje- lodane činjenice prste »jedne moćne zapadne organizacije?“ Čemu obavi- jati nasilno velom misterijoznosti i podmetati urotničku tajanstvenost u- vjerenjima koje nitko živ ne krije? Mi ćemo ,Dubrovniku“ iznijeti otvoreno ,prikrivena stremljenja“ svo- ga zapadniaštva. Prošli režimi Živ- kovića, Uzunovića i Jeftića, mjesto da sačuvaju kulturne vrijednosti du- brovačke kao dragocjen elemenat, oni su ih, u svojim ,rasno“ nivela- torskim nastojanjima, sistematski i namjerno uništavali. ,Dubrovnik“ radi danas isto sa svojim » Istokom“. Net- ko mora ustati u obranu Dubrov- nika i njegova historijskog karaktera. »Dubrovnik“ je bijesan na naše zapadnjaštvo s prostog razloga što je ono usko povezano s hrvatskom ori- jentacijom našega grada. On je zato upeo sve sile da zabašuri zapadni karakter dubrovačke kulturne proš- losti, jer zna da je Dubrovnik, isto- vjetnošću kulturnih i vjerskih tradi- cija, u najprisnijoj vezi s Hrvatskom i sa Zagrebom. Hinc illae_irae! Ali uzalud Dubrovniku muka, stvarnost se ne da i ne može zabašuriti. Nedavno je bivši poslanik i je- dan od najboljih srbijanskih publicista Dr Živojin Balugžić održao u praškoj »slobodnoj školi političkih znanosti“ predavanje o temi: ,Uspon i opada- nje nacionalizma“. Za nas su osobito znamenite tri točke u njegovim izvo- dima o pojmu nacionalizma: 1. Na- cionalizam nije samo rezultat biološ- ke zajednice, nego i duhovnog raz- voja. 2. Sam jezik nije nikako osnov- no sredstvo raspoznavanja nacionalne pripadnosti. 3. I crkva je odigrala važnu ulogu u nacionalnom razvoju, a kao primjer navodi Dr Balugžić značenje anglikanske crkve za En: glesku i današnje poteškoće koje o težavaju slogu Srca i Hrvata_(,Ob- zor“ od 14. svibnja 1937). »Dubrovnik“ se je izrugivao ,dje- čici oko ,Hrv. Dubrave“, kad je naš list zastupao ove iste ideje koje za- stupa i Dr Balugžić. Ne razumijemo zašto se nama upisuju u tako velik grijeh pogledi koje otvoreno ispovi- jeda ovaj odlični srpski diplomat. Za- jednički duhovni razvoj i zajednička | vjera najače su spone koje su Dub- rovnik uvijek spajale s Hrvatima i sa Zagrebom. Mentalitet ,Dubrovnikov“, koji je u izvjesnoj periodi bio zah- vatio jedan dio dubrovačke inteligen- Cije, Znači samo jednu kratku i bez- načajnu epizodu u historiji Dubrov- nika, kratku i beznačajnu, jer se je osnivala na praznim rasno-jezičnim predrasudama, ne obazirući se nika- ko na pretsudne kulturne i vjerske faktore. I upravo zato je ta ideolo- gija doživjela brodolom koji je do-- živjela. Nju danas zastupa samo ne- kolicina starih ljudi, koji ne shvaćaju ili neće da shvate što se je dogodilo, te u živom talasanju osvježene i oja- čane hrvatske svijesti u Dubrovniku (osvježene i ojačane zbog toga jer su je nasilno htjeli zagušiti) vide , za- vedenost“ od strane ,harangera“ i prste ,jedne moćne zapadne organi- zacije“, te im ne ostaje drugo nego da ,u nemoćnom bijesu“ pozivaju u pomoć vlasti i da prijete. Podgorička ,Zeta“ od 16 svibnja ov. g. piše doslovno: ,Formiranje političkog nacionalizma moguće je samo onda, ako mu predhodi istoi- meni i sadržajno podudarni kulturni nacionalizam... Misleći na otpor, koji treba da dade hrvatstvo nastojanju, da ono kao posebna narodnost treba da isčezne u korist neke druge na- rodnosti, dr. Milan Šuilaj ovako karak- terizira njegovo značenje: ,Mozak i najprosvjetljenijeg Hrvata mora, iz e- tičkih motiva vu nego što je nacio- “m POMElen. Broj 75. nalizam, slušati glas svoje, hrvatske krvi. Jer na rubu Balkana, na gra- nici zapada i istoka, katoličanstva i pravoslavlja, evropske kulture i bar- barstva, ime hrvatsko, krv hrvatska ne znači samo naciju! Hrvatska krv tu znači civilizaciju. Hrvatstvo je tu sinonim za sve, što je lijepo i dobro stvorio evropski zapad. To je ono na što misli (hrvatska stranka prava)..... Ona misli na tisućljetni jaz, koji je pukao baš u blizini hrvatskog naro- da. Misli na svoje šovinističke sus- jede...“ Kad shvatimo smisao ovih Šuflajevih rečenica, zar nam ne pos- taje jasno da je Crna Gora znala bezbroj puta iz etičkih motiva, uzvi- šenijih od nacionalizma“ da izloži svo- ja prsa i prolije svoju gorštačku krv u odbrani čovječnosti i pravde od barbarstva i nasilja sa istoka. Ona je bila međa, kojom je išla granica iz- među istoka i zapada, kad se dijelilo veliko rimsko carstvo, granica izme- đu istočne i zapadne crkve, granica između civilizacije i barbarstva, ali ne samo granica nego otporni zid protivu onoga što je dolazilo sa isto- ka da zamrači svjetlost zapada“. (,,Ze- ta br. 18. god. VII). Što će na ovo ,Dubrovnik“? Je- su li i ove misli uglednog crnogors- kog lista suilirane od strane ,jedne moćne zapadne organizacije“? I Cr-' nogorci se izjavljuju za Zapad, a u Dubrovniku je zapadnjaštvo ,opasna zabluda, koja može da bude kobna po naš grad i njegov psihičko-moralni život!“ : Kad bi se _ ,Dubrovnik“, mjesto optužaba i prijetnja, mirno i bez stras-' ti zamislio nad činjenicama koje ov- dje iznosimo, mnoge bi mu pojave, koje on danas naziva ,zavedenošću“ od strane “harangera“, bile jasnije i on ne bi više naviještao ,metle“. U ostalom, vidjet ćemo. i će nr prije Hrvatska seljačka narodna za- štita Kako nam pišu iz naših sela, pro- vađa se izmedu ostalih seljačkih us- tanova i organizacija ,Hrvatska se- ljačka zaštita“, koja ima zadaću bra- niti naše selo od poplava, požara, kuge, glada i od svake nevolje. Pre- poručamo svoj braći seljacima, gdje još ne opstoje ovakove organizacije, da se svojski zauzmu za njihovo us- postavljanje. Saopćenje akcionarima Dubro- vačke Parobrodske Plovidbe A. D. u Dubrovniku Na osnovi zaključka redovne glav- ne skupštine od 20 Maja 1937. saop- ćuje se gg. akcionarima Dubrovačke Parobrodske Plovidbe A. D., da uz predaju perforiranog kupona br. 12, mogu naplatiti po Din 25.— (dvade- setpet) manje 10% poreza t. j. čistih Din. 22:50 od svake akcije, na ime salda dividende za godinu 1936. Isplata će se vršiti od 1. Juna 1937 godine kod Dubrovačke Trgovačke Banke u Dubrovniku ili kod Srpske Banke D. D. u Zagrebu. U Dubrovniku, 20 maja 1937. Upravno vijeće Dubrovačke paro- brodske plovidbe a. d.