Strana 2 | Dum Antun Liepopili Na samu Novu Godinu u večer, ušavši već u 92. godinu života, zavr- šio je tiho svoj zemaljski put u Zaklo- ništu »Domus Christi«, kamo se je zadnjih godina života sklonio, ovaj čestiti svećenik i vrli rodoljub. U svom dugom životu vršio je razne službe župnika po dubrovačkoj okolici, od kojih najtežu, ali najčas- niju onu u Ošljem za teško doba her- cegovačke bune. Hercegovačke iz- bjeglice, gole i bose, skloniše se u njegovu župu, a on ih sa najvećim sa- moprijegorom primio i njegovao i is- poslovao im znatnu potporu austrij- ske vlade. Zato je bio od nanoda vo- ljen i silno oplakivan, kad je zatim bio premješten za dekana _ u Ston, odakle je pak premješten za kanomi- ka stolne crkve dubrovačke, koju čast je obnašao, što je rijetkost, pre- ko četrdeset godina, te bio najzadnje od sv. Oca imenovan prepozitom. Pokojnik je bio očeličeni, živi iz- danak = profinjnosti — Dubrovčanina staroga kova. Znao je kao malo ko tako lijepo u sebi spojiti i u uskoj ve- Zi održati toplotu i ljubav prema vjeri djedovskoj i domovini Hrvat- skoj. Pravi alem — značaj, čovjek velike kulture srca i uma, bio je po svojoj prirodi skroman, ne voleći se nigda previše isticati. Ali je uvijek zauzi- mao muževan i neustrašiv stav, kad se radilo o amanetima, koji su te- melj naše kulture: o čuvanju vjere i o obrani časti hrvatstva ovoga gra- da. U toj obrani nije nikad malak- sao. Ali i u najžešćim političkim predratnim borbama i vrlo čestim novinskim polemikama, makar da je žarko i s uvjerenjem zastupao svoje osvjedočenje, nije nikad prešao for- me uglađenosti. Pa _je sveđ riječju, perom i djelovanjem bio odraz stare klasične dubrovačke kulture. ' Pok. dum Antun je vrlo dobro znao da je pravo rodoljublje i socijalno. Zato je, dok ga sile ne izdadoše, su- djelovao ne samo u rodoljubnim ii kulturnim, nego i u svim humanitar- no-karitativnim ustanovama ovoga grada. Mladež je nadasve u njemu uvijek: imala i mudra savjetnika i dobroga prijatelja, i energičnoga za- štitnika i plemenitoga dobročinitelja. = Istaknuo se je pok. dum Antun i na književnom polju u prozi i pjesmi. »DUBRAV A« Biser njegova pera su narodni obi- čajLosobito konavoski izdani u Spli- * tu g. 1892. Dok god ga vid nije izdao, radio je neumorno u našem znameni- tom arhivu # vadio na svijetlo dana uspomene prošlih dogođaja, kako bi se iskustva iz prošlosti primijenila na sadašnjost i omjerila o budućnost. Svoju bogatu kućnu biblioteku je još za života poklonio veledušno »Du- bu« za novoustrojenu gradsku biblio- teku, a bogoslovne knjige domini- kanskoj biblioteci. Pokojnik je dakle godine svoga veoma duga života ispunio i dostoj- no i korisno. Za to ga je — može se reči čitav Dubrovnik ispratio na vje- čni počinak na starinsko groblje bl. Gospe od Danača. Na grobu su se od njega oprostili govornici Mongr. Miro Taljeran, u ime svečenstva, Dr. Er- nest Katić, u ime građanstva, Dr. Vi- cko, Svilokos, u ime Družbe Braće Hrv. Zmaja, čiji je pokojnik bio član, i Dr, Frano Dabrović u ime Gradske biblioteke, Neka je slava i vječni pokoj Dum Antunu kanoniku Ljepopili. Pokušaj s iluminiranjem dućan- skih pragova na »Stradunu«, Na sv. Vlaha namjerava se _ u' Dubrovniku obnoviti stari način iluminacije grad- skih ulica, dok još u Dubrovniku ni- je bilo javne rasvjete, Tada se je ilu- minirao svaki dućanski prag i to na jedan poseban način. U utorak večer učinjena je proba sa ovakovom vr- stom iluminacije i to na dućanu gosp. Luja Kraje. Postavljen je svijećnjak sa dva kraka, u kojima je upaljena svijetlost bila pokrivena bijelom sta: klenom loptom. Ako se ovakova ilu- minacija za sv. Vlaha. provede duž čitavog »Strađuna« nesumljivo je, da će. iluminacija grada predstavljati nešto veličanstvena i šarolika, | < “ Večernji ples Hrvat, pliv. kluba. — Pored plesa: hrvat. tramvajaca, koji: sse.večeras održava u-hotel: »Petki«, Hrvatski plivački klub priređuje ta: kođer večeras“ veliki. svoj godinšji ples u prostorijama Hrvatskog Pje- Vačkog Društva sGundulića:“““ Lig . “Kupujemo k staro o mekano olovo “ Štamparija »Jadran« Dubrovnik : Telelodgi. co or oni 3) Bolje ikada nego nikada. Splitski Merodni List, dra Grge Anđeli- novića piše. »Srpski glas, koji u Beogradu i zlazi pod uredništvom jednog uvaženog srpskog M književnika publiciste, zastupajući ideju ,sfp- skog narodnog preporoda“ apelira na ,sve Srbe i Jugoslavene“ ... — Ako vrlo poštovani u- rednik »Srpskog glasa“ hoće da nam vjeruje, onda je baš taj mentalitet, koji nas je dijelio na ,Srbe i — Jugoslavene, bio fatalan za ju- goslavensku misao u ovim krajevima.Izdvajalo se Srbe, u prvom redu one iz Srbije, od osta- lih Jugoslavena . .. U Srbiji su bili Srbi, a mi svi ostali ovamo i Srbi i Slovenci, a u prvom redu Hrvati, bili smo — ,jugovina“: Jugosla- veni! Takova je bila politika, bili mi u vladi ili u opoziciji. Posljedice toga snosi cijela dr- žava, i Beograd i Srbija i Srbi — a u prvom redu mi Hrvati i Srbi jugoslavenske orijentacije iz ovih krajeva. — Bog neka nam svima bude u pomoći — jer nas naša pamet teško da spasi ! “ Dr, Grga Angjelinović, koji je više puta u zatvorenom krugu jadikovao, kako su on i ostali prečani, koji su u službi protunarodnih režima ulazili u razne beogradske vlade, bili uvijek ministri »pri vladi« a ne ministri »u vladi«, sada evo i otvoreno pokazuje prstom na činjenice, na koje je bla- gopokojni Stjepan Radić upozoravao dok je naš Grga bio još politički še- grt... Dugo mu je trebalo dok je progledao, a da nije dospio u opo- ziciju, ko zna da li bi uopće vidio ono što sada vidi! Mnogi će se naš čitalac začuditi što urednik »Srpskog Glasa« uz Srbe i Jugoslavene ne spominje još i Srbe katolike, da bi društvo bilo »kom- pletno«, ali ih treba potsjetiti da beogradska gospoda ne znaju ni mno- $0 krupnijih stvari iz naše stvarnosti, pa im se može mirne duše oprostiti nepoznavanje dubrovačkih »antiki- tati, spečalitati, kuriozitati i imbe- čilitati«. , . : Osa. Prenos klaonice na dnevnom redu Kako ovaj komunalni problem predstavlja jedan od najvažnijih i jer nam samo vrijeme diktira njegovo neodgodivo rješenje, naš će mu list posvećivati punu pažnju. Dok ne bude definitivno riješen, za nas kao javno glasilo ostaje onaj poslovični uzvik: Ceterum censeo. ,. . Za sinoć bila je sazvana specijal- na anketa Općine u dvorani Trgova- čko-industrijske i obrtne komore, na kojoj su svi zainteresirani: faktori imali upoznati. sve detalje prenosa. Anketa je odgođena za ponedjeljak 6-h pos. p. na istome mjestu. | Međutim doznajemo da su Općini u. ovome predmetu već stigli i novi predlozi, da se klaonica gradi na ne- kom drugom mjestu. . Nijesmo do- spjeli prikupiti potrebite podatke o novim sugestijama. (Jedno je sigurno i neoborivo: klaonica mora odmah da seli, jer to zahtjeva . čitav grad radi poznatih razloga. Ona će seliti i pored činjenice jesu li računi poje- dinaca pobrkani ili ne, mora da seli iako tone konvenira ovom ili onom. Interes je zajednice najpreči i pred tim interesima treba se pokloniti ili ukdonitilU | uboden uontad i / Nema sumnje potrebno je proučiti i fiove netom stigle predloge, ali ne bi željeli da ovaki predlozi budu ma- nevar pojedinaca "vješto insceniran sa ciljem da se prenos klaonice opet odgodi 'i ovaj najpovoljniji momenat izgubi, gewahamiiel Za budući dom zaštite djevojaka. > Broj 18- nai U našem Gradu djeluje već dese. tak godina skupina dobromislećih ljudi oko moralnog i materijalnog pridizanja osamljenih djevojaka, Osobito u početku je taj rad bio vrlo težak, te se oslanjao isključivo na požrtvovnost i ustrajno lično nasto. janje u trud samo par osoba. Ali kako svaka dobra i plemeni- ta stvar mora da s vremenom po. bijedi, tako su i nastojanja i uloženi trudi tih plemenitih osoba sve jače prodirali u društvo i osvajali srca, I tako se pred nešto više od go- dine dana formiralo »Udruženje za zaštitu djevojaka« sa predsjednicom $&đom Marijanom Krile, koje je u svojem statutu usvojilo kao cilj društva davanje moralne i materi- jalne potpore, te zaštitu djevojaka, osobito onih siromašnijih i onih, ko- je su daleko od roditeljskog nadzora, a pogotovo ako roditelja nemaju ili se ovi za njih ne brinu. Osim moral- nih, kulturnih, propagandnih i kon- trolnih sredstava, kojim se udruže- nje služi, da _ bi čim bolje postiglo svoj cilj, ono podržaje i pouku u kroju, šivanju, pletenju, vezenju i krpanju, a držalo je i tečaj kuhanja i domaćinstva, — Na ovaj način udruženje pruža djevojkama moguć- nošt i potrebni spremu za poštenu zaradu u budućnosti. Ali uz sve to udruženje zadržava djevojke čitav dan pod strogom kontrolom te na taj način mnogo utječe moralno-od- gojno na duševni razvitak i stvara- nje karaktera tih djevojaka. Pouku vrše za to osposobljene Stručne učiteljiče“ pod'"požrtvovfiim nadzorom par odličnih dama, koje nastoje da utječu na djevojke u pr- vom redu odgojno-moralno. Zato se priređuju i zabave u užem krugu. Za vrijeme težih prilika, kao zimi, dava se djevojkama i djelomična opskrba toplom hranom, te ih se za Božića dariva konistnim stvarima. — Iz po- četka je društvo vodilo brigu za sa. mih 10 djevojaka, ali je zadnjih go- dina bilo na njegovoj brizi 25. djevo- jaka, koje je ovo društvo osposoblja- o valo za životnu borbu, odgajalo i ta- ko moralno podizalo ženu na ovom našem krajnjem izloženom jugu, svi- jesno da podižući ženu osigurava te- omelj društvenom i narodnom po- retku. Ali budući se radi o privatnoj obu- ci, djevojke, svršavajući ovu školu, nijesu još imale ovlaštenja za vrše- nje. tog obrta, te su se morale da podvrgnu ponovnom ispitu. To je veliki nedostatak, koje ima i nezgo- dne praktične posljedice, — Da , bi se i taj nedostatak uklonio. udruženje - se obratilo banskoj vlasti Hrvatske u Zagrebu molbom, da bi se. ovoj . školi udijelilo. pravo javnosti. . Dalnji cilj udruženja je da bi .po- stepeno razvijajući. što intensivnije svoju djelatnost došlo čim prije u mogućnost, da tim djevojkama pruži i skroman, ali siguran dom, u kojem bi se upotpunio moralno-kulturni | odgoj naših osamljenih djevojaka. | “ Udruženje je, što se materijalne strane tiče upućeno potpuno i isklju+ čivo dobroti i: darežljivosti privatni- ka, ali se pouzdano nada gledom na opće koristan društveni - rad,: da: će naći razumijevanja i kod javnih usta- riova i banovine Hrvatske, pak da će tako oživotvoritići svoj još “ne posti- $nuti cilj »Dom “djevojaka«. “ <“: