Nije prvi put da se problem iz-- $radnje i smještaja školskih zgrada za pučke i građanske škole tretira u lokalnoj štampi. Od prigode do prigode čula su se pojedinačna mi- šljenja na koja se više nitko nije osvr- lao. Stvar je opet zaspala i tako do danas nemamo niti još pročišćene pojmove o najosnovnijim momenti- u vezi s ovim problemima, Jer sma- tramo da je njihovo rješenje aktuelno i da će kroz najkraće vrijeme doći na tapeti službene komunalne politike, odlučili smo otvoriti anketu, kako bi se čula razna mišljenja. Prostor anketnog stupca bit će otvoren sva- kom dobrenamjernom, koji želi uče- stvovati i svojim predlozima prido- nijeti da se rješenje uputi pravcem koji će samoj stvari pridonijeti naj- više koristi. U zaključnoj riječi, po- slije održanog tečaja Hravtskog Ju- naka u Zagrebu, kazao je Dr. Krnje- vić; Kakva je mladost danas, takav je narod sutra, To vrijedi za tjelesni i moralni život. Misli Dra Krnjevića doduše nijesu nove ali su izrečene u času, kada se poslije 20 godina ne- zdrave i po Hrvatski narod štetne politike, počimlje izgrađivati novi život u skladu sa njegovim osjećaji- ma i interesima, Svi se, dakle, mo- ramo brinuti kakav će narod biti su- tra. Težnja za osiguranjem sutrašnji- ce traži da našoj djeci posvetimo svu moguću pažnju i da im pružimo uslove za zdrav život. Danas donosimo prvo mišljenje. Oni koji decenijama nose punu od- $ovornost za stanje u kakvom se da- nas nalaze zgrade pučkih i građan- skih škola Općine Dubrovačke, a po- sebno pak zgrade u samome gradu, ne mogu, kada bi i htjeli, naći ni je- dnu riječ opravdanja za zlodjelo iz- vršeno nad zdravljem i životima na- se djece, Prikazati faktično stanje tih zgrada nije potrebito, jer ih gledamo danomice i jer o tome čujemo iz usta naše djece najteže istine. Što ćemo upućivati apele, što go- Uništnomnje šume Prije nego konstatiramo što se sve događa sa šumom na Ilijinoj Gla- vici, moramo najprvo kazati ono što bi inače svakome moralo biti jasno, naime da ova lijepa borova šuma ni- je sama izrasla, nego je to djelo na- pora ljudi, koji su altruistički radili za današnje generacije, želeći da go- lo i krševito mjesto pošume i tako stvore u neposrednoj blizini “grada ugodan park sa lijepim vidicima. Ili- lina Glavica je općinski park. Iz sa- me ove konstatacije slijedi. logičan zakljućak da općina mora o njemu voditi brigu. Sada nećemo govoriti o zapuštenom stanju parka, ni o ma- ćuhinskom staranju općine uopće 'za parkove. Sve se to može i mora po- praviti. Ali u parku na Ilijinoj Glavi- ci događa se nešto, što se ne poprav- lja:ni kroz četrdeset godina. Tamo su počela preko noći nestajati veli- ka borova stabla. Isprva se je to.do- gađalo.u većim vremenskim razma- cima, a, sada je ova pojava sve češ- ća. Nepoznata lica preko noći izvrše naumljeni poso i kad jutro osvane, GaS O z : ž Pai e oš pi ia = ni a kiši Es ek s U okeni« su nove . generacije, nji lj | život — Vrijeme je izreklo tešku osu«c izaggtRNNNNEEENEENNINNAESKOTARNETIIENNTEEEaaE su pečene Zden pjesama. rep Tb KR voriti o načinu, kako da se ti teški problemi skinu s dnevnog reda, ka- da budućnost cijelih generacija naše | djece, na burzi gradskih škrtica i in- dolenata uopće ne notira. Prije pro- buditi glas savjesti, prije kulturu a ne šuplju formu, prije zdra- vi ponos a ne hohštapleriju, prije zdrav pomladak, a tek onda zdravo društvo, zdrave naraštaje, zdrav na- predak grada i Domovine. Ulicama prolaze blijeda i slabu- njava gradska djeca, da se iz vlažnih i nezdravih stanova, nađu u još vla- žnijim i po krho dječje zdravlje ubi- tačnijim školskim prostorijama, gdje se zadržavaju dobar dio dana. Nitko se ništa ne uzrujava. Odgovorit će vam da su i oni tako učili i živjeli, još će vam iznijeti i takove razloge, da se radi njih zacrvenite. Vrijeme izriče osudu, a krik će na- ših malih i najmlađih baciti kletvu na one, koji se oglušiše. Problem izgradnje novih škola ve- oma je složen. Sve stručne i dobro- namjerne sugestije predstavljat će dragocijenu podlogu njegovu ko- načnom rješavanju. Tako će biti ne- ophodno važno utvrditi:' koliko no- vih školskih zgrada trebamo, kako će izgledati arhitektonski i po svo- me konforu, na kojim se mjestima ili tačnije = kojim se predgrađima ima- ju izgraditi škole za današnji Du- brovnik ž.onaj do 50 godina, : “Danas postavljamo jednu tvrdnju, Sve škole neka idu izvan gradskih zidina, na zrak, na sunce. Jedne na“ Ploče, druge na Ilijinu Glavicu, tre- će u Lapad, a četvrte u Gruž. Njima treba priključiti dva moderna dječja obdaništa, gruško i gradsko;: Dječje zaklonište 1 buduću zanatsku školu također na Ilijinu glavicu, Savremeni regulacioni plan Du- brovnika, koji treba što prije ostva- riti, imat će da riješi i to pitanje, od- ređujući strogo. odijeljene rayone za razne. djelatnosti (luku, . industriju, bolnicu, škole it.d.). Imaju riječ po- m Ilijinoj Glavici stabla više nema. Tek tragovi poka- zuju da se je vandalski posao preko noći izvršio. Kako nema nikoga da stane na kraj ovakovim nedjelima, upućujemo apel općini da preko za to plaćenih lica pronađe krivce i onemogući daljnje uništavanje šume. Šume ii onako imamo vrlo malo, Sva nastojanja za pošumljivanjem postaju neozbiljna, ako se može nesmetano i nekažnjeno sjeći stabla u bpćin- skom parku, a da za to nikoga u op- ćini ne zaboli glava. Gdje smo i u kakvoj. smo a Konierencija prehranbenog odbo- ra »Gospodarske sloge«, U prostori- jama »Gundulića« održana je pod predsjedanjem g. Pera Kolendića konferencija članova: prehranbenog odbora »Gospodarske Sloge«, kojoj je prisustvovao i predstavnik dubro- vačke općine. Zaključeno je.da se u Gružu nađu Prostorije, gdje. će biti spremana hrana,, namijenjena slanav. ništvu kotara. stvarnu | DUBRAVA pa rod krste 4 svidjeti, a drugi će nam možđa | zamjeriti, što se uplićemo u stvari, “ koje spadaju u nadležnost viših fak- tora. Bit će i onih, koji će kao povod našem pisanju pronaći lične razloge. Nas ipak sve to neće zastrašiti, da ne iznesemo ono, što smatramo, .da je od opće koristi i i što će ogromna većina odobriti. Već nas nekoliko mjeseca dijeli od onoga dana, kada je naša mukotrp- na borba bila okrunjena uspjehom, Ipak mi u Dubrovniku osim općeg odahnuća i osjećaja slobode još do danas skoro nijesmo vidjeli stvarnih promjena. Mi znamo, da će one doći i da ne mogu izostati. Ali neka nam se ne zamjeri, ako kažemo, da ne bi smjeli više gubiti vrijeme, jer je sva- ki dan skupocijen i nenadoknadiv, osobito danas, kad se događaji raz- vijaju nevjerovatnom brzinom, Ali 1 mimo toga, čisto iz psiholoških raz- loga, propušteno je mnajdragocjenije vrijeme, koje se više ne da nadokna- diti, pa makar kasnije imali vremena i na pretek. To osobito vrijedi za naše prosvjetne ustanove, od kojih tražimo, da isprave, što se je do đa- nas upropastilo i da nam odgoje omladinu u onim idealima, kojim je danas vođen čitav hrvatski narod. Već su propušteni u tom pogleđu oni «dani, u kojima se je moglo najviše uraditi. Naša omladina je morala u onim danima osjetiti prelom i kida- nje.sa dotadašnjim kursom i mi smo dundduabanaanoonaga ana dushnona anananua u djecu i joštvijek hi m del | se Ro riječi M co nes“ iitsk, m našeg. naroda“, mogli tada apeliramo na njeno odiiševljenje sa sigurnim izgledom na “ uspjeh. Od svega toga ona do danas nije skoro ništa osjetila. Oni isti lju. di, koji su-svim silama nastojali da odnarode našu djecu; koji su, ne ra- zumijevajući sredinu, u kojoj se na- laze, nazivali je »nazadnom«; kojima oje sve, što onije hrvatsko, bilo »na- cionalno«, a hrvatsko »separatisti. čko« i »plemensko«, ti isti ljudi još uvijek odgajaju našu djecu i još uvi- jek hrvatski narod krste »zapadnim delom našega naroda«. A dotle mno- gi dubrovački Hrvati, koji su zaslu- žili ta mjesta, moraju da budu i dalje bez mjesta ili da se potucaju kojeku- da samo zato, što su bili uvijek Hrvati. — Ali ne samo kod omladi- ne, nego li kod drugih slojeva naroda, osobito radnih, propušten je tako- đer onaj prvi momenat. Ako se radi teških vremena nije moglo. donijeti stvarnih ekonomskih i socijalnih promjena, ipak bi mnogo značilo za narod, ako više ne bi vidio na ne- kim mjestima ljude, koji su do ne- davna radili protiv njegovih najsve- tijih uvjerenja. A što je još gore, na- rod ne samo što vidi te »nacionalne elemente«, kako još sjede na ištim položajima, nego kako ne biraju sredstva da rade protiv onoga, što je stečeno nakon krvave borbe priželj- kujući i Staljina i Londonski pakt radije nego Banovinu Hrvatsku. Krajnii je čas, da se dalje ne gubi skupocijeno vrijeme. B. K. Zadnje vijeće Republike Dubrovačke Dne 18 ovoga mjeseca sooeši će se ravnih 126 godina od onoga zna- menitog dana, kada je u Mokošici održan zadnji sastanak dubrovačke vlastele za uspostavu slobodne du- brovačke republike nakon Napoleo- nova pada, Taj je sastanak bio odr- žan u palači na moru, koja je onda pripadala vlastelinu Matu Gjorgjiću, a danas je vlasnost g. Vicka Vodnice. Sastanku je prisustvovalo 44 vijeć- nika nekadašnjeg Velikog Vijeća, a bijahu zastupane po svojim članovi- ma sve onda još postojeće vlasteo- ske porodice, jer Bukja i Basegli bi- jahu u muškoj lozi izumrli za vrijeme francuske vladavine, a još prije pada “republike bijahu izumrli muški po- tomci porodica Tudizića, Palmotića, i. Gundulića. Na sastanku: su bile dvije struje: Frana Bone, odrešitog. i iskrenog republikanca; i“ spletkara Vlaha Brnjice Kaboga, koji je već potajno šurovao s austrijskim gene- ralom, koji je imao nalog da u ime Austrije zaposjedne lukavošću Du- brovnik, Glavni je predmet vrhu ko- ća se na ovom sastanku u Mokošici dne 18. siječnja 1814.imao donijeti za- ključak bio, da skupština, kao Veli- ko Vijeće, proglasi uspostavu dubro- vačke Republike. Ali žalibože zave- dena. usljed spletkarskog rovarenja Kaboge, većina vijećnika . nije pri- hvatila_ takov. radikalni. zaključak, Jer, makar da. je odnosni zapisnik — sastavljen na italijanskom jeziku — Po svojoj stikizaciji “davao razu- mjeti, da je ova skupština samo pro- duženje rada Vijeća, nasilno preki- nutog francuskom okupacijom 31. si- ječnja 1808, ipak rezolucije (sedam ih na broju) nijesu bile jasno i radikal- no odrešite u pitanju preuzeća vlasti i ispostave republike, već se..samo m or da deešknio tražilo preko velikih sila uspostavu iste. Rezolucije su bile poslate engleskom komodoru Hoste, ondašnjem = zapovjedniku engleske eskadre u Jadranskom moru, te. au- strijskom generalu “ Milutinoviću, koji biješe već stigao s vojskom iz osvojene Dalmacije u Gruž. Hoste nije na rezoluciju ni odgovorio; a Mi- lutinović pošalje rezoluciju glavnom zapovjedniku austr. vojske u Zadru, .koji odgovori da on nije od vlade ovlašten ni na što pristati. Tako se ugasi nada u oživljenje samostalno- sti Dubrovnika. U borbu sa borovim prelcem Ove je god. šuma puna borovog prel- ca. Prelac je već savio gnijezda i na pojedinim stablima i može se vidjeti i po deset takovih gnijezda, Ako že- limo napredak naše šume, moramo učiniti sve da ga uništimo još prije nego iz gnijezda izađe. Nadamo se da će pozvani voditi brigu o općin- skim i državnim šumama, ali je isto tako potrebno da i'svi vlasnici vrto- va povedu računa i unište gnijezda najkasnije do svršetka ovog mjese- ca. Dakle, prvu riječ imaju općina i šumski otsjek Sreskog Načelstva. Savremeni čovjek ravnao' se po savremenim principima. Svim potre- bama “u “urarskoj, draguljarskoj ili optičarskoj: struci udovoljava u sva- kom pošledu urar;“draguljar i opti- čar "Josip Krilić na Stradunu, Mao, Šef Birrns la . vinske sekcije u Dubrovniku ing. 6. Ante Baća vjenčao. se prošlih dane sa. gdicom. Marijom: Urban, -a g. An- tun Depolo, pomoz; strojar sa Sđicom Lidijom, Smodlaka. Čestitamo!