Strana 2

»DUBRA V A«

Broj 80 .



NASTAVAK ANKETE

aa

Zgrade pučkih i građan. škola
nijesu više za obuku

Jedno od gorućih pitanja naše ko-
munalne politike jest pitanje zgrada
za pučke i građanske škole. Prava
je kulturna sramota da jedan Du-
brovnik dozvoljava da mu sinovi po-
hađaju podrume bez svijetla, i zraka.
Doduše, bilo je ranije osamljenih gla-
sova protesta, ali uspavana savjest
»gradskih otaca« bez trenutka soci-
jalnog smisla, nije na opravdane za-
htjeve ni reagirala. Činjenično je sta-
nje u pogledu školskih zgrada pučkih
i građanskih škola u našem gradu,
još i sada, ovo: toliko je bijedno i
jadno (Schulelend) da ne odgovara
skoro nijednom zahtijevu koji proiz-
lazi iz funkcije i zadaće škole. Ni hi-
Sijenski, ni pedagoški, ni estetski ne
odgovaraju te zgrade svojoj svrsi:
tjelesnom i duhovnom odgoju naše
djece, Jednom riječi: školske su
zgrade potpuno primitivne. Da se
ovaj problem nije riješio, moglo je
biti raznih poteškoća, ali smatramo
da nijedna od njih nije niti smije biti
nesavladiva kad se radi o zdravlju i
kulturnom napretku naše djece. Pi-
tanje ubikacije školskih zgrada naj-
više je zadavalo brige. Svakako, da-
leko od grada, na zrak, svijetlo i ti-
šinu! Ako školska zgrada nije baš
pred kućom, ne škodi: kilometar
dva dnevno ne može biti štetno po
djecu. Neko je predlagao da se sve
škole strpaju u kolosalnu zgradurinu
na pr. na Ilijinoj glavici. To bi bilo
nepedagoški. U gradovima treba
graditi više zgrada za više škola
razdijeljenih prema broju pučanstva,
prema napućenosti raznih četvrti.
Udaljenost od stanova i lakše uprav-
ljanje djecom govori za više manjih
zgrada. Parkove bi trebalo pošte-
djeti od javnih zgrada i upotrebiti ih
samo u krajnjim i bezizlaznim sluča-
jevima. Pa onda, ako se već jednom
Pristupi gradnji, treba graditi nešto
solidno ne žaleći materijalnih sred-
stava. Ne smije se dogoditi, da jedna
školska zgrada kao ona koja je gra-
dena pred par stoljeća, bude prikla-
dnija, ili bar ništa bolja, od jedne
»moderne«, (Collegium  Ragusinum
i današnja gimnazija), Treba graditi
zgrade koje će biti dika i ponos du-
brovačkih građana, a one će to i bi-
ti ako, osim pedagoškim i higijen-
skim zahtjevima, budu odgovarale
domaćem estetskom ukusu priklju-
čivši se i nastavljajući tradiciju, te
čineći harmoničku cjelinu sa nepo-
srednom sredinom gdje se dižu. Du-
brovniku ne bi služilo na čast kad bi
$radio škole »ekonomskog  tipa«.
Ventilacija, osvjetljenje (prirodno i
umjetno), izolacija protiv vlage, lino-
leum podovi, centralno grijanje,
igralište itd. ne bi smjeli faliti, jer su
to najelementarnije potrebe jedne
napredne škole, Nekome, ko nije u
stanju da pronikne u vekiku vrijed-
nost škole, izgledati će ovo luksus,
raskoš. Međutim, sve su to neop-
hodni rekviziti koji jedino omoguća-
vaju nesmetano odvijanje obuke.
Zamislimo »školu« Sdje je tempera-
tura vani jednaka onoj unutra ili gdje
je unutra pregrijano, a vani preveć
hladno i izloženo vjetru; zamislimo
da u zgradu radi slabe izolacije sa
svih strana probija vlaga; zamislimo
zgradu gdje su peći pokvarene, teško
se pale, vraćaju dim itd.; zamislimo
zgradu gdje nema dvorišta ni igrali-
šta nego se izlazi ravno na trotoir....,
Zapravo, sve to ni ne moramo ni za-

mišljati: na temelju vlastitog isku-
stva možemo se uvjeriti da je tako-
va naša školsko bijedna stvarnost,
Ako želimo da nas mimoiđe kultur-
na sramota, da nam prebace nehaj,
primitivnost i nazadnost moramo taj

problem definitivno skinuti sa dnev-

nog reda. Nije, naime, dovoljno ima-
ti kulturnog smisla (toga dosta ima-
mo) nego i kultrne volje i realizator-
ske snage. Dr, M. S., prof.

Vaš članak o zgradama mekih
naših škola, štampan u zadnjem
broju »Dubrave«, pozdravio je sva-
ki pravi Dubrovčanin. Ja ću vam
ispričati, što mi je jedan ugledni Ni-
jemac i vrstan pedagog rekao o tim
školskim zgradama.

Pred 12 godina došao je preko
školskih ferija iz Beča u Dubrovnik
jedan ugledni i poznati pedagog, koji
je dosta dobro vladao hrvatskim je-
zikom. Putovao je po Balkanu da
proučava školske prilike u raznim
balkanskim zemljama. Na mene ga
je uputio jedan moj znanac, profesor
u Zagrebu, da mu budem  vodićem
po Dubrovniku. Pregledao je sve
historijske i umjetničke spomenike
Dubrovnika i bio s njima upravo
oduševljen. Međutim svaki me je
dan molio da mu pokažem školske
zgrade. Ja sam ga od toga odvraćao,
jer sam se stidio da mu pokažem ta
legla svake bolesti. Međutim na nje-
govo insistiranje morao sam mu
udovoljiti. Pokazao sam mu sve ško-
le. Kad je pregledao zgradu muške
pučke škole i staru gimnaziju, sne-
bio se je i rekao mi ove tekstualne
riječi; »Sramota je za kulturni Du-
brovnik da ima ovakove školske
zgrade! Jadna djeca, a i nastavnici,
Sdje gube svoje skupocijeno zdrav-
lje!« Rui



Politički humor
Pšenica, ječam i kukolj

Pljevio Konavljanin žito, pa pouča-
vao maloga sina: ,Vidiš, Pero, ovo je
pšenica, a ovo ti je, sinko, ječam.“
Da bi mali bolje upamtio, nadoda otac:
»Zapamti, Pero: pšenica — to su ti
Hrvati; ječam — to su ti Srbi.“

Pomaže mali Pero ocu rastavljati
ječam od pšenice, a onda će, pokazu-
jući kukolj: ,A što je ovo, ćaće ?“

»To ti je, sinko, kukolj“, brzo će
stari.

»E, pa kako ću upamtiti kukolj ?“
zapita živo mali, znatiželjan kako će
otac riješiti taj ,problem“,

Zamisli se časkom Konavljanin. za-
češe se iza uha, pa će sa smiješkom
sinu :

»To ti je Srbin-katolik, dijete moje.“

Osa.





Patka puštena u Njemačkoj ubije-
na u Konavlima. Luka Magud iz Gru-
de u Konavlima ubio je prošlih dana
u lovu pednu patku, na čijoj je nozi
našao prsten sa slijedećim natpisom
»Vogelwarte Rossitten Germania. C
62097 Urgent Retour«. Kako se vidi
patka je puštena iz ptičje stanice u
Njemačkoj i prsten će bit upućen na-
trag na označenu adresu.



JESTI LI UDIJELILI ZA
ZIMSKU POMOĆ



Dubrovački, mučenici“ alarmirju svijet

ng

U po onih činovnika, koji Su za protuhrvatski rad bili nagrađeni od
| diktature,

. Tjednik »Ujedinjeno Srpstvo«, ko-
je izlazi u Chicagu (U.S.A.), te obi-
čno donosi oglas dubrovačkog lista
»Dubrovnik« nazivajući ga »neustra-
šivim glasilom jugoslovenske misli«,
objavljuje u broju od 21 prosinca pr.
god. uvodni članak pod naslovom
»Povodom glasova iz Jugoslavije«,
koji je toliko značajan za današnje
prilike, da ga u izvacima prenosimo
kao dokumenat, s kojim ćemo se još
pozabaviti. U članku se čitaju i ovi
odlomci:

»U poslednje vreme sve češće do-
bivamo pisma, brošure i novinske
izreske o novoj političkoj situaciji u
našoj domovini. Brošure i novinski
izresci su u formi oštrih protesta o
stanju u banovini Hrvatskoj posle
sporazuma i za nezavisnu Hrvatsku,
koja je i van stare Hrvatske obu-
hvatila mnoge srpske krajeve. Do-
čim pisma su žalbe na politička na-
Silja i proganjanje srpskog činovni-
štva u mestima koja su Cvetković-
Mačekovim sporazumom sada u
granicama banovine Hrvatske.

Iz mnogih pisama koja čitaoci
»Ujedinjenog Srpstva« dobivaju iz
Like, Dalmacije i sa drugih srpskih
ognjišta u novoj banovini Hrvatskoj,
izdvojićemo jedno privatno pismo iz
Dubrovnika, da se vidi što ie Du-
brovnik, koji je kao samostalna re-
publika stolećima bio kolevka slo-
bode na primorju, dok je Hrvatska
kroz ista stolećima robovala tuđi-
nu, a do današnje slobode došla ne
svojom vlastitom žrtvom nego zaje-
dničkim žrtvama svih Jugoslovena.

Evo što se u pismu jedne odlične
ličnosti, upučeno prijatelju u Ame-
rici, kaže:

. »Dubrovnik je pripao zaslugom
naših vrijednih državnika, koji samo
Sledaju svoje stolice, banovini Hr-
vatskoj, pa u ovom, mi Srbi strada-
mo, Otpuštiše iz opštine sve činov-
nike i radnike jugoslovenski orijen-
tisane, tako i državno činovništvo
Srbe i Jugoslovene, a mjesto njih
svoje uzeše. Radništvo sa porodica-
ma odjednom ostade i bez hljeba. I
naš profesor Novak Bukvić, koji je
godinama bio vršitelj dužnosti di-
rektora učiteljske škole, smijenjen
je, a na njegovo mjesto imenovan
mlađi profesor, Hrvat. To im je na-
grada jer su bili jaki patriote Jugo-
sloveni. Policajska vlast zabranila
nam je proslavu godišnjice Dolaska
Srpske Vojske u Dubrovnik pod iz-
govor da ne može da se garantuje
za red osobitim obzirom ma prilike
političke u ovom gradu, itd.«.

Tako dakle ispravljanje dvadeset-
godišnjih nepravda, koje se uglav-
nom ispoljava u premještanju (ne
izbacivanju!) pojedinih činovnika,
koji su se na svoja mjesta popeli za-
hvaljujući diktatorskoj konjunkturi,
ili su se pak istakli u antihrvatskom
radu, ili pak kompromitiraki na dru-
gi način, prikazuje se »urbi et orbi«
kao mučeništvo, gotovo kao novo
Kosovo... A što da kažu Hrvati na
sve one progone, nepravde, strada-
nja i grozote, koje su im pokorne
sluge diktature priređivali u serija-
ma, a da pri tome hrvatska štampa
nije smjela donositi ni najbliži pro-
test, a kamo li jeremijade radi pro-
lijevanja nevine krvi po ulicama hr-
vatskih gradova za sami poklik »ži-
vjela Hrvatska«2....

Da bi se vidjela_sva apsurdnost
tog  proračunatog i zlonamjernog
alarmiranja javnosti radi »progona
Stba u banovini Hrvatskoj«, najbolje
će nam poslužiti mišljenja nekolici- |
ne uglednih Srba i to raznih politi-
čkih orijentacija, koja ovdje do-
nosimo.

Nedavno je profesor Mihajlo Ilić
u beogradskom listu »Napred« is-
pravno istaknuo: »Ako je Srpstvo
imalo neprijatelja u granicama ove
države, taj neprijatelj je nesumnjivo
bio centralizam. Zahvaljujući njemu
i pod njegovim okriljem, nesposob-
na, a često puta i nesavjesna upra-
va, stavljala je na teret Srba grije-
ške i grijehove, koji po neki put ni-
su ni poticali od Srba. Onaj moralni
kapital s kojim su Srbi ušli u zaje-
dničku državu tko je proćerdao ako
ne centralizam, koji nas je u očima
mnogih načinio i profiterima i eks-
ploaterima? A pritisak je vršen u
ime centralizma i pojačavan iz da-
na u dan dovodio je u sumnju i sam
onaj slobodarski duh Srbije kojim
je ona zračila ranije, i odvajao od
nje čak i same Srbe iz drugih srp-
skih pokrajina«.

U isto vrijeme je i ugledni Srbin
iz Hrvatske, senator Sava N. Kosa-
nović, dražesno portretirao elemen-
te što su još u doba Beča i Pešte
srbovali u Hrvatskoj,  iskaljujući
svoje srpstvo u mržnji na Hrvate,
koji su se borili za emancipaciju od
Beča i Pešte. Baš ti elementi bili su
oruđe u rukama tuđinaca, tako da
je Srbin u Hrvatskoj postao  sino-
nim madžaronstva i služništva...

Nekad su izvjesni listovi rado ci-
tirali »Samoupravu« u raznim  pri-
godama. Bilo bi dobro da se i sad
posvete malo tom korisnom poslu i
da svoje čitaoce obavijeste što »Sa-
mouprava« kaže o sporazumu, što
o njemu misli pretsjednik kr, Vlade,
koji je nedavno izjavio kako je »sre-
ća za Jugoslaviju što se u sadanjim
vremenima u vladi nalazi dr. Ma-
ček..« A_i citati iz »Hrvatskog
dnevnika« mogli bi također dati
dobre rezultate. Čak mislimo, da ne
bi ni čikaško »Ujedinjeno Srpstvo«
ni dubrovački starac »Dubrovnik«
pogriješili kad bi za svoje listove
uzeli kao motto riječi iz jednog ne-
davnog članka  »Hrvatskog  Dne-
vnika«:

»Politika zabadanja trna u zdra-
vu nogu još nikome nije donijela
koristi. Nikakva hajka ne će pomo-
ći da u Hrvatskoj opet počnu odlu-
čivati ljudi, kojima je životni pro-
gram bio suzbijanje Hrvata na sva-
kom koraku i koji mrze Hrvatsku
i hrvatski narod. Politički ne bi bilo
pametno istovjetovati interese tih
pojedinaca sa stvarnim i istinskim
interesima Srba u Hrvatskoj... Pri-
jateljstvo i saradnja na pravednom
temelju uvijek je korisnija od mrž- -
nje i svađe, pogotovo kada za to
Hrvati ne daju nikakva povoda. U
interesu je Srba, da se ne kvari do-
bro raspoloženje hrvatskog naroda,
jer su s takvim radom spojene i ve-
like odgovornosti... Nitko valjda
Pametan ne misli, da će Hrvatska

bilo kome dopustiti da joj radi o
glavil«

Širite ,DUBRAVU“