Strana 2 »DUBRA V A« Broj 80 . NASTAVAK ANKETE aa Zgrade pučkih i građan. škola nijesu više za obuku Jedno od gorućih pitanja naše ko- munalne politike jest pitanje zgrada za pučke i građanske škole. Prava je kulturna sramota da jedan Du- brovnik dozvoljava da mu sinovi po- hađaju podrume bez svijetla, i zraka. Doduše, bilo je ranije osamljenih gla- sova protesta, ali uspavana savjest »gradskih otaca« bez trenutka soci- jalnog smisla, nije na opravdane za- htjeve ni reagirala. Činjenično je sta- nje u pogledu školskih zgrada pučkih i građanskih škola u našem gradu, još i sada, ovo: toliko je bijedno i jadno (Schulelend) da ne odgovara skoro nijednom zahtijevu koji proiz- lazi iz funkcije i zadaće škole. Ni hi- Sijenski, ni pedagoški, ni estetski ne odgovaraju te zgrade svojoj svrsi: tjelesnom i duhovnom odgoju naše djece, Jednom riječi: školske su zgrade potpuno primitivne. Da se ovaj problem nije riješio, moglo je biti raznih poteškoća, ali smatramo da nijedna od njih nije niti smije biti nesavladiva kad se radi o zdravlju i kulturnom napretku naše djece. Pi- tanje ubikacije školskih zgrada naj- više je zadavalo brige. Svakako, da- leko od grada, na zrak, svijetlo i ti- šinu! Ako školska zgrada nije baš pred kućom, ne škodi: kilometar dva dnevno ne može biti štetno po djecu. Neko je predlagao da se sve škole strpaju u kolosalnu zgradurinu na pr. na Ilijinoj glavici. To bi bilo nepedagoški. U gradovima treba graditi više zgrada za više škola razdijeljenih prema broju pučanstva, prema napućenosti raznih četvrti. Udaljenost od stanova i lakše uprav- ljanje djecom govori za više manjih zgrada. Parkove bi trebalo pošte- djeti od javnih zgrada i upotrebiti ih samo u krajnjim i bezizlaznim sluča- jevima. Pa onda, ako se već jednom Pristupi gradnji, treba graditi nešto solidno ne žaleći materijalnih sred- stava. Ne smije se dogoditi, da jedna školska zgrada kao ona koja je gra- dena pred par stoljeća, bude prikla- dnija, ili bar ništa bolja, od jedne »moderne«, (Collegium Ragusinum i današnja gimnazija), Treba graditi zgrade koje će biti dika i ponos du- brovačkih građana, a one će to i bi- ti ako, osim pedagoškim i higijen- skim zahtjevima, budu odgovarale domaćem estetskom ukusu priklju- čivši se i nastavljajući tradiciju, te čineći harmoničku cjelinu sa nepo- srednom sredinom gdje se dižu. Du- brovniku ne bi služilo na čast kad bi $radio škole »ekonomskog tipa«. Ventilacija, osvjetljenje (prirodno i umjetno), izolacija protiv vlage, lino- leum podovi, centralno grijanje, igralište itd. ne bi smjeli faliti, jer su to najelementarnije potrebe jedne napredne škole, Nekome, ko nije u stanju da pronikne u vekiku vrijed- nost škole, izgledati će ovo luksus, raskoš. Međutim, sve su to neop- hodni rekviziti koji jedino omoguća- vaju nesmetano odvijanje obuke. Zamislimo »školu« Sdje je tempera- tura vani jednaka onoj unutra ili gdje je unutra pregrijano, a vani preveć hladno i izloženo vjetru; zamislimo da u zgradu radi slabe izolacije sa svih strana probija vlaga; zamislimo zgradu gdje su peći pokvarene, teško se pale, vraćaju dim itd.; zamislimo zgradu gdje nema dvorišta ni igrali- šta nego se izlazi ravno na trotoir...., Zapravo, sve to ni ne moramo ni za- mišljati: na temelju vlastitog isku- stva možemo se uvjeriti da je tako- va naša školsko bijedna stvarnost, Ako želimo da nas mimoiđe kultur- na sramota, da nam prebace nehaj, primitivnost i nazadnost moramo taj problem definitivno skinuti sa dnev- nog reda. Nije, naime, dovoljno ima- ti kulturnog smisla (toga dosta ima- mo) nego i kultrne volje i realizator- ske snage. Dr, M. S., prof. Vaš članak o zgradama mekih naših škola, štampan u zadnjem broju »Dubrave«, pozdravio je sva- ki pravi Dubrovčanin. Ja ću vam ispričati, što mi je jedan ugledni Ni- jemac i vrstan pedagog rekao o tim školskim zgradama. Pred 12 godina došao je preko školskih ferija iz Beča u Dubrovnik jedan ugledni i poznati pedagog, koji je dosta dobro vladao hrvatskim je- zikom. Putovao je po Balkanu da proučava školske prilike u raznim balkanskim zemljama. Na mene ga je uputio jedan moj znanac, profesor u Zagrebu, da mu budem vodićem po Dubrovniku. Pregledao je sve historijske i umjetničke spomenike Dubrovnika i bio s njima upravo oduševljen. Međutim svaki me je dan molio da mu pokažem školske zgrade. Ja sam ga od toga odvraćao, jer sam se stidio da mu pokažem ta legla svake bolesti. Međutim na nje- govo insistiranje morao sam mu udovoljiti. Pokazao sam mu sve ško- le. Kad je pregledao zgradu muške pučke škole i staru gimnaziju, sne- bio se je i rekao mi ove tekstualne riječi; »Sramota je za kulturni Du- brovnik da ima ovakove školske zgrade! Jadna djeca, a i nastavnici, Sdje gube svoje skupocijeno zdrav- lje!« Rui Politički humor Pšenica, ječam i kukolj Pljevio Konavljanin žito, pa pouča- vao maloga sina: ,Vidiš, Pero, ovo je pšenica, a ovo ti je, sinko, ječam.“ Da bi mali bolje upamtio, nadoda otac: »Zapamti, Pero: pšenica — to su ti Hrvati; ječam — to su ti Srbi.“ Pomaže mali Pero ocu rastavljati ječam od pšenice, a onda će, pokazu- jući kukolj: ,A što je ovo, ćaće ?“ »To ti je, sinko, kukolj“, brzo će stari. »E, pa kako ću upamtiti kukolj ?“ zapita živo mali, znatiželjan kako će otac riješiti taj ,problem“, Zamisli se časkom Konavljanin. za- češe se iza uha, pa će sa smiješkom sinu : »To ti je Srbin-katolik, dijete moje.“ Osa. Patka puštena u Njemačkoj ubije- na u Konavlima. Luka Magud iz Gru- de u Konavlima ubio je prošlih dana u lovu pednu patku, na čijoj je nozi našao prsten sa slijedećim natpisom »Vogelwarte Rossitten Germania. C 62097 Urgent Retour«. Kako se vidi patka je puštena iz ptičje stanice u Njemačkoj i prsten će bit upućen na- trag na označenu adresu. JESTI LI UDIJELILI ZA ZIMSKU POMOĆ Dubrovački, mučenici“ alarmirju svijet ng U po onih činovnika, koji Su za protuhrvatski rad bili nagrađeni od | diktature, . Tjednik »Ujedinjeno Srpstvo«, ko- je izlazi u Chicagu (U.S.A.), te obi- čno donosi oglas dubrovačkog lista »Dubrovnik« nazivajući ga »neustra- šivim glasilom jugoslovenske misli«, objavljuje u broju od 21 prosinca pr. god. uvodni članak pod naslovom »Povodom glasova iz Jugoslavije«, koji je toliko značajan za današnje prilike, da ga u izvacima prenosimo kao dokumenat, s kojim ćemo se još pozabaviti. U članku se čitaju i ovi odlomci: »U poslednje vreme sve češće do- bivamo pisma, brošure i novinske izreske o novoj političkoj situaciji u našoj domovini. Brošure i novinski izresci su u formi oštrih protesta o stanju u banovini Hrvatskoj posle sporazuma i za nezavisnu Hrvatsku, koja je i van stare Hrvatske obu- hvatila mnoge srpske krajeve. Do- čim pisma su žalbe na politička na- Silja i proganjanje srpskog činovni- štva u mestima koja su Cvetković- Mačekovim sporazumom sada u granicama banovine Hrvatske. Iz mnogih pisama koja čitaoci »Ujedinjenog Srpstva« dobivaju iz Like, Dalmacije i sa drugih srpskih ognjišta u novoj banovini Hrvatskoj, izdvojićemo jedno privatno pismo iz Dubrovnika, da se vidi što ie Du- brovnik, koji je kao samostalna re- publika stolećima bio kolevka slo- bode na primorju, dok je Hrvatska kroz ista stolećima robovala tuđi- nu, a do današnje slobode došla ne svojom vlastitom žrtvom nego zaje- dničkim žrtvama svih Jugoslovena. Evo što se u pismu jedne odlične ličnosti, upučeno prijatelju u Ame- rici, kaže: . »Dubrovnik je pripao zaslugom naših vrijednih državnika, koji samo Sledaju svoje stolice, banovini Hr- vatskoj, pa u ovom, mi Srbi strada- mo, Otpuštiše iz opštine sve činov- nike i radnike jugoslovenski orijen- tisane, tako i državno činovništvo Srbe i Jugoslovene, a mjesto njih svoje uzeše. Radništvo sa porodica- ma odjednom ostade i bez hljeba. I naš profesor Novak Bukvić, koji je godinama bio vršitelj dužnosti di- rektora učiteljske škole, smijenjen je, a na njegovo mjesto imenovan mlađi profesor, Hrvat. To im je na- grada jer su bili jaki patriote Jugo- sloveni. Policajska vlast zabranila nam je proslavu godišnjice Dolaska Srpske Vojske u Dubrovnik pod iz- govor da ne može da se garantuje za red osobitim obzirom ma prilike političke u ovom gradu, itd.«. Tako dakle ispravljanje dvadeset- godišnjih nepravda, koje se uglav- nom ispoljava u premještanju (ne izbacivanju!) pojedinih činovnika, koji su se na svoja mjesta popeli za- hvaljujući diktatorskoj konjunkturi, ili su se pak istakli u antihrvatskom radu, ili pak kompromitiraki na dru- gi način, prikazuje se »urbi et orbi« kao mučeništvo, gotovo kao novo Kosovo... A što da kažu Hrvati na sve one progone, nepravde, strada- nja i grozote, koje su im pokorne sluge diktature priređivali u serija- ma, a da pri tome hrvatska štampa nije smjela donositi ni najbliži pro- test, a kamo li jeremijade radi pro- lijevanja nevine krvi po ulicama hr- vatskih gradova za sami poklik »ži- vjela Hrvatska«2.... Da bi se vidjela_sva apsurdnost tog proračunatog i zlonamjernog alarmiranja javnosti radi »progona Stba u banovini Hrvatskoj«, najbolje će nam poslužiti mišljenja nekolici- | ne uglednih Srba i to raznih politi- čkih orijentacija, koja ovdje do- nosimo. Nedavno je profesor Mihajlo Ilić u beogradskom listu »Napred« is- pravno istaknuo: »Ako je Srpstvo imalo neprijatelja u granicama ove države, taj neprijatelj je nesumnjivo bio centralizam. Zahvaljujući njemu i pod njegovim okriljem, nesposob- na, a često puta i nesavjesna upra- va, stavljala je na teret Srba grije- ške i grijehove, koji po neki put ni- su ni poticali od Srba. Onaj moralni kapital s kojim su Srbi ušli u zaje- dničku državu tko je proćerdao ako ne centralizam, koji nas je u očima mnogih načinio i profiterima i eks- ploaterima? A pritisak je vršen u ime centralizma i pojačavan iz da- na u dan dovodio je u sumnju i sam onaj slobodarski duh Srbije kojim je ona zračila ranije, i odvajao od nje čak i same Srbe iz drugih srp- skih pokrajina«. U isto vrijeme je i ugledni Srbin iz Hrvatske, senator Sava N. Kosa- nović, dražesno portretirao elemen- te što su još u doba Beča i Pešte srbovali u Hrvatskoj, iskaljujući svoje srpstvo u mržnji na Hrvate, koji su se borili za emancipaciju od Beča i Pešte. Baš ti elementi bili su oruđe u rukama tuđinaca, tako da je Srbin u Hrvatskoj postao sino- nim madžaronstva i služništva... Nekad su izvjesni listovi rado ci- tirali »Samoupravu« u raznim pri- godama. Bilo bi dobro da se i sad posvete malo tom korisnom poslu i da svoje čitaoce obavijeste što »Sa- mouprava« kaže o sporazumu, što o njemu misli pretsjednik kr, Vlade, koji je nedavno izjavio kako je »sre- ća za Jugoslaviju što se u sadanjim vremenima u vladi nalazi dr. Ma- ček..« A_i citati iz »Hrvatskog dnevnika« mogli bi također dati dobre rezultate. Čak mislimo, da ne bi ni čikaško »Ujedinjeno Srpstvo« ni dubrovački starac »Dubrovnik« pogriješili kad bi za svoje listove uzeli kao motto riječi iz jednog ne- davnog članka »Hrvatskog Dne- vnika«: »Politika zabadanja trna u zdra- vu nogu još nikome nije donijela koristi. Nikakva hajka ne će pomo- ći da u Hrvatskoj opet počnu odlu- čivati ljudi, kojima je životni pro- gram bio suzbijanje Hrvata na sva- kom koraku i koji mrze Hrvatsku i hrvatski narod. Politički ne bi bilo pametno istovjetovati interese tih pojedinaca sa stvarnim i istinskim interesima Srba u Hrvatskoj... Pri- jateljstvo i saradnja na pravednom temelju uvijek je korisnija od mrž- - nje i svađe, pogotovo kada za to Hrvati ne daju nikakva povoda. U interesu je Srba, da se ne kvari do- bro raspoloženje hrvatskog naroda, jer su s takvim radom spojene i ve- like odgovornosti... Nitko valjda Pametan ne misli, da će Hrvatska bilo kome dopustiti da joj radi o glavil« Širite ,DUBRAVU“