ŠEana 3. >DUBRAV Ax« U potrazi za kompromitirajućim materijalom Sijači mržnje nastavljaju svoj ,,blagoslovljeni“ posao Tužakanje »Dubrovnika« na politi- čke progone stvar je smišljene i je- dino moguće političke taktike svih onih, koji zaziru od novog stanja. Budimo na čistu s tim, da nema raz- like od onih u Beogradu i ovih u Du- brovniku. Oni su u Beogradu izdali proglas, uputili apel na »rodoljubno« građanstvo, instalirali kuhinju za mu- čenike, koji su pobjegli iz Banovine Hrvatske, jer im novo stanje onemo- gućuje daljnji »nacionalni« rad. Ovi u Dubrovniku doduše ne misle na akciju sličnih razmjera. Njima je do- voljno to, što vjeruju da su podigli veliku prašinu kampanjom o politi- čkim progonima, stavljajući Dru Krnjeviću do znanja da je »samo kod jednog nadleštva bačeno na ulicu 96 zaposlenih sa 135 članova obitelji, što ukupno iznosi 231 članova liše- nih hljeba«. Donekle smo ih razu- mjeli, jer smješno bi bilo vjerovati da će se oni dobro osjećati u novostvo- renom političkom stanju. Banovina Hrvatska djelo je sporazuma, ali ne sporazuma sa onim Srbima, koji su kroz dvadesetgodišnji period centra- lističke vladavine konsekventno pro- vodili politiku ekonomskog i nacio- nalnog uništenja Hrvatskog naroda i koji bi sa jednakim zadovoljstvom još i danas to isto radili. Banovina Hr- vatska nije djelo sporazuma sa gro- barima Hrvatskog naroda, već sa onim Srbima, koji rukovođeni politi- čkim razborom žele učvrstiti zajedni- cu na bazi ravnopravnosti, priznava- jući da se je do sada namjerno gaz- dovalo na štetu Hrvatskog naroda. Ništa ne možemo učiniti da oni budu zadovoljni. Zato neka niko ne poku- šava kompromise sa ovom neznatnom izumirućom grupom. Jer, da njih za- dovoljimo, morali bi se odreći svega što nas čini narodom, dakle morali bi kao narod počiniti samoubijstvo. Među obiteljima, koje su »bačene prosio na ulicu da skapavaju« nala- zi se i gospar Pero Brilli »sa ženom i dvoje djece«. Kad urednici »Dubrov- nika« ne bi bili ljudi, koji dobro po- znavaju naše lokalne prilike, koji čak i lično vrlo dobro poznavaju Pe- ra Brilli, ne od jučer, nego još iz vre- mena đačkih dana prije 40 godina, moglo bi se povjerovati da je neko iz pozadine zlobno iskoristio njihovu neobaviještenost i među siromašnim radnicima i smetlarima nanizao i njegovo ime, Ovako ta pretpostavka otpada, Grozničava žudnja iskori- šćavanja svake situacije, pomamna trka za materijalom, koji se ima ser- virati njihovim nekad vladajućim krugovima u Beogradu, zaslijepila je u tolikoj mjeri srpsko-katolički krug oko »Dubrovnika« da su u niz »mu- čenika« ubrojili ne samo mnoge Hr- vate, nego i one, koji su poput go- spara Pera Brilli vrlo daleko od mu- čeničke aureole. Jer smo počeli go- voriti o Peru Brilli, čovjeku koji je prema tvrđenju »Dubrovnika« pro- sto »bačen na ulicu da skapava« i koji je »lišen hljeba« nastavljamo najprvo njegovim primjerom da ob- jektivna javnost uvidi, kakovim sred- stvima operira ova grupa da zagasi žeđu stanovitih beogradskih krugova za kompromitirajućim materijalom novog političkog stanja. Pero Brilli je financijski savjetnik u penziji. Pored pristojne penzije imao je honorar općinskog službeni- ka i istodobno vrši posao knjigovođe dnu u jednom privatnom preduzeću, Nje- govi mjesečni prihodi iznosili su oko 6.000 (šest tisuća) din, Dvoje njegove djece, koja su po »Dubrovnikovu« naklapanju ostala na ulici, »lišena hljeba« zovu se: Gusti i Ivo. Prvi je činovnik Poštanske Štedionice u Re- ogradu, oženjen i dobro situiran. Sa ocem dakle ne živi u zajedničkom kućanstvu. Drugi, Ivo, je sudski pri- stav u Dubrovniku, dakle službenik sa mjesečnom platom na početku sudske karijere, te uopće nije mate- rijalno ovisan o svojim roditeljima. Poslije otkazane općinske službe ostaje gosparu Peru da živi sa ženom od mjesečnih prihoda, koji se kreću između 4 i 5.000 din. Eto takav je mučenik Pero Brilli i za njegovu Slavu traži »Dubrovnik« mučeničku aureolu. Bona Miše sa ženom i dvoje djece ne predstavlja čovjeka ovisna o dnev- noj zaradi. I vrapci na krovu znadu, a to vrlo dobro znadu i urednici »Dubrovnika«, da je gospar Miše Bona prije izvjesnog vremena primio na račun agrarnih obveznica zama- šnije svote sa kojima bi svaka obi- telj mogla stvoriti uslove za trajnu pristoinu egzistenciju. Daleko smo od toga da se fraza o »bačenim na uli- cu da skapavaju« primjeni na slučaj Rona Miše. Nabrajanje bi nas odvelo daleko. Među »bačenim na ulicu« ima još onih, koji niti su bačeni na ulicu, ni- ti su »lišeni hljeba«. Priznajemo ima i potrebnih ljudi, ali se među njima nalazi dobrih Hrvata i Hrvatica, koji su usljed redukcije ostali bez mjesta. Sve je »Dubrovnik« skupio u jedan tabor da postigne brojčani efekat »na nadležnom mjestu«. Nikada ov! Hrvati nijesu bili drugčije »raspolo- ženi prama narodnom jedinstvu« ne- 60 onako kako o toj ričeti beograd- skog centralizma misli cijeli Hrvat- ski narod. Na koncu i malo šale. Radi broja »Dubrovnik« je neženje proglasio oženjenim a po kojemu je dodao i po jedno ili dvoje djece. Tako Vlahušić Mato ima »ženu i dijete« iako svi znamo da je neoženjen. Ali ono što mi znamo, ne znadu oni u Beogradu. Njima će sve ovo dobro doći, da po- kažu kako je stanje centralističkog pašaluka bila prava sreća za ovu ja- zemlju. Sijači mržnje, kako smo ih nazvali u jednom od prošlih brojeva, nastav- ljaju svoj »blagoslovljeni« posao. Broj 82 mmay NASTAVAK ANKETE Zgrade pučkih i građan. škola nijesu više za obuku Gruž treba Drosle io za zabavište i to barem 4 prostorije. Zabavišta tamo treba čim prije dignuti iz sada- njih prostorija, jer one ne odgovara- ju ni najmanje, Možda bi se proširenjem zgrade pučke škole moglo i za zabavište stvoriti prostorije? Dolazimo na Dubrovnik-Grad, od Sv. Jakova do uključivo Boninova. Najidealnije bi bilo predvidjeti wu jednoj zgradi, odnosno kompleksu zgrada: obdanište, zabavište, pučku školu i učiteljsku školu, Uz ovo tre- bao bi biti park, vrt i dječje igrali- šte. To zagovaraju i zahtijevaju mo- derni principi u odgoju i obrazo- vanju. Obzirom na naše prilike, neće se moći za dogledno vrijeme spojiti i učiteljska škola sa ostalim ovim ustanovama. Ostavimo, dakle, učiteljsku sa vježbaonicom gdje jest. Ostavimo i privatnu pučku školu čČč. ss. na Pilama gdje jest, jer će ona i onako htjeti i morati postojati. U ovom momentu ostaje nam da mislimo na školsku zgradu, koja će riješiti problem smještaja: 1) obda- ništa za barem 100 djece, 2) zabavi- šta za oko 200 djece i 3) sadanje muške i ženske pučke škole u Gra- du sa 332 djece, 8 učionica, računa- jući i imajući uvijek u vidu, da Grad raste. Treba, dakle, odmah misliti na veći broj prostorija, nego što ih sa- da faktično trebamo, Savremeno gledanje na Bobi školskih zgrada neminovno traži od- Sovarajući broj drugih potrebnih prostorija, koje su osim učionica po- trebne (gimnastička sala, sala za priredbe, higijenski uređaj, učitelj- ski stanovi itd.). školu Dakle: obdanište, zabavište, ško- la, ostale prostorije, učiteljski sta- novi, vrt, park, igralište. Mnogo pro- stora zar ne? U Gradu ga nema i tamo ga ne treba i ne smijemo tražiti. Treba izi- ći vani, na svijetlost, na sunce, na zrak, da nam djeca budu zdrava, ve- dra i nasmijana, a ne da izgledaju kao da izlaze iz jazbina. Sve se ove ustanove mogu izgra- diti na jednom mjestu. Ako to iz praktičnih, estetskih i ostalih razlo- ga ne može biti jedna zgrada, ali — još bolje je — da to bude kompleks povezanih manjih zgrada na istom mjestu. Gdje da se to gradi? Ploče su periferija i to će uvijek ostati obzirom na položenost terena, por, cement, sve vrsti građe, benzin, mineral. TOMO KOSTOPEČ Prodaje na veliko: žito, koloni- jal, galicu, maslinovo ulje, sum- drvene ulja itd. Kupuje i plaća najbolje buhač. | pelin, maslinovo ulje, lovorov list, ljekovito bilje itd. Czpou- Jmpoit DUBR OVN IK 2 Telefon 540 ds, s NOR koje će biti rezervirano za imuć Šnije građane, koji će iz svojih vila moći lako dovesti svoju udobno odjevenu djecu do škole. Boninovo je periferija također sli- čna Pločama, Dosta školske djece imamo na Ko- nalu. Na Pilama je saobraćaj veoma razvijen. Nije za često prolaženje sitne djece. Općina nema svog zem. ljišta ako ne na Ilijinoj Glavici. Po mom mišljenju to mjesto momental- no jedino dolazi u obzir. Ako u pregledu imamo čitav pro- stor_ od Sv. Jakova do Okružnog ureda i od najgornjih stanova pod Srđem do Brsalja i kupališta Šulić, tada i ne možemo nigdje naći mje- sto za gradnju škole, nego na Ilijinoj Glavici. Ako se teren, koji Općina tamo ima, pokaže malen, treba ga proši- riti otkupom okolnog zemljišta. Ilijna Glavica nalazi se izvan bu- ke i smetnje saobraćaja. Izložena je suncu, svijetlu i zraku, Gradnjom puta preko Konala omogućiti će se prilaz. Inače djeca sa svih strana ta- mo dolaze zaštićenim i prilično ure- denim ulicama, koje su bez prometa motornih vozila, te opasnosti za ži- vote naše djece. Možda će se sada raspolagati skromnim sredstvima, pa se neće moći izgraditi sve. Ne sme- ta. Treba stvoriti osnovu prema gor- njem, a izgraditi što se može i naj- potrebnije. A zar se ne bi najmovima za sadanje školske zgrade moglo pla- ćati anuitete hipotekarnog zajma za ovu svrhu? Ja sam za koedukaciju. Nije svak za to i protivnici iznose mnogo opravdane prigovore. Ali — radi se o djeci pučke škole. gdje se zajedni- čkim odgojem muške i ženske djece može vrlo lijepo napredovati, Moramo voditi računa o duhu vre- mena. Danas imademo ženu svugdje u javnom poslu. Ja sam pristaša evo- lutivnog progresa, a ne revolucionog. Sustižimo vrijeme i ne dajmo da nas ono pregazi, jer tada nastaje lom- ljenje. A_ onda, iz praktičnih razloga: je- dna uprava, jedni režijski troškovi. A Dubrovnik u ovom slučaju nema toliko puno djece različitih spolova, da treba zbog broja podijeliti školu na mušku i žensku. Može se čak u toj jedinstvenoj školi imati posebna muška i posebna ženska odjeljenja, ali jedna uprava i jedna ustanova. To zahtijevaju i čisto stručni peda- goško-nastavni razlozi. Zgrada: što niža, naviše suteren i jedan sprat, bez nebrojenih stepenica i budžaka, svijetla, zračna i sunčana, među ze- lenilom i cvijećem: raj dječji — »grad dječaka«, M. Baničević. Novi članovi »Blagog Djela«. Ban 6. dr. Ivan Šubašić postavio je za čla- nove karitativne ustanove »Blago Djelo« g.g. Frana Jančića, posjedni- ka; dr. Ernesta Katića, odvjetnika i Andra Orlića, obrtnika. Dubrovačka općina sa svoje strane odredila je za članove ove ustanove g.g. prof. Roka Mišetića, narodnog zastupnika'i Ri- ka pl. Zamagnu, Uprava Javne Do- brotvornosti sa svoje strane odredi- la je kao svog predstavnika u ovoj ustanovi g. dr. Vićka Svilokosa. Kad Biskupski ordinarijat odredi svog predstavnika, izvršit će se izbor no- vog upravnog odbora. dog DS S Ida ka anje