ŠEana 3.

>DUBRAV Ax«

U potrazi za kompromitirajućim
materijalom

Sijači mržnje nastavljaju svoj ,,blagoslovljeni“ posao

Tužakanje »Dubrovnika« na politi-
čke progone stvar je smišljene i je-
dino moguće političke taktike svih
onih, koji zaziru od novog stanja.
Budimo na čistu s tim, da nema raz-
like od onih u Beogradu i ovih u Du-
brovniku. Oni su u Beogradu izdali
proglas, uputili apel na »rodoljubno«
građanstvo, instalirali kuhinju za mu-
čenike, koji su pobjegli iz Banovine
Hrvatske, jer im novo stanje onemo-
gućuje daljnji »nacionalni« rad. Ovi
u Dubrovniku doduše ne misle na
akciju sličnih razmjera. Njima je do-
voljno to, što vjeruju da su podigli
veliku prašinu kampanjom o politi-
čkim progonima, stavljajući Dru
Krnjeviću do znanja da je »samo kod
jednog nadleštva bačeno na ulicu 96
zaposlenih sa 135 članova obitelji,
što ukupno iznosi 231 članova liše-
nih hljeba«. Donekle smo ih  razu-
mjeli, jer smješno bi bilo vjerovati da
će se oni dobro osjećati u novostvo-
renom političkom stanju. Banovina
Hrvatska djelo je sporazuma, ali ne
sporazuma sa onim Srbima, koji su
kroz dvadesetgodišnji period centra-
lističke vladavine konsekventno pro-
vodili politiku ekonomskog i nacio-
nalnog uništenja Hrvatskog naroda i
koji bi sa jednakim zadovoljstvom još
i danas to isto radili. Banovina Hr-
vatska nije djelo sporazuma sa gro-
barima Hrvatskog naroda, već sa
onim Srbima, koji rukovođeni politi-
čkim razborom žele učvrstiti zajedni-
cu na bazi ravnopravnosti, priznava-
jući da se je do sada namjerno gaz-
dovalo na štetu Hrvatskog naroda.
Ništa ne možemo učiniti da oni budu
zadovoljni. Zato neka niko ne poku-
šava kompromise sa ovom neznatnom
izumirućom grupom. Jer, da njih za-
dovoljimo, morali bi se odreći svega
što nas čini narodom, dakle morali
bi kao narod počiniti samoubijstvo.

Među obiteljima, koje su »bačene
prosio na ulicu da skapavaju« nala-
zi se i gospar Pero Brilli »sa ženom i
dvoje djece«. Kad urednici »Dubrov-
nika« ne bi bili ljudi, koji dobro po-
znavaju naše lokalne prilike, koji
čak i lično vrlo dobro poznavaju Pe-
ra Brilli, ne od jučer, nego još iz vre-
mena đačkih dana prije 40 godina,
moglo bi se povjerovati da je neko iz
pozadine zlobno iskoristio njihovu
neobaviještenost i među siromašnim
radnicima i smetlarima nanizao i
njegovo ime, Ovako ta pretpostavka
otpada, Grozničava žudnja iskori-
šćavanja svake situacije, pomamna
trka za materijalom, koji se ima ser-
virati njihovim nekad vladajućim
krugovima u Beogradu, zaslijepila je
u tolikoj mjeri srpsko-katolički krug
oko »Dubrovnika« da su u niz »mu-
čenika« ubrojili ne samo mnoge Hr-
vate, nego i one, koji su poput go-
spara Pera Brilli vrlo daleko od mu-
čeničke aureole. Jer smo počeli go-
voriti o Peru Brilli, čovjeku koji je
prema tvrđenju »Dubrovnika« pro-
sto »bačen na ulicu da skapava« i
koji je »lišen hljeba« nastavljamo
najprvo njegovim primjerom da ob-
jektivna javnost uvidi, kakovim sred-
stvima operira ova grupa da zagasi
žeđu stanovitih beogradskih krugova
za  kompromitirajućim materijalom
novog političkog stanja.

Pero Brilli je financijski savjetnik
u penziji. Pored pristojne penzije

imao je honorar općinskog službeni-
ka i istodobno vrši posao knjigovođe



dnu

u jednom privatnom preduzeću, Nje-
govi mjesečni prihodi iznosili su oko
6.000 (šest tisuća) din, Dvoje njegove
djece, koja su po »Dubrovnikovu«
naklapanju ostala na ulici, »lišena
hljeba« zovu se: Gusti i Ivo. Prvi je
činovnik Poštanske Štedionice u Re-
ogradu, oženjen i dobro situiran. Sa
ocem dakle ne živi u zajedničkom
kućanstvu. Drugi, Ivo, je sudski pri-
stav u Dubrovniku, dakle službenik
sa mjesečnom platom na početku
sudske karijere, te uopće nije mate-
rijalno ovisan o svojim roditeljima.
Poslije otkazane općinske službe
ostaje gosparu Peru da živi sa ženom
od mjesečnih prihoda, koji se kreću
između 4 i 5.000 din. Eto takav je
mučenik Pero Brilli i za njegovu
Slavu traži »Dubrovnik« mučeničku
aureolu.

Bona Miše sa ženom i dvoje djece
ne predstavlja čovjeka ovisna o dnev-
noj zaradi. I vrapci na krovu znadu,
a to vrlo dobro znadu i urednici
»Dubrovnika«, da je gospar Miše
Bona prije izvjesnog vremena primio
na račun agrarnih obveznica zama-
šnije svote sa kojima bi svaka obi-
telj mogla stvoriti uslove za trajnu
pristoinu egzistenciju. Daleko smo od
toga da se fraza o »bačenim na uli-
cu da skapavaju« primjeni na slučaj

Rona Miše.

Nabrajanje bi nas odvelo daleko.
Među »bačenim na ulicu« ima još
onih, koji niti su bačeni na ulicu, ni-
ti su »lišeni hljeba«. Priznajemo ima
i potrebnih ljudi, ali se među njima
nalazi dobrih Hrvata i Hrvatica, koji
su usljed redukcije ostali bez mjesta.
Sve je »Dubrovnik« skupio u jedan
tabor da postigne  brojčani efekat
»na nadležnom mjestu«. Nikada ov!
Hrvati nijesu bili drugčije »raspolo-
ženi prama narodnom jedinstvu« ne-
60 onako kako o toj ričeti beograd-
skog centralizma misli cijeli Hrvat-
ski narod.

Na koncu i malo šale. Radi broja
»Dubrovnik« je neženje proglasio
oženjenim a po kojemu je dodao i po
jedno ili dvoje djece. Tako Vlahušić
Mato ima »ženu i dijete« iako svi
znamo da je neoženjen. Ali ono što
mi znamo, ne znadu oni u Beogradu.
Njima će sve ovo dobro doći, da po-
kažu kako je stanje centralističkog
pašaluka bila prava sreća za ovu ja-
zemlju.

Sijači mržnje, kako smo ih nazvali
u jednom od prošlih brojeva, nastav-
ljaju svoj »blagoslovljeni« posao.

Broj 82

mmay

NASTAVAK ANKETE

Zgrade pučkih i građan. škola
nijesu više za obuku

Gruž treba Drosle io za zabavište
i to barem 4 prostorije.  Zabavišta
tamo treba čim prije dignuti iz sada-
njih prostorija, jer one ne odgovara-
ju ni najmanje,

Možda bi se proširenjem zgrade
pučke škole moglo i za zabavište
stvoriti prostorije?

Dolazimo na Dubrovnik-Grad, od
Sv. Jakova do uključivo Boninova.

Najidealnije bi bilo predvidjeti wu
jednoj zgradi, odnosno kompleksu
zgrada: obdanište, zabavište, pučku
školu i učiteljsku školu, Uz ovo tre-
bao bi biti park, vrt i dječje igrali-
šte. To zagovaraju i zahtijevaju mo-
derni principi u odgoju i obrazo-
vanju.

Obzirom na naše prilike, neće se
moći za dogledno vrijeme spojiti i
učiteljska škola sa ostalim ovim
ustanovama.

Ostavimo, dakle, učiteljsku
sa vježbaonicom gdje jest.

Ostavimo i privatnu pučku školu
čČč. ss. na Pilama gdje jest, jer će ona
i onako htjeti i morati postojati.

U ovom momentu ostaje nam da
mislimo na školsku zgradu, koja će
riješiti problem smještaja: 1) obda-
ništa za barem 100 djece, 2) zabavi-
šta za oko 200 djece i 3) sadanje
muške i ženske pučke škole u Gra-
du sa 332 djece, 8 učionica, računa-
jući i imajući uvijek u vidu, da Grad
raste. Treba, dakle, odmah misliti na
veći broj prostorija, nego što ih sa-
da faktično trebamo,

Savremeno gledanje na Bobi
školskih zgrada neminovno traži od-
Sovarajući broj drugih potrebnih
prostorija, koje su osim učionica po-
trebne (gimnastička sala, sala za
priredbe, higijenski uređaj, učitelj-
ski stanovi itd.).

školu

Dakle: obdanište, zabavište, ško-
la, ostale prostorije, učiteljski sta-
novi, vrt, park, igralište. Mnogo pro-
stora zar ne?

U Gradu ga nema i tamo ga ne
treba i ne smijemo tražiti. Treba izi-
ći vani, na svijetlost, na sunce, na
zrak, da nam djeca budu zdrava, ve-
dra i nasmijana, a ne da izgledaju
kao da izlaze iz jazbina.

Sve se ove ustanove mogu izgra-
diti na jednom mjestu. Ako to iz
praktičnih, estetskih i ostalih razlo-
ga ne može biti jedna zgrada, ali —
još bolje je — da to bude kompleks
povezanih manjih zgrada na istom
mjestu. Gdje da se to gradi?

Ploče su periferija i to će uvijek
ostati obzirom na položenost terena,



por, cement, sve vrsti
građe, benzin, mineral.



TOMO KOSTOPEČ

Prodaje na veliko: žito, koloni-
jal, galicu, maslinovo ulje, sum-
drvene
ulja itd.

Kupuje i plaća najbolje buhač. |
pelin, maslinovo ulje, lovorov list,
ljekovito bilje itd.





Czpou- Jmpoit
DUBR OVN IK 2

Telefon 540









ds,
s NOR





koje će biti rezervirano za imuć Šnije
građane, koji će iz svojih vila moći
lako dovesti svoju udobno odjevenu
djecu do škole.

Boninovo je periferija također sli-
čna Pločama,

Dosta školske djece imamo na Ko-
nalu. Na Pilama je saobraćaj veoma
razvijen. Nije za često prolaženje
sitne djece. Općina nema svog zem.
ljišta ako ne na Ilijinoj Glavici. Po
mom mišljenju to mjesto momental-
no jedino dolazi u obzir.

Ako u pregledu imamo čitav pro-
stor_ od Sv. Jakova do Okružnog
ureda i od najgornjih stanova pod
Srđem do Brsalja i kupališta Šulić,
tada i ne možemo nigdje naći mje-
sto za gradnju škole, nego na Ilijinoj
Glavici.

Ako se teren, koji Općina tamo
ima, pokaže malen, treba ga proši-
riti otkupom okolnog zemljišta.

Ilijna Glavica nalazi se izvan bu-

ke i smetnje saobraćaja. Izložena je
suncu, svijetlu i zraku, Gradnjom
puta preko Konala omogućiti će se
prilaz. Inače djeca sa svih strana ta-
mo dolaze zaštićenim i prilično ure-
denim ulicama, koje su bez prometa
motornih vozila, te opasnosti za ži-
vote naše djece. Možda će se sada
raspolagati skromnim sredstvima, pa
se neće moći izgraditi sve. Ne sme-
ta. Treba stvoriti osnovu prema gor-
njem, a izgraditi što se može i naj-
potrebnije. A zar se ne bi najmovima
za sadanje školske zgrade moglo pla-
ćati anuitete hipotekarnog zajma za
ovu svrhu?
Ja sam za koedukaciju. Nije svak
za to i protivnici iznose mnogo
opravdane prigovore. Ali — radi se
o djeci pučke škole. gdje se zajedni-
čkim odgojem muške i ženske djece
može vrlo lijepo napredovati,

Moramo voditi računa o duhu vre-
mena. Danas imademo ženu svugdje
u javnom poslu. Ja sam pristaša evo-
lutivnog progresa, a ne revolucionog.
Sustižimo vrijeme i ne dajmo da nas
ono pregazi, jer tada nastaje lom-
ljenje.

A_ onda, iz praktičnih razloga: je-
dna uprava, jedni režijski troškovi.
A Dubrovnik u ovom slučaju nema
toliko puno djece različitih spolova,
da treba zbog broja podijeliti školu
na mušku i žensku. Može se čak u
toj jedinstvenoj školi imati posebna
muška i posebna ženska odjeljenja,
ali jedna uprava i jedna ustanova.
To zahtijevaju i čisto stručni peda-
goško-nastavni razlozi. Zgrada: što
niža, naviše suteren i jedan sprat,
bez nebrojenih stepenica i budžaka,
svijetla, zračna i sunčana, među ze-
lenilom i cvijećem: raj dječji —
»grad dječaka«, M. Baničević.



Novi članovi »Blagog Djela«. Ban
6. dr. Ivan Šubašić postavio je za čla-
nove karitativne ustanove »Blago
Djelo« g.g. Frana Jančića, posjedni-
ka; dr. Ernesta Katića, odvjetnika i
Andra Orlića, obrtnika. Dubrovačka
općina sa svoje strane odredila je za
članove ove ustanove g.g. prof. Roka
Mišetića, narodnog zastupnika'i Ri-
ka pl. Zamagnu, Uprava Javne Do-
brotvornosti sa svoje strane odredi-
la je kao svog predstavnika u ovoj

ustanovi g. dr. Vićka Svilokosa. Kad

Biskupski ordinarijat odredi svog
predstavnika, izvršit će se izbor no-
vog upravnog odbora.



dog DS S Ida ka anje