a 2 VO E Ea . Ra okota »DUBRAVA<« GI a E E . Kulturni problemi bDukrovšikaj u obnovljenoj ri akkoh (Članak pročitan na Usmenim novinama Hrvatskog akademskog kluba u Dubrovniku) Dubrovnik kao grad velike i sla- ovne prošlosti i kao grad vrlo važan u našoj sadašnjici ima mnoge proble- me, koje treba da riješi, neke sam po sebi, a neke uz pomoć i sudjelovanje čitavog hrvatskog naroda. Razni nje- govi ekonomski, prometni, socijalni i higijenski problemi spadaju u širem smislu također među cjelokupnu kulturu neke zajednice obilježuje i to, kako je ta zajednica sebi uredila sve grane raznolikog društvenog života. Postaje dakako i posebni kulturni problemi u užem smislu riječi, koji se tiču višeg du- hovnog života čovjeka, ali koji su također u prisnoj vezi sa gore :spo- menutima, jer je ljudski život u svim svojim manifestacijama isprepleten i povezan. Dubrovnik ima mnogo i kulturnih problema u užem smislu, koje treba da riješi. Neki od tih pro- blema su jednaki ko što u mnogim drugim gradovima, a neki su speci- jalno dubrovački, koji izviru iz toga, što je Dubrovnik, kako rekoh, grad velike i slavne-prošlosti, a u našoj sadašnjici on _ je važan ekonomski centar na hrvatskom jugu, centar tu- rizma u državi i uopće grad s vrlo istaknutim geografskim položajem u hrvatskom narodu. Osvrnut ćemo se u kratko baš na te specijalno dubro- vačke kulturne probleme, koji izvi- ru iz njegova posebnog položaja u prošlosti i sadašnjosti. Nemamo vre- mena da ih potanko razradimo, već ćemo ih samo skicirati, I. Urbanizam i izrada regulacionog plana. Prvi i najvažniji kulturni problem Dubrovnika jest njegov urbanizam, pitanje uređenja grada. Taj problem se tretira naravno također i sa eko- nomskog, prometnog, socijalnog i hi- Sijenskog stanovišta, ali za jedan kul- turan narod on je i važan sa gledišta estetike. Održati ljepotu Dubrovnika treba da bude vrhovni zakon onih, koji upravljaju ovim gradom. U kul- turnom gradu kulturnog naroda sve mnogostruke potrebe savremenog ži- vota moraju i mogu da se usklade s potrebom uzdržanja i gojenja nje- gova lijepog izgleda. Građevni raz- vitak starog Dubrovnika kroz vije- kove, i ako ometan raznim nedaća- ma, dao nam je kao rezultat ovu kra- snu njegovu arhitektonsku ojelinu uokvirenu impozantnim gradskim zi- dinama. Treba čuvati pomno tu cje- linu i sve njezine pojedine dijelove. Treba ih čuvati, jer su to i spomenici velike kulturne prošlosti — rječiti dokumenti kulture. I ako se je tu i tamo činilo pogrešaka, moramo u glavnom priznati, da su se u Dubrov- niku dosad dobro čuvale starine. Ipak moramo istaći, da u Dubrovni- ku ima nekoliko istaknutih i velikih historijskih zgrada, koje su od pada republike služile raznolikim nepode- snim svrhama a neke od njih bile ta- ko zanemarene i zapuštene, da su uistinu pobuđivale naše sažaljenje i o njima se stvorila fama nečeg straš- nog, što treba čak i rušiti. To su, stari dubrovački lazareti, nekada- šnji ženski benediktinski samostan sv. Marije, sada prostorije poglavar- stva i upravnog suda; nekadašnji ženski dominikanski samostan sv. Katarine, poznat u Dubrovniku pod imenom stare gimnazije, sada gra- danska škola, Rupe, staro skladište za žito _ u. doba republike; nekada- šnji samostan sv. Klare, sada oficir- kulturne, jer ski dom, komanda mjesta i pošta, stara zgrada »Collegium ragusinum«, sada vojna bolnica. Sve su to jedno- stavne zgrade i svaka i njih proma- trana za sebe ne prestavlja doduše neko naročito djelo umjetničke arhi- tekture, Svaka od njih ipak pret- stavlja djelo zdravog ukusa. Pogle- dajmo cjelokupnu sliku starog Du- brovnika, pa ćemo vidjeti, kako te masivne i trijezne zgrade pristaju u ovaj kameni ambijenat i kako sve skupa sa starinskim zidinama sači- njavaju jednu skladnu cjelinu, u ko- joj svaki njezin član mnogo znači. Sve te dakle toliko prezrene zgrade treba čuvati, te ako je moguće, pri- voditi ih uz prikladne restauracije i adaptacije razumnim svrhama, a ako ni to nije moguće, čuvati ih kao va- žne kulturne spomenike, kojima se možemo ponositi. Stari naši dalmatinski gradovi bili su gradovi uskih ulica a visokih ku- ća. Gradili su se tako, jer je tako od- $ovaralo potrebama i prilikama ta- dašnjeg vremena. Mi taj historijski karakter gradova moramo čuvati. fuNENANOZNNAĐANONONNEKEENENNGNNENNONANNEONNOKNSNNENAH Mnogo se doduše govori i piše, ka- ko su takovi gradski predjeli nehigi- jenski, pa čak neki predlažu i tu ru- šenja. U tome se očigledno pretjera- ova. Nije tu toliko nehigijensko stano- vanje radi uskoće ulica, već poglavi- to radi zapuštenosti kuća, prenatr- panosti stanovništva u njima, jer se boravi i u podrumima, nepodesnim i potkupljima, i radi neuređenosti ka- nalizacije. Problem je dakle u tom urediti te ulice i kuće za _ pristojno življenje ograničenog broja ljudi, a vani na otvorenom graditi jeftine ra- dničke stanove. Koliko bi pak i u te kuće došlo više svjetlosti i zdravlja, kad bi se opet otvorile napola ili potpuno zatvorene stare velike goti- čke bifore i trifore i veliki renesan- sni prozori mnogih starih palača. Ja- dnu sliku nam pruža u tom pogledu predio Karmen. Važna je kulturna potreba Dubrovnika rehabilitirati taj starinski i nekoć gosparski dio Du- brovnika i obnoviti sjaj njegove lije- pe arhitekture, Dr. V. Foretić (nastavit će se) Izložba historijskih i umjetničkih slika u Sponzi Razgovor sa g. Kostom Strajnićem Saradnik našeg lista zamolio je g. Kostu Strajnića, umjetničkog kritiča- ra i konzervatora starina, da sa či- taoce »Dubrave« kaže nekoliko ri- ječi o izložbi u Sponzi, koja je naišla na neočekivani odziv dubrovačkog građanstva, a koju je 6. Strajnić aran- žirao uz sudjelovanje gg. dr, Frana Kesterčaneka, Frana Šimunovića i Hermana Tripala. Ovom Odboru za izložbu uspjelo je dati joj reprezenta- tivan i svečan karakter, a Sponzine prostorije pretvoriti u otmene dvo- rane dostojne evropskog muzeja. Što izložba daje lijep i prijatan do- jam, to je zato što je ona stručno aranžirana, a i zato što su prostorije osvijetljene reflektorima koji na sli- ke bacaju indirektnu svietlost, tako da se one mogu s uživanjem proma- trati. Na pitanje što misli o organizaciji same izložbe, g. Strajnić je odgo- vorio: — Svakako treba pohvaliti pleme- nitu intenciju »Duba« i akciju člano- va odbora da se u Sponzi priredi ovakva izložba. Ja nijesam učestvo- vao u skupljanju slika, a da sam uče- stvovao, vjerujem da bi u izboru bili mnogo srećniji. Kad nijesam utjecao na izbor skupljenih starih slika, ja sam u posljednji čas predložio da se upotpuni savremeni dio izložbe i da se, pored Bukovca i Medovića, izlo- že slike Dubrovčana Ignjata Joba i Ivana Ettore, kako bi se tom prigo- dom odala dužna pošta ovoj dvojici darovitih dubrovačkih slikara, koji su tako rano umrli, Ali moj prijedlog nije bio prihvaćen, Pošto je pak sta- tih slika iz dubrovačkih kuća bilo premalo, morala se je dvorana sa staklenim portalom popuniti dvjema velikim religioznim kompozicijama iz Gospe. Na taj se način znatno po- stigla neophodna uravnoteženost u samom aranžmanu. Poslije ovih njegovih konstatacija, zapitali smo g. Strajnića što misli o pojedinim izloženim slikama i koje od njih smatra najvrijednijima. G. Strajnić je svoj odgovor ovako for- mulirao: — Slike izložbe možemo dijeliti u nekoliko grupa. Naivrijednije su one koje su donijete iz Kneževa Dvora i Gospe. Među njima najveću umjetni- čku vrijednost pretstavlja »Venera i Adonis« od Parisa Bordone, a naj- veći nacionalni značaj ima kompozi- cija »Krštenje Hristovo« od dubro- vačkog majstora Mihajla Hamzića. Od slika iz privatnih kuća treba is- taći »Portret Cvijete Zuzorić« (vla- snica g.dica Mila Budmani) koji je slikarsko remek-djelo. U velikom broju prosječnih radova, koji su če- sto zanimljivi tek po izvjesnim dobro slikanim detaljima, svraćaju pažnju dvije kompozicije baroknog francu- skog slikara Jacquesa Courtois zva- nog Le Bourguignon, koje obrađuju ratne prizore. Kad bi se očistile i stručno restaurirale, ove dvije slike činile bi čast svakoj galeriji u Evropi. Nečistoća i zapuštenost koja se na njimap rimjećuje, škodi i mnogim dru- 6im izloženim slikama, tako da one zbog toga daju mnogo slabiji utisak nego što bi ga davale da su u boljem stanju: da su očišćene, bolje konzer- virane, znalački restaurirane i repre- zentativnije uokvirene, U u poređe- nju sa slikama Hamzića i' Bordona, znatan dio izloženih starih slika iz dubrovačkih kuća, djeluje, po svom spoljašnjem izgledu skoro zapušteno. Nadajmo se da će ova izložba otvo- riti oči vlasnicima pojedinih slika i da će oni preduzeti u tom smislu ne- ophodne mjere. Ne treba zaboraviti da su stare slike živi organizmi koje treba čistiti, zračiti, stalno paziti i s ljubavlju njegovati. Kako su na izložbi zastupana i dva savremena slikara, Vlaho Bukovac i Celestin Medović, zamolili smo g. Strajnića da objasni kako je mogao ova dva moderna slikara dovesti u sklad sa renesansnim i baroknim majstorima, G. Strajnić nam je rekao: — Dobre slike uvijek se među so- bom podnose i čine unutrašnju har- moniju, prapadale one prošlosti ili sadašnjosti, Prema tome, i Bukovac i Medović mogu visjeti pored dobrih starih slika, pretpostavivši da njiho- va djela imaju odgovarajuće mumjet- ničke kvalitete. Na izložbi se najbo- lje vidi kako je Bukovac ka e nik posljednja dva decenija svog ži- vota stalno nazadovao i kako njego- ve slike iz tog perioda neprijatno otskaču kako od njegovog odličnog ranijeg slikarstva tako i od ansambla | izloženih starih slika. Da i najsavre- | meniji slikar, ako je samo istinski umjetnik, može podnijeti društvo je- dnog prvoklasnog renesansnog maj- stora, pokazuje dvorana u kojoj, u neposrednoj blizini Parisa Bordone, visi koloristička simfonija »Panora- me starog Dubrovnika« od našeg sli- kara Frana Šimunovića. Ma da oba autora dijeli vrijeme od skoro četiri vijeka, ipak se njihova djela među- sobno podnose i nikako ne narušuju mir, harmoniju i jedinstvo dvorane.., Na kraju smo upozorili g. Strajni- ća, kako se u izložbenom katalogu nalazi pored naslova izloženih slika, i njihova kratka ekspertiza, da nam kaže nešto o formulaciji stručne ocje- ne izložbenih slika. G. Strajnić nam je odgovorio: — Stručan opis pojedine slike, a naročito tačno ili barem približno određivanje njenog doba postanka, likovnog stila, imena autora ili obi- lježja njegove škole, sve je to _pret- stavljalo jedan od najtežih i najdeli- katnijih zadataka pri uređivanju iz- ložbe i sastavljanju njenog kataloga, Ovom prilikom prijatno mi je istaći, da sam u ovom teškom i mučnom poslu imao izvrsnog pomagača u osobi O. dra Antuna Matijevića, pro- iesora ovdašnje franjevačke gimna- zije, koji je svoje solidno umjetničko historijsko znanje stekao kao đak čuvenog bečkog profesora Schlos- sera. buke Mjesto jedne - dvije U jednom od prošlih brojeva na- šeg lista zalagali smo se da na ras- položivo mjesto brojačice u mjesnoj podružnici Narodne Banke dođe ženska, koja će svojom zaradom iz- državati sebe a možda i cijelu obi- telj. Dosljedni stanovištu da kruha treba dati onome, koji ga nikako ne- ma, borili smo se da mjesto ne bude popunjeno licima dobro situirani- nim. Smatrali smo da je to po- trebno naglasiti, jer se nažalost i u ovom vremenu sve češće događa da se traže i dobivaju namještenja za šminku i puder, Rezultatom smo dvojako iznena- đeni. Najprvo bilo je prazno samo jedno mjesto, a popunjeno je sa dvije radne sile. Naivni bi možda mogli povjeriti da su socijalni razlozi dik- tidali povećanje radnih sila, kako bi se neopskrbljenim dala mogućnost zarade, Ali u pozadini je sasvim ne- što drugo. U carstvu svemoćne pro- tekcije ukrštale su se uplivne inter- vencije. Trebalo je ugoditi i ovome i onome, i tako mjesto jedne došle su dvije. Prva je kćer ugledne dubro- vačke obitelji, a druga je učitelji- ca, Njezino je mjesto u mou a ne u kancelariji. One druge, koje su u tome mjestu Sledale osiguranje egzistencije, osta- le su na ulici izbačene iz protekcio- naškog stroja. Istina je, one su tra- žile kruha, ali bez svetaca to je ne- znatan adut, na kojega se gospoda iz centralne banke niti ne obaziru, Dubrovačnin - predsjednik Saveza hrvat, učitelj. društva. G. Ivo Bur- djelez, novo izabrani nadzornik za školski kotar 1 izabran je na sjedni- ci Hrvatskih učiteljskih dnuštava održanoj prošlih dana u Zagrebu za predsjednika istog Saveza.