Strana 2 na djelu | Povodom zaslužene lekcije, Pod gornji naslovom osvrnuli smo se u pretprošlom broju na noticu iz Dubrovnika odštampanu u »Jutar- njem listu« povodom usmenih novi- na Hrvatskog akademskog kluba, na kojim je Dr. Haler predavao o ideo- logiji Antuna Kadića. Redakcija »Jutarnjeg lista« našla se je ponuka- na da svoga dopisnika gosp. Petra Petkovića udari po prstima slijede- ćim ispravkom: | | »U jedan od prošlih brojeva »Ju- tarnjeg Lista« ušla je vijest iz Du- brovnika, u kojoj se navodilo, da je »neugodno odjeknulo među Hrva- tima Radićevcima što o Radiću pre- davaju ljudi, koji su do nedavna bili neprijateljski raspoloženi prema nauci braće Radića kao i prema hr- vatskoj kulturi. Moglo se shvatiti da se ta vijest odnosila na g. Dr. A. Halera, koji je iako preopterećen književnim radom i poslom u rav- nateljstvu gimnazije uslijed svršet- ika 1 semestra, održao 9. II. o. god. predavanje o ideologiji Antuna Ra- dića, i to na izričitu molbu hrvat- skih akademičara. To je predavanje vrlo simpatično i srdačno primljeno od dubrovačke publike, kao što su u ostalom i svi javni napustupi Dr. Halera, koji je svoje najbolje sile posvetio prosvjećivanju omladine i kulturnom podizanju hrvatskog Du- brovnika. U vezi pak s njegovim »raspoloženjem = prema = hrvatskoj kulturi« potrebno je konstatirati da je Dr. A, Haller svoje hrvatstvo uvijek i na svakom mjestu isticao i zbog toga stradao; tako je, na pri- mjer, glasovao za Dr. Mačeka ne samo na posljednjim izborima, već i 1935, kad je to za državnog činov- nika na predstraži hrvatstva značilo izlagati se znatnim neugodnostima. Dr. Haller je za svoj pozitivan rad na književnom, pedagoškom i poli- tičkom polju dobio i javno prizna- nje, te je početkom ove školske go- dine, po želji dubrovačkih Hrvata, imenovan ravnateljem = gimnazije, koje je, kako javlja »Jut, List« od 24. XI. 1939, »izmjene u ravnatelj- stvu gimnazije i preparandije gra- danstvo jedva dočekalo«, Izmotavanje redakcije »da se je moglo shvatiti da se ta vijest odno- sila na Dra Halera« više je nego de- plasirano, kad se zna da je u notici dopisnika iz Dubrovnika bilo Bovo- ra baš o usmenim novinama na ko- jim je jedino Dr. Haler predavao o Antunu Radiću. Pokušaj da se 1 za dopisnika nađe izlazak nije uspio i zato je bilo mnogo bolje i pametnije da su citiranu rečenicu premučali. Mislimo da Dru Haleru nije bila po- trebna ova sadistakcija, barem ne za sredinu u kojoj djeluje. Potrebnija je ona cijeloj poštenoj javnosti, koja u ovom gestu redakcije vidi utješljiv dokaz da se ni u današnjim, još do- sta nezdravim prilikama, ne može činiti što se hoće. Ozbiljnom znanstvenom radu stran je mentalitet malogradskih politika - nata, oboružanih kalendarskom i no- vinskom kulturom. Duh pravog inte- ligenta traži drugu hranu, po kojoj se upravo razlikuje od poluinteli- gencije. Naturenim poznanstvima, računski podržavanim prijateljstvi-. ma i lakejskim trčkaranjima ne .mo-. že se ipak sve postići. To neka ko- načno uvide malogradski politikanti. - Malogradski politikanti * >DUBRAVA: “Zašto SU mestri sti bez - ribarnice Hrvatska Ostvarenje pravednih zahtjeva ribara, harangeri proglašuju | političkim progonom »Srbi Dubrovčani i jugoslavenski orijentisani elementi« serviraju svo- jim istomišljenicima preko »Srpskog Glasa« razne vijesti iz Dubrovnika, nakalemljene naravno na stabljiku velesrpstva u borbi protiv sporazu- ma. Tako se u broju od 22. februara čita i ova vijest«: »Na zemljištu dubrovačke opštine na »Peskariji« tako zvanoj ribarnici, od davnih vremena prodavalo je me- so nekoliko mesara pripadnika du- brovačke općine i oni su bili regula- tori cena mesu i ostalim mesarima u Dubrovniku koji prodaju svoje me- so u boljim i zatvorenim dućanima a bili su podržavani i od Hrvata i raznih režima, kako oni običavaju zvati, jer je to sirotinji dubrovačkoj odgovaralo. Čak su ih zvali ocima sirotinje. Ovi mesari jednoga dana dobili su otkaz za 15 marta. Malo dana zatim predomislili se ljudi u općini i snizili otkaz za odmah, pa produžili za 15 februar, a na koncu 4 februana bili su jednostavno silom izbačeni. To je urađeno jedino zato što su svi ti me- sari ili Srbi katolici ili jugoslovenski orijentisani ili članovi Sokola. Brzojavi sa žalbama ovih ljudi upućeni su i g. Banu i g. dr. Mačeku i 6. dr. Krnjeviću ali je sve bilo uza- lud, Šta je g. dr. Krnjević preduzeo da ispravi sve ove nepravde? Ništa i podvlačimo ništa, a isto tako pod- vlačimo, da se g. dr. Krnjević sa ovim postupkom u cjelosti saglasio i sadistički u ovakvom postupku uživalo«. Ne trebamo nikoga uvjeravati da je istina daleko od ovih naklapanja. Ribarnica na Peskariji, kao što i sam naziv govori, određena je za pnođa- ju ribe. Doduše, toleriralo se je dugi niz godina nekoliko mesarskih obrt- nika na očitu štetu jadnih ribara. U tome se je išlo čak i toliko daleko, da su mesari zauzeli skoro cijeli unutrašnji dio ribarnice, dakle baš one prostorije, koje su ribarima bile najpotrebnije. Ribari su od toga tr- pjeli velike štete, naročito preko ljeta, kada riba stoji izložena suncu i brzo se kvari, lako je bilo jasno da je ovo stanje neizdrživo i da se je- dnom moralo učiniti reda, ovi poli- tički kukavci zatvorili su oči pred svim činjenicama i proglasili »da je to urađeno jedino zato, što su svi ti mesari ili Srbi-katolici ili jugosloven- ski orijentisani ili članovi Sokola«, Što sve još neće proglasiti političkim progonom, u očaju zbog nestašice kompromitirajućeg materijala koji bi im poslužio u borbi protiv spo- razuma! Što svako čko ne vidi Na groblju gradskijeh kržina i pijata Netko bi u prvi čas promislio, da treba dobro protegnuti noge za doći na mjesto, gdje se sabiru sve vrste Sradskih kržina. Ili da je to mjesto vrlo diskretno i za dnevni život oku nepristupačno, a ipak sve je drugo- vačije. Na glasovitom gruškom zviježđu uz Majstorovića gdje se križaju četi- ri važne arterije, kojima se odvija čitav promet savremenog Dubrovni- ka, jedni su tu namjeravali »radi re- Sulacije« graditi crkvu gruške paro- kije, drugi Berzu rada na »tri kantu- na i sedam visina«, a treći da vrije- me pretvore u zlato, sabirali su na zemljištu iza kuće Majstorović i uz novi put, sve vršti kržina i materi- jala na stotine i hiljade kubika. Sada se postavljaju samo dva pitanja. Ko- ja je vlast to morala spriječiti i tko je sad dužan taj neugledni prizor ukloniti? Tko drugi nego naša jadna Komuna! m Plaćeni nadzor bez nadzora Jedan naš predplatnik javio nam se slijedećim pismom: »Stanujem u vrlo strmoj ulici u središtu grada. Zove se Petilovrijen- ci. Javna rasvjeta u ovoj ulici vrlo često zakaže i tako ostajemo u mra- ku po nekoliko dana. Dok bi se u ljetnim mjesecima to nekako i pod- nosilo, sada smo teško pogođeni. Si- lazak niz ulicu po zaleđenim stepe- nicama predstavlja vrlo opasnu na- vegaciju. Zbog nečijeg nemara iizla- žemo se pogibelji da se nađemo u bolnici a eventualno i da uđemo u registar invalida. Uvjetavaju nas da postoji plaćeni čovjek, koji nadzire javnu rasvjetu. Vjerujemo da je plaćen, ali ne mo- žemo vjerovati da vrši đužnost.... . Neznani genij turizma Nebi mu mogli poreći organizator- ski smisao u vođenju svog hotela a isto tako i propagandnu reklamu. On vam je pravi mali genij, samo mu se dogodila pegula, da mije znao, gdje bi držao svoje smeće, pa je isto »privremeno« stavio u dvije stare zardale bačve 3 metra od ulaznih vrata uz parapet javnog puta. I tako jadan i ne sluti, da uz njegovu naj- bolju volju cijela njegova propagan- da finiva u one dvije bačve — sme- tlišta. K. Mare, dušo moja skladna. ., »Ja te, Mare, razumijem, baš se nakrcalo habuša po svijem ulicama i kantunima. Jedne prolijevaju &nu- snu vodu niz ulice, druge metu iz kuća na ulicu, treće dekoravaju fu- njestre bročinama, pinjatama, i znaš, vraže, ćijem još? A đe su ti one što inbandijeraju ulice probužanijem i »skladnijem« repima. A onda se u večer vratu muževi, pa za nebudit kuću, svršu svoje potrebice đe ari- vaju. I tako, Mare moja, od skladno- sti do skladnosti passa diferenza, ma što ćeš! Sve Ti je do edukacijoni. A spjegaj Ti meni, ko bi ih to imo edukat?« »E, razumijeli smo se, moja draga, ma para mi se da to više svi nera- zumiju«, Gusto me je, gosparu ređature, pu- no ovaj diskoras, u jednoj ulici iza Gospe, a znam da me neće sovat ni Mare ni njezina drugarica — susjeda, jer su čeljad od šesta, pa ako Vam valja a Vi ga publikajte, P Oko nove pošte “Dok. su je gradili, zbilja se je na- stojalo što manje oštetiti kjepe na: sade. Ali danas kada se-je već use-' Broj 87, RANU enciklopedija Uza sva kulturna nastojanja, po- kušaje i dosadanja izdanja, Hrvati još uvijek nemaju prave enciklope. dije, koja bi odgovarala njihovoj kulturnoj snazi i sadržavala uspjehe njihovog života i rada kroz tisuću godina, dok su ostali slavenski na- rodi dobili takvo djelo pred par de- cenija (Rusi 1847—55, Poljaci 1859 68, Česi 1860—74, Bugari 1899—907), a neki od njih i u raznim izdanjima. Bez enciklopedija i leksikona kao prinučnika sveopćeg znanja ne da se zamisliti ni znanstveni rad ni dubo- ko usavršavanje pojedinca, radi če- ga svaki kulturno napredni narod nastoji da ima svoju narodnu ili op- ću enciklopediju, u kojoj su obrađe- ni pogledi na svijet s gledišta i po- treba nanodne jezgre, U ubrzanoj iz- mjeni materijalnih i duhovnih doba- ra, koja se danas manifestira, mi ne možemo ostati izvan općeg previra- nja, ali naša je dužnost da u naglim promjenama ideja, pokreta i nasto- janja sačuvamo i za sadašnjost i za budućnost što više naših narodnih duhovnih osobina, jer narod, koji ni- je sposoban dati kulturnom razvoju svoj biljeg, prije ili kasnije postaje periferija tuđih kultura i područje za duhovno i materijalno zarobljivanje. Jedno od najopasnijih sredstava za duhovno zarobljavanje bez sum- nje su leksikoni i enciklopedije, koje u lako pristupačnoj formi šire duh, osobine i raspoloženja onih narođa, u kojima su nastali, a kod naroda, koji nemaju ovakvih djela, usađuju malodušje i svijest, da nijesu kadri dati najistaknutija kulturna djela, Svijesni kulturne zrelosti Hrvat- skog naroda, konzorcij i redakcija »Hrvatske Enciklopedije« pokreću ovo veliko djelo da bude širitelj i branić hrvatske kulture, te da po- mogne duhovnom oslobođenju svih sinova Hrvatskog naroda, pružajući im na materinjem jeziku podatke o svemu onome, što može zanimati suvremenoga čovjeka, Počevši od ove godine, najdalje u roku od 6 godina, izići će cijelo dje- lo u 12 velikih svezaka koje će iobu- hvaćati najmanje 800 stranica svaki. Po broju i kvaliteti saradnika i urednika, i po duhu kojim je zado- jen vrlo ukusni i pnegledni prospe - »Hrvatske = Enciklopedije, pokreću podhvat nesumnjivo pretstavlja opće narodno djelo od eminentne kultur- ne važnosti, koje treba da pomognu svi imućni Hrvati. — iG. Komorni koncerat Dubrovačke fil. harmonije. U prostorijama Narodne ženske zadruge priredila je sinoć Dubrovačka filharmonija svoj prvi pomomi koncerat, koji je zabilježio dobar uspjeh. U izvedbi programa učestvovale su g.đe Jelena Krenek, klavir; gđa Mercedes Arneri-Mono- poli, sopran; g. Edo Krenek, violin; i $. Jakov Marton, flaut. lila, ne vidimo da bi ise bilo što po- duzimalo, da se sjedne strane obno- ve drvoredi leandra, upopune kolek- cije paoma, zasadi rusmarin i ljuta naranča, U kratko inećeno, poštan- ska dinekcija trebala bi otvoriti kre- dit za wrtlara koji bi uređivao vrt i Pazio na čistoću oko zgrade, Mora- la bi se također obnoviti ograda u Kvatertnikovoj ulici. i: vrata boja-