Strana Zo





»DUBRAV Ax«

Kulturni problemi Dubrovnika
u obnovljenoj Hrvatskoj
V. Dubrovačko kazalište

Dubrovački urbanizam i u vezi
s time izrada regulacionog plana,
organizacija znanstvenog istraživa-
nja historije, pitanje biblioteka i du-
brovački muzej jesu četiri vitalna
\ pitanja Dubrovnika, koja treba sva-
kako riješiti. Propuštanje njihova ri-
ješenja značilo bi veliki kulturni na-
zadak Dubrovnika u obnovljenoj
Hrvatskoj. Ovim važnim pitanjima
dodat ću i jedno peto, kojega riješe-
nje doduše ne smatram neophodno
nužnim, ali držim, da bi se ipak nje-
dovim rješenjem u velikoj mjeri obo-
gatio kulturni život Dubrovnika i či-
tavog hrvatskog naroda, a donijelo
bi 1 znatne materijalne koristi Du-
brovniku kao turističkom centru. To
je pitanje specijalno dubrovačkog
kazališta. Stari Dubrovnik nam je
dao jednu bogatu dramsku književ-
nost, a i Dubrovnik 19, i 20. vijeka
dao nam je dramskih talenata, u
prvom redu Iva Vojnovića. Bilo bi
lijepo, da se u Dubrovniku organizira
redovito prikazivanje tih dramatskih
djela, a naročito u raznim svečanim
zgodama, kao na pr. o svetom Vla-
hu. O tome se dosada dosta govorilo
i pisalo, i tu amo i tamo i pokuša-
valo. Za mnoge to izgleda fantazija
i nemogućnost, ali kad bi se pristu-
pilo realno, smišljeno i postepeno
tome radu, dalo bi se to ostvariti.
Zamišljalo se to na razne načine.
Neki su zamišljali, da amo dolazi za-
grebačko kazalište i da dava te pret-
stave. Kolikogod smo uvjereni, da bi
za ta gostovanja bilo više shvaćanja
sa strane odlučujućih krugova u wob-
novljenoj Hrvatskoj nego pod dosa-
danjim režimima, smatramo to, ba-
rem kao redovitu pojavu, teško os-
tvarljivim radi financijskih poteško-
ća, znatne udaljenosti Zagreba ii ra-
znih drugih neprilika. Ja zamišljam,
da se u Dubrovniku obrazuje dile-
tantska družina u tu svrhu. Tu zada-
ću može da preuzme i sadašnje Ka-
zališno društvo, kojem bi glavna
svrha morala postati, da dava du-
brovačke komade. Netko će prigo-
voriti, da bi za to trebali profesio-
nalni glumci.To je naravno u Dubrov-
niku neostvarljivo, ali i dobro izvje-
žbani diletanti mogu posve dobro da
preuzmu tu zadaću. Treba doduše i
za glumu izvježbanosti i škole, ali
talenat za pretstavljanje se posjedu-
je a ne stvara se, Poznata je stvar,
da mnogi diletanti kudikamo bolje
Slume nego li neki profesionalni
Slumci, a znamo i to, da mnogi gla-
soviti glumci nijesu svršili nikakove
posebne glumačke škole, već su se
rekrutovali iz redova  diletanata.
Uostalom poznata je također i činje-
nica, da diletanti, kad se posvete
nekim naročitim temama u ambijen-
tu, koji im je prostrano i duševno bli-
zak, mogu da dađu upravo umjetni-
čke kreacije. Najbolji primjer je za
to Oberammergau. — Dubrovačka
dramska djela sa svojim posebnim
dijalektom i naročitim naglaskom
upravo pozivaju baš same Dubrov-
čane, da ih pretstavljaju, a ljudi sra-
sli sa tradicijom, mentalitetom, du-
hom, govorom i akcentom Dabišai
ka, makar i ne bili profesionalni
glumci, ali dobro izvježbani i ljubav-
lju pristupajući tom poslu datće nam
sigurno umjetničke kreacije, ko što.
su i dosad prigodimice davali. Mi-

slim, da bi se pretstave zimi davale
u kazalištu, a ljeti pod vedrim ne-
bom na historijskim mjestima. Pred
dvorom i na Poljani te na svim dru-
Sim prikladnim mjestima. Treba za-
to urediti kostime, kulise li lako po-
kretne tribine, koje će se stalno ču-
vati u skladištima. Ne treba da bu-
du te tribine neke skupe konstruk-
cije, jer se jedna takova pretstava
neće davati samo jedanput već više
puta. Naravno pretstavljačima treba
dati primjerenu nagradu. Tako bi se
realno riješilo to pitanje, koje bi u
početku iziskivalo nešto više troš-
kova, ali bi se poslije moglo takovo
kazalište da izdržava iz svojih pri-
hoda, eventualno uz manju kakovu
subvenciju općine.
ko o* o*

To su eto, po mojem mišljenju,
specijalni kulturni dubrovački pro-
blemi. Postojali su doduše ti proble-
mi i u Austriji, postojali su i pod
raznim režimima poslije g. 1918., ali
ni Austrija ni ostali prošli režimi ni-
jesu za njih imali shvaćanja ni razu-
mijevanja. Narod vodeći političku
borbu nije imao mnogo vremena, da
im se posvećuje, a nailazilo se i na
zapreke. Te probleme naravno tre-
balo je tretirati kao probleme hr-
vatske kulture, a mnogi nijesu htjeli,
da Dubrovnik ističe karakter hrvat-
skog grada, No nemojmo kriviti uvi-
jek samo druge! Bilo je tu mnogo ne-
mara i neshvaćanja i na našoj strani.
U obnovljenoj Hrvatskoj bit će za te
probleme više razumijevanja, a na
Dubrovčanima i naročito gradskoj
općini stoji, da se probude iz kultur-
nog mrtvila, Neka nas ne plaši ratna
atmosfera iako nas i strah pred tro-
škovima, Smišljenim, poštenim i or-
Baniziranim radom dade se i s ma-
njim troškovima mnogo uraditi, a
kakve god nas nevolje zadesile, bu-
dimo svijesni, da za jedan maleni
narod u borbi protiv velikih jedno
od moćnih oružja jest njegovanje
vlastite narodne kulture.

Dr. Vinko Foretić.
(svršetak)



Kad će se popraviti
pristanište na Trstenome?

Ima stvari o kojima nam postaje
teško pisati. Među takove spada i
pitanje mula — pristaništa na Trste-
nome. Teško nam je pisati, jer smo
do sada nekoliko puta apelirai na
nadležne faktore da se već jednom
pristupi uređenju polomljenog i za
promet nepristupačnog pristaništa.
Kad ni to nije bilo dovoljno, onda
smo jednom prigodom donijeli i sli-
ku Trnstenoga sa pristaništem kakvo
je danas. Vrijeme odmiče a snjime
postaje i šteta sve veća. Popraviti
se mora, a zašto se onda ne bi po-
pravilo dok je to moguće učiniti za
mnogo manje iznose, nego li ako se
pusti da stvar potpuno bude upro-
paštena!?

PRIMAMO

NAUČNICU

ŠTAMPARIJA

JADRAN





DA NE OSTANEMO DUŽNI

Broj 88.



Inkvizitorski postupci
jedne istrage

Povodom pisanja ,Narodnog lista“, , Dubrovnika“

»Narodni List« nam zamjera što se
»bunimo« zbog hapšenja nekih hr-
vatskih omladinaca povodom dogo-
đaja u Kuparima. Preporučuju nam
da »kao glasilo vladine stranke i ve-
ćine podupremo istragu nadležnih
iaktora« jer čemu uzrujavanje, kad
»na koncu konca i policija i sud i
žandarmerija potpadaju pod bansku
vlast u Zagrebu, koja će sigurno po-
stupati objektivno«. Anđelinovićevo
glasilo se isprsuje i predbacuje nam,
što i mi otvoreno ne kažemo, da se
pohapsi sve one »koji se protiv vla-
sti ovakovim sredstvima  posluže«
kako bi i oni to kazali, kad bi bili u
pitanju jugoslovenski omladinci,

<ad nebi znali da su sljedbenici
ovog lista nekadašnji orjunaši, koji
su pod zaštitom bajuneta provodili
teror nad Hrvatskim narodom, mo-
slo bi se i povjerovati u iskrenost
ovog  paradno - kuražnog nastupa.
Međutim nama nije do ove analize,
već samo do konstatacije da je i »Na-
rodni List« i »Dubrovnik« u našem
pisanju pronašao ono čega nije bilo.
Od prvog dana poduprli smo istra-
Šu i zahtjevali da se vodi objektivno
i strogo, Strahovali smo samo pred
jednim i pred čim smo strahovali, to
se je 1 obistinilo. I policija i sud i
žandarmerija nalaze se u banovini
Hrvatskoj. Konstatacija da oni sada
notpadaju pod bansku vlast u Za-
grebu nije nam bila ni malo utješlji-
va, niti nam je mogla pružiti garan-
cije da se neće dogediti ono, što smo
naslućivali,

HANSANNJNDNNNNO RUN OCERO A NORNKARNNATEENENANNNNNEDINAKNEKNEH

Pred novom sezonom
u Dubrovniku

Prema informacijama Turističkog
saveza u Dubrovniku, madžarski
putnički ured »Ibusz« priređuje za
Uskrs društvena putovanja u Italiju
i Jugoslavniju.

Na temelju specijalnog aranžmana
sa talijanskim vlastima, grupe ma-
džarskih turista putovaće bez pasoša
(bez obzira na vjeroispovjest), a po-
sjetit će Opatiju, San Remo, Mpi
i Taorminu.

U Jugoslaviji će grupe imati tri
Slavna cilja, a to je u prvom redu
Dubrovnik, zatim Split i Bled, a pu-
tovanja će uslijediti od 15 do 30
marta. Posjetioci za Jugoslaviju tre-
ba da imaju pasoše.

Početkom sezone zasijedati će u
Dubrovniku dvije značajne konfe-
rencije i to konferencija delegata
sedam država, zastupanih u Inter-
nacionalnoj dumavskoj komisiji (za
koje su već rezervirane sobe u
Grand hotelu »Imperial«), te konfe-
rencija delegata autokefalnih pravo-
slavnih crkava.

Najavljen je također i izvjestan
broj pojedinačnih putnika iz Madžar-

ske, a već stižu pojedinačni upiti i iz

Njemačke, iako još nije izvjesno da
li če obzirom na sadašnji rat njema-
čkim turistima biti dozvoljeno da
putuju u inostranstvo.

i ,Obzora“

ŠIRIKE
DUBRAVU“



Naš glas protesta
u ime čovječnosti i pravde nazivlju
nervozom, a takovo je kvalificiranje
našeg pisanja najblaže rečeno —
cinizam.

Došlo je vrijeme da i mi možemo
konačno nešto napisati o slučaju u
Kuparima, jer_ znate i sada se može
dogoditi da vi ne pročitate ono, što
mi napišemo. Od pisanja do čitanja
dug je i trnovit put. Kad na njemu
bez naše krivnje poskliznemo, onda
se vi nađete pred bijelim prostorom.
Tako je bilo i u slučaju Kupara, Spo-
takli smo se i stoga nijeste ništa ni
pročitali. Poslije bijelog prostora u
listu, nadošlo je pisanje zagrebačke
štampe, koja je otvoreno bez ikako-
vih uvijanja konstatirala da su uhap-
šeni seljaci bili u zatvoru zlostavlja-
ni, Znamo i kako se je to odigralo,
ali — bojimo se da opet ne poskliz-
nemo.....

3

Povodom pisanja zagrebačke štame«
pe moramo se osvrnuti na noticu od-
štampanu u »Obzoru« pod naslovom
»Istragća o dogođaju u Kuparima«.
Spomenuta notica završava slijede-
ćom rečenicom: »Uhapšeni su zlo-
stavljani po noći, kada predstavnici
upravne vlasti, koji su vršili istragu,
nisu bili prisutni«.

Interesantna je ova konstatacija
dubrovačkog dopisnika. Ili on do-
zvoljava mogućnost, da ise je u ba-
novini Hrvatskoj moglo još i to do-
Foditi da seljaci budu zlostavljani u
prisutstvu predstavnika upravne
vlasti!? Na takovu predpostavku ni-
jesmo ni pomišljali. Međutim za sa-
miu stvar, odnosno za leđa nesretnih
hrvatskih seljaka, sporedna je činje-
nica, jesu li u času zlostavljanja bili
prisutni predstavnici vlasti. To even-
tualno može služiti ovom ili onom za
opravdanje,

Politikom  spora-
zuma djelomično je ostvaren pro-
$ram Hrvatske seljačke Stranke.
Načelo čovječnosti je temeljni idejni
kamen velike zgrade hrvatskog  se-
ljačkog pokreta i ko njega povrije-
đuje, ruši temelje dugogodišnje bor-
be Hrvatskog naroda za čovječnost
i pravdu.

I RTTE
»DUBRAVU“

Žao
nam je što to moramo konstatirati,
ali od istine nijesmo nikad bježali,
pa ne ćemo ni danas,