Strana 2

»DU BR A V Ax«

Federacija naroda - ili groblje slobode ?

U ratnom grču govori se opet o preuređenju Evrope

Otkada možemo pratiti povijest
našega kontinenta, pitanje preuređe-
nja svijeta na način, kojim bi se os-
tvario trajan mir među narodima,
zaokupljalo je uvijek najveće umove
pojedinih epoha. Taj ideal lebdio je
pred očima također i velikim držav-
nicima i vojskovođama, ali dok mi-
slioci zamišljaju ostvarenje jedne bo-
lje ljudske zajednice osnovane na
pravdi i duhovnim vrijednostima
uopće (»Mir je plod pravde« — sv.
Pismo), državnici i vojskovođe za-
mišljaju takvu zajednicu kao tvore-
vinu sile (pravo jačega),

Ove dvije temeljne koncepcije bo-
ljega svijeta nalaze se u stalnom me-
đusobnom sukobu, dolazeći do izra-
žaja koliko u odnosima između na-
roda kao cjelina, (unija slobodnih na-
roda — životni prostor), toliko i u
odnosima između pojedinaca i grupa
unutar tih naroda (demokracija —
diktatura). Francuski mislilac Julien
Benda (u svojim »Discours a la Na-
tion Europeenne«) analiziravši po-
kušaje ujedinjenja Evrope u historiji,
nalazi dva razloga za njihov meus-
Pjeh: jedan na strani onih koji su
ujedinjavali, a drugi na strani onih,
koji su imali biti ujedinjeni. Za auk-
tore tih pokušaja nalazi, da nisu ima-
li pred sobom jasan cilj ujedinjenja
Evrope, niti su osjećali duše svojih
naroda, gledajući u tome isključivo
elemente svoje lične zemaljske vla-
sti ane i sredstvo da se ostvari ideal.

Pretstavnike obiju koncepcija ja-
sno je označio pretsjednik Sjedinje-
nih država Woodrow Wilson u svom
historijskom govoru od 4. VIL 1918:
»Na jednoj strani stoje narodi svije-

ota — ne samo oni zaraćeni, već i

mnogi dnugi koji trpe nasilje ali ne
mogu da se pokrenu; narodi raznih
rasa u svakom dijelu svijeta... Na-
prema njima stoji osamljena grupa
vlada bez prijatelja, koja ne zastupa
opće interese, već svoje sebične am-
bicije, od kojih nitko ne može imati
koristi osim njih, čiji su narodi gori-
vo u njihovim rukama; vlada, koje se
boje svojih naroda, a ipak im suve-
reno zapovijedaju, raspolažući sva-
kog časa njihovim životima i imet-
kom kao i sa životima i imetkom
svakog naroda koji padne pod njiho-
vu vlast... vlada, urešenih neobi-
čnim simbolima primitivnog auktori-
teta, porijeklom iz doba, koje je po-
sve tuđe i neprijateljsko našemu vre-
menu. ,.«

Današnji rat u. Evropi pretstavlja
opet jednu kritičnu fazu u sukobu
tih dviju suprotnih koncepcija. Pot-
puno je jasno svakome, tko je i ma-
lo svijestan dubokog jaza između
tih dvaju »pogleda na svijet«, da o
rezultatu današnjega rata ovisi iz-
$led budućega svijeta, u prvom redu
uređenje buduće Evrope.

Dok jedna koncepcija pokazuje
već prve konture svoga budućega

uređenja (kolonijalni princip protek-
otorata), druga koncepcija najavljuje

realizaciju staroga plana evropske
federacije — Briand-ove Evropske
unije i Coudenhove - Callergi - jeve
Panevrope, među čije se pristaše
ubrajaju istaknute ličnosti današnji-
ce iz krugova političara, intelektua-
laca i privrednika raznih narodnosti
(Daladier, Schacht, Gerhard, Haupt-
mann ii drugi). Jednoj sličnoj organi-
zaciji pripada i Winston Churchill.

Još prije početka sadanjeg rata iz-
nio je Lord Lothian (današnji britan-

ski ambasador u Washingtonu) u je-

dnom vrlo interesantnom članku ob-
javljenom u londonskom »Observe-
ru«, svoja predviđanja o tome da
svijet ide u susret jednoj novoj orga-
nizaciji, koja će ga podijeliti na ne-
koliko velikih grupa, a otkad je do-
šlo do ratnog stanja u Evropi, palo
je više značajnih izjava, koje u glav-
nim potezima konkretiziraju ta pred-
viđanja.

Poznati sociolog H. J. Laski, sve-
učilišni profesor u Londonu i ideolog
engleske stranke rada (Labour Par-
ty) formulirao je svoje polgede na to
pitanje u osam tačaka, među kojima
najvažnije glase: 1. Evropa se mora
preurediti kao Savez demokratskih
država, koje će biti podređene sa-
veznoj vlasti i obavezane da mirnim
načinom rješavaju sve međusobne
razmirice, bez ikakvog izuzetka; 2.
savezne države bit će obavezane da
se drže demokratskog oblika vlada-
vine te da garantiraju bitne demo-
kratske slobode svim svojim građa-
nima, bez razlike rase, narodnosti,
boje ili vjere; 3. bit će obavezane da
udruže sve svoje oružane sile radi
uzajamne obrane; 4. bit će dužne da

udese svoju privredu prema skup-
nom ekonomskom planu koji će
predviđati carinski savez i međusob-
ni sporazum u pitanju valute, migra-
cije, radničkih nadnica i slično. U
daljim tačkama govori se o etatiza-
ciji životnih sredstava proizvodnje,
o međusobnoj upravi kolonija, o zaj-
movima za velike državne radove i
o zajedničkoj međunarodnoj policiji.

Pretsjednik francuske vlade E.
Daladier iznio je nedavno u jednom
svom govoru ove misli u vezi s istim
predmetom: »Nova Evropa mora
imati širu organizaciju od ove sada-
šnje. Treba pojačati izmjenu dobara,
treba imati na umu federativne veze
između mnogih evropskih država.
Spremni smo da sa svoje strane sa-
rađujemo sa svima onima, koji imaju
isti cilj kao i mi.«

Razgovarajući s novinarima o ži-
votnim pitanjima buduće Evrope,
bivši pretsjednik Čehoslovačke Re-
publike, dr, E. Beneš, kazao je da
sada više nije u pitanju sloboda za
Čehoslovake i druge male narode u
Evropi, već da je u centru pitanje
evropske federacije. Prva stvar, ko-
ju Evropa ima da učini poslije pobje-
de demokracije, to je — po mišljenju



Dubro vnik

sveučilišni grad?

Zagrebački »Obzor« od 12 o. mj.
donosi od jednog prijatelja lista do-
pis pod naslovom »Predlog o reor-
Sanizaciji Hrvatskog sveučilišta«, u
kojemu se zalaže za prenos jednog
dijela zagrebačkog filozofskog fakul-
teta u klasični Dubrovnik, obrazla-
žući to na ovaj način:

»Predlažem, da se naše hrvatsko
sveučilište reorganizira tako, da se
dio filozofskog fakulteta (i to dio hi-
stoničkih i jezikoslovnih nauka) pre-
nese u Dubrovnik. Time bi studenti
povijesti, našeg jezika, klasičnih i ro-
manskih jezika bili prisiljeni da na
pr. jednu ili dvije godine studiraju u
Dubrovniku. Tako bi se u Dubrovni-
ku stvorila podružnica zagrebačkog
sveučilišta. Ovo ne bi time ništa bi-
ino izgubilo, dok bi Dubrovnik a i
zajednica mnogo dobili.

Promotrimo najprije što bi se iz-
gubilo ostvaranjem tog prijedloga.

Naravno da bi prenos koštao: ne
samo što bi se morale u Dubrovniku
naći podesne prostorije ili ih izgra-

diti, — i ako bi to bile dosta jedno-

stavne zgrade bez ikakovih skupih
uređaja, — nego bi trebalo uposliti

imešto više nastavničkog, činovni-

čkog i pomoćnog osoblja, kao što i
snabdjeti jednu pristojnu pomoćnu
biblioteku. Mislim da bi to bilo sve
što bi zajednica izgubila prenosom
dijela sveučilišta u Dubrovnik. To
iznosi nekoliko milijuna dinara, ali

slobodna Hrvatska bi mogla njih da

nađe, a vjerojatno bi se našlo i bo-
gatijih Dubrovčana, koji bi rado do-

šli u pomoć svome gradu.

Što bi se dobilo stvaranjem našeg
prijedloga?

Dubrovnik sam dobio bi jako
mnogo. Mislim da bi se u ekonomiji
$rada  opazilo prisustvo“ nekoliko
stotina studenata i osoblja sveuščili-

šta. Ali to nije važno, važniji su dru-

$i momenti. Podigao bi se osjećaj
samosvijesti Dubrovčana, kad bi im
Zagreb dao dio svoje najveće kultur-
ne institucije, a nema dvojbe da bi u
nacionalnom pogledu veza između
Dubrovnika i Hrvatske postala još
znatno jača. Dubrovčani bi osjetili, a
s mjima i ostali dijelovi banovine, da
Hrvatska nije maćeha i da Zagreb
ne upada u pogriješke centralizacije,
nego da ljubav vraća ljubavlju. To je
za općenitost vanredno važno pita-
nje. Imajući banovina Hrvatska sve-
učilište u najjužnijoj točki svog teri-
torija, imala bi i jaki branik svoje
nezavisnosti, kao i jako žarište za
svoju kulturnu propagandu u bliž-
njim krajevima, Studenti koji bi bili
prisiljeni dvije godine živjeti u Du-
brovniku, bili bi bez dvojbe jače
razvijeni u kulturnom pogledu od
onih, koji tamo ne bi živjeli, jer bi
upoznali, inače manje im poznatu
kulturnu sredinu, kao i život na naj-
ljepšem dijelu naše zemlje: moru.
Stekli bi više znanja, a u najmanju
ruku bili bi skladniji nego prosječni
današnji svršeni sveučilištarci. U tu-
rističkom pogledu sveučilište bi Du-
brovniku samo moglo koristiti, a
upliv stranaca na đaštvo ne bi ostao
bez rezultata«.

Kad bi se ovaj interesantni pred-
log uvažio, Dubrovnik bi postao sve-
učilišni grad poput Bologne, Padove,
Pize i sličnih gradova u Italiji.

ULOŽNE KNJIŽICE
Srpske Banke

kupu je
Knjižara
»JADRAN“ Dubrovnik

dr. Beneša — organizovanje e oda
u slobodnu evropsku federaciju.

I britanski ministar vanjskih po-
slova Lord Halifax dodirnuo se toga
pitanja opreznim riječima, koje ipak
ne ostavljaju sumnje u pogledu Pr
pravnosti za rad u pravcu Pao ok
ve zajednice: »Novi svijet za | JE
mi težimo, obuhvatit će saradnju
svih naroda na bazi ljudske ravno-
pravnosti, samopoštovanja 1 Er
ne podnošljivosti. Svi narodi morat
će pridonijeti poretku, koji ćemo na-
stojati da stvorimo... Ima nekih, ko-
ji vjeruju da do novoga poretka imo
že doći samo tako, ako se narodi u
stanovitoj mjeri odreknu svojih su-
verenih prava, kako bi utrki put ne-
koj višoj organskoj uniji. Međutim,
ako postoji nada, da se na taj način
stvori bolji međunarodni sistem  iz-
van okvira nezavisnih država, mi
zbog volje naroda, koji jedino može
da tom jedinstvu dade života, to mo-
ramo učiniti.«

Uporedo s tim izjavama došlo je i
do ekonomsko-monetarnog sporazu-
ma između britanske i francuske im-
perije, čija područja obuhvaćaju 660
milijuna duša, te se već sada upozo-
rava na ogromnu zadaću te britan-
sko-francuske saradnje u ekonom-
skoj obnovi poslije rata. Francuski
ministar za naoružanje Dantry rekao
je novinarima povodom svog sastan-
ka sa britanskim ministrom za mu-
niciju Burginom, da će ova dva car-
stva svoju današnju vojnu, ekonom-
sku, financijalnu, znanstvenu i indu-
strijalnu saradnju nastaviti i nakon
rata; da isu sada međusobno mudruže-
ne sve njihove snage, i sva njihova
tehnička sredstva (laboratoriji, ma-
šine, radništvo) i da među njima ne-
ma više tajna ni državnih granica,
tako da se već danas može govoriti
o britansko-francuskoj uniji.

Duh nove Evrope naslutio je i iza-
slanik pretsjednika Roosevelta Sum-
ner Welles, kad je u svom memo-
randumu francuskom ministru finan-
cija naglasio među ostalim i ovo:
»Aiko ise nakon rata Pristupi preure-
đenju svijeta na temelju sigurnosti 1
mira, uklanjajući nesporazum i strah,
otvarajući vrata privrednom napret-
ku, postupak i tehniku međunarodne
trgovine trebalo bi sagraditi na zdra-
vim temeljima. , ,«

A mogućnost rekonstrukcije ne
daje mira ni raznim Tevizionističkim
sanjama, pa se i na toj strani javlja-
ju planovi sa »spas« Evrope (uspo-
stava habzburške monarhije, spaja-
nje zemalja krune sv. Stjepana i dr.),

ali se ti planovi ne inspiriraju na is-

tom izvoru na kojem se inspirirao
pretstavnik novoga svijeta neumrli

Wilson, kada je starome Svijetu nu-

dio formulu pravoga spasa, koju je.

stari svijet — na svoju štetu— odbio

da realizira. m
Krivnjom stare Evrope, koja nije

umjela da shvati dušu svojih naroda,
došla je danas na rub propasti civili-
zacija, koja već dvadeset vjekova
[ima svoje žarište na našem 'konti-
.nentu, pa danas treba se
sa francuskim piscem Drieu La Ro-
ochelle da li nisu d

tla ce pilimo

oista na izdisaju
stare evropske domovine i da se
ohrabrimo njegovom vjerom da nije-
dnoj od njih ne će više uspjeti da ob-

novi san Karla Velikoga, Karla V.i

Napoleona. Živko Vekarić,