Strana 2 »DU BR A V Ax« Federacija naroda - ili groblje slobode ? U ratnom grču govori se opet o preuređenju Evrope Otkada možemo pratiti povijest našega kontinenta, pitanje preuređe- nja svijeta na način, kojim bi se os- tvario trajan mir među narodima, zaokupljalo je uvijek najveće umove pojedinih epoha. Taj ideal lebdio je pred očima također i velikim držav- nicima i vojskovođama, ali dok mi- slioci zamišljaju ostvarenje jedne bo- lje ljudske zajednice osnovane na pravdi i duhovnim vrijednostima uopće (»Mir je plod pravde« — sv. Pismo), državnici i vojskovođe za- mišljaju takvu zajednicu kao tvore- vinu sile (pravo jačega), Ove dvije temeljne koncepcije bo- ljega svijeta nalaze se u stalnom me- đusobnom sukobu, dolazeći do izra- žaja koliko u odnosima između na- roda kao cjelina, (unija slobodnih na- roda — životni prostor), toliko i u odnosima između pojedinaca i grupa unutar tih naroda (demokracija — diktatura). Francuski mislilac Julien Benda (u svojim »Discours a la Na- tion Europeenne«) analiziravši po- kušaje ujedinjenja Evrope u historiji, nalazi dva razloga za njihov meus- Pjeh: jedan na strani onih koji su ujedinjavali, a drugi na strani onih, koji su imali biti ujedinjeni. Za auk- tore tih pokušaja nalazi, da nisu ima- li pred sobom jasan cilj ujedinjenja Evrope, niti su osjećali duše svojih naroda, gledajući u tome isključivo elemente svoje lične zemaljske vla- sti ane i sredstvo da se ostvari ideal. Pretstavnike obiju koncepcija ja- sno je označio pretsjednik Sjedinje- nih država Woodrow Wilson u svom historijskom govoru od 4. VIL 1918: »Na jednoj strani stoje narodi svije- ota — ne samo oni zaraćeni, već i mnogi dnugi koji trpe nasilje ali ne mogu da se pokrenu; narodi raznih rasa u svakom dijelu svijeta... Na- prema njima stoji osamljena grupa vlada bez prijatelja, koja ne zastupa opće interese, već svoje sebične am- bicije, od kojih nitko ne može imati koristi osim njih, čiji su narodi gori- vo u njihovim rukama; vlada, koje se boje svojih naroda, a ipak im suve- reno zapovijedaju, raspolažući sva- kog časa njihovim životima i imet- kom kao i sa životima i imetkom svakog naroda koji padne pod njiho- vu vlast... vlada, urešenih neobi- čnim simbolima primitivnog auktori- teta, porijeklom iz doba, koje je po- sve tuđe i neprijateljsko našemu vre- menu. ,.« Današnji rat u. Evropi pretstavlja opet jednu kritičnu fazu u sukobu tih dviju suprotnih koncepcija. Pot- puno je jasno svakome, tko je i ma- lo svijestan dubokog jaza između tih dvaju »pogleda na svijet«, da o rezultatu današnjega rata ovisi iz- $led budućega svijeta, u prvom redu uređenje buduće Evrope. Dok jedna koncepcija pokazuje već prve konture svoga budućega uređenja (kolonijalni princip protek- otorata), druga koncepcija najavljuje realizaciju staroga plana evropske federacije — Briand-ove Evropske unije i Coudenhove - Callergi - jeve Panevrope, među čije se pristaše ubrajaju istaknute ličnosti današnji- ce iz krugova političara, intelektua- laca i privrednika raznih narodnosti (Daladier, Schacht, Gerhard, Haupt- mann ii drugi). Jednoj sličnoj organi- zaciji pripada i Winston Churchill. Još prije početka sadanjeg rata iz- nio je Lord Lothian (današnji britan- ski ambasador u Washingtonu) u je- dnom vrlo interesantnom članku ob- javljenom u londonskom »Observe- ru«, svoja predviđanja o tome da svijet ide u susret jednoj novoj orga- nizaciji, koja će ga podijeliti na ne- koliko velikih grupa, a otkad je do- šlo do ratnog stanja u Evropi, palo je više značajnih izjava, koje u glav- nim potezima konkretiziraju ta pred- viđanja. Poznati sociolog H. J. Laski, sve- učilišni profesor u Londonu i ideolog engleske stranke rada (Labour Par- ty) formulirao je svoje polgede na to pitanje u osam tačaka, među kojima najvažnije glase: 1. Evropa se mora preurediti kao Savez demokratskih država, koje će biti podređene sa- veznoj vlasti i obavezane da mirnim načinom rješavaju sve međusobne razmirice, bez ikakvog izuzetka; 2. savezne države bit će obavezane da se drže demokratskog oblika vlada- vine te da garantiraju bitne demo- kratske slobode svim svojim građa- nima, bez razlike rase, narodnosti, boje ili vjere; 3. bit će obavezane da udruže sve svoje oružane sile radi uzajamne obrane; 4. bit će dužne da udese svoju privredu prema skup- nom ekonomskom planu koji će predviđati carinski savez i međusob- ni sporazum u pitanju valute, migra- cije, radničkih nadnica i slično. U daljim tačkama govori se o etatiza- ciji životnih sredstava proizvodnje, o međusobnoj upravi kolonija, o zaj- movima za velike državne radove i o zajedničkoj međunarodnoj policiji. Pretsjednik francuske vlade E. Daladier iznio je nedavno u jednom svom govoru ove misli u vezi s istim predmetom: »Nova Evropa mora imati širu organizaciju od ove sada- šnje. Treba pojačati izmjenu dobara, treba imati na umu federativne veze između mnogih evropskih država. Spremni smo da sa svoje strane sa- rađujemo sa svima onima, koji imaju isti cilj kao i mi.« Razgovarajući s novinarima o ži- votnim pitanjima buduće Evrope, bivši pretsjednik Čehoslovačke Re- publike, dr, E. Beneš, kazao je da sada više nije u pitanju sloboda za Čehoslovake i druge male narode u Evropi, već da je u centru pitanje evropske federacije. Prva stvar, ko- ju Evropa ima da učini poslije pobje- de demokracije, to je — po mišljenju Dubro vnik sveučilišni grad? Zagrebački »Obzor« od 12 o. mj. donosi od jednog prijatelja lista do- pis pod naslovom »Predlog o reor- Sanizaciji Hrvatskog sveučilišta«, u kojemu se zalaže za prenos jednog dijela zagrebačkog filozofskog fakul- teta u klasični Dubrovnik, obrazla- žući to na ovaj način: »Predlažem, da se naše hrvatsko sveučilište reorganizira tako, da se dio filozofskog fakulteta (i to dio hi- stoničkih i jezikoslovnih nauka) pre- nese u Dubrovnik. Time bi studenti povijesti, našeg jezika, klasičnih i ro- manskih jezika bili prisiljeni da na pr. jednu ili dvije godine studiraju u Dubrovniku. Tako bi se u Dubrovni- ku stvorila podružnica zagrebačkog sveučilišta. Ovo ne bi time ništa bi- ino izgubilo, dok bi Dubrovnik a i zajednica mnogo dobili. Promotrimo najprije što bi se iz- gubilo ostvaranjem tog prijedloga. Naravno da bi prenos koštao: ne samo što bi se morale u Dubrovniku naći podesne prostorije ili ih izgra- diti, — i ako bi to bile dosta jedno- stavne zgrade bez ikakovih skupih uređaja, — nego bi trebalo uposliti imešto više nastavničkog, činovni- čkog i pomoćnog osoblja, kao što i snabdjeti jednu pristojnu pomoćnu biblioteku. Mislim da bi to bilo sve što bi zajednica izgubila prenosom dijela sveučilišta u Dubrovnik. To iznosi nekoliko milijuna dinara, ali slobodna Hrvatska bi mogla njih da nađe, a vjerojatno bi se našlo i bo- gatijih Dubrovčana, koji bi rado do- šli u pomoć svome gradu. Što bi se dobilo stvaranjem našeg prijedloga? Dubrovnik sam dobio bi jako mnogo. Mislim da bi se u ekonomiji $rada opazilo prisustvo“ nekoliko stotina studenata i osoblja sveuščili- šta. Ali to nije važno, važniji su dru- $i momenti. Podigao bi se osjećaj samosvijesti Dubrovčana, kad bi im Zagreb dao dio svoje najveće kultur- ne institucije, a nema dvojbe da bi u nacionalnom pogledu veza između Dubrovnika i Hrvatske postala još znatno jača. Dubrovčani bi osjetili, a s mjima i ostali dijelovi banovine, da Hrvatska nije maćeha i da Zagreb ne upada u pogriješke centralizacije, nego da ljubav vraća ljubavlju. To je za općenitost vanredno važno pita- nje. Imajući banovina Hrvatska sve- učilište u najjužnijoj točki svog teri- torija, imala bi i jaki branik svoje nezavisnosti, kao i jako žarište za svoju kulturnu propagandu u bliž- njim krajevima, Studenti koji bi bili prisiljeni dvije godine živjeti u Du- brovniku, bili bi bez dvojbe jače razvijeni u kulturnom pogledu od onih, koji tamo ne bi živjeli, jer bi upoznali, inače manje im poznatu kulturnu sredinu, kao i život na naj- ljepšem dijelu naše zemlje: moru. Stekli bi više znanja, a u najmanju ruku bili bi skladniji nego prosječni današnji svršeni sveučilištarci. U tu- rističkom pogledu sveučilište bi Du- brovniku samo moglo koristiti, a upliv stranaca na đaštvo ne bi ostao bez rezultata«. Kad bi se ovaj interesantni pred- log uvažio, Dubrovnik bi postao sve- učilišni grad poput Bologne, Padove, Pize i sličnih gradova u Italiji. ULOŽNE KNJIŽICE Srpske Banke kupu je Knjižara »JADRAN“ Dubrovnik dr. Beneša — organizovanje e oda u slobodnu evropsku federaciju. I britanski ministar vanjskih po- slova Lord Halifax dodirnuo se toga pitanja opreznim riječima, koje ipak ne ostavljaju sumnje u pogledu Pr pravnosti za rad u pravcu Pao ok ve zajednice: »Novi svijet za | JE mi težimo, obuhvatit će saradnju svih naroda na bazi ljudske ravno- pravnosti, samopoštovanja 1 Er ne podnošljivosti. Svi narodi morat će pridonijeti poretku, koji ćemo na- stojati da stvorimo... Ima nekih, ko- ji vjeruju da do novoga poretka imo že doći samo tako, ako se narodi u stanovitoj mjeri odreknu svojih su- verenih prava, kako bi utrki put ne- koj višoj organskoj uniji. Međutim, ako postoji nada, da se na taj način stvori bolji međunarodni sistem iz- van okvira nezavisnih država, mi zbog volje naroda, koji jedino može da tom jedinstvu dade života, to mo- ramo učiniti.« Uporedo s tim izjavama došlo je i do ekonomsko-monetarnog sporazu- ma između britanske i francuske im- perije, čija područja obuhvaćaju 660 milijuna duša, te se već sada upozo- rava na ogromnu zadaću te britan- sko-francuske saradnje u ekonom- skoj obnovi poslije rata. Francuski ministar za naoružanje Dantry rekao je novinarima povodom svog sastan- ka sa britanskim ministrom za mu- niciju Burginom, da će ova dva car- stva svoju današnju vojnu, ekonom- sku, financijalnu, znanstvenu i indu- strijalnu saradnju nastaviti i nakon rata; da isu sada međusobno mudruže- ne sve njihove snage, i sva njihova tehnička sredstva (laboratoriji, ma- šine, radništvo) i da među njima ne- ma više tajna ni državnih granica, tako da se već danas može govoriti o britansko-francuskoj uniji. Duh nove Evrope naslutio je i iza- slanik pretsjednika Roosevelta Sum- ner Welles, kad je u svom memo- randumu francuskom ministru finan- cija naglasio među ostalim i ovo: »Aiko ise nakon rata Pristupi preure- đenju svijeta na temelju sigurnosti 1 mira, uklanjajući nesporazum i strah, otvarajući vrata privrednom napret- ku, postupak i tehniku međunarodne trgovine trebalo bi sagraditi na zdra- vim temeljima. , ,« A mogućnost rekonstrukcije ne daje mira ni raznim Tevizionističkim sanjama, pa se i na toj strani javlja- ju planovi sa »spas« Evrope (uspo- stava habzburške monarhije, spaja- nje zemalja krune sv. Stjepana i dr.), ali se ti planovi ne inspiriraju na is- tom izvoru na kojem se inspirirao pretstavnik novoga svijeta neumrli Wilson, kada je starome Svijetu nu- dio formulu pravoga spasa, koju je. stari svijet — na svoju štetu— odbio da realizira. m Krivnjom stare Evrope, koja nije umjela da shvati dušu svojih naroda, došla je danas na rub propasti civili- zacija, koja već dvadeset vjekova [ima svoje žarište na našem 'konti- .nentu, pa danas treba se sa francuskim piscem Drieu La Ro- ochelle da li nisu d tla ce pilimo oista na izdisaju stare evropske domovine i da se ohrabrimo njegovom vjerom da nije- dnoj od njih ne će više uspjeti da ob- novi san Karla Velikoga, Karla V.i Napoleona. Živko Vekarić,