Strana 2 Novogradnja na Pilama Veliko »DUBRAV A« Pogreška se mora i još može ispraviti. — Ko ima za to snage, dostojan je većeg udivljenja Gradnja kuće na Pilama, na uglu do kafane »Ocean«, vlasnost $.g. Iva i Marka Ruska izaziva različite ko- mentare. »Dubrava« kao glas javno- sti dužna je da o tome iznese svoje mišljenje, i da prikaže tok priprema u vezi s ovom građevinom. Vlasnici su zemljišta prikazali mol- bu općinskom Povjereniku za gra- devnu dozvolu 30. IX. 1939. Uz mol- bu priložili su projekt arhitekta g, Gomboša onakav kako se danas gra- di; oni su dakle pretpostavljali, da će im Općina ustupiti 30 m* svoga zemljišta i pločnik uzduž čitavog zemljišta. Općina je projekt poslala Isposta- vi B, Vlasti u Split na tehničku re- viziju. Kad se projekt vratio s Ispo- stave odobren u tehničkom smislu, Općina je odbila da izda građevnu dozvolu, a i državna ije građevna vlast »Tehnički Otsjek pri Sreskom Načelstvu« tražila da se fronta arkade povuče za 1,05 m unutar cesinog jarka, da bi se time ostavio pločnik od 1,05 m, Uz ovo je pristao i Građevni Odbor izrazivši još mi- šljenje da bi se, obzirom na povlače- nje sa državne ceste, i arkade sa strane Brsalja morale u jednakom razmjeru povući tako »da bi se do- nekle spasila relacija između sjever- ne i istočne fronte«. Vlasnici su insistirali na realizaciji svog plana, pa su se obratili ovlašte- nom civilnom geometru 6. Rafu Ar- neri da on tačno utanači obim zem- ljišta vlasnosti g.g. Iva i Marka Ru- ska, pa je ovaj sada ustanovio da je uzani pojas pločnika također vlas- nost g. Ruska, Treba ovdje napome- nuti da su vlasnici 1925 g. tražili gra- đevnu dozvolu za gradnju dućana na tom istom mjestu, i da je Općina još tada stvorila načelnu odluku da tu neće nikada dozvoliti gradnju jedne zgrade koja ne bi vodila računa o nužnom pločniku, Tada vlasnici mi- jesu pokretali pitanje vlasnosti plo- čnika, niti je ikad vlasnost tog plo- čnika bila u pitanju, jer je i danas pločnik pred »Putnikom« i dalje op- ćinska vlasnost, a po nalazu g. Arne- ri utvrđuje se da je nastavak tog pločnika vlasnost g. Ruska. Obzirom na ovaj novi fakat, mol- ba je vlasnika ponovo uzeta u pre- tres, te je sada ustuknuo i Tehnički Otsjek pri Sreskom Načelstvu, i Gra- đevni Odbor i općinski povjerenik £. B. Jambrečak. Građevna dozvola je izdata vlasnicima sasvim po nji- hovoj želji, i još je općinski povjere- nik ustupio privatnom vlasniku . 30 m* javnog dobra. Zgrada se sada mo- že sagraditi do ruba cestnog jarka. Građevni je odbor pri tom izrazio kao pohvalnu činjenicu da će se iz- gradnjom arkada znatno proširiti da- nas preuski pločnik. Ovo bi bio historijat molbe za gra- devnu dozvolu vlasnicima 6. 6 Ivui Marku Rusku po projektu arhitekta $. Gomboša. U prvom redu osuđujemo općin- skog povjerenika g. Boža Jambreča- ka što je on sam bez vijeća 30 m? javnog dobra ustupio (ne tiče nas se pod kojim uvjetima) jednom privat- niku koji gradi kuću za svoje priva- ine svrhe i interese. To je vrlo deli- katan precedens, da, s punim pra- vom, to isto danas sutra zatraže i ostali privatni vlasnici. Jesu li za to znala dva naša narod- na predstavnika?...., Sama zgrada, onako kako je zapo- četa, ne odgovara ni estetskim ni komunikacionim uslovima. Popravke elektromotoru previklovanje istih, preudešavanje svih električnih mašina sa 120 na 220 wolta kao i radioaparata te izradbu transformatora vrši domaće: »FAROS"“ elektro i radio-poduzeće ZAGREB - Bogovićeva ul. 1.b. Tel,: Zgb. 22-733 Informacije Dubk. tel; 334 Onaj je dio Pila, gdje se zgrada. podiže, naša najosjetljivija i najbol- nija komunikaciona arterija. Da je to Općina ispravno shvatila, ona bi bi- la zahtjevala da se zgrada g. Ruska povuče do linije »Putnikovog« ulaza, pa bi prostor pred tom zgradom uz »Putnikov« vrt koji bi se također iz- vlastio, bio odušak za kojim onaj uzani prostor, na kojemu se toliki promet odvija, vapi. S ovom je zgra- dom narušen najprimarniji princip savremene urbanistike da se zgrade na uglovima prometnih ulica povla- če što više unutra. Bili mogao gosp. Gomboš predložiti ovaj projekt, re- cimo za »Corso« kafanu u Zagrebu, i bili mu zagrebačka općina dozvoli- la gradnju uz samu cestu, pa makar pokrio pločnik krasnim arkadama? Ovakav slučaj gradnje još nijesmo vidjeli. Da arhitekt nije mislio na prolaznike, svjedoči nam dugi ka- meni prag pod stubovima, koji je na mjestima visok 50 cm i nemoguć za prolaz. Sad će se, pod pritiskom ja- vnog mišljenja, taj prag kidati, ali sa svim tim nanizani četverouglasti ma- sivni stupovi stoje kao zapreka slo- bodnom prometu, jer baš oni prolaz- niku smetaju da se naglo pred opas- nošću skloni. Uvijek ćemo morati misliti, da se bježeći od_ kakvog au- tomobila ne sudanrimo s kamenim stupom ispred nosa. Uzevši sve ovo u obzir dolazimo do konstatacije da arhitekt nije imao u vidu nikakve prolaznike, već da je htio izlozima dućana koji će se s velikim staklima pod arkadama otvoriti, omogućiti si- Surnost, Ovo potvrđuje i to što je ovaj passage na dnu prama putniku potpuno zatvoren. Zašto je onda Općina zahtjevala da se zgrada Narodne Banke, nova zgrada pokraj pošte, i tolike druge povuku unutra u svoj vrt, i na tome čvrsto imsistirala, a ovdje je popu- stila u nemogućem i nedozvoljenom prostoru? Gdje će općinska uprava smoći moralne snage, da drugima to isto spriječi? ,.., S estetskog stanovišta ova zgrada s masivima četverouglastim stubovi- ma, na samom kolnom putu, stršeći iz reda pitomih, skromnih i simpati- čnih dubrovačkih kućica doimat će se kao neorganska cjelina, kao gole- ma ligura bez postamenta, bez pro- stora pred sobom i bit će dokume- nat grubog netoleriranja primarnih prometnih zahtjeva Dubrovnika u eri izgradnje grada bez regulacionog Plana. A kako bi ova zgrada lijepše iz- Sledala da je tri metra povučena unutra. Pogreška se mora i još može ispra- viti, Ko ima za to snage, dostojan je većeg udivljenja. MOLITVA ŠUME » Čovječe ! ja sam toplota tvog ognji- šta u hladnim zimskim noćima, prijate- ljski hlad po ljetnom suncu. Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvojoj tr- pezi, postelja na kojoj spavaš i drvo od kojega gradiš brodove. Ja sam držalica tvoje motike, vrata tvog obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog san- duka. Ja sam kruh dobrote, cvijeće ljepote. Slušaj molitvu moju: Ne uni- štavaj me!“ A ipak taj vapaj šume kao da nije dopro do svijesti naših građana i seljaka. Dok jedna vlast ulaže trude i novac da je unapredi i za- štiti od štetočina sječe i gusjenica, druga je vlast zapušta. I ovih je dana posječeno po noći jedno stablo na llijinoj Glavici, a po Lapadu i okolici stalno se sijeku stabla borova. I ove su godine pojedinci i vlasti čistili šumu od borovog | prelca, ali samo pojedinci, dok je večina pro- | pustila da to učini i štete su ogromne. Pogle- dajte i uvjerite se. Preostaje samo još jedan bolni krik, vapaj šume: Čovječe, ne uništavaj mel!l BANOVINE »Dubrovnikov« kolega u Beogra- du »Srpski glas«, glasilo Srpskog »kulturnog« kluba, inače dostojm nasljednik Cicvarićevog »Balkana« ! famoznog Čokorila, stalno piše pro- tiv novog poretka u državi, osobito protiv banovine Hrvatske, a da 7 to nije još nikada po zakonu položio računa. Mi doduše ne zavidimo tom Srpskom »kulturnom« klubu na ova: kovom nekulturnom megafonu, ali se čudimo ozbiljnim srpskim kultur- nim krugovima, koji inače vole iisti- cati svoju kulturu i pojmove civili- zacije, da ih može ovakav »glas« za- stupati. Taj »Srpski Glas« je uzeo u obra- nu i famoznog Veljka Kojića u jed- nome članku, koji nosi naslov »U znaku bratskog sporazuma«. Tamo stoji da je Veljko Kojić napadnut ka- menjima um Dubrovniku, da je morao napustiti naš grad 31. XI, 1939, pa kada se vratio da proda radnju, na- padnut je i o svojim ozljedama nosi liječničko uvjerenje, Članak završava ovim riječima: »Karakteristično je da je g. Kojić dobio lekarsko uverenje, koje govori o teškim telesnim povredama, pa: ipak vlasti nisu preduzele ništa pro- tiv napadača. To je najbolji dokaz da u banovini Hrvatskoj vlada beza- konje, bar prema Srbima, li da vlasti nisu u stanju, niti smeju da stanu na put razornoj mržnji, koju sve više potpiruju izvesni nesavesni političa- ri u Hrvatskoj«. A istina je međutim slijedeće: Jedne noći pred neka dva mjese- ca Veljko Kojić je pijan naišao pu- iem pokraj Hotela Galeb i susreo se sa svojim starim prijateljem Srbinom iz Like. Tu su se oni pred svjedoci- ma zavadili i Kojić je na junački po- tegao revolver, Ovaj je međutim bio brži i za čas je onesposobio čet- nika Kojića, pa ga još nemilice izmlatio i uvalio u jarak kod pu- ta i oduzeo mu revolver iz kojeg je ispalio metke, O tome je maša štampa već pisala, ali Kojić nije pod- nio tužbu ni redarstvu mi sudu, Kojić je dakle napadnut od Srbina radi izazova, prijetnje revolverom i uop- će radi čisto privatnih razloga. Kojić je bio pijan i skitao se noću do ka- snog sata po periferiji, Hrvatska gra- đanska zaštita ga je vidjela mnogo puta kako luta kao obična protuha, ali mu nikada nije ni vlas sa Slave pala, a nije strpan ni u zatvor nikada i ako je za to bilo nebrojeno puta razloga, Sjećamo se jednog slučaja, odno- sno susreta Veljka Kojića i senatora za diktature pok, Miće Mičića. Ko- ić je došao u načelnikovu sobu u općinu i počeo vikati na Dra Mičića, tražeći da mu se učini nešto u vezi njegovog dućana u gradskom objek- tu, za kojeg niije nikada platio ni di- nara najma, Pri tome se kao obično Broj 92, Kojić politička ,.žrtva“ HRVATSKE ponašao vrlo drsko | i prijetio. Dr, Mičić se međutim nije prepao Koji. ćevih prijetnja i odbijao je stalno njegove zahtjeve. Kojić međutim ni- je popuštao i kada više nije imao šta govoriti, uhvatio se za junačke prsi i rekao: _ Znate li Vi, gospodine, da ja imam — četrnaest rana! _ Znam, a Vi ste petnaesta naša, dubrovačka rana! — odgovorio je duhovito i točno Dr. Mičić. Kojić je u Dubrovniku dobro po- znat kao hazandni pokeraš, novčani špekulant, svadljivac u provokator protiv Hrvata za doba diktature, Sjećamo se i onog slučaja kada je Kojić u društvu famoznog Gušavca i bivšeg narednika Popovića htio pod- baciti ilegalne letke u kazalište pri- godom Elitnog plesa hrvatskih kul- turnih društava godine 1936, kada je uhvaćen na djelu i kada su ga optu- žili njegovi lični pomagači. On je bio i osuđen od suda, a 'kada je morao nastupiti zatvor, izazvao je čitavu strku i senzaciju, braneći se fizički od redara. A to je bilo za vrijeme : Zetske banovine, kada je vlast i re- darstvo bilo u srpskim rukama. Da je Kojić bio čestit i pošten, pa- metan i pristojan, bio bi zaradio li- jepih novaca, kao što su zaradili i drugi Srbi u našem gradu i s našim narodom, a da im nitko nije pravio smetnja, niti im danas pravi. Kojić međutim sada optužuje nas Hrvate da smo mi krivi njegovom ja- du, koji ga je spopao, a u stvari on dovodi u zabunu ove srpske »kultur- ne« krugove ii tuče žicu, prikazujući se političkom žrtvom. Neka Srbi iz Beograda upute ponovno Kojića u Dubrovnik i neka ga preporuče du- brovačkim Srbima, pa će vidjeti ka- kovo će oni stanovište zauzeti pre- ma njemu i hoće li ga pomoći, Neće s njime ni govoriti, jer im je to ispod časti, Ali naravno i jedan ovakov Kojić dobro služi nekulturnom glasilu Srp- skog kulturnog kluba u svojoj kam- panji, denuncijanstvu i huškanju na sve što je hrvatsko. Neka pak znaju da su prošla vremena kada su kod nas Kojići vladali i da se to vrijeme neće više vratiti, pa makar to želio » Srpski Glas« 1 njegov dubrovački, katolički kolega. Muzej u dubrovačkoj žitnici »Ru- pe«. Kroz ovu sedmicu darovali su muzeju: G.đa, Evelina udova Banac 2 komada bakrenog kuhinjskog po- suđa, gosp. Andro Filičić jednu sta- rinsku utiju, gosp. Pero Dragojević 2 komada bakrenog kuhinjskog po- suđa i jedan starinski bakreni »skan- dalet«, — Uprava muzeja svim daro- vateljima najljepše zahvaljuje, a uje- dno zahvaljuje i 66. Niku Ucoviću i Silvu Papa, što je u prošlom broju Dubrave jednom greškom izostalo. SPECIALIST JADRAN Fotografiramo obiteljske do- gađaje i javne prinedb e.