Strana 2 e a EE PVE E DR Ez NET EZ. 1 JBT aa a FI U 67. A »DUBRAV A« ,,Stradanje svatova u Dubrovniku“ Laži nikšičke ,,Slobodne Misli“ o Dubrovniku Izvjesna štampa na čelu sa famo- znim »Srpskim Glasom« trudi se iz petnih žila da svaki najmanji incide- nat, pa i obični ulični izgred u Bano- vini Hrvatskoj, oboji politički, jer je još uvijek velika potražnja za doklu- mentima o progonu Srba u Banovini —Hrvatskoj. Sistematski se truje jav- nost, hrani je se neistinama, jer to konvenira velikosrpskim hegemoni- stima. Slučaj sa »Stradanjem svato- va u Dubrovniku« najbolje pokazuje dokle se je ova štampa zamahnula i kako je potpuno izblijedio pojam svi- jesti o granicama dopuštenog. Nikšićka »Slobodna Misao« od 5. svibnja t. g. pod naslovom »Strada- nje svatova u Dubrovniku« piše: »Prije nekoliko dana Hrvatska za- štita u Dubrovniku postupila je pre- ma svatovima, koji su dolazili iz je- dnog mjesta naše banovine na jedan drzak način, koji je izazvao ogor- čenje. Kako su nam saučesnici objasnili slučaj je tekao ovako. Svatovi su izašli iz zgrade gdje se nalazila mla- da, pjevajući naše nacionalne pje- sme, Jedna grupa članova Građan- ske zaštite presrela ih je i opomenu- la da ne remete mir, Svatovi su pri- mili opomenu, ali na njihovo iznena- đenje za kratko vrijeme našli su se opkoljeni od velikog broja članova Zaštite. Poslije maređenja: Ruke u vis, sledovalo je pretresanje li spro- vođenje u pretstojništvo na sasluša- nje. Poslije ciničkog saslušanja, svi su bili strpani u zatvor, i ako bez ikakvog razloga u jednoj ćeliji dugoj 6 a širokoj 5 stopa i bez stražara. Tako su ostali jednu noć i sjutra dan do podne, dok najzad nijesu uz glo- bu na intervencije nekoliko strana- ca bili pušteni. Tako zločinački iz- moreni svatovi su se kako sami ka- žu vratih jedva živi u svoj rodni kraj, Prema svemu izgleda dostavljači su teško obmanuli vlast, koja je dužna da sve vjeruje. Ali eto ovo što se de- silo u Dubrovniku to je za nevjero- vanje, ali se objavilo da se vjeruje 1 da se mogu desiti još mnogo teže stvari«. Izgred nekolicine pijanih ljudi po- stao je evo politički dogođaj. Kršte- ni zu svatovima, makar u njihovom ponašanju nije bilo ništa svatovskog. Svatovi po našem shvaćanju pred- stavljaju svečano raspoloženje, isti- na katkada jače razigrano, ali dale- ko od divljaštva i brutalnosti. »Sva- tovi« su došli u sukob sa policijskim organima, ali ne zato što bi bili pje- vali nacionalne pjesme, nego zato što su se ponašali onako, kako se u Dubrovniku ne ponaša ni slučajna najpijanija grupa. »Svatovi« osu po Lapadu haračili, producirali se paljbom iz revolvera, vrijeđali Banovinu Hrvatsku, Dra Mačeka i ostale naše vodeće ličnosti. Stražar ih je opomenuo, ali bez uspjeha. Tre- bala je intervencija, koju nije mogao izvršiti jedan stražar nasuprot neko- licine oboružanih, pa je pozvao čla- nove Građanske Zaštite. Svršili su u zatvoru, gdje im je jedino bilo mje- sto. Ali tu su ostali samo kratko vri- jeme dok su se otrijeznili. Puštanje na slobodu nije usljedilo na interven- ciju »stranca«, nego zato što je tako odredio odgovorni policijski organ. U težnji da obične izgrednike pri- kaže mučenicima, »Slobodna Misao« izmjerila je i duljinu sobe u policij- skim zatvorima. Mi ćemo im na to odgovoriti da se dimenzije soba u policijskim zatvorima nijesu promi- jenile. Sobe su još one iste, koje su bile i za vrijeme vladanja Zetske ba- novine. Promjenilo se je nešto dru- go: izgrednici su napustili zatvore zdravih leđa i bez prebijenih reba- ra, što je inače bila rijedkost u eri vladanja Zetske Banovine u Du- brovniku. FAZTERNENNENESASANEZSGaNSASTNETNAISNAGNENJISETT Općina Dubrovačka Proj: 12126/40 Dubrovnik, 16. V. 1940. Hitan poziv Pozivlju se svi građani vlasnici benar& (gustijern4) na području Gra- da i Gruža, da odmah, a najkasnije do 24. V. 1940, u uredu ove općine soba br. 15-H kat, prijave slijedeće podatke: | 1) Kolika je količina gustijerne u kubičnim metrima; 2) U kakvom je stanju ista i u koje svrhe služi; 3) Koja se količina vode otprilike nalazi u istoj; 4) Jeli voda istih pitka. Dalje, svi su vlasnici gustijerne smjesta dužni urediti svoje gustijer- ne, te iste odmah napuniti pitkom vodom. : Navraćanje vode vršit će se uz cijenu od Dinara 4.— po metru ku- bičnom, a trošak punjenja snose vlasnici. Obzirom na ozbiljna vremena, a pozivom na propise Uredbe o zaštiti od zračnih napada, upozorava se građanstvo na hitnost gornjeg. Načelnik: Dr, Baljkas s. T. U općinama dubro- vačkog kotara istaknute su samo liste HSS Sutra se u svim općinama dubro- vačkog kotara (osim Konavala) odr- žavaju općinski izbori, koji se tako- đer vrše u čitavoj Hrvatskoj. U du- brovačkom kotaru postavljene su samo liste HSS. To najbolje pokazu- je snagu hrvatskog narodnog pokre- ta u dubrovačkom kotaru, jer pro- 4ivnici u koliko ih u pojedinim opći- nama uopće i ima, nijesu mogli ni jedne liste (makar radi afirmacije) da postave. Kandidatske liste «su sli- jedeće: u Orebiću: na čelu liste g. Šime Krstelj; u Trpnju g. Frano Gla- vina; u Kuni: g. Josip Lukšić; u Ja- njini: € Mato Mratović; u Stonu: službena 6. Niko Žile, neslužbena g. Stijepo Matić; na Mljetu: g. Niko Kunić; u Slanome: 6. Ivo Milić; na Šipanu: 6. Vinko Glavić i g. Božo Palunko; na Lopudu: g. Niko Glavo- vić; na Orašcu g. Pero Cvjetović. Slijedeće nedjelje, dne 26 0. mj. održavaju se općinski izbori u općini Konavoskoj, i sigurno je da će vije- će i ove općine bit sastavljeno isklju- čivo od članeva HSS. Proj 97, NEVET2ar PRIGODOM 400 GODIŠNJICE SMRTI IVAN KRSTITELJ RABLJANI Glasoviti ljevač topova u Dubrovačkoj 18 svibnja ove godine vrši se 400 $odina od smrti najglasovitijeg du- brovačkog ljevaoca topova i zvona Ivana Krstitelja della Tolle rodom rabljanina, općenito poznatog pod imenom Baptista Arbensis. Stari Dubrovčani kojima je slobo- da bila iznad svega, nijesu žalili ni truda ni troška da svoja utvrđenja što bolje učvrste i naoružaju. U tu svrhu pozivani su stručnjaci i maj- stori iz vana a najviše iz Italije. Već godine 1351 spominje se u Dubrovni- ku majstor za izradbu topova, a 1358 6rad je bio naoružan bombardama tako, da senat 23 rujna te godine, određuje sedmoricu vlastele da iz bombarda sa gradskih kula, bom- bardiraju svaki mletački brod, koji bi se usudio ući u moreuz između Lokruma i grada, Godine 1411 osniva se i državna ljevaonica topova. U toj ljevaoni, ra- dili su stoljećima razni majstori lje- vaoci, među kojima je bilo nekoliko pravih umjetnika u svom zvanju, ali najglasovitiji među njima bio je naš Baptista. Obitelj della Tolle bila je ugledna rabska obitelj. Kristofor della Tolle, možda brat ili rođak našeg Baptiste, bio je javni bilježnik rabski od 1513 do 1550. Baptista je došao u Dubrovnik po- četkom listopada 1504, te je već 8. istog mjeseca predložio molbu za prijem u državnu službu Republike. Njegova molba je vrlo skromna u po- gledu zahtjeva, kategorična u nabra- janju njegovog znanja i vrlo intere- santna, jer nabraja redom od većih na manje, sve vrsti ondašnjih topo- va. On u toj molbi obećava ljevati topove svih vrsta i baratati s njima. Ljevati zvona i svaki rad sa bakrom. Predlaže da ga uzmu na pokusni rad, ne predlaže platu, već da će se za- dovoljiti onim što mu Republika na- kon pokusa odredi. Oci Republike koji su doživjeli lo- še iskustvo za Baptistinim predšas- nikom, parižaninom Simeonom di Santa Clara, posumnjali su u podat- ke tog skromnog: majstora, te mu dadoše kao pokus da od Parižanina salivenu bombardu, koja je bila ne- upotrebljiva, prelije. Baptista se pri- mi posla te to djelo završi na opće zadovoljstvo. (Taj top se sada čuva u bečkom Vojnom muzeju kao prvi komad inostrane zbirke). Tim poku- snim radom Baptista je primljen u službu Republike, gdje je ostao ne- prekidno do svoje smrti, lakon prijema u državnu službu, Baptisti su odmah predati svi stari neupotrebljivi topovi Republike 4 ogromne količine materijala sa nalo- gom da napravi topove za obranu grada i za galije. 2. svibnja 1505 dat mu je nalog da izradi veliko zvono za općinski sat. Kad je to zvono bilo gotovo, senat ga ne hijede primiti, a io prema mišljenju nekog kovača, kome je bilo povjereno rukovanje sa . općinskim satom, s motivacijom da zvono ne odgovara onome, što je Paptista u svojoj molbi za prijem na- yeo, Paptista je protestirao, te na koncu, nakon 6 mjeseci zvono je primljeno, ali Baptista nije dobilo 25 zlatnih dukata premije, koliko ga je spadalo, već samo 15. Zvono postoji i danas, odilčne je kvalitete, te se nemože ustanoviti u čemu je spor bio. Republici Glas o vrijednosti tog našeg maj- stora brzo se je proširio preko gra- nica Dubrovnika tako da su počele stizati Republici molbe iz vana, na- ročito iz južne Italije, da Baptista za te države i gradove izlije topove. Izreka nastala u dubrovačkom puku, za označit neko savršeno djelo »Opus Baptistae« našla je puti u da- leke zemlje. Obzirom na sve veće potrebe Republike i opasnost u ko- joj se u to vrijeme Dubrovnik nala- zio, nije se moglo svakoj od tih mol- bi udovoljiti. U samom Dubrovniku Baptista je uživao veliki ugled. On se je kratko nakon dolaska t. j. 1508 oženio u Du. brovniku. 8. svibnja 1509 primljen je u bratovštinu Sv. Antuna (Antuni- na) i time postao dubrovački građa- nin. On je Dubrovnik smatrao svo- jom drugom domovinom, što i nava- đa u jednoj molbi senatu. Glasoviti dubrovački humanista Ilija Lampri- dio Cerva sastavljao je nadpise za važnija njegova djela. Za vrijeme njegovog dugog rada u Dubrovniku, od preko 35 godina, Baptista je izlio svu silu topova i zvona. Već 1526 dakle nakon 20 go- dina rada, broj topova je bio toliki, da su artilerijski magazini u prizem- lju tvrđave Sv. Ivana, kazamatama Zvjezdana i u prizemlju kuće austrij- skog residenta (sada Bata) bili pre- puni tako, da je i dvorište i pod ar- kadama dvora bilo prenatrpano to- povima. | Sva Baptistina djela imala su div- ne renesansne ukrase, važnija zna- čajne natpise i naročito lijepo izra- đene likove sv. Vlaha a na zvonima i likove drugih svetaca. Jedno od najglasovitijih njegovih dijela bio je čuveni top nazvan »Gu- šter« saliven 1537. sa poznatim nat- pisom. Taj top za kojeg su neki po- Sriješno tvrdili da je u Beču, a koji ie do danas ostao u pamćenju svih Dubrovčana, do sada se nije prona- šao, ili je rastopljen od Francuza ili najvjerojatnije leži um moru pod Lovrijencom, kako hoće tradicija a što donekle proizlazi iz pisanja Dum Ivana Stojanovića i Dum Stijepa Škurle. (Nastavit će se) L, Beritić Općina Dubrovačka Broj: 12227/40, (Dglas M ž 7 , *. Donosim do općeg znanja, da sam za dan 18 svibnja 1940 godine u 1! sati prije podne sazvao sjednicu Gradskog vijeća koja će se održati u Gradskoj vijećnici sa ovim Dnevnim Redom: nd) Polaganje zakletve; 2) Izbor odbora raći uređenja po“ ložaja općinskih namještenika i nji hovih beriva, te namještenika Du brovačke električne Centrale; 3) Izbor odbora za sastav općin“ skog predračuna za 1940/41 godinu; 4) Izbor odbora radi promjene na“ živa ulica; 5) Načelno odobrenje za sklapa“ nje zajma u iznosu od Dinara 70.000: u svrhu uređenja skloništa radi Za štite od zračnih napadaja, te nabave jedne prenosne motorne štrcaljke. Dubrovnik, 16, svibnja 1940. Načelnik: