Strana 2 vrede. Uslijed toga će i naš rad biti otežan, skučen i ograničen. Svakako mi moramo pod svaku cijenu zbiti naše redove te zajedničkim napori- ma osigurati opstanak privrede kao i uslove za njen nesmetan rad i ra- Zvitak. Radi toga prije nego pređem na samu analizu našeg budućeg zaje- dničkog rada treba da naglasim ne- ke načelne napomene. Nakon ovih riječi g. Kostopeč pre- lazi na analizu rada, te ističe da je naša Komora zajednička komora, te da obuhvata sve privredne grane i to trgovinu sa pomorstvom i ugosti- teljstvom, industriju i zanatstvo. Za- tim opširno razlaže privredne po- trebe specialno komorskog podru- čja. Napominje da je zatraženo od Banske vlasti osnutak privrednog vijeća za banovinu Hrvatsku, koje “bi davalo smjernice privrednoj poli- tici banovine. Završuje svoj govor apelom na g. vijećnike da se po isva- kom pitanju sa pouzdanjem obrate na Komoru, a komora će najpriprav- nije svoju dužnost učiniti. Neposredno nakon govora g. To- ma Kostopeča uzeo je riječ ugledni travnički privrednik g. dr. Milan Ma- kanec. G. Makanec u svom govoru je kazao, da ga veseli da je ovako toplo primljen i pozdravljen u sta- rom gradu Dubrovniku, te kaže da se. nije nadao da će ipak stari vezir- ski grad Travnik doći u administra- tivne veze s Dubrovnikom. On to pozdravlja, jednako kao i osnivanje banovine Hrvatske, što smatra hi- storijskim činom. | »Naše šume i nemaju ljepšeg puta nego onaj, kojim putuju ovamo u Du- brovnik«, kazao je g. Makanec. Na kraju svog govora je istakao da se od Travnika otkidao kamen po ka- men, i da je od centra centralne Bo- sne postao danas jedno obično sres- ko mjesto. Nada se da će Komora ssa svoje strane poraditi da se barem sada u Hrvatskoj vrati Travniku onaj značaj, kojeg je negda imao. Njegov govor je neobično toplo bio (pozdravljen. Slijedio je izbor dru- 606 podpredsjednika u osobi 6. Sti- jepa Kovačevića, građ. poduzetnika, pak je nakon prihvata proračuna, koji iznosi 380.000 dinara, sastanak u najljepšem redu završen. U prora- čunskoj debati učestvovalo je neko- liko vijećnika, koliko iz Dubrovnika, toliko iz vani, Dopis iz Konavala Izbori u općini Konavle. U općini Konavoskoj obavljeni su izbori tek prošle nedjelje. Kao i sve ostale -op- ćine u dubrovačkom kotaru i ova je općina u cjelosti pripala HSS. Tako sve općine u kotaru, kao i svi vijeć- nici pripadaju isključivo HSS, što je zaista rijedak i značajan dogođaj. U Konavlima je i odaziv birača dbio vrlo velik, jer ih je biralištima “pristupilo 1256 od kojeg broja je gla- sovalo za listu g. Vlaha Bogišića do- sadašnjeg načelnika 852, a za listu og. Vicka Lazzari agrarnog sudca 404. G. Bogišić je dobio 29 vijećnika, a g. Lazzari 7. Rezultat izbora u dubrovačkom kotaru jasno je posvjedočio da je narod ovog kotara po svojem poli- .tičkom osvjedočenju isključivo 'hr- vatski što je u ostalom uvjiek do isa- ..da na svakim izborima djelom i ido- kazao. Izgubljen je jedan zlatni sat. Tko ga je našao nek ga preda u naše uredništvo, dobit će pristojnu na- gradu. nI 4 : Poea doe o io moo DUBRAVA. d Broj 99. Maska dubrovčanizma Srbima katolicima nije ni do đubrovčanizma ni do tradicija bogate prošlosti ovog grada Ne otkrivamo ništa novo, kad ka- žemo da se šačica Srba katolika već dugi niz godina služi maskom tradi- cija i prošlosti Dubrovnika. Kad je potrebno da se afirmira snpstvo, on- da se za čas zaboravi i na tradicije i na veliku i slavnu prošlost »zajedni- čke Atene«. Poslije toga opet je maska u akciji. Provodi se uvijek ista taktika. Našto ih ne može po- učiti da je napuste, pa ni činjenica da se dugi niz godina uzaludno tru- de, kako bi identificirali srpstvo sa dubrovčanizmom. Narod Dubrovnika je Hrvatski narod; to je narod du- brovačkog sela, koje je od davnina katoličko i hrvatsko. Taktika iden- tificiranja srpstva sa dubrovčaniz- mom davno je proigrana. Ne poma- žu tu ni dubrovačke bandijere ni na- zivi »dubrovačko« i »dubrovačka«. Kad se na ulici pojavi glazba sa ca- nističko-generalskim kitama i pored naziva »dubrovačka« svak zna, pa i petogodišnje dijete, da je to srpska Slazba. Isto tako kad se na ulici u rijedkim zgodama pojavi sa dubro- vačkom zastavom jedno davno izu- mrlo .društvo sa srpsko-autonoma- škom pratnjom, svak zna da je to OSTAVKA. ČETVORICE VIJEĆNIKA hrvatske radnike koji su s obiteljima bacani na ulicu, jer se nijesu htjeli odreći pripadništva Hrvatskom narodu. Kako je poznato četvorica imeno- vanih vijećnika Srba pravoslavnih podnijeli su Banskoj vlasti Banovine Hrvatske. kolektivnu ostavku opšir- no motiviranu, U ostavci se najprije prigovara načinu, kako su imenovani, jer sma- traju da ih se predhodno moralo pi- tati za pristanak. Poslije ovog pri- govora formalne naravi nižu se red- ci protesta, što i druge stranke nije- su uzete u obzir, pri čemu se misli — iako to nije nigdje izričito spome- nuto — na Jns-ovsku sokolašku gru- pu, čiji su predstavnici bez ikakvog oslonca u narodu, pašovali dubrova- čkom općinom skoro cijelo vrijeme diktature. Pomoću ove politički her- mafroditske skupine oni misle da bi se moglo »kudikamo bolje i uspješ- nije voditi općinske poslove, u pret- postavci da bi bile odabrane ličnosti pogodne za harmoničan radk. U ci- tiranim redcima, iako sa oprezom iznesenim, očituje se priznanje poli- tičke kompromitiranosti izostavlje- ne skupine, radi čega i sami prizna- vaju da bi trebalo tražiti »pogodne: ličnosti za harmoničan rad«. Jasno je, zašto oni traže ovu, njima zasluž- nu skupinu. Htjeli su i poslije spora- zuma nastaviti dosadašnjom takti- kom operiranja. Izostavljena skupi- na kao uvijek do sada, bila bi istu- rena u prvi red, a iz pozadine njome bi dirigirali upravljači srpsko-hege- monističke politike. Zahvaljujući du- gogodišnjem gorkom iskustvu, ovog puta cilj im je promašen. Jezgru ostavke čini poglavlje o otpuštenim na Općini. Tu prestaje i posljednja sumnja u dobronamjernost i istmitost. Podnositelji ostavke svi- jesni su da je hajka »Dubrovnika« manifestacija hrvatožderskog raspo- loženja i da je lišena svake osnove. Oni vrlo dobro znadu da iz općine nije otpušteno 80 (osamdeset) na- mještenika a niti je uzeto drugih osamdeset. Sasvim tim u ostavci is- tiču da bi kao prvi preduslov sarad- nje »tražili da se isprave sve te i sli- čne nepravilnosti«,. Dakle oni bi 'tra- žili da se povrate i svi oni prigodni radnici, koje je općinski aparat an- gažirao radi izbora u borbi protiv Hrvata. Oni bi drugim riječima tra- žili da se u pofovsku općinu pod upravljanjem predstavnika HSS une- se cijeli talog protunarodnih režima, htjeli odreći pripadništva čime se bez ikakvog uvijanja otvo- reno saglasuju sa svim personalnim progonima izvršenim na štetu Hrva- ta od god. 1928. Ako im je bilo do ispravljanja nepravde, onda nijesu smjeli zaboraviti na one hrvatske radnike, koji su sa obiteljima bacani na ulicu, jer se na izborima nijesu Hrvatskom narodu, Ho: Ostavka je u mizanju razloga oti- šla i dalje. Tako se među ostalim navodi da se nijesu mogli primiti ča- sti vijećnika i zbog razloga, što vla- da veliko nezadovoljstvo radi sasta- va ovakovog vijeća u redovima HSS i među samim vijećnicima pristalica- ma HSS, iako — zbog stranačke dis- cipline — niko to javno neće da iz- javi. Kako vidite, u pomanjkanju pravih uvjerljivih razloga, podnosi- telji ostavke zaboravili su se u toli- koj mjeri da su posegli i za »razlozi- ma« iz druge političke skupine od- nosno za izmišljenim stranačko - in- ternim razlozima Hrvatske Seljačke stranke. Posizanje za tuđim razlozi- ma služi kao dokaz političke nezre- losti ove grupe. Takovim gestom stvorio se slučaj kome u politici ne- ma presedana. Kiša raznovrsnih razloga, kojima ' je prenatrpana ostavka, nije drugo nego velo jednog jedinog razloga. Vijećnici u ostavci znadu da se neće dalje voditi politika dvadesegodišnje hegemonije i da novi pravac politi- ke, sporazuma briše stanje u kojem su Srbi bili apsolutni gospodari si- tuacije. Došao je momenat kad bi oni morali skinuti obrazinu Januso- “vog lica i pokazati da su svi sirenski Slasovi o sporazumaškoj politici bili neistiniti. U manifestaciji jednodušnosti du- brovačkog vijeća našli su dostojan odgovor, ali i dokaz da ovo vijeće ne predstavlja teren za plasiranje stare politike. Živimo u Banovini Hrvatskoj! Dobro, čvrsto i jeftino ' pokućstvo | | Be Še sKruljac naći ćete uvijek u velikom izboru kod Pera Miloševiča — kod Katedrale srpsko društvo, na papiru još živo, sa isključivo pogrebnim funkcijama. Mlađim generacijama, koji su našu predratnu političku prošlost čuli sa- mo iz knjiga, pojava ovog društva djeluje kao još živi dokumenat da su Srbi prije nekoliko decenija u borbi protiv Hrvata tražili savezništvo ta- lijanaša, smatrajući ih bližim od do- maćeg hrvatskog elementa. Uporno podržavanje ove taktike, čini situ- aciju tragikomičnom. Tragična je ona za senilnu šačicu, koja je zatvo- rila oči pred istinom i još se uvijek nada i vjeruje da ovoj maski pada neko na lijepak. Za sve nas ostale, to jest za cijeli Dubrovnik, ova si- tuacija bezglavog koprcanja muzeal- ne «političke skupine Srba katolika, postaje komična. Još među njima ima lakovjernika, koji misle da se političke apetite Srba-katolika može uspješno sakriti iza jednog »Dubrovčanina« od kojeg redakcija »prima« dopis u vezi sa promjenom maziva ulica. »Dubrov- čanin« se boji da se nebi zaboravila razna srpska imena a i druga, »koja će rado spomenuti, ako to mi želi- mo, i ako smo ih slučajno zaboravili« Masku doli. Srbima katolicima ni- je ni do dubrovčanizma ni ni do tra- dicija bogate prošlosti ovog grada. Njima je samo do toga da u svakoj prilici negiraju hrvatstvo, a afirmi- taju srpstvo, kako bi se čulo i znalo da i njih ima u gradu. Promjena imena ulica nije dodu- še u ovim vremenima glavni posao općine, ali sasvim tim nema nika- kvog opravdanog razloga, zbog ko- jeg izabrani odbor ne bi poveo ra- čuna o onom, što su nametnici dik- tature radili u svojoj nivelatorskoj misiji Rad ovog odbora ne može nikome štetan biti. Zbog toga neće biti bačeni u drugi red mnogo važ- niji problemi građa. Nas interesira još nešto. Gdje su bili Srbi katolici, kao onda vladajuća skupina, i što su činili kad su se sa ulica dizali tradi- cionalni nazivi i kad je Miće Mičić škropio = jugoslovenskom — vodicom stare ulice zamjenjujući imena bez obzira na njihovo tradicionalno i hi- sStorijsko značenje? Zašto su onda Srbi katolici mučali i zašto niko od njih nije progovorio ni jedne riječi u obranu starih tradicija ovog grada? Gdje su bili Srbi katolici'u času kad se je Mići Mičiću prohtjelo da ulicu, koja je nosila naziv crkve sv. Križa, pet vjekova stare, zamjeni nazivom Fočanske ulice? Zašto tada nijesu podigli protesni glas u obranu tradi- cija i bogate prošlosti »zajedničke “nam Atene«? Izostala je parada sa maskom dubrovčanizma makar su tim aktom živo tangirane tradicije Dubrovnika, Dubrovačke ulice ne mogu dobiti imena onih ulica, koji su zatirali Hrvatski narod. Isto tako ne mogu se na ulicama hrvatskog Dubrovni- ka pojaviti imena Srba koji su sve činili da izbrišu hrvatski karakter Dubrovnika. Hrvatski Dubrovnik nema im što zahvaliti. “Ako se želi ovjekovječiti rad Na- rodnog Vijeća poslije prevrata do- voljno je ulicu sudskih tamnica pro- zvati Pflancerbaltinovom ulicom. HOĆE LI OVOGA PRVOGA PRI- MITI NAŠI PENZIONERI PENZIJE?