Strana 2 koliko štednja toliko razumno tro- šenje u pravo vrijeme i u svrhe koje će biti plodonosne i korisne. Ono pak što u konkretnom slućaju voli da se nazivlje zatezanjem, nije nego oprez- nost koju su kod mene cijenili supru- zi Račić. Njihova imovina je teško stečena, a isto tako teško spašena i očuvana, Da sam se pustio zavesti časovitim zanosom koji prati slična ostvarenja, bio bih se ogriješio o po- vjerenje koje mi je oporukom ukaza- no; bio bih ostvario nekorisnu usta- novu. Škola bi se bila otvorila i veo- ma brzo zatvorila a imovina dobrim dijelom u prazno utrošila. Bio bih probudio mnogima nade, a stvarno osujetio da se izvrše želje i načela zavještaoca. U malo riječi, bio bih postupao i radio nepametno, nedu- brovački i protivnarodno. Oni isti koji me danas kritikuju, bili bi me osudili što sam otvorio školu, kad su mi dobro bile poznate prilike. Moja je dužnost da izvršim želje dobrotvora, a te su da se njihovo imanje upotrebi u opće korisnu svr- hu, da se narodu donese prava istin- ska korist, dok su mi vremena i pri- like dokazale da za otvaranje nove pomorske škole više nedostaju prvo- bitni uslovi. Počivša Marija Račić nije mogla ni zamisliti da ću pristu- piti otvaranju luksuzne, nepotrebne ustanvoe, dok zgrade osnovnih škola u Dubrovniku, u higijenskom pogle- du, nijesu dostojne ni jedne palanke. Ja sam stvorio promišljen plan. Ondje gdje nijesu stigli drugi koji su imali da se brinu, pomoći će zaduž- bina Račić. Plan ću saopćiti Općini sa predlošom da i ona doprinese da se ODMAH počme sa njegovim izva- đanjem. I ako je odlučna moja riječ, uvijek sam se koristio dobrim sa- vjetom, pak ću to i sada. Pregnemo li svi, biće prave blagodati od zaduž- bine i Dubrovniku i narodu. Uosta- lom napominjem da je zadužbina da- la Dubrovniku do danas 1 milion vrijednosti bez reklame i razmeta- nja, Plaćanje najamnine za državnu pomorsku akademiju u Dubrovniku preuzela je još od septembra 1933. godine zadužbina, budući da je pri- jetila ozbiljna pogibao da Ministar- stvo ukine akademiju, za koju je po zakonu Općina dužna da dade zem- ljište a banovina zgradu. Zadužbina je ovim spriječila gubitak nautičke škole i time pomogla osobito siroma- šnom dijelu podmlatka. I to bez re- klame i razmetanja. Završujem iznoseći stanje zaduž- binske imovine na 1. IL 1940: Kod banaka Din. 21,956,460.— Kod dužnika 1 R12102565 U nepokretnostima ,, 949,307.— Svega Din. 25,008.332__ Opažam, da je realna vrijednost nekretnina bar dvostruka. Zahvaljujem na usluzi, U Dubrovniku, 19. lipnja 1940, Dr. Miše Kolin, Sanitetski auto radi Dubrovačka je Općina uzela u svoje ruke održavanje sanitetskog automobila za pružanje prve pomoći ranjenicima, odnosno za njihov brzi prevoz u bolnicu. Ona će iz svojih redovitih prihoda plaćati šofere, pak je tim i ovo pitanje povoljno riješe- no, nakon što je radi materijinih po- teškoća bio obustavio rad sanitet- ski otsjek Dubrovačkog vatroagsnog društva. Interesenti, kojim trebaju kola za hitni prevoz bolesnika u bol- nicu, treba da se obrate na telefon broj 219 1li 197. »DUBRAV A« Roditeljima no kraju školske Pred našim očima defiliraju gene- racije kao vječni život koji struji i koji se obnavlja. Naše ih oko prati od dana kad prvi put bojažljivo i smjerno prekorače prag učionice do dana kad školi okrenu leđa i pođu u život. Dolaze nove generacije, uvijek nove i istim ritmom dolaze i odlaze. Nastavnik, u svom često puta neza- hvalnom pozivu, živi ponajviše živo- tom tih toplih i vedrih duša, uživa u dodiru sa nasmijanim njihovim po- gledima, ali ipak, na kraju, mora da doživi više boli nego radosti, više ra- zočaranja nego utjehe. Često se za- boravlja da nastavnik ima svoje du- žnosti, svoju savjest; kao kulturni javni radnik i kao pedagog, on mora da miluje i da kori. Škola je rasadi- šte kulture gdje se vrši izbor, selek- cija. Kroz školu ide sve, ali sve ne smije i ne može uspjeti; vrijedni uspijevaju, uspijevaju oni koji vole školu, koji je ljube, loši propadaju i moraju da traže druge putove. Na- stavnik teška srca mora često stro- že zahvatiti i, za ljubav vrijednih, odvojiti one koji koče kulturni ili moralni razvitak ostalih. Bolna je to operacija, ali isto toliko i nužna. Što je nastavnik vjerniji kulturnim idea- lima, to će on lakše vršiti selekciju, jer će samo tako udovoljiti i zahtje- vima pravednosti i potrebama kul- turnog razvitka svog naroda, Samo tako će uspjeti da školu održi na vi- sini. Međutim, njegov rad je pun od- Sovornosti i smetnja. Pun borbe sa svim mogućim faktorima. Novinstvo je puno javnih napada na nastavnike koje i učenici sa veseljem čitaju; u domovima se za stolom podrugljivo naklapa o odgojiteljima i često puta u tom roditelji prednjače ili sekun- diraju. Nastavnici su izloženi kleve- tama i šikaniranju zaslijepljenih ro- ditelja (koji se i sami često tuže na svoju djecu), i dobri su im oni nastav- nici kojima je svejedno kako će se formirati mlade duše njihove djece. Roditelji kušaju da milom iznude ocjenu, a ako to ne uspiju, onda pri- jete i najposlije kleveću, a te se kle- vete šire na štetu ugleda škole 1 kul- turnog razvitka vlastite im djece. I najidealnijim intencijama nastavnika podmeću bogzna kakve krajnje ci- ljeve. Često puta krajem godine uprav opsijedaju školu, tako da je nastavniku potrebno pola sata da se probije do Zbornice, hvataju ga na ulici za rukav, ulaze u kuću u svako doba dana, šalju preporuke i poruke, apeliraju na dobro srce, savijaju se, a kad ne uspiju, više nikog ne pozna- ju i loše govore. Ali jednu stvar ne- će da vide, a ta je: svoje vlastito di- jete. lako su svaki dan s njim, oni u svojoj zaslijepljenosti, u svojoj in- stinktivnoj ljubavi obnevide i svoje dijete — mne vide, To je jedna psiho- loška svakodnevna konstatacija ža- losna doduše, ali točna. Roditelji ne Poznaju svoje djece jer ih slijepo lju- be. Baš takovi roditelji kod kojih ra- zum ne ravna njihovim odgajanjem, najviše kvare djecu, pogoduju njiho- vim hirovima, vjeruju u njihove na- ivne izmišljotine koje mogu biti fa- talne, huckaju često puta svoju djecu na nastavnike i sami im ubijaju vo- lju za školu, omalovažavajući poje- dine predmete ili nauku uopće. Sva- ka neoprezna riječ može pak biti sudbonosna po odgoj djece. Tako oni svijesno ili nesvijesno upropašću- ju svoju djecu, pa kad od njih sami stvore mediokritete bez intelektual- nih interesa koji sami po sebi pret- stavljaju nemoguć materijal za školu, onda za sve optužuju — nastavnike. Mjesto da podižu ambiciju, da slije- de svaki pokret svoje djece, svako njihovo privatno štivo, mjesto da gledaju s kim im se djeca druže i ka- mo im idu — oni smatraju da je, od tog zbilja teškog posla, lakši i za- bavniji svaljivat svu krivnju za nji- bova razočaranja na školu. Mjesto da nastoje kako će njihova djeca vi- še raditi, a ako nijesu za školu, da to uvide, oni blate čast profesorskog staleža i ubijaju njegov ugled. Sve informacije crpe na temelju učeni- čkih izjava i jednog potpunog nepo- znavanja školske stvarnosti, što su roditelji manje kulturni, to se češće ogrešuju o kultumu misiju škole. Ako neki roditelj smatra da mu je nanesena nepravda, ima puta i na- čina da to i dokaže, ali u njegovom je vlastitom dobro shvaćenom inte- resu da postupa taktično. Tu je »Za- jednica doma i škole« kao posrednik, To je jedini ispravan put kojim tre- ba ići. Sve drugo je pogibeljno, nelo- jalno, i nekulturno. Zar roditelji ne žele da njihova djeca nešto nauče i nešto ponesu sobom iz škole? Zar Broj 102. TREDANNEI (ino im mora biti glavno da im se djeca provlače kroz školu i da silom nešto iznude? Je li to kulturno i lijepo? Kad će prestati da govore o neprav- dama baš oni prema kojima se ima najviše obzira i kad će baciti pogled na svoje dijete? Vječno će se izgleda tužiti i žaliti na postupak, pa ma ko- liko on bio blag i očinski, baš oni ro- ditelji koji nijesu uspjeli da svojoj djeci dadu kućni odgoj ili pak oni koji ih maze i u svemu im daju za- pravo. Naučite djecu svladavati za- preke, lojalno i muški se boriti i tak- mičiti, vjerovati u nauku i kulturu, da postanu ljudi jake duhovne kon- centracije, odvojite ih od nevažnih interesa, dižite u njihovim očima ugled škole, pa i onda kad to radite teška srca, govorite o nauci i školi kao nečem uzvišenom i svetom, uvi- jek i u svakoj prilici, pa onda neće- te doživjeti razočaranja, a nećete moći — ako ste imalo pravedni — od škole ni zahtjevati da postane eldorado za loše i nevaljale učenike, Tek onda kada ste ovako ispunili dokraja i savjesno vaše roditeljske dužnosti, steći ćete pravo da pred svojom savješću zadirete i u tuđe i onako teške dužnosti. Ali tada to neće više biti ni potrebno, jer će va- ša djeca postati odlični učenici. Izložba dačkih radova u Preparandiji Đački radovi čudesno nam govore o stvaralačkim moguć- nostima naše duše, u prvim počecima njezina formiranja Ženski ručni rad, đački radovi i crtanje imaju za Učiteljske škole osobitog, i vrlo važnog, značenja. Nastavni je plan ovih vještina u Pre- parandijama razrađen u detalje, iako još nije preudešen za naše hrvatske prilike i za naše shvaćanje naroda. Ne možemo ni naslutiti obim tog na- nastavnog plana i njegovu realizaci- ju kroz jednu školsku godinu, ako ni- jesmo posjetili izložbe đačkih rado- va po školama. Tek na tim izložba- ma, na koje se u Dubrovniku gleda gosparskim nemarom i sa visine kao ona nešto čime se bave naša dječica, osjeti se ljepota i bujnost dječje du- še, raznolikost kombinacija vezenih šara, krasnih ručnih radova u drvu, u vosku, od papira. Tu se potsjetite na divne stvaralačke mogućnosti naše vlastite duše, koja evo tu, na tim dječjim izložbama, još u povoji- ma formira čudesnih stvari. Naše ovogodišnje školske izložbe dale su vam sve to naslutiti, a nada- sve ona u Preparandiji. Ulazite u go- lemu dvoranu čiji su zidovi, stolovi uza zid i po sredini dvorane ispunje- ni đačkim ručnim radovima. Zapanji vas raznolikost i šarolikost, i dok gledate odakle bi počeli, prilazi vam vedra i nasmijana nastavnica koja vas uvodi u stvar. Duša je ove đačke izložbe na Preparandiji baš ta na- stavnica vještina, g.đica Kete Koro- taj. Vodi vas od predmeta do pred- meta i neumanjenim i prirodnim odu- ševljenjem tumači vam svaku najma- nju stvarčicu pričajući vam i njezinu genezu, »Ovu patkicu od voska uči- nilo je jedno siromašno dijete iz za- bavišta. Preko sata, kad je učinilo ovu patkicu, dolećelo je k meni pu- no radosti i sreće. Sad skoro dvaput dnevno dolazi na izložbu da vidi ka- ko je njegova patkica i gdje se na- lazi«. Na izložbi vidite mnoštvo ve- zenih radova, ponajviše u konavo- skom vezu, mnoštvo uzoraka svako- vrsnih čipaka, pletenih * predmeta (džempera, maja), uzoraka kroja. Ručni radovi muškaraca obiluju vrlo lijepim rezbarijama iz drva: kutije, stalci za fotografije, zidni stalci, Vrlo su interesantni i oduševljavaju svo- jom svježinom albuni u koje su uče- nici i učenice od papira raznih boja složili razne predmete iz prirode, fi- gure i male slikarske kompozicije. Mališani iz zabavišta izvajali su iz raznobojnog voska svakovrsnog vo- ća i razne životinje. Zidovi su ukrašeni crtarijama. Od- mah opažate kolaboraciju nastave slikanja sa nastavom ručnog rada, jer vam čitav jedan zid pokazuje nasli- kane najraznoličnije motive mnarod- nog veziva. Inače po ostalim slikar- skim radovima vidi se umjetnički impuls nastavnika slikanja g. Popo- Vića, našeg mjesnog slikara. Ima mnoštvo slobodnih radova, pejsaža 1 Portreta koji su dobro uspjeli, I poslije jednog sata razgledanja oduševljenje nastavnice S.đice_Ko- rotaj nije opalo; ono je zahvatilo i posjetioca te on napušta dvoranu noseći u duši najvedrije utiske iz ne- Posr ednog dodira sa ljepotom svježe 1 razigrane dječje duše. B. AntunPoković Export - Import | UL Marojice Kaboge