! Poštarina plaćena u gotovom DUBRAVA Godina VIII. Posrednička uloga činovništva U ovoj se je državi, kroz cijeli pe- riod njezina opstojanja, gledalo na činovništvo gore nego maćuhinski. Državna je vlast, po nekom glupom i fatalnom shvaćanju, permanentno ratovala sa činovništvom i tako za- oštravala odnose između sebe i či- novničkog kadera. Stalno se je opi- rala mnogim opravdanim zahtjevima činovnika, krnjila im materijalne pri- hode i ugled, progonila ih premješta- njima i otpuštanjima, uskraćivala im stalnost, prije ih vremena penzioni- rala, opterećivala im savjest nared- bama koje su zasijecale u njihova in- timna uvjerenja, nemarno ili zlobno zatezala davanjem onih prava koja im po zakonu pripadahu. Posljedice ovog nerazumnog vladanja urodile Su, sasvim ispravno, nepovjerenjem i mržnjom činovnika prema državnoj vlasti. Činovnici su na svakom kora- ku uspješno širili tu mržnju, pa su u velikoj mjeri i oni, pored još drugih mnogobrojnih faktora, doprinjeli da je državna vlast u ovoj zemlji bila izgubila svaki ugled, S ovim strašno pogrešnim shvaća- njem položaja činovnika moramo u Hrvatskoj radikalno prekinuti, Či- novnici su udovi državnog tijela, i oni moraju biti njegovani tako da se zdravlje njihovo odražava u zado- voljstvu činovničkog kadera. U srcu svakog činovnika: treba da se uvrije- ži osjećaj da mu je vrhovna vlast sklona, u granicama zakona, pomoći i udovoljiti njegovim željama. Vrhov- na vlast svojim naredbama i odluka- ma treba da usrećava, a ne unesre- ćava. Treba trajnom i dobrom vo- ljom nastojati da dopuštenim molba- ma činovnika bude udovoljeno. Kad se ovaj princip postavi kao kućni red u činovničkoj porodici, onda će svaki činovnik vršiti veselo i uredno svoju dužnost. On će biti svijestan (a ta će mu svijest biti životnom ra- došću), da će vrhovna vlast brzo i spremno riješiti njegovu molbu za premještaj ili unapređenje, da vrhov- na vlast ne stremi nad njegovim po- ložajem kao grabežljivi jastreb koji će ga iznenada napasti i uništiti. Či- novnik će se osjećati sigurnim 1 vje- rovat će u tačnu mjeru vrhovne vla- sti bilo u nagradi bilo u kazni. Red je nuždan. Disciplina je kao čistoća. Ako je nema, cijeli je pore- dak ranjen i rastače se kao zapušte- na i prljava rana, Disciplina je gi- mnastika koja drži tijelo i duh drža- ve uspravno, svježe i čilo. Disciplina je u oblasti činovničkog djelovanja aksiom uvjetovan samom konstruk- cijom administrativnog aparata. Ako je nema, administrativni aparat ne funkcionira pravilno, a to se onda bolesno odražava u društvenom sklopu čitavog naroda. Nije nikako dovoljno diktirati disciplinu odoz- gor. Disciplina koja se podržava kao naređenje vrhovne vlasti, a koja ne dolazi i odozdol t. j. od činovništva, nije trajna i nije sigurna, Disciplina dirigirana odozgor pokazuje prividan , Dubrovnik, 6, srpnja 1940, DVA MORALA Kad su u pitanju opći interesi, svejedno nam je da li su izršioci testamenta Hrvati ili Srbi : d Možda se u nijednoj dosad prigodi nijesu tako frapantno ocrtala dva morala kao baš u pitanju ostavštine Marije Kačić. Jedan moral zastupaju i brane Srbi katolici oko »Dubrovni- ka«, a drugi zastupamo mi. »Dubrov- nik« je na jedan odvratno servilan način uzeo u zaštitu Mišu Kolina. Braneći ono, što se bez crvenila na licu ne može braniti, ne samo da po- kušava naći opravdanje, nego čak mu iskazuje »čast i hvalu što je znao u burnim vremenima sačuvati i una- prediti imovinu ostavštine«, Svije- stan da će obrana sa hvalama i ča- stima brzo biti poljuljana i dotučena, »Dubrovnik« je strateški prešao u napadaj. Neka Se tako što prije za- boravi na ostavštinu Marije Račić“ Jer znajte, pilantzerbaltinaši ne mo- 6u-se oteti utisku« da se čistunska irazeologia obara isključivo na ove pojedince, koji nemaju tu sreću ili čast da im partijska legitimacija bu- de u isto vrijeme i carta bianca za sve«, Napuštajući dakle obranu, do- sadašnjim napadajima već dovoljno ugroženu, »Dubrovnik« bi htio da skrene pažnju javnosti na drugu stranu, na bogatije i značajnije za- dužbine, nego je ona pok. Marije Račić, Što da se javnost zanima za »malu« zadužbinu, kad već postoje »testamenti koji se ne vrše, niti se njihovi izvršioci brinu o tome da po- lažu računa o svome radu«. U ovoj naizmjeničnoj akciji obrane i navale ogleda se »Dubrovnikov« moral. gmanazaa na m Ako je Engleska mogla da naciona- lizira svu svoju industriju, tražeći da kapital služi narodu, onda mo- žemo i mi tražiti da kapital bude u narodnim rukama. Ne budu li poje- dinci znali staviti svoj kapital na raspolaganje za narodne potrebe, neka se i kod nas izvrši nacionalizacija svih poduzeća. Radit ćemo tada i osam, devet, pa i više sati dnevno, kad budemo znali, da ne radimo za privatne interese Sterna i Deutscha, nego da radimo za nas, za svoju Hrvatsku. Takva nacionalizacija kapitala treba da bude prva etapa do boljeg socijal- nog uređenja. Iz govora gosp. Blaškova red koji, kad konci popuste, pokaže mnoge pukotine. Zadovoljstvo činov- nika garancija je dobrovoljnog odr- žavanja uzorne discipline u admini- strativnom aparatu. Tada nastaje sklad između vrhovne vlasti i činov- ništva, a to je prvi uvjet napretka svake državne jedinice. Osnovni i najvažniji iaktor u fluk- slojevi naroda. U državnom životu činovništvo je zapravo veza između iih širokih narodnih slojeva i vrhov- ne vlasti. Narod preko njih dolazi u kontakt s državnom vlašću, i tek preko njih osjeća državnu zajednicu kao stvarnost. Taj vrlo važni susret države sa- svojim građanima preko Philantzerbaltinaši očekuju da ćemo sada umuknuti iz straha da se nebi povela riječ o nekim drugim testa- mentima i tražila efikasna kontroia Banske vlasti, koja bi — »savjesno i nepartijski provedena — donijela mnogo koristi sa gledišta općih inte- resa, posebno onim humano — soci- jalnog karaktera«, Tu su se grdno prevarili. Mi ne ćemo umuknuti baš zato što je naš moral diametralno oprečan njihovom moralu, . Ne samo da ne ćemo umuknuti, ni zaboraviti na Mišu Kolina, nego svečano izjav- ljujemo da ćemo se pridružiti »Du- brovnikovoj« akciji, svesrdno poma- gajući da izvršioci tih mnogo. »boga- tijih« testamenata polože račun o svome radu. Za njih, jednako kao i za Mišu Kolina tražit ćemo posredo- vanje Banske vlasti i ne ćemo do- zvoliti da ni jedna para narodnog novca zaluta u privatni špag. Poslije ove naše izjave »Dubrov- nik« ima riječ. Kuražno naprijedi “Kažite nam, koji su to testamenti, koji se ne vrše? Ali da se ne bi o je- dnom povelo više a o drugom manje računa, počnite nekim redom, Pola- ko, ali sigurno! Mi ćemo ići za vama, ne zaboravljajući naravno i na Mišu Kolina. Ne trebate, gospodo, ništa kriti. Sa imenima vanka; Neka jav- nost sve zna. Mi ne ćemo pitati, jesu li izvršioci tih testamenata, koji se ne vrše, Hvrati ili Srbi. Nama je to, kad su u pitanju opći interesi, sa- svim svejedno, Ni jedan hrvatski Ko- lin ne će u nama naći branitelja, Opet se moramo vratiti na Mišu Kolina i na ulogu »Dubrovnika« u pitanju ostavštine Marije Račić. U braniteljskoj pozi »Dubrovnik« se toliko prebacio da je izvršenje te- stamenta učinio ovisnim čak i o da- našnjoj Bolnici na Boninovu, U ovom uslovu vidjeli smo novi poku- šaj zavlačenja. Međutim to nije tra- žio Miše Kolin. Bolnica na Boninovu nema nikakve veze sa testamentom Marije Račić, pa je među ostalim i $lupo - uslovljavati izvršenje testa- menta o gotovosti općine da ukloni današnju bolnicu, Toliko za danas. činovništva, treba da bude uvijek ta- kav da se narod osjeća u državnim uredima kao u svojim vlastitim. Či- novništvo treba da bude svijesno svoje posredničke uloge koja vrlo često odlučuje o narodnoj ljubavi i privrženosti državnoj zajednici. Di- sciplina u činovničkom aparatu mo- ra naročito naglašavati ovaj mome- nat iz svakodnevnog narodnog živo- ta i upozoravati činovnike na važ- nost susretljivog ophođenja sa na- rodom. imati [iN Vrhovna vlast štitit će zadovolj- stvo činovnika, a činovništvo će smjerno služiti svome narodu, Ova- kav red zamišljamo 1 želimo u Hrvat- skoj“! B. Pojedini broj din, 1.— LIeđimo svoji vali na SVOM, Prantno složno Fvatski dom: Stjepan Radić Broj 104. Misao na sutra Potresno i jezivo umorstvo sta- rice u Bakru koje su pred par dana izvela trojica sedamnaesto- godišnjih odbjeglih đaka iz Za- greba mora da duboko zabrine naše društvo. U ovom vremenu, kad je zbilja sve moguće, ipak ovakav događaj može da nas iskreno potrese i da nas stavi pred jedno teško i odgovorno pitanje : kakva će biti naša sutrašnjica, ako se među našom zlatnom mla- deži širi klica ovakvih razbojni- čkih i negativnih poriva. Hrvati su mlada i mala nacija. U krugu velikih naroda mi mo- žemo značiti nešto tek onda, ako razvijemo svoje pozitivne moralne vrijednosti. Mi moramo zato više nego veliki narodi čuvati, čistiti i moralno podizati našu društvenu sredinu. Dok se u moru milijuna velikog naroda ovakav događaj izgubi ili jedva primjeti, u našoj maloj sredini on djeluje zarazno, daje joj karakteristično obilježje i rastače zajednički etički napor našeg uspona. | Iz ovih razloga moramo posve- titi najveću pažnju našoj omla- dini i događaj u Bakru treba da nas rastrese iz drijemeža. Naše je bogatstvo naša omladina. Mi, kao mali narod koji tek poči- njemo, ništa drugo nemamo. Tko će sutra naslijediti ovo dobro na- šeg rada i naših žrtava? - Tko će sutra uzvišenije od nas pred Evropom reprezentirati našu he- rojsku moralnu prošlost? - Tko će formirati novu Hrvatsku, snaž- niju po nacionalnoj povezanosti i bogatiju po novim kulturnim tekovinama? - Naša omladina. Malo je imamo, i svaka nam je duša dragocijena. A. B. Smrt hrvatskog omladinca U Zagrebu je ovih dana preminuo hrvatski omladinac Petar Vrličak, sin g. Ilije Vrlička. Pok, Petar Vrli- čak spadao je u red onih naših omla- dinaca, koji je čitav svoj život 1 sve svoje sposobnosti posvetio dobru i interesima svog naroda, pa je kao takav i stradao. On se osobito ista- kao prigodom dolaska u naše kraje- ve onih famoznih »narodnih« zastu- pnika i senatora nestalog diktator- skog režima, pa ih kod dolaska na otok Lopud dočekao te im otvoreno i kuražno kazao što misli hrvatski narod o njima i o njihovoj izdajničkoj politici. Tada je mladi Vrličak bio napadnut i premlaćen od režimskih— najamnika, pa je od tog vremena bo- lovao i sada konačno podlegao. Ne- ka mu je vječna slava i svijetla us- pomena u hrvatsom narodu, a ucvi- ljenim roditeljima i naše iskreno saučešće!