Ps sr a I a VE JZ RA AP Sp ER E * > PJ o popa olja ibo biti prvom Pr a pero g er e re m, Pojedini broj din, MVaćlojo svoj vaki na SVOM, CDanimo složno vatski dom: Stjepan Radić Godina VIII. Dubrovnik, 13. srpnja 1949. Broj 105. Laktaši u akciji Često se piše o ljudima bez karak- tera, koji ne znaju za princip, za čast, dostojanstvo i ugled, Često se piše, a uvijek je premalo. Ovi dru- štveni nametnici, nikogovići i lakta- ši, truju društveni organizam u toli- koj mjeri da se opravdano moramo pobojati za njegovu izdržljivost. Ni- je to pojava, koja isključivo pripada sadašnjici. Ne, njih je bilo u svim vremenima, samo. ne u ovolikom broju. Bataljuni profitera, hohštaple- ra sviju vrsta, nasrće na zdravo na- rodno tijelo i zato mislimo da je po- trebno uvijek biti na oprezu, uvijek budni i uvijek borbeno raspoloženi, Njihovo je djelovanje nejednako. To ovisi o vremenu, Čim se na pomo- lu pojave simptomi političkih pro- mjena, oni se uzvrpolje, tražeći ka- nale kroz koje će opet isplutat na površinu i u novom političkom vre- menu imati glavnu riječ, A da to po- stignu potrebna je i akcija na drugoj strani. Potrebno je ugasiti svijetle Primjere čvrstih karaktera i baciti u pozadinu neustrašive borce, koji pred nikim nijesu pokornički spuštali glavu, Pogrešno je mišljenje da ovi para- siti pripadaju Samo redovima inteli- gencije. Tu ih je istina najviše, ali njih ima i u redovima radnika i u re- dovima seljaka. Nažalost demogogija mnoge sputava da kažu istinu i zato se na jednu stranu pretjerano napa- da na inteligenciju a na drugu stranu pretjerano hvali sve što ima i najda- lju vezu sa seljakom i radnikom, kao da je njihovo žito bez kukolja.Ko ho- će liječiti, a danas je to potrebnije nego ikad, mora pogledati istini u oči i priznati da su parasiti inteligen- ti doista najbrojniji, ali da nijesu i jedini, Nosilac politike u Banovini Hrvat- skoj jest Hrvatska seljačka stranka, Nijesu rijedki slučajevi uskakanja u redove stranke onih, koji su se do jučer smijali našoj borbi, drsko igno- tirajući stradanja Hrvatskog naroda. Oni se okreću prema momentalnoj konjukturi političkog tržišta, Njima je do položaja na koja po moralnim principima nemaju pravo. Organiza- .ocije moraju biti oprezne; moraju se braniti, iako nažalost moramo pri- znati da ovu obranu ne prati uvijek podjednaka sreća, Laktaši su u borbi neumorni i vrlo lukavi, Časoviti ne- uspjesi nijesu u stanju da ih pokole- daju i da im pomrse račune, A njihov uspjeh teško se doimlje istinskih na- rodnih boraca, koji su uvijek bili na liniji, dok su se laktaši do jučer ser- vilno klanjali tiranima, a vjerojatno to i sada čine. Vrijeme je da se ovome učini kraj. Profiteri i laktaši ponosno se bane svojim uspjesima, djelujući demora- lizatorno na redove pravih boraca, na koje Hrvatska jedino može raču- nati, Jer nastanu li jednom opet te- ški dani, laktaši će biti ondje, gdje su i do sada bili. | Kazali smo u početku da njih ima i u redovima radnika i redovima se- Neka se čuje i druga strana Predlog g. Miše Kolina Dubrovačkoj općini Odlučili! smo se da donesemo u cjelini pi- smo gosp. Miša Kolina. Verzija da izvršilac oporuke čini realizaciju oporuke ovisnim o u- klanjanju bolnice sa dosadašnjeg mjesta, izazvala je neugodan dojam radi čega su nas mnogi zamolili da pismo odštampamo u cjelini. Cineći to, doprinašamo žrtvu, jer su nam u teškoj borbi sa prostorom i ovog puta morale izostati mnoge radnje. Pitanje bolnice postavljeno je kao želja. Međutim moramo dodati da je gosp. Kolin u- putio pismo sa sugestijom o upotrebi Col- legium Ragusinuma za osnovne i građanske škole. Zbog tehničkih razloga nije nam bilo moguće da se još u ovom broju osvrnemo na nove momente. OPĆINI DUBROVAČKOJ Dubrovnik Na osnovu ovlaštenja, koja su mi dana oporukom blagopokojne Mari- je ud. Račić, čast mi je izvjestiti P,N, Naslov o slijedećem: Marija ud. Račić odredila je svo- jom oporukom da se u Dubrovniku osnuje Pomorsko-Trgovačka akade- mija, koja će nositi ime pokojnog njezina muža Iva Račić, te je u tu svrhu zavještala gotovo cijelo svoje imanje. Mene je imenovala izvršio- cem oporuke, upraviteljem i kurato- rom zadužbine, dajući mi vlast da očijenim i odlučim kada i kako da še Realizacija ostavštine pok. Luka Pehoveca Narodni zastupnik prof. g. Roko Mi- šetić. pored Zagreba posjetio je ovih dana i Beograd. On je tamo boravio u pratnji člana socijalne ustanove ,,Bla- gog Djela“ iz Dubrovnika g. dr. Vi- cka Svilokosa radi ostavštine pok .Luka Pehovca, koji je i veliki dobrotvor »Hrvatskog Radiše“. Ovaj korak g. Mišetića, uslijedio je iz razloga, što se od ostavštine pok. Luka Pehovca na- lazi u Trstu i par stotina hiljada lira. Na ovu ostavštinu već je pla- ćena i ostavinska taksa i ako novac »Blagom Djelu“ još nije uručen. Radi toga pomenuta gospoda posjetili su pomoćnike ministra vanjskih poslova u prvom redu g. lliju Jukića, a zatim g. Pilju, koji su pokazali pripravnost da pruže punu svoju pomoć. Po uta- načenjima između Jugoslavije i Italije u pitanju ostavština nije se smjelo u ovom slučaju naplatiti nikakva taksa. Prof. Mišetić te g. dr. Svilokos molili su gg. Jukića i Pilju da oni svojim koracima na mjerodavnom mjestu i- shode odobrenje isplate ove ostavštine ustanovi, kao i povratak plaćene takse na ostavšinu. ,Blago Djelo“ želi da čim prije dođe do ovog novca, jer bi ono htjelo da ga korisno plasira. Nadamo se da će se sada i pitanje ove ostavštine konačno riješiti, što će nesumljivo bit toplo primljeno od du- brovačkog građanstva. njezina želja ostvari, Oporuka sadrži i ovu odredbu: »Ako bi radi prilika moja ustanova, kako je sad zamiš- bam, trebala kakvu preinaku, izvršit će se prema izrijeku moga oporuč- nog izvršitelja i administratora, ko- me su najbolje poznate moje misli i želje i svrhe, za koje sve činim«, Pošto su bile dovršene 1930 godi- ne ostavinske rasprave koje su vo- đene kod italijanskih sudova u Trstu i kod našeg Suda u Dubrovniku, na- dležna zadužbinska vlast odobrila je $odine 1931 statut zadužbine. Od ovog časa moglo se je početi misliti na ostvarenje zadužbinskog cilja 1 prosuđivati prilike koje: vladaju u pomorstvu. Baš onda je postojala kriza trgovačkog = parobrodarstva, Brodovi su se raspremali jer nije bilo zarade, a mnogi kapetani i časnici bijahu nezaposleni, Poboljšanje je. nastalo za vrijeme italijansko-abe- sinskog rata, da opet nastupi zastoj, sve do početka sadašnjeg rata. Dogođaji i pojave od 1932 godine do danas dokazali su, da u tome pe- riodu vremena nije bilo mogućnosti ni razloga da se misli na otvaranje još jedne pomorske odnosno trgova- čke škole u Dubrovniku i da se na temelju iskustva za to vrijeme ste- čena i s obzirom na izmijenjene pri- like, može osnovano tvrditi da više ne dostaju uslovi za osivarenje prvo- bitne zamisli zavještateljice o školi, Trebalo je svakako sačekati kraj- nje vrijeme prije nego se spomenuta zamisao napusti, A kada se je do ovoga došlo, trebalo je tražiti 1 naći načina da se zadužbinsko imanje na- mijeni drugoj svrsi, ali u svakom slu- čaju vodeći računa o osnovnoj misli dobrotvorke, dakle u vezi sa poj- mom škole. Da sam, recimo, u godini 1935 iz- javio svoje mišljenje da je osnivanje pomorske trgovačke akademije ne- ostvarivo i donio odluku o drugoja- čijoj namjeri imovine, bilo bi mi se moglo, ne bez razloga, prigovoriti zašto da još ne pričekam i da ne stvaram definitivnu odluku. Bio je dakle opravdan oprez, naročito ka- da se čeka, da nove prilike potvrde već stečeno iskustvo. Kako bilo, pokazalo se nesumljivo, da bi još jedna pomorsko-trgovačka škola bila suvišan luksuz, a to se najbolje zaključuje iz činjenica na- stalih poslije svjetskog rata, — kri- za pomorstva koja je nastupila krat- ko vrijeme poslije rata, pa privreme- ljaka, Mi bi na primjer smatrali ne- moralnom pojavom, kad bi se u vod- stvu podružnica Hrvatskog radni- čkog saveza pojavili ljudi, koji su kroz Ors, Urs ili Jugoras iskoristili sve dosadašnje konjukture. Oni ne mogu i ne smiju voditi hrvatske rad- nike, ako se ne želi stvoriti situaciju jednaku trojanskom konju. Drugčije hrvatski bi radnici s pravom mogli kazati da ih vode oni, koji su do ju- \ čer uz pomoć policije po njima lupali, Takove pojave štetno djeluju na vi- talnost narodnog organizma, a u sta- nju su da ga kroz dugi niz godina po- čnu crvotočiti. Jednak je slučaj i sa selom, Ni tu ne smije biti mjesta lak- tašima. Legitimaciju pravih narod- nih boraca moraju imati nosioci svih akcija društvenog djelovanja, bez obzira, da li one dolaze iz redova građana, seljaka ili radnika, no poboljšanje kratkog vijeka, pa opet kriza sve do italijansko-abe- sinskog i sadanjeg rata. Neka mi bude dozvoljeno pitanje, koje nije neumjesno: Što smo u po- $ledu škola uopće doživjeli od stva- ranja države do danas? Ne samo. da su tri postojeće državne pomorske škole odviše — dovoljne bi bile i dvije — već je previše i gimnazija, bile one realne ili klasične; previše je i drugih srednjih škola, Treba sa: strahom pomišljati na posljedice, ko- je nastaju iz toga, što te škole dava- ju svake godine prekomjeran broj mladića i djevojčica kojima sama školska svjedožba neće osigurati za- radu, Te škole odvraćaju od sela i zemlje, dakle od zdrave privrede i bolje budućnosti. Trebalo bi ozbiljno pomišljati na to, da se broj tih škola smanji, da se ukloni stvaranje inte- lektualnog proletarijata, koji je već danas brojan, a pogotovo pomor- skog, najpogibeljnijeg. Što je kod nas urađeno na polju prosvjetnih zavoda u prošlih 20 go- dina? Počimalo se je odozgo, Imamo | nekoliko sveučilišta, mnogo drugih visokih škola, nebrojene akademije, $imnazije i slično, a nije se posvetilo dovoljno brige osnovi naobrazbe na- roda: pučkim (osnovnim) školama, $rađanskim .i zanatskim školama. Počelo se sa cilindrom, a zaboravilo na obuću. Dubrovnik ne smije tim putem. Imajući sve ovo na umu i koristeći se dogođajima, praksom, putovanji- ma i savjetima ljudi od nauke i zana- , došao sam do zaključka da se prvobitni cilj zadužbine izmijeni i njezina imovina upotrebi u svrhe, koje će njezinu cilju biti najbliže, a ujedno biti od neprocjenjive koristi $radu Dubrovniku, narodu i državi. Zavještateljica nije imala na umu kakvu visoku školu. Ona je mislila na korisnu, praktičnu školu pomor- sko-trgovačku, koju će moći da po- hađaju i ženske, Želja je dakle da i ženskom podmlatku dade mogućnost za trgovačku naobrazbu. A kakva je mogućnost bila u doba kada je ona činila svoju oporuku? Onda nije bilo u Dubrovniku trgovačke škole ni za muške, a kamo li za ženske. Poslije smrti testatorke, osnovana je godine 1921 u Dubrovniku državna trgova- čka akademija za učenike oba spo- la, tako da je i ženskim omogućena trgovačka naobrazba u javnoj držav- noj školi. Zakonom od 18 marta 1932 godine o pomorsko-trgovačkim akademija- ma i programom koji je u zakonu sa- držan. država je usavršila naobrazbu pitomaca obilnim naukovnim gradi- vom. Naukovni program naših po- morsko-trgovačkih akademija ne za- ostaje za programima najnaprednijih pomorskih država, a možda im i prednjači, Država je Pid dd i za Kisoku naobrazbu trgovačku i pomorsku.