pd RD ka DJ EA PKK o o ji AR i U ee Ri o oO e Vi RE e opa 0 VL o i La sik id pm ne rar osjsovač Poštarina plaćena u gotovom iki vareivi x S a am. a a no ? Zea“ .. i dk ra očna Pojedini broj din. 1.50 o svoj Svaki na svom, jane složno Kvatski dom: Stepan Radić God, IX. Protivnici reda iako sporazum nije još ostvaren u cjelini, Hrvatski narod došao je u mogućnost da u svojoj kući počne uvoditi red, likvidirajući predhodno mnoga haotična stanja, koja su ne- dvojbeno rezultat politike samovo- lje i nasilja posljednjih dvadeset go- dina. Tako se i mora raditi. Najprije rasčistiti, a onda uvesti red, Mnogi u takovom radu vide neke revolu- cionarne akcije, pogotovo ako muvo- đenje reda traži od njih žrtve, ili ih, i neosjetljivo, tuče po kesi, Stanje je svakako vanredno. Uvođenje reda poslije dvadesetgodišnjeg pašovanja, na koji su se mnogi — naročito ako im je to konveniralo — privikli, dje- luje u prvi čas revolucionarno već zato što to nije obićna svakodnevna Pojava i što je praćena osjećajem diktata onoga, koji u kući stvara red. Prije nekoliko mjeseca senzacio- nalno je djelovala u našem gradu vijest da mnogi građani ne plaćaju električno svijetlo, koristeći se u glavnom mlohavom i neurednom administracijom = tadašnje Gradske Štedionice, koja je u zasebnom otsje- ku vodila sve poslove propisivanja i naplaćivanja potroška = električne struje. Brojke dugovanja bile su mi- lijonske. Imenik dužnika, koji mjese- cima, a mnogi i godinama nijesu pla- ćali potrošak električne struje, po- kazao je da među njima ima malih siromašnih ljudi, ali da imućni gra- đani, obzirom na svoju brojčanu stagu u zajednici, čine većinu. Oni su bili dužni po više tisuća dinara. I kad je došao dan da se dug podmi- ri, pravili su najveću galamu, tražeći obićno obročnu otplatu, pa i orida kad za to, obzirom na njihova mate- rijalno stanje, nije bilo nikakvog raz- loga. Protesti su se čuli na svim stra- nama, a stvarno ništa nije bilo pri- rodnije hego unijeti reda u stanje, koje je bilo antipedno i najosnovni- jema pojmu reda. Proces privikavanja traži savezni- ka u vremenu, Time što su bili po- zvani da plate zaostale dugove, još nije kod njih sažrelo shvaćanje da valja uredno vršiti obaveze i da u torme motaju prednjačiti oni, koji imaju za to materijalne mogućnosti. A još uvijek čuje se na svim strana- ma, pa i u kulturno društvenom ži- votu grada, da baš prednjače mali sitni ljudi; dakle oni koji daju sve Šo imaju, Na njih apelira švaka ija i oni zbilja Većinom uredno duda obaveze, Pitajte kulturna društva, ko im plaća članarinu. Od- Šovorit će van, da to najurednije vrše zanatlije, obrtnici i mali činov- nici. Sa onim koji imaju, a koji obi- ćno plaćaju članarinu jednakog iz: nosa kao i oni mali sitni ljudi, imaju uvijek natezanja. Njihova članarina se najteže naplaćuje, Na-ove smo misli došli povodom dogođaja,: koji se prije nekoliko da- DUBROVČANI grada i sela! Svaka stopa dubrovačke zemlje govori nam o neumornom radu Djedova naših kroz stoljeća. Bogata i golema baština koju su nam osta- vili u pisanim i kamenim spomenicima, u humanim ustanovama, svjedoči o njihovom kultu duhovnih i moralnih vrijednosti. Pripravnim ;srcem, koji teži k boljemu, stavili su se pod zaštitu Mučenika sa dalekog Istoka, uzdignuvši Njegov martirij do simbola svih svojih plemenitih težnja. Stoljeća su iščezavala kaodani u čovječjem životu, lice se je Dubrov- nika mijenjalo, ali jedan je dan kroz stoljeća ostao isti po svojoj slavi i po ljubavi Dubrovčana za nj DAN SVETOGA VLAHA 4 .dan moćni, koji lanac stoljeća povezuje, a u sadašnjosti čudesno oživlja- va prošlost. A duga se prošlost ove male slobodne Države ocrtava u us- trajnoj borbi za ideal Slobode koji su fanatično ljubili, grčevito čuvali i mudro proširivali, a sve pod upravom kršćanskih načela čuvanih Ka- toličkom Crkvom. Zato su predci naši poznavali i shvaćali ljepotu i ve- liku važnost Duha, zato su oni svoje materijalno bagatstvo pretvarali u duhovno i moralno. Oni su svom narodu pokazali put osvijetljen spo- menicima koji vječnim plamenima svjetionika blistaju krepostima Skad- nosti — riječ od njih stvorena, a u koju su saželi rad, ustrajnost, čed- riost, pravednost, milosrđe, plemenitost, brigu za opće dobro i smisao za ljepotu. Odlike su ovo mudrosti stečene teškim iskustvom koja je držav- nom zamahu dubrovačkih vladara davala dublji sadržaj i određivala Du- brovniku ulogu rasadnika svih najljepših tekovina kulturnog Zapada u svom Hrvatskom Narodu. Sretni smo ria dočeku ovoga Velikog Dana i stoga što starođrevni kult našega moćnog Parca upotpunjuje i uljepšava značajni jubilej Hrvat- skoga Naroda, njegovu 1300-godišnju pripadnost kršćanstvu i Petrovoj Stolici. Ponosni smo i stoga što će kroz ovogodišnju izložbu ,Dubrovač- ko pomorstvo kroz vjekove“ progovoriti diih Djedova i Otaca iz bezbroj mrtvih svjedoka one velike trudbenosti i divne hrabrosti naših Pomoraca, koji su u hiljadugodišnjoj povezanosti posvjedočili pomorski duh Dubrov- čana, koji i danas pruža vidljive znakove svoje snažne vitalnosti, i tako čuva veliku pomorsku tradiciju Grada Svetoga Vlaha- DUBROVČANI! Kao što nije prošli Dubrovnik, neka ni današnji ne ostane dužnik Moćnom Parcu. Zaboravite taj dan sve životne brige, i u nepomućenoj radosti predajte Svetom Vlahu“ svaki na svoj način, svoju hvalu. Vi iz naših pitomih sela pohrlite sa barjacima u stari Grad vaš, a vi gra- đani iskitite što bolje domove vaše. Pridonesite svi slavi Njegovoj, svi mu se toga dana u Svetištu Njegovom pomolite za dobro Naroda Hrvatskoga i poklonite Mu se dobrotom i veseljem. DUBROVNIK, o Svetom Vlahu, godišta 1941. Fetsanjuli : IVO DUZBABA rm dlitvi Pada Dea ra aji kap. IVO ŠIŠEVIĆ na odigrao mu jednoj gospodskoj kući na Konalu. Došao je inkasator da naplati potrošak električne struje. Gospođa se je tervirala; što se to ima odmah platiti, pa je uzrujano počela vikati protiv Hrvata, tražeći i az ovom gestu neku političku poža- dinu, A. radilo se je o švoti od din; 50.— koju ta gospođa može lakše platiti, nego li radnik ili činovnik jedan jedini dinar. Drago nam je što ije gospođa po- jam reda: identificirala sa Hrvatima i njihovim dolaskom ma vlast, Doći će vrijeme kad će ona i njome slične bez uzrujanja i protesta raditi ona+ ko, kako to diktiraju pisani i mnepi- sani zakoni reda. Priznajemo da uvo- đenje reda ide sporijim tempom zbog izvanrednih prilika, jer stanje oko naše kuće nije takovo da bi mogli svim snagama nesmetano pregnuti nježinom uređivanju. Poziv mostarskom bjakuke Festanjuli sveča- nošti sv: Vlaha uputili su molbu rio- starskom biskupu, preuz; o. Alojziju Mišiću da bi prisustvovao ovogodi“ šnjim svečarostima sv. Vlaha, budu: ći da je administrator dubrov. bi$- kupije, preuz, biskup $. Pavao Buto- rač zauzet Svečanostima sv. Tripuina+ Pored toga uputili su poživ za uče: stvovanje i presvijetlom korčulan- skom opatu; Don Peru Kalugjeri, moleći ga da i on izme učešća iu ovo- godišrijim svečanostima sv. Vlaha. Kako saznajemo; obojica su već ja- vili da će prisiistvovati fešti, Broj 112. Ponosni Hrvat i - Jugoslaven Apsurdan je i nemoguć spoj Hrvat — Jugoslaven Tako je potpisan pisac »dopisa iz Dubrovnika«, koji je izašao u split- skom Narodnom listu« od 24. XII. 1940. g. Ugledavši potpis promislili smo da je u batinaško-orjunaškom »Narod- nom listu« pogreškom ušao članak nekoga ponosnog Hrvata koji se — jer se bori za punu ravnopravnost iz-| među naroda u ovoj zemlji — potpi- suje valjda iz naivnosti i Jugoslave- nom, Ovaj dopis »Ponosnog Hrvata« u listu dr. Grge Anđelinovića, po- znato$ radi revnog kumovanja svim mukama i progonima Hrvata u ime »ravnopravnosti i jugoslavenstva«, zanimao nas je i zato što je komen- tirao naš uvodnik »Omladina«, koji je štampan u broju »Dubrave« od 1. XII, 1940 god. Po prvim rečenicama uvidjeli smo da nas je potpis zaveo lu bludnju i konstatirali po hiljaditi put da je zbilja apsurdan i nemoguć spoj Hrvat-Jugoslaven, a još k tome »po- nosni Hrvat«. Jer odmah nazirete onaj iisti protuhrvatski mentalitet koji hrvatskom narodu još uvijek uporno niječe njegovu narodnost i pravo da u svojoj kući sam gospo- dari. Ovako ropski gledajući na hr- vatski problem, »Ponosni Hrvat iz Dubrovnika«(!) komentira tako i naš uvodnik — »Omladina, Omladina, Omladina« u kojemu smo tražili da se hrvatska omladina snažno pove- že ii organizira na _ obranu i čuvanje hrvatskih prava pod devizom »bez- kompromisna afirmacija Hrvatske na hrvatskom tlu«, »Ponosni Hrvat«(!) to izvrgava ruglu želeći valjda da se vrate opet ona vremena Grgina »ra- vnopravnog jugoslovenstva«, kad su svetinje hrvatske bile nedostojno odbačene, a hrvatski čovjek smatran čovjekom trećega reda. o Ali mi ostajemo pri našem pokli- ka hrvatskoj omladini: »Čuvajte svo- ji hrvatsku nacionalnu sebičnost i neka su vam prava Hrvata uvijek draža od prava čovjeka i Slavena«; da se što prije izgradi Hrvatska u kojoj neće više moči Anđelinovići na hrvatskom teritoriju i u hrvatskoj zemlji ponižavati i poricati našu do- movinu Hrvatsku, Kruh naš svagdašnji. Već ranije nam je objašnjeno da u svim pekara- ma ne može biti jednak kruh, jer brašno nije od istog mlina, Ali se do- gađa da ikruh u pojedinim pekarama bude kadgod neispečen u tolikoj mjeri da ga nije moguće jesti. Tome je svakako kriv nemar, kojem s se može naći lijeka. Preporučamo da nadzome vlasti vode o tome strogog računa.