en vo s Poštarina plaćena u gotovom ere rme rm lova. UBRAV 4 Ovaj broj Din, 1.50 CDudimo svojt "na svom, CDanimo složno vatski dom: Stjepan Radić God. IX. Dubrovnik, 15. veljače 1941. Politika nije monopol Ne baviti se politikom isto je što i dezinteresirati se za zajednicu i za samog sebe Ima ljudi koji otvoreno govo- re i ističu da se samo oni bave politihom. Takovu konstataciju iz- nose obično s osobitim zadovolj- stvom, jer misle da je to u redu i da baš tako mora biti. Zaboravljaju na vrijeme u kojem živimo. Široki narodni slojevi bili su do pred ne- koliko decenija izvan političkog ži- vota u koji su dovedeni erom de- mokracije. Iz naših početnih riječi razumjet će se odmah da ne bi bilo dobro kad bi se politikom bavio samo stanoviti krug ljudi. Takovo monopoliziranje oprečno je nauci braće Radića i temeljnim smjer- nicama političkog programa Hr- vatske seljačke stranke. Politi- kom se moraju baviti svi čla- novi ljudske zajednice. Tako se razvija politička svijest, a kroz političku svijest budi se snaga po- litičkog mišljenja. Žalosno je da još i sada treba naglašavati da politika nije luksuz stanovite društvene kla- se ni monopol pojedinaca, nego pri- jeka potreba, imperativ života, jed- nako tako, kao što je borba za op- PRESE SO DGO NEON AVE SON JANE NERED SO TORO DNA NO NENE AN ER NNN NE NARNOANNNANSN EEE NENRNENEOGEONNOEOOEBEEECOTEEZENOFANE' gagagonnsganaganaaaonE stanak neophodno potrebna ljud- skom biću. Politika odlučuje o na- činu života pojedinaca i zajednice, što drugim riječima znači da je svak lično interesiran baviti se politikom, spajajući lični interes sa zajednicom sa kojom mu je povezan životi op- stanak. Ne baviti se politikom isto jo što i dezinteresirati se za zajednicu i za samog sebe. Ti slobodno prepuštaju drugima ne samo sudbinu zajednice, nego i svoju vlastitu, mjesto da učestvovanjem u političkom životu misle i pronalaze putove napredku. I zato djelovati u smislu nauke braće Radića znači u prvom redu u Svakoj prigodi i na svakom mjestu isticati potrebu da se svak mora baviti politikom, da mora politički misliti i živjeti za za- jednicu. To je jedini put koji vodi političkoj zrelosti naroda. Osim ove negativne pojave ima i još jedna, rekao bih bolnija od prve, jer ova nije ograničena samo na ša- čicu ljudi. Mnogi su navikli da sve pojave javnog života gle- daju kroz spektrum bolesnih lič- nih ambicija. Svi znamo da je am- bicija u izvjesnim granicama poziti- van podstrekač ljudskog djelovanja. Ali kad te granice pređe i poprimi karakter bolesti, u stanju je da za- mrači zdrave poglede i dovede u pitanje sposobnost zdravog rasuđi- vanja. Tako se u životu često do- gađa da se ljudi bolesnih ambicija toliko kadgod prenagle da mnogim dobrim akcijama u samom početku izriču najteže osude iz same bojazni da se nosioci tih akcija ne bi poja- vili na površini. A _ kad stvarni u- spjesi demantiraju njihova brzopleta sarkastična izrugivanja, onda se brzo snalaze u ulozi onih, koji su navod- no uvijek bili na strani rada i ak- cije. Oni parasitski rovare i truju zdravu srž sredine, zato je borba protiv njih potrebna ali i vrlo teška. Treba se zaštititi da u čovjeku ne ubiju volju i polet, a to se najbolje postizava ako se s njima računa kao sa — parasitima. Računajući tako treba suvereno preći preko br- bljanja, jer brbljanje nije nikad predstavljalo ništa pozitivnog. o zapravo i priliči njima. Dani nezaboravnih utisaka Ovogodišnja festa sv. Vlaha imala je historijski značaj Dubrovnik je na ovogodišnjoj tra- dicionalnoj festi sv. Vlaha doživio slavlje koje će ostati zapisano ne samo na mrtvim stranicama najnovi- je povijesti hrvatskoga naroda, već urezano duboko i trajno u srcima Dubrovčana i Zagrebčana koji su tom prigodom posjetili naš Grad. Doživljaji tih dana razvijali su se u uzbudljivoj osjećajnosti i uzvišenom zanosu našega hrvatskog domoljub- lja u apoteozi nerazdružive poveza- nosti Dubrovnika i Zagreba. Zagreb je dokazao svoju srdačnu i iskrenu ljubav prema Gradu sv. Vlaha. Ono što je Zagreb učinio, sve one predradnje i radnje, pisanje za- $rebačke štampe i radio izvještaji i predavanja — pokazuju da je to bila spontana manifestacija Zagreba za Dubrovnik u zrelom shvaćanju da su Zagreb i Dubrovnik dva žarišta brvatske kulturne misli, Zagrebčani su na cijelu tu akciju odgovorili naj- srdačnijim saučestvovanjem formira- jući masovni pohod u Dubrovnik pod vodstvom svoga popularnog na- čelnika g. Mata Starčevića, Osjećaji su izbili u zanosu izraženom u zaje- dničkom veselju za proslave sv, Vla- ha gdje se je najbolje mogla osjetiti slivenost duša Zagrebčana i Du- brovčana kao harmonična sinteza jedinstvene hrvatske narodne duše. Sve je.kulminiralo u manifestacija- ma u slavu Bana Hrvatske, dr, Iva- na Šubašića, kao predstavnika naj- više hrvatske vlasti. Za ovu veličanstvenu manifestaci- ju hrvatske sloge i misli prigodom tradicionalne feste sv. Vlaha, Du- brovčani su duboko zahvalni Banu Hrvatske g dr. Ivanu Šubašiću, hrvat. metropoliti Preuzvišenom $. Dr. Alojziju Stepincu, gradonačelni- ku Zagreba g. Matu Starčeviću, i ostalim visokim gostima i dragim Zagrebčanima. Zahvalni su duboko svijesnim hrvatskim novinarima kao i ravnatelju Radio stanice Zagreb, 6. Vladimiru Kovačiću za izvanre- dno uspjeli radio prenos svih sve- čanosti, Neka ova manifestacija hrvatske misli Zagreba i Dubrovnika bude podstrek za što češće manifestira- nje veze između svih hrvatskih krajeva. 'izaamagaazagnssaanasaanrgsannanaazazuasnaa Dar g. Bana Dubrov. Općini za Dub. Biblioteku Prigodom svog boravka u Dubrovniku Ban $. dr. Šubašić predao je načelniku Du- brovnika g. dr. Josipu Baljkasu kao svoj dar gradu rijedak rukopis Gundulićevog »Osmana«, za koji se tvrdi, da bi mogao potjecati još iz XVII stoljeća. Kod otvara- nja Dubrovačke Biblioteke gradonačelnik dr. Baljkas je isti ovaj primjerak rukopisa Gundulićevog »Osmana« predao Dubrov. biblioteci naglasivši, da je sretan što može prilikom otvaranja biblioteke kao prvi pri- log čitaonici dati dar, koji je Ban Hrvatske darovao Dubrovačkoj Općini. S ovim aktom Ban se odmah složio. Dar Dubrov. Općine g. Banu i g.đdi Vlasti Šubašić "Općina grada Dubrovnika darovala je Banu sliku našeg poznatog slikara Frana Šimunovića, koja predstavlja reprodukciju stare slike grada Dubrovnika prije velikoga potresa. Na reprodukciji slike gravirano je: Banu Hrvatske prigodom prvog posjeta 1941 - Dubrovnik. Općina je gospođi Vlasti Šubašić pripre- mila kao poklon lijepu umjetničku sliku - gobelin, izrađen od g.đe Milice Miljević, pa će ova slika kroz kratko vrijeme biti poslana u Zagreb, Odlazak Bana g. dr. I. Šubašića U utorak, 4. veljače navečer nakon što je u dubrovačkoj Općini primio predstav- nike vlasti i razne delegacije, g. Ban se je srdačno zahvalio predstavnicima dubrova- čke Općine $. Dr. Josipu Baljkasu i dona- čelniku g. Dr, Matu Katiću na lijepom do- čeku i na svemu onome što mu je Dubrov- nik pružio za vrijeme njegova boravka. Zatim je Ban u pratnji svih otišao na pa- robrod »Zagreb« gdje je proveo svoju po- sljednju noć u Dubrovniku, 5. veljače, u 6 sati u jutro parobrod »Za- geb« sa visokim gostima digao je u gruškoj luci sidro i otplovio prema Splitu. Na bro- du su uz Bana bili nadbiskup g. dr. Alojzije Stepinac, odjelmi predstojnici, povjerenik Banske Vlasti u Splitu gosp. Vuković i pratnja. Broj 114. Bondin teatar- narodna svojina Slava novog Dubrovnika ne smije se stidjeti slave starog Veličina, snaga i slava starog Du- brovnika izgrađena je radom njego- vih sinova za opće dobro, Da je Mi- ho Pracat, veliki dobrotvor, (i toliki drugi) bio samoživi trgovac, danas ne bi imali socijalnih ustanova od kojih već decenijima siromašni du- brovački puk uživa velike pripomo- ći, Da su Dubrovčani i dubrovački upravljači bili svijesni etičke ljepote i socijalne koristi rada za opće do- bro, vidi se iz natpisa »obliti priva- torum, publica curate«, koji je sta- jao kao memento i deviza nad ulaz- nim vratima u prostorije Dvora, 6dje se je odlučivalo o životu male Republike, Mnogo nam spomenika: kulturnih, socijalnih i humanih, bje- lodano svjedoče da taj uzvišeni i mudri natpis nije bio prazna riječ, već da je po plemenitim djelima na- ših predaka postao život koji je vrlo zdravo djelovao na društvenu struk- turu dubrovačke aristokratske dr- žave. Zadojen duhom svojih otaca i za- nešen korisnom ulogom teatra u ljudskom društvu, mogao je pleme- niti Bonda da sve svoje imanje žrtvuje i doprinese za njegovu iz- $radnju. Bondino je djelo divni pri- mjer rada za opće dobro, jer je te- atar od najstarijih vremena pripa- dao svim slojevima ljudskog dru- štva. Imajući to u vidu Senat dubro- vačke aristokratske Republike do- zvoljavao je prikazivanje predstava u državnoj vijećnici na koje su mo- gli doći i pučani i seljaci. Bonda, materijalno istrošen, raz- dijelio je svoj teatar na dionice; na vlasnike loža, da bi ga tako mogao završiti. Prošlo je nekoliko decenija kroz koja su vlasnici loža uživali svu bla- godat svoga posjeda, Došlo je novo vrijeme, kad je feudalni sistem u Bondinu Teatru i suviše uskogrudan za prosvjetu širokih narodnih slo- jeva. Vrijeme traži drugo rješenje, kao što je tražilo i likvidiranje agrarnog pitanja. Nastaje sukob, iu tom su- kobu mizerno izbijaju sitni računi pojedinaca. Gdje su Bonde da veli- kodušno kažu narodu: evo vam tea- tra, zgrađen je za vas, a ne za nas nekolicinu; mi smo ga 70 godina is- korišćavali, i sad ga možemo prenu- stiti vama. U vašem pos ...u bi. će i naš, Svi su vlasnici loža, koji se opiru izvlazbi i stavljaju zato pretjerane zahtjeve, vrlo bogati ljudi i izvlazba ih ne bi materijalno pogodila; oni hoće da ostane ovo stanje, jer me razumiju vrijeme, jer ne vide da se