Poštarina plaćena u gotovom







Budimo
Bal Put.
Favatski dom !

Stjepan Radić





God. IX.



Dubrovnik, 15. ožujka 1941,

ALARMANTNE VIJESTI

Bez poznavanja uzroka ne mogu se kritizirati politički potezi ni
prosuđivati politički događaji, a još manje proricati budućnost

Još prošle godine, kad je za to
bilo manje opravdanja nego danas,
rečeno je da je ovaj rat, rat živaca.
I sve što se više udaljujemo od nje-
sova početka, živci se stavljaju na
veće iskušenje. Zajednica, kao i čo-
vjek, reagira na tok zbivanja neje-
dnako, već prama tome, je li pogi-
belj blizu ili daleko od naše kuće.
Sašvim je razumljiva pojava da jav-
nost posljednjih nekoliko mjeseca
dbtaća svu pažnju dogođajima oko
nas, Zgodno je jednom kaž&ao pred-
sjednik Dr. Maček da kad susjedu

gori kuća, izaći ćeš Barem u dvori-

šte da vidiš, što s€ oko tvoje kuće
zbiva. Drugčije ne može biti. Zato
stio i kazali da je preveliki interes
“a dogođaje iz vanjske politike, a po-
sebno za događaje kod naših susje-
da, sasvim razumljiv i potreban.

U ovom interesiranju ne zaostaje
ni naš svijet u gradu i na selu, Gdje-
god se okrenete, čujete da se ras-
pravlja o najnovijim dogođajima, da

. se komentiraju radio — vijesti, ali'da |

se i vrlo često, kao obligatni doda-
tak, proriče budućnost sa matema-
tičkom sigurnosti. Makar ovo prori-

canje ima tipične oznake političke
neozbiljnosti, ipak ostaje uvijek sa-
mo proticanje bez štetnog učinka na
sredinu, Drugčije stoji sa jednom
drugom pojavom. Stanje napetih ži-
vaca predstavlja vrlo pogodnu atmo-
sšeru za širenje dlarmantnih vijesti.
To je upravo odličan teren na ko-
jem se vijesti serviraju bez. kontro-
le zdravog razuma, šire se nevjero-
jatnom brzinom i za pola sata alar-
mirana je i posljednja kučica na pe-
riteriji. Nažalost ovu atmosferu mno-
Si iskorišćuju. Što je pak najžalosni-
je, autori ovih alarmantnih viješti
pripadaju = redovima inteligencije,
koja bi morala baš sada pokazati da
zna prosuđivati dogođaje hladno; ša
razumom, ne zanoseći se beskorišno
ni na jednu stranu. Ne može š€ pta-
vilno zaključivati na predpostavka-
ma, koje nijesu daleko od običnih
babljih pričanja, već samo na činje-
nicama, a ove su poznate samo oni-
ma, koji dirigiraju našom vanjskom
politikom. Ležerno kritiziranje bez
poznavenja ovih činjenica, obično
ie šarlatanstvo, pred kojim bi se

inteligencija morala stiditi. U ova-
koj, dakle, sredini rađaju se  alar-
imnantne vijesti, koje stvaraju u na-
petoj situaciji neizdrživo stanje. Mi-
šlimo da se ovo više ne može i ne
smije tolerirati. Tvorce treba prisil-
nim mjetama poučiti, da znaju razli-
kovati dožvoljeno od nedozvoljenog.
Jer dve sulude akcije nanose dosta
štate općoj nažtodnoj stvari. Za selo
to naročito vrijedi. Seljak donese
vijest iz grada u svoje selo i brzo se
vijest pročuje po svim okolnim seli-
ia Svijet u gradu je brže obaviješten
dočim svaka ovakova vijest ha selu
živi mnogo duže, često i po nekoli-
ko dana, dok novom vijesti ne bude
demantirana,

Bez poznavanja uzroka ne mogu
se kritizirati politički potezi ni pro-
suđivati politički dogođaji, a još ma-
nje prozicati budućnost. Politički mi-
sliti, znači misliti realno, bez fanta-
zije i osjećaja. Ako tako budemo
radili, onemogućit ćemo tendencioz-
no širenje alarmantnih vijesti, jer će
svaki takav pokušaj odmah u za-
četku biti ugušen,



BArORRATESTIANAENENEEASEEEEDE

IZLOŽBA

»,Dubrovačkog Pomorstva kroz vjekove“"'
prvorazredni kulturni događaj
novog Dubrovnika

Novi Dubrovnik u posljednja
dva na pokazuje velike napo-
re da se kulturni život Grada sa ve-
likom političkom, kulturnom i soci-
jalnom tradicijom podigne na dosto-
jan niveau koji bi odgovarao pozivu
današnjeg Dubrovnika u hrvatskom

narodu i u isto vrijeme nadovezao

slavne tradicije dubrovačke Repu-
blike i časno sa ponosom nastavio
stvaranje onih  vrjednota koje će
oplemeniti našu sredinu, da ona mo-
že i nadalje uistinu zadržati sve one
lijepe oznake tradicionalne dubro-

vačke skladnosti.

Kao stari Dubrovnik i novi je is-
pravno shvatio da kultura nije samo
nepotrebna patina, već naprotiv da
kultura svojim djelovanjem na ljud-
ski osjećaj kojega oplemenjuje, daje
boju i snagu političkim i socijalnim
akcijama, To su shvaćali i svi hrvat:
ski velikani kad su postavljali devi-
zu »prosvjetom k slobodi«. Rad bra-
će Radića, koji je počivao na kultur-

noj propagandi među najširim narod“.

nim slojevima i svijesnom čuvanju i
podržavanju autohtone hrvatske se-
ljačke kulture, pokazuje | ispravan
put koji su odabrali jer je krvatšku
nacionalnu svijest doveo do organii-

zirane kompaktnosti i umanjio joj
primitivni biljeg nepoznavanja same
sebe.

Zato je svaki napor da se Dubrov-
zik kulturno podigne istodobno i
rad na političkom, socijalnom i pri-
vtednom polju, jer se sve te djelat-
nosti, međusobno nužno povezane,
moraju podjednako uspinjati da im
hod bude uvijek na istoj visini. Ma-
nifestiranje kulturnog djelovanja iz-

tažava se u radu pojedinih društava
koja u svojim sredinama formiraju
opću kulturnu savjest i tako udara-
ju pečat ukusu i moralu te sredine.

To u Dubrovniku rade naša kul-
turna društva kojih ima lijep broj, i
koja dobrovoljnim žrtvama plemeni-
tih pojedinaca djeluju već dugi niz
godina.

Nije nam namjera da danas govo-
mo o njihovu radu, već smo htjeli da



Gruški škar na izložbi u Sponzi

Broj 116.

naglasimo važnost i smisao svakog
kulturnog djelovanja. Svrha nam je
naprotiv da u ovom članku bacimo
letimičati pogled na našu izložbu
»Dubrovačkog pomorstva kroz vje-
kove« koja u sklopu kulturnih do-
ćođaja u posljednje vrijeme ima
prvorazredni značaj.

Izložbi »Dubrovačkog pomorstva
kroz vjekove« posvetila je sva naša
štampa veliku pažnju. Možemo reći
da nije bilo hrvatske novine koja
ovom prigodom nije napisala jedan
aiviše članaka o dubrovačkom i
hrvatskom pomorstvu, stalno nagla-
šavajući da pomorskom duhu Hrva-
ta, koji je imao tako slavnu prošlost,
treba omogućiti i veliku budućnost
u svenarodnom pomaganju razvoja
hrvatskog pomorstva.

Ova pomorska izložba, ova iako
firagmentarna revija stare a i nove
dubrovačke pomorske moći ispunja
ras ponosom i oduševljenjem,i zgradi
naše nacionalne svijesti pridodaje
još jedan stanac kamen vjere u se-
be, da smo na ovim hridinama izdr-
žali preko hiljadu godina i da mora-
mo izdržati i u buduće,

Svaki predmet ima svoju historiju
i svaki je sigurno izdržao bezbroj
orkana kao dobar pomagač gospo-
dara-čovjeka,  mašeg
čovjeka koji je na tamnim pučinama,
nad mračnim i uznemirenim dubina-
ma mislio na svoj mali Grad i na
onaj domaći blagi način života du-
brovačkih građana.

Puno intimnosti kriju ove produ-
gaste i nadsvođene dvorane Sponze,
i šetajući se po njima u tišini, reflek-
sije se, kao drage daleke uspomene,
razmigolje u našem mozgu i razne
slike nam rastu s predmeta na pred-
met. Iako je sve zbijeno i prenatrpa-
no imate utisak da je ruka, koja je
to radila, osjećala za svaku stvarči-
cu, jer svaka nam stvar baš na onom
mjestu izgleda najzgodnije i nagljep-
še postavljenom.

Društvo »Dub« je jako zadužilo
Dubrovnik .i hrvatski narod prire-
divši ovakovu izložbu. Formirani
odbori za njezinu priredbu odlično
su izvršili svoju zadaću. Njihova su
imena već više puta objelodanjena u
našoj štampi i potrebno je da se zna
tko je rađio i tko je htio da žrtvuje
od svoga vremena i rada da radom
za izložbu posluži općoj stvari. Uvje-
rehi smo da nikome od članova od-
bora neće biti žao ako istaknemo
da je duša čitavog rada oko izložbe
bio &. dr. Frano Dabrović. Svojim ri-
ječima kao i svojim djelima zanosio
je sve svoje suradnike, da je svaki
radio s oduševljenjem. Sanduci stva-
ri su svakodnevno stizavali trebalo
ih je raspakivati, stvari popisivati i
razređivati u skupine, kasnije ih
stavljati na svoja mjesta, i o svakoj
stvari napisati legendu. Sve je to
išlo savršenim redom pod jasnim po-
gledima i strpljivom rukom & Dr.
Frana Dabrovića. Njegovi najbliži
suradnici 6. g. kap. Bačić, Stjepan
Kuzmić, kap. Drago Abjanić, prof.

Josip Surić, Venceslav Križ, Dr. Bo-

žo Glavić, Herman Tripalo, inž. Pi-

Parne isao ne

dubrovačkog -

a.

o