o m “dopušteni i neopravdani mp a mj CIJENA 1 Din. Poštarina plaćena u gotovu Broj e, | Godišnja pretplata Din. 70.— mjesečno Din. 6.— Dubro * Umjetnička kritika pred sudom Poništene presude u procesu Ivučić- Strajnić »Tribuna« je u svoje vrijeme donijela opširan prikaz o pr- vom i drugom pretresu koji je vođen pred dubrova- čkim okružnim sudom uslijed poznate tužbe koju je inž. arh. Ivan Ivačić podnio protiv umjetn. kritiča- ra i pomoćnika konservatora g. Koste Strajnića, U prvom suđenju g, Strajnić bio je priznat krivim samo za uvredu, jer je »prekoračio do- zvoljenu granicu kritike«, pak je osuđen uvjetno na 14 dana zatvora i plaćanje parničkih troškova, Apelacioni Sud u Splitu poništio je ovu presudu pak je suđenje ponovljeno pred istim Sudom. Druga pre- suda riješila je g. Strajnića svake krivnje, jer da nema mjesta ni uvredi ni kleveti. Ali Apelacioni Sud poništio je ovih dana i ovu presudu. Riješili smo da objavimo tek- stove spomenutih presuda jer su one po glavnom motivu značajne, a biti će bez sumnje i zanimive ne samo za umjetni- čke nego i pravničke krugove, Cbrazioženje prve kondamnatorne osude koju je izrekao sudac pojedi- nac g. Eduard Nutrizio obraz- ložena je doslovno ovako: »Pripuštajući da je optuže- nik bio pozvan da dade svoje mišljenje u pogledu nacrta (Excelsior) = sastavljenih sa strane privatnog tužitelja, < pri- godom gradnje odnosnog hote- la, sasvim je naravno, da se ta umjetnička kritika imala drža- ti potrebnih granica dozvolje- nih po zakonu. Optuženi priznaje da je na- pisao inkriminirani dopis bez ikakve namjere da vrijeđa već samo da da svoju kritiku, Po mišljenju ovoga suda na- suprot optuženik u svom dopi- su od 14. III. 1930 ne samo da je izrekao jednu previše oštru, a možda i nepravednu kritiku, već je protiv privatnog tužite- ija nabacio neku vrstu otrova, koja je kadra bila ne samo da ga vrijeđa već da ga i uništi u njegovom zvaničnom životu. Tim je optuženi poduzeo otiv priv. tužitelja jedan me- ispa- daj, bez kojega je ipak njego- va kritika mogla da posluži že- ljenoj svrsi. Ako je optuženi imao da ocjeni radnju priv, tu- žitelja zato, po mnijenju ovog suda, isti nije nipošto bio ovla- Obrazloženje druge koju je izrekao sudać - pojedi- nac g. Ivo Jasprica obrazlože- na je doslovno ovako: »U utuženoj kritici posma- tranoj i u cjelini i u djelovima nema ni uvrede ni klevete, Umjetnost nije privilegij ni- jednog stališa ni. zvanja, Umjetničko djelo namjenjeno javnosti mora da trpi i nepo-. voljnu kritiku, Nema i ne mo- že da bude zakonske zaštite umjetničkog = ugleda nekog djela, — Ni umjetnička repu- tacija auktorova nije predme- tom kaznenopravne zaštite u koliko se ta reputacija pro- Suđuje i ocijenjiva sa čisto umjetničkog gledišta. Umjetni- čka reputacija najposlijed i ni- je drugo nego vijenac na glavi šten da na jedan upravo nemi- losrdan i nečuven način prosu- di o intelektualnim sposobno- stima pomenutog lica, pa je za- to ovaj sud u postupanju optu- ženika uvidio jedan kažnjivi čin Taj učin sud je označio sa- mo kao uvredu po prvoj stavci S 297 Kz s razloga što se u po- gledu izreka sadržanih u dis- positivu naznačene — presude nemože baš tvrditi da je slije- dila javno, dočim je ovaj sud uvjeren da mije bila optuženi- kova namjera da kleveta pri- vatnog tužitelja (S 301 k, z.) niti je tokom rasprave mogao utvrditi da je u pogledu ostalih tačaka inkriminiranog dopisa optuženikova namjera pošla za vrijeđanjem (S 306 k. z.). Ali da je uvrijeda tu, fakat je neizbježiv, koji proističe ja- san prečitanjem samoga dopi- sa.. Optuženiku nemože pak da ništa pomože (što se tiče kvalifikacije nazočne presude) okolnost da su se razna lica _ u pogledu iste radnje,ali svakako u granicama kritike, nepovolj- no izrazila, dočim njegova ob- rana da je već više puta oštrije napao druge ljude, nemože da ga liši sadašnje odgovornosti, Radi toga red je bilo optuže- nika osuditi itd. itd.«, riješavajuće presude umjetnikovoj postavljen od slobodne kritike, Sud se nemože upuštati u pretres je li umjetnička vrijed- nost nekog djela bila ispravno ocijenjena ili nije. Na tom pod- ručju nema zakonskih mjerila, a ne smije ih da bude, jer. ne- tom bi se umjetnost ukalupila u zakon- Ske kalupe, prestala bi biti umjetnošću. Optuženik je određenom dje- lu tužiteljevom = (nacrt hotela (»Excelsior«) prikazanom mu na ocjenu, odrekao svaku veću umjetničku vrijednost. Drugo ne znače riječi, da se nacrt ne izdiže iznad granice šablon- sko-banalnih linija, kasarnskog stila i stila provincijalnih že- ik, 31. Januara 1931. Telef. £ ljezničkih stanica. Dodao je još i da ne odgovara ambijentu ko- jem je namijenjen, a uporedo je porekao tužitelju prirođeni ta- lenat za umjetničku invenciju. Ova kritika, ako se ocijeni u samoj sebi ne izlazi ni ciglom riječi izvan $ranica umjetničke kritike. Bit joj je, a što je već rečeno, pa se ponavlja, odricanje nacr- tu tužiteljevom veće umjetni- čke vrijednosti, a tužitelju pri- rođ, talenta za umjet.invenciju. Ni cigli od termina, upotreblje- nih od optuženog, ne siže svo- jim značenjem preko toga. Mo- glo bi se samo pitati je li ili ni- je estetsko ono tautološko go- umilanijje: šablonsko, banalno, kasarnski stil i stil provinci- jalnih željezničkih stanica jer konačno sve to skupa ne znači drugo ne6o da je stil tužiteljeva nacrta šablonski t.j. da nema originalnih arhi- tektonskih oblika, Gornjom kritikom pogođena je samo tužiteljeva ambicija za umjetničkom reputacijom, Ova ambicija ne snada među vri- jednote, koje sačinjavaju kaz: neno-pravni pojam časti. Nije- su pogođene ni t. z, moralna_i pravna čast tužiteljeva, kako što nije ni cigla od komponena- ta njegove društvene časti. U ovu potonju spada i t. z. čast poziva (zvanja). Rečeno je da nije ni ova bila pogođena, jer umjetnost stoji iznad svih zvanja i samo je odabrani po- jedinči bez obzira kojem zva- nju oni pripadaju, mogu da dokuče, Slijedi: da u optuženikovom djelu nema ni uvrede ni kleve- te, Zatim osuda citira jedan stav iz rasprave Dra Tome Živano- vića »O uvredi i kleveti« u ci- iju da se ukaže kako ne posto- ji djelo ni uvrede ni klevete, pak nastavlja: Talenat za umjetničku in- venciju je posebni Božiji dar. On je iznad svake, pa i odli- čne stručne izobrazbe. Nije nečasno biti bez toga dara dosljedno nije ni uvreda, kad se nekome poreče takova na- darenost. U toku pretresa spo“ menulo se je da S 301 K, Z, šti- ti i privredni kredit, a ne samo čast. Istina je, ali ta primjedba previđa razliku između »pri- vrednog« i »umjetničkog« i iz- među »kredita« i drugih od njega različitih pogodnosti pri- vredne naravi. Privredni kre- dit je u smislu citiranog S uži- vanje . povjerenja poslovnog svijeta s kojim smo u poslovnoj vezi da smo u mogućnosti (ali ne umjetničkoj) a poradi toga i lično toliko pošteni da može- mo i da hoćemo ispunjavati sve naše — imovinsko-pravne obaveze, Umjetničkog kredita nema i IZLAZI SVAKI UTORAK Uredništvo 125, Uprava 160 God. it. nemože da bude u području bez mjera i kad znamo da se je i najvećim majstorima, dogodilo da im je u nekim časovima = pofalilo umjetničko nadahnuće, Stručna sprema nije bila tu- žitelju porečena. Nije bilo re- čeno da on nije sposoban da dade od sebe koliko i kojigod drugi arhitekt (isključivši one koji se odlikuju osobitom umjetničkom invencijom, a što ne spada u staleško-stručne prerogative, nego su to njihove lične odlike). U ostalom tuži- telj je stalni državni namješte- nik i samo iznimno može da i privatno štogod zaradi kad mu to dozvoli šef nadleštva, i ako u mjestu nema ni ciglog privat- (nastavak na 2 strani) Priposlano, Izjave i Javna priznanja PRIPOSLANO Dajem do znanja svim onim ne- ozbiljnim :icima, koja nalaze neko zadovoljstvo da zbijaju neslane šale pred nojim dućanom na moju adre- su, da se toga okane, jer su mi dobro poznati, te ću ih za slučaj da ih ova opameti predati sudu od njih tim nanose opomena ne zbog uvrede časti i tražiti naknadu za štetu koju mom irgovačkom ugledu, dobrom imenu. U Dubrovniku dne 27. 1. 1931 Eduardo Padovan, trgovac, IZJAVA _ Ja Miloslavić Jašo pok. Nika, urednik časopisa »Tribuna« iz Du- brovnika javno izjavljujem: Na osnovu izjava i dokaza koje je dao tužitelj velč, g. Don Gjuro Krečak i svi svjedoci i što jasno de- mantuje sve pretpostavke o tobož- njem antidržavotvorstvu i protivlje- nju ideama jugoslavenstva sa strane tužitelja izjavljujem: 1) Da sam pisao protiv velč. gosp. Don Gjura Krečka objegjujući ga, da je u nekoj vezi ili da bi odobravao ili simpatizirao sa protudržavnom “ak- cijom ili agitacijom generala Sarkoti- ća, Dr, Pavelića i Perčeca, što je sve izmišljeno i neistinito i što duboko žalim jer je veleč. gosp. Don Gju- ro Krečak čovjek koji je svojim jav- nim i privatnim radom zaslužio naj- veće poštovanje u svakom pogledu i od svake strane, 2) Jednako je izmišljeno i neisti- nito navedeno u mom odgovoru na tužbu, da je velč, & Don Gjuro Kre- čak kitio svoj stan i crkvu isključivo hrvatskim zastavama, da bi tim po-. stupkom manifestovao svoje neraspo- loženje protiv intencija Njegovog Ve- ličanstva Kralja. ' 3) Sve što sam u mome odgovoru na tužbu kazao o časnom ogranku Braće Hrvatskog Zmaja u Dubrovni- ku, a naročito da rad toga ogranka doprinosi tezama naših neprijatelja i jačanju plemenske mržnje, sasvim je bez podloge, te duboko žalim što sam to napisao. Miloslavić Jaša JAVNO PRIZNANJE Brevetirani obdurator_— De Martini, odlično mi je poslužio. Oni koji trpe od kile neka se tješe, jer ipak postoji sredstvo za poboljšanje i pomlađenje. Sergije Vološenko kreditu + = d Ki ai sika o cin o . 3 da A dnia. U boj LAKI an