i ubrovačka POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU CIJENA OVOM BROJU DIN 2.— ara 1987 Godina VIII STVARANJE JUGOSLAVIJE : tribuna | hod. i. e 4 kt sa sv u ar o a e ragga gra gr Ama irapospenposgpen popeo ,Hrvatsko narodno more samo je maleni flio velikog slavenskog oceaifa... (Veljko D. Kuprešanin: Čiji smo baštinici?) Može se danas govoriti šta se želi. Dodu- še, može se preinačivati ovako i onako, ali istinsku hrvatsku misao nemože se falsifi- kovati, jer falsifikovati nju znači falsifiko- vati jedan puni i najznačajniji vijek svoje . vlastite narodne istorije. Znači, izbrisati sve ono što je najljepše i najveće, ono što je dalo smisao Hrvatskoj i hrvatstvu. Mogu biti samo tamne i tuđinske sile, mogu biti samo jalove zablude onih, koji žele da na hrvatsku misao i istinske hrvatske ideale ba- ce drugo svijetlo i da ih prikazuju onako- “ima, kakovi oni nikada nisu bili. Jer danas se smatra sve i sva služili hr- vatstvu, i kao da se stide istine, koju se na- stoji izigrati, i izobličiti i koja se s tolikom “naivnom bojaznošću i kukavičlukom zaobi- lazi. Danas je hrvatska misao tu među nama od izvjesnog dijela gotovo sasma izo+ bličena, tuđa, strana, nerazumljiva svima koji dišu iskrenim narodnim duhom bez ob- zira bili to Srbi ili Hrvati. Ima neko kome “ne ide u račun jedan puni vijek narodne is- torije i koji bi htjeo lažima da prekrije ono o je hrvatsku narodnu misao učinilo snaž- iom komponentom u izgradnji velike naše zajedničke srpsko-hrvatske narodne misli. Lagati istoriju znači ili stidjeti se istine i činjenica u njoj, ili služiti nekoga ko- me je to u interesu. da li tu i može biti nešto treće? Graditi Hrvatstvo na :falsi- fikatima, znači stidjeti se pravoga hrvat- stva, odricati se njegove sadržine — ili svijesno služiti nekome kome nije potrebno, kome je štetno to i takovo hrvatstvo, ka- kvoga pred nas iznosi istorija. U sto godina novije hrvatske istorije ima samo jedna os- novna linija, koja se upotpunjuje, izgrađuje, koja se i korigira; prolazi kroz više faza, poprima razne oblike, ali joj smisao uvijek ostaje isti i nepromijenjen. Od Gaja do u najnovije dane naše istorije ona izbija jed- Sava uz ovu osnovnu liniju taj određeni pra- Nas vrijeđaju laži i obmane, izobliča- vanje i podvaljivanje onih, koji danas misle da služe Hrvatstvu time što Gaja proglašuju Čehom, a Strosmayera Nijem- ceri, a velikane hrvatske prikazuju ona- ' i Credo političkog rada Frana Supila, jed- | nog od najumnijih političara Hrvatske, izra- | kvim za kakove ih smatraju najzgodni- , jim, te nije Žudnovato da danas 40 godina iza svoje smrti Ante Starčević služi za političku propagandu onima, protiv kojih se najod- lučnije čitavog svog vijeka borio. Dok se preko pojave velikog vladike Strosmayera prelazi šutke, jer, razumije se, ne može da posluži ni jednom falsifikatoru ni mistifika- toru naše narodne istorije. Ilirizam je izrazio misao: Hrvati, Srbi i Slovenci — jedan su narod. To je os- novna njegova misao. To je osnova Hr- “vatske misli — jeđiustvo narodno. — To je ideal Ilirizma. — Jedinstvo narodno, | Hrvatski je ideal. Od ilirizma do danas nije stvorena ni jedna druga misao u hrvatskoj istoriji, koja bi mo- gla da svom snagom potisne ovu ili da je uni- šti. Ako mase danas slijede jednu laž, prora- čunano ubačenu u njene redove, ne znači da one tu istu laž i osjećaju; da će je i slijediti. ženo je u ovim riječima: I »Hrvati i Srbi sačinjavaju posvuda jedan | jedini narod sa dva ravnopravna narodna ' imena«. — »Ja radim na hrvatsko-srpskom | jedinstvu i uvjeren sam da nitko neće moći Oni, koji danas triumfuju pred masama, od , “ istorije biće ismijani i izrugani i osuđeni. Svi narodni hrvatski političari i javni radnici bili su vođeni onom misli, koju je Ilirizam postavio za svoje načelo. Oni su duhovna čeda hrvatskoga pokreta od 1835 i njegov idejni komtunitet nije se prekidao. Od Gaja, ili još dublje u istoriju, od Vitezovića preko Strossmayera, Račkoga, Starčevića, Radića i Supila — ostala je ista osnovna misao. * \ ćao i vidio u daljini, i maglovitoj, prekrive- Na saborskoj sjednici od 6 juna 1848 upao | da su srpske tradicije, srpske osebine, osvje- o žile već skoro posve klonulo hrvatsko na- ' rodno tijelo i da su baš zaslugom Iliraca — je Ban Jelačić Ljudevitu Gaju u riječ, kada je taj uznosio srpske mišice, koje brane gra- | nice hrvatske na Kordunu — riječima — nim određenim pravcem. Sve ono što se de- | | Hrvate.« ».. vac hrvatske istorije, bez velike je vrijedno- | sti, i efemerno je. Nije Ilirizam izmislio tu liniju, on ju je osjetio i dao joj je pravac. On je preuzeo prvi misiju hrvatsku i spo- redno je što ju je prozvao ilirskom. Linije razvića, sile pokretnice ne mogu se proiz- voljno, ako za njih tu već od prije ne po- torija se razvija po svojim određenim zako- nima. | »Mi smo svi jedan narod. Ostavimo i Srblje i Kao Hrvat korist naroda hr- vatskoga ne razdvaja. od koristi naroda srp- skoga, jer sam uvjeren, da što je jednomu korisno drugom ne može biti na štetu — | piše F. Rački. (Pozor 1862 god.) u »Mislima . jednog hrvata nedržavnika«. — »On je jedan i ne dijeljiv, kaže Stros- smayer u jednom, već spomenutom pismu stoji spremljeno tlo ubacivati u istoriju. Is- | Hrvatska, čestita i istinska narodna Hrvat- | ska, nije kroz ovih sto godina svoje istorije imala druge misli i drugih ideala, nego onih, što ih je iznio Ilirizam. Ilirizam nije ni uto- pija ni romantika. On je tako mogao izgle- dati i tako nam se mogu činiti forme kojima se kojiput manifestovao. Ime ilirsko za nas znači gotovo isto što i ekskluzivno hrvatstvo A. Starčevića, koji je također bio Ilirac, oduševljeni Ilirac. Nas ne može vrijeđati ni ekskluzivno hrvatstvo njegovo, kao što nas ne vrijeđa ni Ilirstvo, jer je u suštini to jed- no te isto. omladini, ali dva imena jedno i drugo slav- no nosi, pak, ako se znala budu ta dva brat- ska bića složiti i ujediniti, što god u pleme- nitoj duši i srcu nose to će ju i postići... .«. . : Stjepan Radić, osnivač hrvatskog pučkog seljačkog pokreta i seljačke pučke stranke u »Hrvatskim idealima« piše: »Posvemašno narodno jedinstvo naš je ideal, — a jedno od glavnih načela Radićeva pokreta izraženo j€ u ovim rije- čima: »Hrvati i Srbi jedan su narod, pa se već zato moraju sporazumjeti i u po- litičkom radu, naročito ondje, gdje živu zajedno... .«. me / NARODNA REPUBLIKA HRVA br 7 NAUČNA BIBLIOTEKA, DE ua ; značilo je biti veleizdajnik. to jedinstvo uništiti«. »Jedan narod sa dva imena, hrvatskog. i srpskog imena. Jedan narod sa dva imena sa jednim. jezikom« osnovna je misao sto godina hrvatske narodne politike, koja se | svagdje i na svakom mjestu smjelo i otvore- no ispoyijeda, pa i tada, kada se ta misao | našla na optuženičkoj klupi i nju zagovarati | # Ilirskim pokretom Hrvati su odlučili svo- jom. sudbinom. Između dvoga nije bilo da se bira treće. Na istoku iz krvi i ognja vas- krsla je nova srpska država. lako mala, u vijeku općeg narodnog robovanja tuđinu, ona je ipak bila velika, i svijetla luč naše zajedničke budućnosti. Srpski elemenat uka- zao je na probuđenu narodnu snagu. Hrvat- | ska i srpska narodnost morale su se naći na jednoj liniji — trebale su nužno da se une- su jedna u drugu, jer se ipak već i iz onih malih i neznatnih početaka instiktivno osje- noj i neodređenoj, jedan i zajednički cilj. Danas se u izvjesnim krugovima govori sa | »stidom« o ovoj i ovakvoj hrvatskoj misli. Ali treba znati da je samo ova i ova- kova hrvatska misao sačuvala hrvatsko narodno tijelo i baš one specifične nje- gove osebine, koje se danas, a iz veoma t prividnih razloga, pretjeruju do smi- ješnosti. Nije ni sramota, ni neistina reći i priznati postale zajedničke i za Srbe i za Hrvate. : Snagu i instikat stvaralačke seljačke-narodne mase unijeli su Ilirci u svoj Ilirizam i tako modifikovali jednu misao, koja je u svoj su- štini ostala jedna i ista kroz sve bure i olu'e često i tužne hrvatske političko-kulturne is- ije. "Stara hrvatska budnica »Horvatov Szloga« koju je Ljudevit Gaj ispjevao jedne zimske noći na putu svome drugu Livadiću u Sa- mobor, a koja se danas pjeva samo u dvije | strofe — iz neke bojažljive opreznosti — tako pjevana gubi svoj istinski smisao. Ono što je Gaj htio u njoj da izrazi — to je | hrabljenje i Hrvata i Hrvatske — ukaziva- nje na saveznike u narodnoj stvari. On svoju pjesmu nije suzio na tri žu- panije, na neku do tužne i tragične mo- gućnosti suženu Hevatska, već: Bosna, Serblji, Istrijanci Ter Dalmacija. Nas je negda jedna mati draga rodila. . S jednim nas je Bog joj plati Mlekom dojila, Gledajući tu i takovu Hrvatsku, gledajući to i takovo narodno tijelo on je mogao da uzvikne tirtejski: »Još Horvatska ni propala dok mi živimo; visoko se bude stala, kad ju zbudimo«. Te Sedamnaest godina kasnije u svojoj »Hr- | vatskoj misli« piše Stjepan Radić između ostalog i ovo: »... Tu moramo odmah upozoriti na činjenicu, da je hrvatsko narodno more samo maleni dio velikog slavenskog oceana i da bi se brzo pretvorilo u tu- đinsku baruštinu, da našim neprijatelji- ma uspije uz pomoć naše zaslijepljeno- sti odijeliti nas od Srba, a tim i od di-. rekine veze sa Slavinstvom. Evo to je osnovica hrvatske misli: Sa Sr- bima, — postulat svake prave hrvatske poli- tike, jer to je ono što je i prirodno i logično »...Sledimo pravu našu majku, narav, koja nas sve tako lepe stvo& i umesti u jedno... .« * Tok stvari nije uvijek išao onako, kako je to trebalo da bude. I sa jedne i sa druge strane ima mnogo grijehova. Srbi i Hrvati nisu uvijek umjeli da gledaju pred sobom jedan zajednički cilj, do kojeg ni jedni ni drugi ne mogu doći po naosob, već samo zajednički. Slijedile su i lažne nauke koje je bacio tuđin među halapljive i zabludjele. Hrvatska i Srpska misao autentične u sušti- ni, ne jednom djelovale su jedna protiv dru- ge. Izvanjske tuđinske sile videći opasnost po svoje interese, nastojale su da tamo, gdje je u početku buđenja narodnog bio postav- ljen i aksion o narodnom jedinstvu — ubace neslogu i mržnju, da razdijele i vladaju. Upotrebljujući čas Hrvatsku, čas srpsku na- rodnost, oni su sami ostajali čisti, a odium je padao na sredstva u njihovim rukama. Srbi i Hrvati stali su jedni prema drugima — kukavni i mali. Od njihove nesloge i ne- razumjevanja zajedničke stvari trpjela je Hr- vatska jer zbog Hrvatske — tuđin je sve to i rate . Ovo je sredstvo staro, ali je prokuša- no, jer se je vazda samo radi nesloge jed- nokrvne braće osujetila obrana za prava i slobodu Hrvatskog naroda, jer je protivni- cima Hrvatske vazda pošlo za rukom sku- čiti domovinu našu onda, kada im je uspjelo. u ovoj zemlji zavaditi Srbe i Hrvate... .« «(Fran Vrbanić u jednom govoru 1909 g.). »V kolu jesu svi Horvati Stare deržave Staroj slavi verni svati Z Like, Kerbave. Kranjci, Štajer, Gorotanci I Slavonija, M-3/1933. A 4 + ć | ira sennikih od reg moe re Tre o 1 E ap ao NRK “e Ono što je vidio Fran Supilo u hrvatskoj politici, nije vidio ni dobar dio Hrvata i . Srba. : Ali grijehovi otaca prelaze i na djecu | njihovu. I mi još uvijek nosimo trag LK 3; i.