borbenog nacionalizma, (pune narodne slobode. On je kod Hrvata mislio ono što i njegov POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU pomrva Ovač UREĐUJE ODBOR ROJ 292 DUBROVNIK, 28 FEBRUARA 1956 CIJENA OVOM BROJU Din. 1.50.— tribuna GODINA VIII Ante Starčević, ideolog našega jedinstva pod imenom hrvatskim Ni Beč ni Dešta, - nego ,jedna Radi mutnih ciljeva jedne problematične politike i podržavanja robskih instinkta koje nam je "ostavila naša kukavna prošlost — segnuli su i za imenom Ante Starčevića tvor- ca parole: ,Ni Beč, ni Pešta“. Dok oni tra- že i stvaraju godišnjice i obljetnice, mi ob- navljamo uspomene na gorda i svijetla imena iz naše nedavne prošlosti, jer samo ona mogu da najbolje demantuju falsifikatore, Donoseći ovaj uvjerljivi prikaz Starčevićeve ličnosti iz pera našeg najjačeg jugoslav.. naćionalnog ideologa Dr. Jovana Skerlića, odužujemo se uspomeni Ante Starčevića, ,rođenog u Žit- niku, od oca seljaka, Jakova, i matere Mili- ce, po rodu Bogdanove i pravoslavne Srpkinje.“ Za jednu državu U nacionalnom pogledu, naro- čito u pogledu odnvsa prema Srbima, Starčević nije omo što izgleda. Kod Hrvata on je ono što je kod 'Palijana bio Macini, kod Iraca O' Konei, kod Mađara Ko- šut, kod ugarskih Srba Svetozar Miletić :. izraz punog, radikalnog, ideala savremenik Svetozar Miletić kod Srba. Ono što je Miletić osećao posle ukidanja Srpske Vojvodine, a još više posle nagodbe od 1867, ono što je on rekao u znameni- tom ,, Tacidanskom članku“: ,,9r- bi, budimo sami sebi verni... bu- dimo uvereni da će doći i naše vreme... Bog naš, koji je Crnu Goru sačuvao, koji je Srbiju po- sle čitir stotine godina vaskrsnuo... on .je još živ, on će i nas okre- nuti“, — toisto govorio je i pi- sao'i Ante Starčević. On nije imao vere ni u češko-austrijski panslavizam, ni u pravoslavsko- rusko slavenofilstvo, nije oscili- rao između Moskve i Beča, noje činio neposredan apel na naci- onalnu enegriju. Dok se njegovi savremenici rešavaju hoće li ići za Peštom ili Bečom, njegova osnovna misao je: ni K Pešti, ni & Beču, no k sebi, sa verom u sebe, sa nadom u narodnu budu- ćnost. On ne kaska ni za austrij- skim centralistima, ni za mađar- Skim konstitucionalistima; on neće Hrvatsku ni kao austrijsku pro- vinciju ni kao mađarsku župani- ju. Ione koji nemaju vere u narodnu snagu i budućnost, mla- ke nacionalne oportuniste i po- litičare od ,,dana i komada“, one kojt nisu u stanju da se oslovo- de ropstva u duši i hoće da se drže jednih ili drugih gospoda- ra, on prezrivo naziva ,,slavoser- bima“, dvostrukim robovima (sela- vus i servus). Zanjega to susla- bići, kukavice, Spandurske duše, ono što su tada bili ustarabari u Vojvodini, bukatovci u Srbiji. Na suprot ,,slavoserbima “ stavlja pra- ve Hrvate, čije ime kazuje Sve: oHrvati su se. Hrvali,a ne robo- vali“. Sa tim idejama integralne narodne slobode, on je nacionalni revolucionar, glorifikator narod- nih mučenika Zrinjskog i Fran- kopana, drug rakovičnog buntov- nika Kvaternika. Ma koliko to paradoksalno zvu- čalo, ipak se može reći da je Ante Starčević bio mnogo bliži Srbima no što bi se dalo suditi po njegovim antisrpskini pamfle- tima. On ne samo da je bio za bledo i platonsko narodno jedin- stvo, nominalno i kulturno »na- rodno jedinstvo“ kako su pažlji- vo i teorejski u Hrvatskoj pro- povedali kabinetski i katedarski naučnici i lojalni »hofrati«, on je odlučno išao korak dalje, i bio u stvari za narodno ujedinjenje, bio nacionalan unitarac* Njegov ideal bio je jedna zemlja »od Tri- glava do Timoka«. I evo kako on piše u Hervatu za 1869: »Prvi i najsigurniji lek bio bida mina- rod istoka osnujemo jednu države, To jedinstvo ne može se drugčije zamisliti no na temelju potpune jednakopravnosti svih plemenafh Smatramo se dakle jednom drža vom. Koje ljudstvo, Koje more, koje zemlje, koje reke, Lepše do= movime na svetu nema!...< On odriče ne Srbe no srpsko: ime, on hoće ne da ih se otrese no da ih obuhvati, da bi narodna snaga bila neđeljena i jača, da bi se zajedničkim silama moga? davati jači otpor i moglo plod- nije raditi. On napada Srbe zato što se izuzimaju i izdvajaju, što zemlja od Triglava do Timoka“ cepaju narodnu snagu, što misle da postoje zasebni interesi srpski i hrvatski. Ime srpsko za njega je bilo lokalno, kao dalmatinsko, bosansko, hercegovačko, koje tre- ba zabaciti i primiti ime hrvat- sko, onakokako su Bavarci Sak- sonci, Prusi, napustili svoja 1o- kalna i geografska imena, 1 u- svojili opšte plemensko ime ne- mačko! On se boji za Srbe što setako izdvajaju. i na svoju i opštu na- rodnu štetu. 1869 on strahuje da nekom nesrećom Srbija i Crua Gora ne potpadnu pod Austiiju. On brine brigu što se u Banatu »rumunština na našu štetu pre- jako raširila«, strahuje da se tamo »naše, budi rečeno serbsko pu- čanstvo ne porumunji.« »Ako srpština nadalje ostane ovako o- samljena, ako se Srbi ne zauzmu za hrvatštinu, ter se uz nju ne okrene, za kakovih_ sto godina slušati će se u Beogradu onaj isti jezik, koji se danas sluša u Bukureštu“. Kao iu mnogim dru- gim prilikama, i tu je Starčević bio rđav prorok, ali iz ovakvih izjava vidi se kako je njegovo dukoko unitarno nacionalno ose- ćanje, njegov silan nacionalan instinkt bio jači od njegovih laž- nih »naučnih« filoloških i isto- rijskih teorija o Srbima. O Karađorđevićima - Protiv ,beamterije“ Onda kada su srpski, pa i sr- bijanski nomantičari podcenjivali Srbiju na račun Crne Gere, Ante Starčević jasno je video veliku nacionalnu vrednost Srbije. »U Serbiji, piše on, stanuje. najple- menitiji del hervatskog naroda«. Njegovo interesovanje za Srbiju pokazuje se naročito u zanimlji- vom članku Kneževina Serbia (1871). Ovaj istrebitelj Srba osu- đuje Rusiju što je 1812. godine >Žžertvovala Turskoj Serbiju, jer pokret puka bjaše u franceskom duhu«. Kao organizator Hrvat- ske, on visoko ceni jednog od glavnih organizatora Srbije, kne- za Miloša, koga naziva »velikim«, i veli: »da_ bude Miloš živio tri tisuće godinah nazad, njega bi (.Tribuna“ — Šibenik) .Na Kosovu povibe cvijet Hrvatskog naroia“ Za nas je Ante Starčević velik što je pod imenom hrvatskim obuhvatio sve Srbe, Hrvate i Slovence, prozvavši Slovence »PLA NINSKIM HRVATIMA“ i rekavši da je ,na Kosovu poginuo cvijet hrvatskog naroda“, a u Stefanu Dušanu da se ugasio »POSLJED- NJI TRAK PREJASNE HRVATSKE DINASTIJE NEMANIĆAR... i | Obožavatelji Etarčevićevi vrlo rado pjevaju : ;Ustaj, | Hrvatska te zove, a ne znaju jadnici da je — po Starčeviću _— ban Jelačić prevario Hrvate i da je hrvatski narod bacio proklet« stvo na llirstvo i na Jelačića bana. (Nekoliko uspomena str. 3). bane Dr. Jovan Sketlić haran narod bio među polubo- gove namestio...«. On isto tako ceni celu onu jaku generaciju srbijansku koja je položila osnov dan&šnjoj Srbiji: »nikada dostoj- niji vladar nije imao vrednije po- magače...« Kao i srpski omladin- ski patrioti onoga doba, on ne mari mnogo za kneza Mihaila, jer su se »tuđinci mešali u nje- govo vladanje.«O današnjem vla- daocu Srbije on je tada pisao: »Čujemo da je knez Karađorđe- vić svojega sina odgojio kako va- lja za maslednika na prestolje. Ako je to istina, on je time pre- veliku zaslugu stekao za svoju domovinu: dobro odgojen vladar, veliko je dobročiustvo po narod«. U svome antigermanizmu, on se i u Srbiji kao i u. Hrvatskoj bo- ri protiv »švapskog prosvetljenja«. i preporučuje: »Ni Serbijancem drugo ne ostaje nego da se pri- mu franceskoga ili engleskoga prosvetljenja, i da se okanu bar- barstva, nosilo ono krinku koju mu drago.« I kao Svetozar Mar- ković u isto doba, kao da je či- tao njegove članke, on piše pro- tiv»beamterije< i ,birokokratije“ u Srbiji: ,, U Serbiji ne malo sav pri- hod troši se nerazmernonasame vi- soke beamtere. Sve se troši na ljude, ništa na zemlju, ništa na narod“: | Kada se uđe u suštinu ideja Ante Starčevića, kada se skine opora ljuska reči sa njegovih i- deja, tek tada se vidi koliko je bilo tačnog i modernog u njima. "To je doboko.i.silno nacionalan čovek, jedan od najnacionalnijih ljudi u našem narodu, čovek pu- ne nacionalne vere i nacionalne energije. Svojim modernim ide- jama: > radikalnim odvajanjem Crkve od narodnosti, kulturnom privrženošću pravom Zapadu, po- 'uzdanjem samo u narodnu sna- gu i narodni samorad, smelom mišlju potpunog narodnog uje- dinjenja, om je čovjek današnjice.