POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU A dub 2% # ač = oi BROJ 287 DUBROVNIK, 25 SEPTEMBRA 1955 'Q tiibu Ka UREĐUJE ODBOR CIJENA OVOM BROJU Din. 2.— GODINA VII ETON TAO pa = Don Frane Bulić Slavni arheolog pripada ne samo Dalmaciji i Hrvatskoj, već svemu jugoslovenstvu, slovenstvu i 15-og septembra otkriven je u Zagrebu spomenik velikom jugoslavenskom naučniku pok. Don Franu Buliću, Na žalost, ni ovaj momenat pjeteta i zahvalnosti zaslužnom sinu Otadžbine nije mogao ostati pošteđen od manifestacija političke tendence, a što je još gore i od falsifikata i reklamiranja ad hoc. Što bi na sve to mogao reći sami Don Frane, vidjeti ćemo iz lijepog i dokumentovanog prikaza njegove ličnosti i rada koji je u »Politici“objaviog. Dr. Viktor Novak. Evo toga prikaza u širem izvadku: Slavni arheolog don Frane Bulić pripada ne samo Dalmaciji i Hrvat- skoj, već svemu jugoslavenstvu. slo- venstvu i čovečanstvu. O tome naj- rečitije govore brojna Bulićeva član= svta u evropskim akademijama inauč- nim ustanovama. Ne može se mimoići činjenica, da je duh narodni i snaženje n&rodne svesti imalo osobite podrške i potsti- canja upravo u delanju i arheološkim rezultatima don Frana Bulića. Hrvat- ski se duh gordio, pozivajući se ne samo na povelje i kronike, nego i na napise surog kamenja iz vremena hrvatske državne samostalnosti, koje je otkrio i na svetlo dana izveo don Frane, udahnuvši im uvek život vre- mena u kome su bili svedoci zaduž- bina knezova ikraljeva hrvatskih. Pa, i sam don Frane, iako najekspresivniji izraz antikne kulture i rimske civili- zacije ipak ja. u sebi nosio pravsk hrišćanina i prvoborca za slovensko bogosluženje u dalmatinskim crkvama. Tu je don Frane savršen rodoljub, uzvišen nad sitničavu, dnevnu i par- tisku politiku, koja ga je tek u ne- kolikim momentima privukia svojim profanim čarima. I, upravo ovaj div- ni sastavni deo Bulićeve ličnosti nje- ga je povezao sa Strosmajerovim i Račkovim načelima i nastojanjima o- ko sjedinjenja istočne i zapadne crk- ve koje su srpskohrvatski deo našeg naroda crkveno podelile. Na tome, kao i na mnogim drugim poljima, don Frane bio je vazda konstruktivan ini- cijator. U toku dvadđesetgodišnjeg poznan stva imao sam mnogo puta prilike da raspravljam sa don. Franom po tim pitanjima. Najdublje mi se useklo sećanje na zajednički rad pri kreta- nju ideje o jednoj jugoslavenskoj crkvenoj istoriji, zapadne i istočne crkve, pri kojim su pripravama uzeli učešća i Srbi, Hrvati i Slovenci, sve- štenici i laici. Bulić je prilikom slavlja petnaeste stogodišnjice milanskog edikta i slav- lja u Nisu 1914 izrazio nadu ,,da bi se jaz otvoren devetog vijeka među Istokom i Zapadom, posle Balkanskog Rata mogao uhvano poravnati“. U pretstavci, koju je sam Bulić uputio 7 1I 1921 tadašnjem Ministru prosve- te, pravdajući potrebu ovakovog jed- nog naučnog dela, kaže doslovno: Pa _ se evo jaz u političkom pogledu izravnao: Istok se i Zapad u našoj novoj državi stopili, a uhvano će po- četi i u crkvenomu, netom se naše prilike srede. Još god. 1881 on bijaše u nekomu Pozivu, (to je čuveni po- ziv da sveštenici dalmatinski, svi od reda počnu glagoljati u crkvama), ua dalmatinsko svećenstvo pisao: ,,sađa kadano mržnji između Istoka i Zapa- da, prouzrokovanoj negda povjesnič- kim razvitkom i međusobnim nepo- voljnim odnošajima između Rima i Bizancija razloga nema, sada kada se na ruševine presahnuloga bizantinsko- ga stabla stali navraćati ogranci čila Slavenstva ,itd., sada kadano istočni Sloveni stali življe osjećati potrebu zapadne kulture, koja njima može naj« bolje prispjeti kroz srodna njim ple» mena slavenska u vašoj kulturi odgo- jena, a zapadni Slaveni osjećaju živu potrebu, da se napoje na znanstvenim vrelima Istoka, koja nama pričaju o zajedničkom kulturnom životu, o na- šoj zajedničkoj povijesti do IX vijeka, potpisani smatra da bi se moglo pri- stupiti za oživotvorenje osnove, koju je od više godina zamišljao.“ Buliću je bilo iznad svega stalo da ispitiva- nje istorije Slovenskog Juga ostane prvenstveno u rukama Jugoslavena, jer »mi moramo prvi biti na našemu po- lju, a za nami zapadna Evropa.« Bulićeva je ideja večna, i ona će jednom opet vaskrsnuti. Oni koji bu- du oživotvorili njegovu misao podići će don Franu Buliću spomenik lepši i trajniji od mjedi i Ramena. Jer ma ko ga izveo, mora ići putevima. koje je utro don Frane Bulić. Don Frane Bulić decenijama je bio propovednik mira među narodima, i vazda je osu- đivao rat i neprijateljstva među hriš- ćanskim narodima. O tome svedoče njegove misli izrečene na Kongresu javnih radnika u Zagrebu, septembra 1922, pri čemu je bio rukovođen is- tinskom ljubavlju prema svim delovi- lako je | on u Jugoslaviji mnogo toga zamerao ma jugoslavenskog naroda. čovječansivu i.kritikovao, sa više ili manje izraza svoje temperamentne prirode, on je ipak istinski želeo dobra i sreće či- tavoj Jugoslaviji, svim našim pleme- nima. Najrečitije i najdirljivije: za to govore njegove pretsmrtne beleške, iz kojih se vidi, da se još pred smrt molio pro pace in Jugoslavia, kao i pro Slavis. Ali, kao što se nedavno htelo eks- ploatisati samog Strosmajera u cilju velikohrvatstva, tako i lanjsko i ovo- ' godišnje eksplvatisanje Bulićeve lič- nosti u strastvenim oblicima plemen- ske isključivosti i regionalnosti, ne- sumnjivo je uvreda, koja se ma i nes- vesno nanosi Buliću Hrvatu, Jugo- slavenu, Slovenu i Coveku. Don Fra- ne Bulić u starosti, ipo smrti stekao je ljubav i simpatije , Hrvatske Zene“, koja je zaslužna za otkrivanje spo- menika. Na _ žalost, Rački, Nodilo, Smičiklas, još nisu zagrejali idejama svojim ,,Hrvatsku Zenu. Možda neće Bulićevu svetlom duhu biti milo, da su priređivači mimoišli pozivom nje- gove mnogobrojne jugoslovenske sa- radnike, i Jugoslovensko ..istorijsko društvo“, čiji je ponos bio i don Fra- one, ceneći, da tako treba da bude u Zagrebu leta Gospodnjeg 1935. Sig- num temporis, rekao bi don Frane. ari zraka Oni koji su navikli da ljepotu svijeta oledaju iz visina . . . Odluka jedne od najvećih i naj- uglednijih organizacija svijeta kao što je aeronautička federacija (FAl), da u Dubrovniku održi svoj Rkon- gres, prestavlja svakako još jedan značajan dokaz pažnje i uvaženja inostranstva Roliko za Jugoslaviju kao državnu cjelinu, toliko i za naš grad. Organizacija kongresa ocje= njena je vrlo laskavo u izjavama najjačih prestavnika međunarodne aviacije. Mi donosimo njihove izja- ve jer smatramo da zaslužuju da budu registrovane na mjestu gdje su bile i date jer one _ pretstavljaju manifestaciju udivljenja 1 simpatija za naš grad i za sve_ one koji su radili na pripremama i doprinjeli da utisak*bude ne samo prijatan nego i dostojanstven. Kako je poznato prije dolaska u Dubrovnik, 65 emineninih prestav= nikaraznih zemalja svijeta prisustvo- valo je u Zagrebu velebnim sveča« nostima proslave rođendana Nj. Vel. Kralja Petra i vježbama naše vojne avijacije. Sam kongres otvo- ren je u auli Kneževog Dvora go» vorom g. Ministra Vojske i Morna- rice, armijskog generala g. Petra Živkovića u ime Nj. Vel. Kralja i Nj. Vis. Kneza — Namjesnika Pav- la, presjednika Jugoslav. Aerokluba. Od izjava koje sustrani prestav- nici dali ističemo na prvom mjestu izjavu profesora na univerzitetu u Tokiju Dra .Tanakadatu. Ovaj sim- patični i izraziti Japanac razgova« rao je i sa poznatim našim matema- tičarom g. Prof Lipanovićem inte- resujući se za našu naučnu histori- ju, a prvenstveno za naučni rad Boš- kovića i Ghetaldi. Po želji prof. Dr. Tanakadate poslati će g. Lipanović u Tokio opširan referat o pome- nutim dubrovačkim naučnicima. Dr. Aikitu Tanakadate prof. uni= verziteta u Tokiu: Stari Dubrovnik zauzimlje svoje maročito mjesto u historiji i kao rodni grad slavnog Ruđera Boškovića osnivača nauke o molekularnoj fizici, koju danas sli- jede mnogi eminentni matematičari i fizičari koji se bave modernom Prof. +-Dr TanaKadate (Lijevo njegov vlastoručni potpis) teorijom o strukturi atoma. Narod koji ima ovako jake umove za uvjek je i bez diskusije određen da bude velik. Tahir Paša prestavnik Egipta: »Du- brovnik mi izgleda kao neko čudo od grada postavljeno između brda i najplavijeg mora na Svijetu. Njegov sredovjekovni izgled inpresicniše kao neka prastara priča, Stara i dosto- janstvena dubrovačka citadela zaslu- žuje taj naziv. Dubrovnik je uprkos svih novotarija uspio da sačuva svoj starodrevni izgled ito u vremenu kada n. pr.trgovac čaja iz Honkonga gradi svoju vilu u istom stilu kao i neki novinski magnat na Cote d' Azure. Dubrovnik je mala Venecija, doduše bez gondola, ali u nečemu ipak veći od nje. Dubrovnik je sa- čuvao dah one kulturne epohe ka- da su vlastela dostojanstveno i bez- brižno šetala kamenom Placom. Me- mos Mana Ministar Vojske i Mornarice g. Petar Živković govori đutim laki povjetarac Istoka sjeća me da naši krajevi nlsu tako dale- ko. Ovo je tek nekoliko riječi od svega onoga što bi imao da Ražem. Žao mi je da idem ali ću se svaka. Ro još jednom vratiti« Britanac Merrvin O Gorman: On među ostalim kaže: Jugoslavensko gostoprimstvo tek nadmašuje ljepota ovoga grada. Nju opet baca u sjen- ku samo jedna stvar: ljepota jednog mladog naroda, mladića i djevojaka, ljudi i žena. Za mene je bilo i jedno iznenađenje više što sam i na ulici .iu salonu mogao da sa lakoćom govorim engleski. Paul Tissandier jedan od francus= kih avijatičkih asova: On je bio vrlo kratak: Nema mnogo da se govori. Ja sam očaran. — Podpresjednik FAl-a Lowell Cabot (USA) On _ glorifikuje plaveni- lo našega neba, bljesak sunca, crve- ne krovove, cvijeće i druge očarava- juće ljepote a najviše našu slikovi- tu i čistu narodnu nošnju, neupore- divi sklad umjetničkih ljepota i pri- rode. »Sve to čini od Dubrovnika zomadić azurne obale potpuno svjež inov au veličini prošlosti rivala bez premca.« Princ Kinsky (Zustrija) »Može li se zamisliti pogodnije mjesto nego je Dubrovnik da sjedini letače koji su navikli da gledaju ljepotu svijeta iz visine«. Fon Gronau novi član Uprave FAra, delegat Njemačkog Rajha, I on kaže da FAI nije mogao da nađe ljepše mjesto nego je Dubrov- nik »Zahvalni smo Kr. Aeroklubu Jugoslavije što nas je doveo na ovaj čarobni komadić zemlje. časa kada je otvorena konferenca u Kneževom Dvoru pa do zaključne sjednice u Šeherezadi svuda smo bi- li okruženi historijom, starom kultu- rom i prirodnim ljepotama«. Slavna njemačka avijatičarka Luj za Hoffmann: »Moje impresije? o to- me je nemoguće reći sve__u jednoj kratkoj izjavi. Jedno je sigurno da ću se prvom prilikom ovamo povra- titi da bi bolje upoznala zemlju i njezine stanovnike.« Francuski pilot-pjesnik Roger La= llier: »Za ove dane možemo reći da je Dubrovnik bio grad avijatičara jer nas je bilo mnogo ali je Dubrov= nik oduvjek bio grad pjesnika, To Vam kaže jedan francuski pilot više pjesnik nego avijatičar«. (G. Lallier_ poklonio je našem gl. uredniku specijalnu numeriranu edici- ju svojih pjesama i proze sa neko« liko srdačnih riječi posvete). (Nastavak na 2 strani) Od prvoga