pomrnean= +

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU da Sa

dub

ačka Tri

C/JENA OVOM BROJU Din, 2..—

una

o GERMKIT

BROJ 246

DUBROVNIK, 10 APRILA 1934

GODINA Vi

—

KAŠTELANSKI ZALIV ILI GRUŠKA LUKA ?

Superiorno omalovažavanje
sa pjedestala kapitale

U jednom zagreb, dnevnom listu
objavljen je nedavno tendenciozan
napis pod naslovor: »Split i Du-
brovnik« sa jasnom namierom, ća
se — ističući kapacitet kačlelan-
skog zaliva — omalovazi Dutrov-
nik i gruška luka, To je učinjeno
povodom odluk2 društva Cosulich
po kojoj od 1 januara ». g. brodovi
toga društva prisianu u Gružu, a ne
kao do sada u oplitia -—

Kako su Dubrovniku obično i sko-
Tro svuda zatvorena vrata kada tre-
ba odgovoriti na izvjesnu lokalnu
megalomaniju, odgovor je došao
prilično. kasno. Donijela ga je sara-
jev. »Jugoslov. Pošta«x u uskrsnom
broju. Mi ćemo danas citirati glav-
ne djelove toga odgovora. Pošto je
konstatovao da Cosulicn nije donio
svoju odluku toliko radi Dubrovni-
ka, koliko radi svojih interesa koji
su sigurno dobro  iskalkuliranš —
pisac odgovora nastavlja:

Općenito G, zaboravlja da nam
pokaže, u čemu su prednosti, a u
čemu manjkavosti pristaništa o ko-
jima je riječ. Gosp. G. uzeo je da pi-
tanje Splita ili Dubrovnika analizira
sa maritimnog, turističkog i iselje-
ničkog gledišta. I što čini? On nam
govori o lukama koje u svom pita-
nju ne dolaze u obzir i koje nikada
nisu imale želja na terznu, na koje-
mu gosp. G. hoće da izgradi superi-
ornost — kaštelanskug zaliva,  Do-
nositi u ovu diskusiju šibensku luku,
pa čak i Kotor, znači u najmanju
ruku pretjerano: vjerujući u: neoba-
viještenost onih ki čitaju.

Sa maritimnog giedišta gosp. G.
dokazuje nam da kaštelanski zaljev
nije inferioran prema ma kojoj dru-
goj luci našega primorja. I tu gosp.
G. započinje borbu sa vjetrenjača-
ma, jer nigdje mie bilo riječi o infe-
riornosti splitske luke i kaštelan-
skog zaliva,

Da se pak istikne kapacitet split-
ske luke nije bilo potrebno onako
superiorno omalovažavati grušku
luku,

Za gosp. G. gruška je luka tijesna i
otežava manevriranje. Tako izlazi,
da društvo Cosulich nezna ono što
znade gosp, G. i što znaju tolika
engleska, njemačka, francuska i ho-
landska brodarska društva, koja ra-
dije upućuju svoje velike prekooce-
anske putničke brodove u tu tijesnu
luku, poni decu sein di u neku di

IZLOŽž žBA

krznene robe

TT. ,NUTRIA“ - ZAGREB
Mesnička ul. 24

traje još samo 2-3 dana u

Hotelu de la Ville

Bogati izbor raznih krzna. — Pra-

vimo krznene ogrtače i kratke.

jackne po mjeri i preuzi- |
mamo  prefazoniranje,
popravke i bojadisanja.

ULAZ SLOBODAN

Gosp. G. izgleda da govori o ne-
čemu što nije imao prilike da bolje
upozna. Na primjer, nije se iskrca-
valo ni ukrcavalo »na ušću Rijeke
kod Kantafiga«, nego naprotiv Kan-
tafiga. Inače Gruž već odavna ima
odlično uređenu obalu za velike
brodove i uz nju danas pristaju bro-
dovi velike tonaže od 25 i 30.000 to-
na kao što su »Vulcania« i »Satur-
nia«. Gosp. G. trebalo bi da vidi, sa
kakvom lakoćom ti brodovi pristaju
i po noći izlaze iz luke, Na novoj
gruškoj obali doduže nema  čilima,
ali nema ni tračnica, ni građevnog
iaterijala o kojemu on govori.

Rekli smo da kaštelanskom  zali-
vu niko nije osporavao kapacitet za
pristajanje brodova. Ali pristajanje
u  kaštelanskom zaliva — budimo
iskreni — ne može se uporedili sa
pristajanjem u Gružu, obzirem na
komunikacije. Jer dok se iz Gruža
u strogi centar grada dclazi za naj-
više 15 minuta tramvajske vožnje,
ili 8 minuta automobiiske, kaštelan-
skom zalivu ne dostaje dobre i br-
ze komunikacione veze sa gradom,
Naprotiv dubrovački je centar toli-
ko usko vezan sa najprivlačnijim di-
jelovima dubrovačke - rivijere, da
putnik već u Gružu ima odličnu i
brzu vezu i sa centrom i sa okoli-
nom. Za dva sata automobilske vož-
nje, turistički svijet, koji je na pro-
lazu tek za nekoliko sati, može da
razgleda sve ono što ga interesuje.
U jednu riječ, najbližu okolinu koja
je najjača atrakcija dubrovačke Ri-
vijere, nije moguće razdijeliti od
grada, jer je to stvarnu jedno.

Kako u tom pravcu stoje ostala
turistička mjesta, nije naša zadaća
da ovdje ocjenjujemo, jer su na to
pitanje već davno dali odgovor oni,
koji turističkim brodovima cdređu-
ju mjesto pristajanja. A što se tiče
dubrovačke gradske luke ili po g.

G, prostora između Lokruma i Plo-

ča, konstatujemo, da se ponovno
vraćamo na argumenat koji nije u
pitanju, barem ne u pitanju Cosuli-
chevih brodova. Jer ispred [okru-
ma, odnosno ispred gradske luke,
ne pristaju veliki turistički brodovi
iz nužde, nego po rasporedu, odno-
snog društva, ili po želji putnika. A
uzroci takovog rasporeda i poved
takovoj želji putnika nije baš bez
značaja.  Pristajanje pred  Lokru-
mom, pred onim »ostriškom Helade«
kojemu se turistički svijet nije nika-
da prestao diviti, i na kojemu je je-
dna okrunjena glava u prošlosti bila
izgradila dvore carskog. uživanja —
nije slučajna. Isticati mogućnost pri-
stajanja na ovom mjestu samo »mir-
nim morem«, još je jedan dokaz la-
koće sa kojom gospodin G. tretira
maritimnu i turističku stranu ovoga
pitanja. Prije svega, za vrijeme se-
zone nema takovih oluja koje pret-
stavljaju teškoće za pristajanje, a na
drugom mjestu ovdje se ne radi o
jedrenjacima nego o kolosima ša
25—40.000 tona. Daljnju svoju pred-
nost pristajanje ispred Lokruma ima
u tome, što se za sveća 4 minuta
vožnje sa motornim čamcem dolazi
u staru dubrovačku gradsku luku,
koja je za sebe jedan potpuni i na
dalmatinskoj obali jedinstveni hi-
storijski  monumenat, mjesto, na

Nastavak na str. 2

Njemačko-jugoslovenski trgovački

pregovori. Članovi njemačke delegacije, koja

je jedan dio trgovačkih pregovora sa našom cde'egacijom vodila u Dubrovniku

Ministar njemačkog Reicha g. Rčhm u Dubrovniku. G. R&hmžu pratnji grado-
nrče'nika i senotora Dr. Mičića n pušta pristanište u Gružu

HMrvati

Pod ovim naslovom nastavljamo donosili

pisma koja su bila upućena urednicima
»Narodne  Misli« — aimanaha ujedinjene
hrv.-srp. sveučilišne om:adine — g$ Ivanu

Lorkoviću, Svetozaru Pribićeviću i dr. —
od najistaknutijih imena hrvatske kuliuine
i političke prošlosti:
Pismo Dinka Vitezića
Ujedinjenoj hrvatsko srpskoj omladini
u Zagrebu.

Poslije jednog prijateljskog uvoda i op-
ravdanja Vitezić piše:

Prije samoga odgovora držim sho-
dno spomenuti, da već od prve mo-
je mladosti lebdila mi je pred  oči-
ma, a još i sada sačinjava uzor mo-
ga mišljenja ona krasna slika u za-
grebačkoj  pinakoteki, koja, nasli-
kana od glasovitog Salghetti-a, ro-
dom Dalmatinca, a izumjena od
najvećeg promicatelja kulturnog na-
predka kod hrvatskog naroda, veli-
kog biskupa  Strossmajera,  pred-
stavlja sve Jugoslovene u bratskoj
slozi i ljubavi.

Da, Jugoslavija bila je, i biti će
do smrti moj ideal!

To napomenuvši, evo
kratko moj odgovor:

Prvo: Ja, kao Jugoslaven, sma-
tram spor medju Hrvatima i Srbima
kao najveću nesreću, koja je mogla
stići one narode; — *

Drugo: Svaki pravi rodoljub mo-
ra želiti i raditi koliko mu je mogu-
će da se ona ljuta rana što prije i
što korenitije izlieči,

Treće: Pošto je 'namisao

Vam u

ujedi-

govore

njenoj  hrvatsko-srbskoj = Omladini
razširiti med pukom takove nazore;
ja ne mogu na ino, van iz dna srca
zavapiti:

Blagoslovio Svevišnji to plemeni-
to poduzeće!

S osobitim počitanjem Vaš

Dinko Vitezić.

U Krku dne 20. ožujka 1897.
pre in rime ma

Podizanje spomenika Voždu Rara-Borđu

Narodni dug — podizanje spome-
nika začetniku Jugoslavije — pre-
duzelo je na sebe Društvo za kul-
turno-privrednu akciju, u kome je
okupljen elitni i intelektualni Beo-
$rad. Ova rodoljubiva akcija naišla
je na puno razumjevanje nadležnih,
pak je Predsjedništvo Kraljevske
Vlade odobrilo i preporučilo svima
Ministarstvima,

U namjeri da se ideji da što veći
publicitet, organizovati će se niz
predavanja po cijeloj zemiji o zna-
čaju »Stotridesetgodišniice cd Ka-
radorđevog Ustanka<. koja će adr-
žati ugledni intelektualci društveni
članovi. Izdana je u nekoliko
formata i slika: »Ustanka  Vožda
Kara-đorđa u Orascuc, koju dru:
štveni izaslanici rasturaju u svim
našim krajevima u korist podizanja
spomenika. Iz izvještaja “izaslanika
vidi se da se ovim manifestuje  je-
dnodušno učešće cjelog naroda u
oduženju duga zarodne zahvalnosti
Velikom Vožđu, Ocu i Tvorcu dana-

šnje naše velike i moćne Otačbine.