A Poštarina plaćena u gotovu 33 Makli) 2)z DUBROVAČKA Cijena je ovom broju Din. #— BROJ 189 Sv. Vlaho i Sv. Srva Uspomenu na velikog na- rodnog prosvijetitelja Savu sla- vili smo prošle nedjelje, a sutra ćemo po našim starim tradici- jama slaviti Sv. Vlaha, biskupa iz Sevaste, u čijem je imenu oličena naša Vjera i naša hilja- dugodišnja Sloboda. Mi ne_ pišemo uvodnik u njihova slavu jer se tome pro- tivi njihova isposnička i pro- svjetiteljska čednost. Ali nas o- vo vrjeme puno falsifikata i vike politikana_i dogona_ sili, da učinimo neke napomene na ovom mjestu, Grad sRladnosti, sa izvori- ma najstarije slavenske kulture, doživio je da se na_ prosvjeti- telja Savu obori nekulturna, nesRkladna i negosparska mrž- nja jedne ERscelencije i da se toj mržnji pridruži Rkukavni pe- dagog, po prošlosti hauptman, odlikovan za vanredne zasluge. Ekscelencija i odlikovani haupt- man saglasno su zabranili pje- vanje Svetosavske himne ,,Us- Rliknimo s ljubavi“. Mlađi pro- sti od mržnje i odlika _gnusne savremene politike, dali su _o- duška svojoj revolti i himna velikog narodnog Prosvjetitelja odjeknula je na proslavi koja ima zvanični školski karakter. Neka se srpstvo tješi sa us- pomenama na vremena austro- mađarije kad je slobodno sla- vilo Oca Savu i pjevalo mu himnu sinovske ljubavi. A što će tek reći gore pred licem Boga Sv. Vlaho, čedni biskup iz Sevaste, - po stavu pravi gospar a po duši svetac kad čuje da mu veličine Roje su jučer došle u Dubrov- nik, određuju ko može, a ko ne može da mu iskaže časti ljubav i to baš na dan ,hki do- hodi nami jednom na godište“? Ništa ! Svetoga Vlaha, biskupa i gospara po duhu, ganuti će sudbina stare slovinske Dubra- ve. Negdje gore na zboru sve- iaca i božijih ugodnika čuti će se njegov resignirani; Fuimus. A onaj veliki isposnik i prosvjetitelj Sava pridružiti će se lahu, bratu u Kristu, sa_uzda- hom koji govori: Nikad ovako do Kosova, ni poslije Kosova.. Gospar Gjono Godina IV Oče, opomeni ih, jer znadu što čine... Neočešivani odleR Rakav je u redovima nacionainog građanstva a naročito nacionalnog sve ćenstva, imala poznata poslanica katoličkog episkopata, bio je to- likO porazan i za njezine potpis- nike i za jezuitske auktore i a- gente Rima da su se morali od- lučiti, da još jednom grubo ine- skrupolozno izlože ličnost za- grebačkog nadbiskupa i hrvatskog metropolite Dr. Ante Bauera — onog Bauera, koji je nekad svo- lim nezavisnim stavom osvajao simpatije i najiiberalnijih Srba i Hrvata. Na leđa. Dr. Ante Bauera prebačen ie ioš jedan neprijatan i — skloni smo vjerovati — ne- željen teret. A težinu cve jezuit- ske inspiracije osjeća ne samo Dr. Bauer nego i mnogi njegovi biskupi i svećenici, koji su po- slanicu potpisali ili je vjernicima čitali pod sigurno teškim diRta- tom o Rojem laički posmatrač nemože imati tačne predočbe. Ipak možemo biti zadovoljni. Nije svako zlo za gore. Zavjese su donekle pomaknute. Provirili su prsti crnih Lojolovaca, koji su do sada po svom podzemnom hRre- tanju bili skoro nepoznati našoj široj javnosti. Ostaje nam da po- gledamo u oči činjenicama i pos« ljedicama njihovog rozornog rada. Zagrebačkom nadbiskupu, ža- libože, nije biio više ni vremena ni načina za povlačenje dostojno njegovog položaja. Trebalo je spašavati formu i sa nekoliko iraza pilatski oprati ruke nad o- nim što u poslanici jasno govori da nije ni vjerski, ni moralno. Jer malo je tih, koji bi htjeli vjero- vati da poslanica nema politički karakter i da je, ako ne namjer- no, a ono slučajno došla baš u času Rada je bila potrebna za planove naših vanjskih neprijate- lja i političke eksperimente vajnih nosivca ,demokratije“ i ,,radika- Sahrana ,»bezvjerca“ Tyrša u Pragu Na čelu pogrebne povorke katoličko svećenstvo Rkalizma“ koji su parlamenat Es- haestonije biji pretvorili u Rrva= vu arenu svojih banditskih ćudi. Za ono što nam crna Lojolina družba servira u izjavi Dr. Baue- ra, naš narod. ima _ svoju |i- jepu poslovicu: Ne reci mi prije nego ti rečem. Jer ima li, imože li biti, savršenijeg jezuitima nego poslije tolikih manifestacija njiho- ve žuči i dokaza o političkoj pozadini njihove poslanice — go- voriti sa apostolom Lukom: ,,ot- Rrivene su misli mnogih srdaca“? Jest Preuzvišeni nadpastiru! Otkri- vena su srca i misli onih otrov- nih zmija, koje svoj otrov onako svjesno — pod krinkom svetosti — prenose u srca Vašega hRiera i Vaše pastve. Čuli ste, Preuzvi- šeni, Rako je bolno i teško od-« jeknuo taj pokušaj i kako ga je narodno svećenstvo, odano Bogu i Narodu, dostojanstveno odbilo. Hoćete liinjima, Preuzvišeni, do- baciti izreku Apostola Luke? Si- gurnj smo da nećete, jer ste u svojoj dubokoj svijesti i u srcu PRAVEDAN. U koliko su Vaši prigovori pojedinim sokolskim društvima u Jugoslaviji — a ne Tirševoj ideologiji i Jugoslovenstvu — bili opravdani, Vama su Preuzvišeni Nadpastiru ostajala i drukčija sred- stva, a svakako i drugačiji način optužbe, OvaRo, pa makar i ne- željeno, Vi ste dopustili da se izazovu raspoloženja koja ne mogu biti ,na dobro Ratoličke crRve i kršćanske crkve uopće“ a najmanje pak ,na istinsku korist Kraljevine Jugoslavije,“ ARo ste pak, Preuzvišeni Nad- pastiru, htjeli da osudite jedan Politički sistem ida dadete odu- šRka svojim osjećajima i uvjerenji- ma, onda ste barem Vi, ako niko drugi, imali mogućnosti da uzmete dostojanstven građanski stav; o- naRkav Rakav ste nekad uzimali Rao član srpsko-hrvatske Roali- cije. Ovako, prije ili poslije, Vi ćete osjetiti Rako su agenti Rima obilno i bezočno iskoristili Vaš lični, nadbiskupski i politički prestiž. Način na koji je poslanica u» darila na častiinterese ove zem- lje po našem sudu znači — pu- cati iz busije. Ali Vaša odriješita riječ sa Rojom izražavate zgra- žanje i gnušanje nad tvrdnjom da biskupska poslanica ima veze sa željama neprijatelja — ublaži- la je našu bol i obnovila naše nade da nije daleko čas kad će te nam i Vi istinski pomoći da izvršimo djelo obnove. Naš narod, bez razlike vjere i plemena, ostati će Vam vječno