=

ZNAČAJNA KRALJEVA RIJEČ ŠUMADINCIMA

Prigodom osvećenja škole u.Orašcu.

Šumadinci,

Današnjim danom ulazimo u
stotridesetu_ godinu od onoga
znamenitog Sretenja kada se na
ovom svetom mjestu sastadoše
naši preci, zareRkoše se i zavje-
riše da na životina smrt zamet-
nu borbu protivu vjeRkovnih svo-
jih ugnjetača.

Oni ine slutiše u tom tre-
nutRu da ustanak, kome ovom
svojom odiuRkom odrediše poče-
tak i poRret, bješe onaj istorijski
dogođaj od Roga će se zatresti
cjela turska imperija. Ali ipaR
znadoše dobrc strahoviti zama-
šaj svog pothvata i neizmjernu
ozbiljnost svoga zadatka. I zato
osjetiše svi da im treba vođa, koji
bi svojom ličnošću i odlučnošću
povezao u jednu cjelinu onaj
nepregiedni okean šuma i lugo-
va, po čijim su zaklonitim  pro-
plancima bila skrivena mala i
rasturena šumadijska sela, već
puna osvetnika što pojedince
hajdučki smiču nasilničke glave,
ali još neprikupljena u jedan za-
jednički nalet i u jedan otvoreni
ustanak. dio

I prvaci naroda odlučiše se
na ustanak, iz čije će se varnice
zapaliti neugasivi požar. Ovdje
sakupljeni, vaši pradjedovi izab=
raše za vođu Moga pradjeda Ka-
rađorđa Petrovića (ove riječi
prihvataju svi prisutni sa usklici-
ma: Slava mu!), sina vašega Rkra-
ja, smatrajući — i to _ s pravom,
kako događaji ubrzo poRazaše -
da su u njegovoj prošlosti našli
sve ono što njima treba.

Time je otpočela borba za
veliko djelo narodnog  oslobo-
đenja i ujedinjenja, koja će  tra-

Košd Pare a e m

ŠTROSMAJER U

nom toga zamaha i silinom toga
poleta slila se tokom svjetskog .
rata u zajedničke napore svih

BORBI_ZA

jati, čas plamteći, čas tinjajući,
otada pa sve do najnovijih dana.

Ta borba, odlučena i zapo«
četa skromno i nerazmetljivo
pod zmajevskom Karađorđevom
rukom, vođena _ od prvog časa
divovski i muški, nosaše u sebi
još od samog početka oslobodi-
lačke težnje za svoju neoslobo-
đenu braću. Otuda već prvih go-
dina vojevanja vidimo Karador-»
đevu upravu ,od Vidina pa do
vode Drine, od Kosova pa do
Beograda“, kako pjeva guslar. O-
tuda je nova mlada šumadijska
Srbija, koja se poslje vjekovnih
stradanja stvarala postupno u o-
vom vojevanju iz pepela i ruše-
vina nekadašnje slavne Nemanji-
ća države, bila svojom nacional-
nom vjerom već unapred pred-
određenja za nosioca velike
nacionalne misije.

Široki i epski zamah te naše
borbe nije nikad malaksavao.
UvjeR se težilo napred, upržos
opasnostima Roje su mogle od-
nijeti i ono što je dotle stečeno.
Pclet je neodoijjivo nosio Suma-
diju, vazda budnu i spremnu, Rad
god ju je pozvala nacionalna, os-
lobodilačRa i ujediniteljska  ulo-
ga. Ona je uvjek _gajila nadu u
veliku nacionalnu budućnost i
vjerovala u ostvarenje širokih
nacionalnih ideala. [dočekala ga
je. Naša borba urečena i započe-
ta ovdje na ovom mjestu, na Sre-
tenje 1804, Roja se vodila za os-
lobođenje i ujedinjenje srpsko,
pretvorena 1914 g. od uže sro-
ske borbe u jugoslovensku, širi-

ISTINU 1 ČAST CRKVE

Obećali smo nastavak citata
iz izjava i pisma slavnog đakova-
čkog biskupa i narodnog borca
koji je u sudaru sa falsifikatori-
ima Vječne Istine i dušmanina
slavenstva razgolitio mnogu in-
famiju lukavo uvijenu u svete
fraze. Cuvajući časti ugled Crkve
Štrosmajer je bio svjestan, da se
Nju ne može i nesmije indenti-
fikovati sa italijanskim  osjećaji-
ma vatikanske diplomatije, pak
ni sa prohtjevima da se  papin-
stvo iasstalira Rao svjetovna sila.

U tom nastojanju on je zais-
ta bio taktičan pak se često tru-
di da spriječi razorne poslljedi-
ce rada onih koje je on preću-
ćeno iiskreno pobijao kao ubije-
đen katolik i Jugosloven. Čista
duša Strosmajerova nije mogla
da podnese falsifikovanje vječnih
Istina, nauke Hrista Bogočovjeka,
i protuslavenski rad = vatikan-
ske diplomatije. Taj i takav Štros-
majer pisao je onako iskreno
svom najboljem prijatelju Rač-
kom.

Štrosmajer govori

o koncilu i infalibilitetu

,Stari rimski cari dali su se
proklamirati bozima po servilno-
mn senatu; danas petko, (tu mi-
sli na papu) sam sebe proglašuje

Bogom, ami imamo te potpisati.
Ja tu sramotu podnijeti ne mogu“.

20 aprila ispovjeda. se o tome
Strosmajer Račkome: ,,Bog sam zna,
kako želim Rući, ali još sada nije mi
moguće, jerbo-bi mnogo škodio. o-
poziciji ostaviv Rim pred glavnom
bitkom. Ovdje je neuzmjerna Rkorup-
cija. Proti meni se sada u Rimu vo-
juje onim istim oružjem, kojim su se
Nijemci i Madžari služili, Rad. su htjeli
moj politički upliv paralizovati. Ovih
dana se također nešto dogodilo, što

očevidno dokazuje da u ovom

saboru nema slobođe, nema istine
nema poštenja“.
A razočaran i uvređen pred sam od«
lazak iz Rima kaže 6 jula da ga
Rim više neće vidjeti. ,Ne možete si
mjsliti, Roliko je_ ovdje oholosti i
slijepoće“.

Strosmajer je ipak poslje dugog
vremena potpisao zakon o infalibi-
litetu, pod uticajem Račkoga u inte-
resu cjelokupne narodne stvari.

O jezuitizmu

A još ogorčenije o jezuitizmu
govori Strosmajer 1882 ,,To vam je
stranka jezuitsko-tirolska, koja misli,
da svoje nazore crpe iz Srca Isuso=
va. Mi ostali smo ,,đavoli“. To je
stranka, Roja nas nekad na pakao
osudila, što nijesmo nijemštinu po-
dupirali, koja je dobrom polovicom
protestantizam. To je stranka, koja
mrzi na sve što je slavljansko, i koja
se samom vierom služi, da nas u
narodne enuhe pretvori. To je stran«
ka koja sa farizejem moli ,,Hvala

2

ćemo! Rlicalo je gromRko_i

jugoslovenskih rodoljuba, koji
su napori, Bogu neka je. hvala,
na Rraju Rrunisani uspjehom:
stvaranjem i ujedinjenjem velike
i snažne nam Kraljevine Jugosla-
vije. I u tim završnim borbama,
kao i u svim ranijim /Sumadija je
uvjek ostala vjerna sebi.

Kao što se divljenja dostoj-
no boriše vaši pradjedovi pod
komandom Karađorđevom, taRko
se i vi boriste, vazda prvi, pod
vrhovnom komandom Moga po-
kojnog Rodtelja Kralja Petra
(Svi prisutni kliču: Slava mu) i
Mojom (Sada nastaju dugotrajni i
oduševljeni usklici: Živio Kralj !).
Vi, nova Šumadija, osvjetlaste ioš
jednom obraz Karađorđevoj Su-
madiji. :

Ali ako ima iole istine u o-
noj našoj poslovici da je lakše
steći nego sačuvati onda ćete,
tvrdo Sam ubjeđen, u čuvanju ju-
goslovenskih tekovina opet pred-
njačiti vi, Rao što ste oduvjeRk
prednjačili i u njihovom sticanju,
i odbiti sve one udarce Roji bi,
svjesno ili nesvjesno, bili uprav-
ljeni protivu njih (Hoćemo! a
odad=
lučno nekoliko stotina rasnih
Sumadđinaca).

Neka ovaj skromni vaš spo»
menik bude potsjetnik kroz Roli

ke se Rrvave bojeve imalo pro-

ći od 1804 pa do punog ostva-
renja jugoslovenskog državnog i
narodnog jedinstva, ali time neRa
bude stalni i najbolji poučnik i
o teme sa koliko revnosti i od«

'lučnosti imamo čuvati“ naše 'je-

dinstvo: od svakoga, pa' ma Ro
To. bio. 0 i

Bogu što nijesmo Ro drugi ljudi“.
To je stranka koja na uglovima ulica
moli i lemozine dijeli...

Ta partija inspirira naše organe

i evo već dominira skoro i u Rimu
(19-VI[ 1889).

»d Rimu, moj brate obaziru se
na one, koji su premogući, a one
rastavljaju, koji su slabi. Da sam
prost od nužda i nevolja, pisao bi
O najvećoj nuždi Crkve danas, to
jest o tomu, da se crkva rimska po-
sye univerzalizira. Bez toga nikad ne
odgovori Crkva posve svrsi i oče-
Rkivanju svijeta. Ali za to se hoće
mira. Ja kadgod mogu i imam zgode
kažem i Rimu svoje mnijenje“ (7 II
1885). Ili, 27 marta 1887;

iz sto sitnih stvari vidi se, da

Kojigod je dub napram Slavjanom
civilne Italije taj je isti i crkvene,
Među Talijanom i Talijanom u
tom obziru nema razlike, nosio on
frak ili prelatsku mantiju“.

Poruke uredništva
Sokoli - Čilipi
Uz najbolju vol'u, prostor sa
kojim raspolažemo ne može da
podnese napise kakav je Vaš,
Osim toga jednakoj temi mi stal-
no posvećujemo najveću pažnju.
Zdravo!
Nacionalna omladina - Sreser (Jenjinja)
Objaviti ćemo u prvom  na-
rednom broju ali skraćeno.
Zdravo!

Isusovci u službi :
tuđinske propagande

Povodom napisa Roji smo i
mi objavili po zagreb. ,Jugoslov Re.
či“, a oOpsanoj aktivnosti politike

Jezuita, g. S. R. iz Splita uputio je

I. Režig pismo u kojemu podsjeća
na dopis objavljen u. zagrebačkom
dnevniku ,,Obzoru'“ (g. 1902—Br, 59)
pod naslovom ,,Ispod Vlašića u Bos-
ni“ — U tom dopisu kaže se medju
ostalim i ovo | B.
,Sirotinja smo, kakve samo po
božjom kapom imade. Otkidajući od:
usta, davali smo za našu djecu u Isu-
sovačkoj travničkoj gimnaziji, da nam
budu dika, a u starosti potpora, No
evo, što se dogodi! Cjeli VII i VIII
razred, | |
24 naša mladića isključiše sa gim
nazije Jezuita, i to zato, što je
poletna mladež, prigodom jednog
Koncerta, prosvjedovala protiv pje-
vanja jedne njemačke pjesme.
Strašna kazna nad 24 Ratoličkih obi-
telji radi jedne njemačke pjesme! Na-
ša je mladež poletna, vatrena, odu-
ševljenja za narodnu hrvatsku stvar,
pa bi bilo u interesu odgoja mlade-
ži sve nenarodno otklanjati, što našu
mladež izaziva, njezin polet preči i
narodnu svijest vrijedja. Ta mi ne
šaljemo našu djecu R.Isusovcima da
njemačke pjesme uče, nego da se oR-
repe plemenitom naukom i svetom
ljubavlju za hrvatski narod i svoju
domovinu. To bi imala biti zadaća
odgojitelja naše mladeži, a ne širenje
germanizacije“...
prošle godine :
braća Isusovci, prigodom  sveča=
nosti stca Isusova, izvjesiše ha
ocrKvi madjarsku zastavu.
Mladež planu, pope se na krov, ski-
de nezakonitu zastavu, a jedan pater.

“ne budiljen,skoči na tavan, te mla=
.sdiću“S. pljus ćušku udice što je ski-
"nuo tu zastavu. Srce Isusovo i ma»

djarska zastava ćuška i odgoj, nje-
mačke pjesme i 24 prognata mladića,
nesreća prognanika, suze roditelja,
žalost rodoljuba, to je o čemu neka
jevnost rasudjuje“

Napomenuti je da se akciji, koju
je poveo bio dr. Josip Stadler zbog
podignuća sjemeništva i gimnazije u
Travniku odazvao i 1
rimski grof Leopoldo Lilrenthal sa
prilogom od 30.000 dinata. '

1»

Pred par dana javila je sarajer-
ska ,Jugoslavenska Pošta“ da iz
najpouzdanijeg izvora doznaje da
je u posljednjih nekoliko dana, Presy.
Dr Carević imao prigode da u dva
navrata razgovara sa jednim  istaR-
nutim  funkcionarom  dubrovačRog
Sokola kojemu je izjavio da se so“
kolstvu u njegovoj biskupiji nemogu
učiniti prigovori o kojima govori
poslanica katoličkog episkopata.

I nama je na sigurnom mjestu
potvrdjeno, da je Presv. Dr Carević.
zaista opetovano učinio izjave 0
kojima je riječ.

Pred nama je cirkular ove sa“
držine.

»Biskupski Ordinarijat u Du-
brovniku — Pov. Br. 40|res. Du-
brovniR 26 Novembra 1952 — M.
P. Zupnim Uredima. Svima u bisku-
piji — Ako _sokoli žele zahvaliti
dragom Bogu, kažite im, da mogu
jedne nedjelje ili blagdana prisustvo“
vati župskoj misi gdje će svaki po"
jedinac (1?) zahvaliti Bogu a da će
svećenik preko Sv. Mise u ,,memer
ta takodjer dragom Bogu izraziti
zahvalnost. Sokolski barjak nije cr=
Rkveni barjak i prema tome ne treba
ga blagosivljati. Ne učinite ništa vr
še preko ove naredbe. Biskup
T Kosip) mp“