mor Ka PC Gravd pram —.. =a noone o ito Đ. - zoi > - Neprijateljske težnje i separatistički korov ju, niti se djele narodi niti daleko veći od našeg, kao Englezi, Njemci, pa nećemo doista ni mi Jugosloveni. Baška vjera, baška narodnost. (Bu- ran aplauz). Posebno mi Jugoslaveni, Ratoličke vjere željeli bismo da bi Ratolička cr- Rva u Jugoslaviji bila nešto više nacio- naina u momentima Rad zadire u po- litičko polje. Onaj neopravdani ataRk na Jugoslovenski soko čisto je politič- ki akt. (Glasovi: Tako jel). Ali ipak zato ne smije ni s koje druge strane da se sipa ulje u vatru, ponajmanje pak ne kad imamo svjetle pojave kao Rkotorskog biskupa Ućelinia, (Složni usklici: Zivio!), i svećenika narod- nog poslanika Vjekoslava Spinčića, (Složni usklici: Živio!) i Don Frana Ivaniševića. (Složni usklici: Zivio!) Katolički episkopat trebao se je rađe pozabaviti pitanjem slavenskog bogoslužja u našim crkvama. Kato- lički episkopat dobro zna za znače- nje koje slavni biskup Grgur Ninski ima u našem narodu. Naši biskupi, koji su u svojoj poslanici ustali ina odbranu imena hrvatskog, bili bi bratskoj slozi, ljubavi, i svome _ na- rodu učinili bolju uslugu da su iz- dali poslanicu radi očuvanja i gaje- nja narodnog jezika u crkvi. (Plje- skanje). Podstrekom naših punktaša po- menuta susjedna Rraljevina _ je u iL nostranstvu našu zemlju razvikala kao zemlju nekog terora. »Ireba primjeniti ,blagu ruku“. To bi djelovalo“ Mi znamo da nema terora, da _ne- ma čak niti dovoljno jake ruke (Pljeskanje i uzvici: Tako je). Naprotiv, možda bi dobro bilo da i mi “ kao ži naši susjedi privremeno primje- " nimo jedno parče ovaRkove ,blage ru- ke“; uvjeren sam da bi to imalo _ dej- stva; svaki bi se prihvatio više rada a manje politiziranja; niti bi bilo ,punRtacija“ a niti napadaja protiv Jugoslovenskog Sokola. Neki hrvatski političari trebali bi već jednom da se uvjere da se u sopstvenoj državi ne može voditi indentična politika i borba Rao u tu- đinskoj državi, u kojoj je cilj da se tuđinsku državu slabi i ruši (Odo- bravanje). U domaćoj državi može da bude mjesta samo Ronstruktiv- nom radu i svesrdnoj saradnji. Treba podmetnuti leđa pod državnu rudu i gurati. lijepo obavili. Dašto da je (Odobravanje). Sterilno stojanje po strani nije nikada urodilo uspjehom. Od našeg Ujedinjenja pak do danas izračunajmo samo koliko su vreme- na neki hrvatski polifičari uložili na državnom poslu; doista niti toliko vremena koliko bi dovoljno bilo da se uredi jedna oveća zgrada a hka- mo li jedna država, a oni su se već zamorili i duhom Rlonuli i već ho- će da zidaju nešto drugo. Italija, koja je daleko veća, u istinu je bila sačinjena od raznih političkih formacija, Roje su imale i te kakove izgrađene posebne tradi, cije, pa ipak Italija sve je to sroza- la ne pošteđujući niti Rim Sv. Oca Pape a sve to u cilju jedinstvenosti naroda i države. Naš susjed taj re- cept, koji on ni za sebe nije držao dobrim, ne treba ga niti nama ser- virat, a naši ne smiju biti tako kratkovidni da ga prihvaćaju. Vidite, sada i sama velika nje- mačka država, izrazitije primjer za- jednice složenih država, bez odzira na vjerske razlike i iskorišćavanje ovih u političke svrhe, vidimo da pristupa rušenju tih tradicionalnih osobina. | Sa Kroz četiri ratne ' o m. i ći jadikujući ka“ po E Ž sot provinei- ja te da hoćemo jedinstvenu državu, pošto smo jedan narod. A sada kad smo sve to ljepo por stigli (Odobravanje) iz tih istih Rru- gova zove se Evropa u pomoc: da mi nećemo jedinstvenu državu, da hoćemo opet svoje provincije, jer da nismo jedan narod nego država od više naroda. Gospodo senatori, koliko je ta pojava smješna s obzirom na one koji tako nastupaju i danas, toliko je za nas ozbiljna, to bi trebalo već jednom poslužiti se zakonima da to već jednom prestane. (Pljeskanje i odobravanje). Ali, gospodo, s druge strane, velika je odgovornost na današnjem režimu u pravcu konsolidovanja je- dinstvenosti države. Ovaj režim tre- ba da sistemom i načinom svog u- pravljanja pomaže da i bez federa- tivnog uređenja u našoj zemlji mo- že biti i dobre uprave i ravnoprav- nosti i pravičnosti. (Burno pljeska-. nje i odobravanje). Štrosmajer o Rimskim prelatima Govoreći o sumnjama koje su fmu se stalno tovarile u namjeri da ga se u Vatikanu onemogući kao crkvenog velikodostojnika, Strosmajer piše među ostalim : ' Jest, i.tina moj mili brate, nailazili smo u samomu Vatika- nu na crne sumnje, koje na nas iz Pešte i Beča i Zagreba baca- ju oni, koji bi nas, da mogu u kapi vode utopili i koji bi svaku sramotu, da mogu na nas bacili. Hvala Bogu, mi smo sve časno 1 tre- balo energije i odvažnosti... Ne možete, moj mili brate misliti, kako nisko stoje prelati rimski, koji kurijom vladaju. Kolika bi crkva rimska nužda bila, da se crkva rimska po naravi i vješitomu određenju svome = univerzalizira. = Ovako potalijančena crkva rimska ni iz daleka ne odgovara božijoj svojoj destinaciji“. (2 V 1888). ,,Kad će to biti — poleg okorelosti, slje- poće 1 samoljublja rimskih pre- lata — sam Bog zna“. (17 VII 1888). I nekoliko dana docnije: »udRimu nas apsolutno ne ra- zumiju i dotle će tako biti, dok ostane jsključivo talijanska. Sebi i svetoj stvari Škode“. Moejunnrodni velesnjam uzoraku u Milmu 12 - 27 aprila 1933|X1I. Najvažnije tržište italije. PROLJETNE Veliko sniženje ciiena na skladištu Dubrovnik Snizila je cijene cipelama svih vrsta tako, da i ljepše cipele postale su nevjerojatno jeftine. Ja Posjetite nas bez obveze n 2 50"/, popusta na «temelju naročite legitimacije za 6 putovanja po cijeloj Italiji, od 1. aprila do 51. maja 1955 godine. Informacije tražiti Rod mjesnog Konsulata Kr. Italije. Perom i olovkom »Silentium...!“ Piše nam stalni posjetilac Rorizmenih propovjedi č. o: franjevaca Blažića: »Nisam ja jedini koji najrađe slušam čas. nog oca franjevca Blažića. Naprotiv Crkva Malobraćana obično je prepuna čeljadi koja se rijetko, ili nikako, vide u Crkvi. Ali to ni. je nikakvo čudo. Slobodne teme časnog oca obično obrađuju Stvari koje se većim dijelom diskutuju u četiri oka... ili na nekom sijelu... ili se pak nikako ne diskutuju iz raznih sa. vremenih obzira. U tome je časni otac Blažić interesantniji i njegov je oratorij mnogo bo. lje posjećen nego neRadašnje učene propo- vjedi na itaiijanskom jeziku u našoj Ratedrali, u kojima su se obrađivale vjerske dogme i krupna društvena pitanja. Gledam obilno posjećeni aratorij časnog oca franjevca i sjećam se onih lijepih proš- ih vremena kad smo držali političke zboro- ve i polemisali sa protivnicima, Danas tu pov- lasticu uživaju jedino naši časni oci, a .nas laike priučava se na ono stereotipno samos- tansko i sjemeništarsko : ,,Silentium...“ ,Dlesačica Teodora“ (Knjiga 542 ,Zabavne Biblioteke“) Vizija, koja nas prenosi u šesti vijek kršćanske ere. Hlisto- rija jedne bizantske carice. “Feo- dora, razbludna cirkuska plesa- čica, uzvija se na _ prijestolje 1s- točnog rimsRog carstva uz bok umnog cara Justinijana, koji je — pored crkve sv. Sofije — po- digao najkrasnija zdanja neka- dašnjega Bizanta. Demon od žene, nije ni na prijestolju mogao obuz- dati svoje bludničke instinkte. Za kaprise svojih noći odabirala je najljepše mladiće, koje je pred zoru bez milosrdja dala posmi- cati. I gotsku kraljevnu koju je Justinijan mislio uzeti za ženu, pošto od svoje neplodnice nije .mogao dočekati baštinika, dala je mirne duše ubiti. — Nesre- djeni život prvih kršćanskih vi- jekova prikazan je u ovoj knjizi u svoj svojoj grozoti, u dogma- tičkim borbama i u krvavim su- kobima. Cirkuske predstave no- sile su na sebi još sve znakove poganskih vremena, samo što su bile proširene još razbludnim ple“ sovima golih hetera, medju ko- jima je ,božanska“ “Teodora svo- jom ljepotom i gracioznošću sla- vila najveće triumfe. Demonska žena i demonska knjiga ! (Cijena mum 32 dinara), NOVOSTI Placa Kralja Petra najluksuznije i naj- mćimo za svaki par. a kupnju.