U koliko bi se prekoračilo pro- pisano radno vrijeme, ovlašćeno je svako lice da podnese prijavu protiv poslodavca, sa potrebnim dokazima.“ Gornje riješenje tiče se 1 mnogih u našem gradu. Zato sa zadovoljstvom bilježimo da je poslije protesta radničkih i na- mješteničkih organizacija protiv eksploatacije radne snage pros duljivanjem radnog vremena i nadležno ministarstvo zauzelo 0o- dlučan stav u ovom pitanju. (U ovim teškim vremenima traži se izlaz u čitavom svijetu sa raznim srestvima. Kao efikasno stestvo pred- laže se 1 smanjenje radnoga vre- mena u“ svrhu zaposlenja. većeg broja radnika. U Americi se baš vode o tome pregovori među poslodavcima i radnicima. I kod nas se nezaposlenost dosta jako osjeća, pa se nameće ne samo potreba već i dužnost svih poz- vanih faktora, posebno radnič- kih i namješteničkih organizaci- ja, da ustraju u obrani zakonom zajamčenih svojih prava 1 ne doz- vole kršenje zakonskih propisa o radnom vremenu. | IZ OKOLICE . Obrazovanje pravoslavne parohije u Stonu. Odlukama Crkvenog Suda u Mostaru i sv. Arhijerejskog Sl- noda u Sr. Karlovcima uteme- ljena je prošlog mjeseca samostal- na pravoslavna parohija sa sje- dištem u Stonu. U ovu parohiju spadaju osim Stona još Slano i Orašac, te mjesta na Đelješcu, Korčuli i Mljetu. Ova su mjesta do sada bila u sastavu Dubro- vačke parohije. 1z uredništva i uprave 1 jula o. g. izvršene su promjene u upravnom i re- dakcijskom vodstvu našega lista. . List će zadržati nepro- mjenjen svoj dosadašnji na- cijonalni pravac, a zastupati će politička načela Jueoslo- venske Radikalno — Seljačke Demokratije. | === === : => DINO MONTANARI: «nju učiteljskog kadra Jugoslovenska prosvjetna politika U jednom povremenom časo- pisu imali smo prigode da nađemo izvjestie tendenciozne »podatke“ o našem školstvu Nekoliko brojaka pokazaće najjasnije, kakva je bila i koliki je uspjeh postigla jugoslovetiska posljeratna prosvjetna politika. Školske 1918-19 godine bilo je ucjeloj zemlji svega “5610 na- rodnih škola, u kojima je radilo 11.064 učitelja sa 658.876 uče- nika, dok je školske 1931-32 bilo_ 8.117 škola sa 24.625 na- stavnika 1 1, 244.880 učenika. Znači da je od svršetka rata do prošle godine, osim popravljenihi i prepravijenih školskih zgrada, a većina ih je bila oštećena za vrijeme rata, oivoreno 2. 597 no- vih škola, a nastavnički kadar više nego udvostručen, dok se broj đaka nije još udvostručio. Isti takav napredak je i u pitanju građanskih škola, gdje je školske 1918-19 godine bilo sve- ga 115 škola sa 939 nastavnika sA ja đaka, da u školskoj 1931-32 godini bude, . dvo- Struko. = Tako, prema. stati- stičkim “podacima za prošlu gođinu, u zemlji postoji 202 gra- đanske škole sa 1.953 nastavni- ka i 27.563 učenika. Prema gornjim | razultatima izlazi, ako se broj osnovnih 1 građanskih škola uporedi sa bro- jem stanovništva, da, prema po- datcima iz prošle godine na jed- nu školu dolazi 1.721 stanovnik, dok je odmah poslje rata na jednu školu otpadalo 2.144 sta- novnika. Odmah poslje rata pos- tojala je po jedna škola na 44,- 38 kv. km., dok sađa dolazi ško- la na svakih 30,74 kv. km. Dok je poslije rata svaki 18 Stanov- nik bio đak osnovne škole, do- tle je sada svaki _ Ir stanovnik učenik osnovnih škola. Postignuti rezultati u podiza- nju učiteljskih škola i sprema- daju još ljepšu sliku. Dok je školske 1918-19 godine bilo _ svega _ 24 učiteljske škole sa 287 nastavni- ka i 3330 učenika, u godini 1931-32 inamo 4iškolu sa 779 Podzemna. Malija a Povodom izvjesnog našeg ko- mentara, neko nam se obraća a- nonimno sa željom, da objasni- mo: šta su to — liparski otoci. I ako je običaj da se anonimno baca u koš, ipak rado upućuje- mo g. anonimusa na zanimivo djelce Dina Montanari ,,Podzem- na Italija, Roje je ovih dana u odličnom prevodu izdala greb, Gundulićeva ul. 24). U uvodu ove interesantne knjige, Montanari opisuje način na koji je izveo svoj. smjeli pod- vig, da maskiran upozna pore- dak i život političkih izagnanika na liparskim otocima, pa kaže: nNaši povjerenici šutili su a cem- zura i špijuni sputavali su naše dru- gove. Iz ltalije se nije moglo ništa doznati Zato je jedan od nas _mo- rao ići tamo. Izbor je pao na mene. Zno sam nekoliko stranih jezika i vladao sam gotovo svima talijanskim dijalektima. Mogao sam. se prikazi- vati i kao inozemni turist, a isto ta= Ro i kao stanovnik svake talijanske provincije. Radio sam aRtivno u pokretu, nisam bio loš onganitatoe zagre-. bačka ,,Džepna Biblioteka“ (Za-- bio sam darovit 'slumac. Oodsacsh je za mene bila velika zbog moje političke prošlosti. Ali, od toga je bila jača svijest da moram svoju dužnost... Preobrazio sam se u pobožnog svećenika iz Norman- dije, sa dugom crnom mantijom, o- .Korop IIpuatb, ASOGMIbE nastavnika skoro tri put više ne- go u 1918-I9 godini, i 8.258 u- čenika, opet skoro tri put više. Sličan naptedak ogleda se i kod srednjoškolske hastave. U školskoj 1918-19 godini bilo je svega 120 gimnazija, realki i realnih gimnazija sa 2.914 nas: tavnika 142.671 učetiikom, dok i godini 1931-32 ima I70 gimna- zija sa 4.475 nastavnika, više ne- go dvostruko prema 1918-19 go- dini, 1 77.013 učenika. I ovdje Skoro sve udvostručeno. Ako se želi još jasnije da vidi postignuti uspjeh, dovoljno je = istaći samo slijedeću razliku: dok je 1918-19 godine na 281. stanov- nika dolazio jedan učenik sred- njin škola, dotle sada na _ 180 stanovnika dolazi jedan učenik ; dok je školske 1918-19 godine jeana gimnazija dolazila na 2.084 kv. km. i na 101.444. sta- novnika, dotle sada dolazi jedna gimnazija na 1.492. kv. km. i 81.964 stanovnika. Ako se dakle, pogledaju i u: porede rezultati žada na pros- vjeti o poslije rata pa do danas, jasho se widi da je glavna briga države u pitanju prosvjetne po E tike bila upravljena na prošsve: ćivanje širokih natodnih slojeva. U tom cilju 1 Podignut je taj- veći broj osnovnih i građanskih škola 1 skoro utrostručen odgo- varajući nastavnički kadar. Ispiti zrelosti ra trgovačkoj 2 Rademiji. Prijavilo se 25 đaka. Pisme- ne radnje završene su, kao1 usmeni ispiti. Ispitima je predsjeda za sve ispite g. prof. Sime Štuk. Prijavni ispit za gimraziju, Za ovaj ispit prijavilo se je 160 đa a osnovnih škola, a pri- mljeno je 127, dok je 33 odbi- jeno. ii LlIBajuapcku rnac o [ly6poBHuky JlIbajuapeku. mucru »Burnax Aumec- “Axopdbep BoxeH INajTyHr“ AoHocu y- Tucak ca nyra yuecuuRka koHrpeca IleH=RknyG6oba #4 TuM ITObOAOM TIH- ue o onhumM rnpuimRkamMa y Iyrocnma- buju cibeAehe: »Kako je gujena Aammauuja y TIpOmehe, MOXKE CE HMATHU IIyHa C"H- Ra Tek kaAa ce ibeHa oG6ana, GapeM nabomM npobe, Cbjexe cynrponcko ZeJEeHMJIIO CA MHOFO araba, ueMIIpe- ca, omeaHAepa. RaRTyca 4 catanmau= kux mama, ca MaciMtbauuMa u bu- HcrpaAumMa, oRpyxaba ca cjebepa HEOOMUHOM TOIHIOTOM 4 HODOM XKM= borHOM paAomhy. IIpupoAa, koja HaM obaje pacurHuuRka npyxKa cboje Aapobe u mernore, nokasana Ham je GOFaTuX IyYHHX IpoMeHa cnuRa, koje uapo6Ho npubrnaue u Ajengig Rao — Kopuyna, — Mrer, Buc 4 crapu uyAHH rpaAobu Ulu GeuuRk Tporup u CrumurT, Makapchka, Xepuer-Hobu u ko- uauHo Ay6pobuuR Ha RpajrbeM iy- IY, Taj HajcRkynoujeuuju Gucep Ja- ApaHa, ouapabajyhuu kao mujen caH Ajemyje cbe TO. CyHue _ obaje Tako Tonno cuja u Mmunyje ca beApor sa= racuro rnnabor nHeća - koje rmpyxa Aaneke XOpPH5OHTE; IIAa OHAA OHO bjeduTo rrabo Mope ca cbojumM 6e5 GpojuumM ApaxumMa, ca cbojuM bece= JIM, TiyHuM pacRowHux G6oja u Hu- jauca ramacuma Roju cbojoM My3H= ROM ucmyibabajy Ayuiy ucrobpemMe- HO HEKEOM u cpehoM, 2KuboTHOM paAouihy. H kao RoHTpacrT, Yy 105a- Ađ4Hu MOhHu naHaui Audapckux Ama Roju cTOju TO u cpe6peHacrT, u Aa MauwWujy AubuHy oGany uyba oA xmaA- He kume u cebepnua. Tako Ham Aam- MaliMja nmpyxa cruRy seMibe uyAa ca xuIbaAy SaroHeTHux semeHux sa- JMba u HeoGuuHux djopAoba, ca Aubibe POMAHTHUHHM CTPMHM JIMTH+* uamMa, npeRo Rkojux Ty u TaMO Gana Heka peRka y GyuHuM u GreturabumM boAornaAuMa HapoA u IPYA4 M Xe- He cy y AanManuju pacHe Ibenore koja ce uHaue pujerko namazu. Fbu« xoba Ao6pohyAHOCT, TOCTOJBYGIPE H tbuxobe HacmMujaie ouu uuHe. ux cbumMa cumMrnarunuHumM ; jyrocnobeHncRku TH obDAje je Aomao Ao najjader “spasa. A caAa Ay6pobHuRk mujenu 4 POMaHTHUHH IpaA proba, rpaa Roju je y cpeAtbeM bjeky Guo rop- Au, HesabucHu cyrnapuuR Beneuuje u Roju je obux - AaHa_ yRkasao rocTO- NpuMcTDO e1muTu ReuxebHuRka 1uuje- jtor_cbujera, yuecuuuumMa XI uuorep- HauiuoHanHor koHrpeca IleH-kmyGoba Bome MjecTO sa sacjeAatbe rijecHu- ka uuje ce MOTO usaGpaTru oA Ay6pobnuka, uuju je noHuoc Aa je u caM rnjecHuuRku rpaA. manom o maza gospodari života i smrti oba di- rektora, < komesar f policije i jedan oficir milicije. Nema žal- be, oni određuju reglement, spa- ovatije: i bdijenje, liječnički posjet, izvršiti. . Rruglim šeširom, zlatnim naočalima. te sa drašesnom besprikorno zao- bljenom tonzurom na: tjemenu, Sa o- itcanim molitvenikom u ruci te sa pravim izrazom pobožna dušobriž- nika, na Sem. se licu održavala skromnost dostojanstvo, morao sam u zemal kao što je. Italija, koja se danas svojim mentalitetom vratila u srednji: vijek, pobuditi povjerenje i respekt... Odmah: akke uvodjenja vate rednog suda za nekoliko. mjeseci prognano je oko dvije hiljade politički sumnjivih na: ovaj kaž- njenički otok. Provincijske komisije, prefekt, državni odvjetnik, kvestor i ofi- cir fašističke milicije imaju pra- vo da izreknu osudu na izgnan- stvo od dvije do pet godina. Centralna Romisija zasjeda u Ri- mu i bez ispitivanja potvrđuje: svaku odluku, Na otocima sr lektiru, šetnju i rad. Po Svojoj volji kažnjavaju najmanji prekr- šaj sa višemjesečnom samicom, oduzimanjem hrane, zatvorom u mračne sobe 1. oduzinanjim pi- sama. Gotovo 'svški sat ih svr- Stavoju i broje, da ustanove ne manjka li koji. Svaki pokušaj bijega prijeti se kaznom smrti. Straže imaju strogi nalog da pu- caju, čim zarobljenik stupi na zabranjen put, a kraj toga sve izgleda kao.na slobodi. .. Najteže mučenje je besposli- ca, Nužni poslovi u koloniji o- bavljaju se pod komandom i vr- ši ih ono malo kriminalnih osu- đenika, koji ovdje izdržavaju kaz- nu. Ostali moraju živjeti sa pet lira, koje im fašizam velikoduše no isplaćuje. U početku su pri- mali 1 oro.—, ali to je bilo reviše za političke kažnjenike. Štrajk. političkih kažnjenika. gla-. đu kažnjava se zatvcrom. Vodili su me kroz sobe, gdje e. izagnanici gutaju*svoje jadno je- lo. “Ovdje su osuđeni na šutnju i glad i radn'ci i seljaci, zastup- nici i novinari. Sobe u kojima spavaju slične su onima u tam- nici: neprozračene, tamne, neu- godne 1 bez ikakovog higijen- skoga uređaja. Ovdje susrećem IT. i jedva ga prepoznajem. Ne- koliko godina izgnanstva pretvo- rile su snažnog čovjeka u sa- blast. » Oslobođen od ustajanja“, opružen, nepomično leži na jed- noj od donjih dasaka, sa dugač- kim, mrtvačkim rukama na tam- nom pokrivaču. Njegovo lice nag- nuto na stranu okrenuto je pre- ma inama. Otvorene, bezbojne oči, ne vide nas. Ko zua kakva iskustva, kakve muke i borbe prestavlja ovaj bespomoćan pog- led. | Mi to nećemo saznati. Jadni T., za njega će moja poruka prekasno stići. A ja ga ne smi- jem zovnuti, ne smijem ga poz- draviti. Opet osjećam nepovjer- ljiv pogleđ moga pratioca,