U koliko bi se prekoračilo pro-
pisano radno vrijeme, ovlašćeno
je svako lice da podnese prijavu
protiv poslodavca, sa potrebnim
dokazima.“

Gornje riješenje tiče se 1
mnogih u našem gradu. Zato sa
zadovoljstvom bilježimo da je
poslije protesta radničkih i na-
mješteničkih organizacija protiv
eksploatacije radne snage pros
duljivanjem radnog vremena i
nadležno ministarstvo zauzelo 0o-
dlučan stav u ovom pitanju. (U
ovim teškim vremenima traži se
izlaz u čitavom svijetu sa raznim
srestvima.

Kao efikasno stestvo  pred-
laže se 1 smanjenje radnoga vre-

mena u“ svrhu zaposlenja. većeg

broja radnika. U Americi se baš
vode o tome pregovori među
poslodavcima i radnicima. I kod
nas se nezaposlenost dosta jako
osjeća, pa se nameće ne samo
potreba već i dužnost svih poz-
vanih faktora, posebno  radnič-
kih i namješteničkih organizaci-
ja, da ustraju u obrani zakonom
zajamčenih svojih prava 1 ne doz-
vole kršenje zakonskih propisa
o radnom vremenu. |

IZ OKOLICE .

Obrazovanje pravoslavne
parohije u Stonu.

Odlukama Crkvenog Suda u
Mostaru i sv. Arhijerejskog Sl-
noda u Sr. Karlovcima  uteme-
ljena je prošlog mjeseca samostal-
na pravoslavna parohija sa sje-
dištem u Stonu. U ovu parohiju
spadaju osim Stona još Slano i
Orašac, te mjesta na Đelješcu,
Korčuli i Mljetu. Ova su mjesta
do sada bila u sastavu  Dubro-

vačke parohije.

1z uredništva i uprave

1 jula o. g. izvršene su
promjene u upravnom i re-
dakcijskom vodstvu našega
lista. . List će zadržati nepro-
mjenjen svoj dosadašnji na-
cijonalni pravac, a zastupati
će politička načela Jueoslo-
venske Radikalno — Seljačke
Demokratije. |

===

=== : =>

DINO MONTANARI:

«nju učiteljskog kadra

Jugoslovenska prosvjetna politika

U jednom povremenom časo-
pisu imali smo prigode da
nađemo izvjestie tendenciozne
»podatke“ o našem školstvu
Nekoliko  brojaka  pokazaće
najjasnije, kakva je bila i koliki
je uspjeh postigla jugoslovetiska
posljeratna prosvjetna politika.

Školske 1918-19 godine bilo
je ucjeloj zemlji svega “5610 na-
rodnih škola, u kojima je radilo
11.064 učitelja sa 658.876 uče-
nika, dok je školske 1931-32
bilo_ 8.117 škola sa 24.625 na-
stavnika 1 1, 244.880 učenika.
Znači da je od svršetka rata do
prošle godine, osim popravljenihi
i prepravijenih školskih zgrada,
a većina ih je bila oštećena za
vrijeme rata, oivoreno 2. 597 no-
vih škola, a nastavnički kadar
više nego  udvostručen, dok se
broj đaka nije još udvostručio.

Isti takav napredak je i u
pitanju građanskih škola, gdje je
školske 1918-19 godine bilo sve-
ga 115 škola sa 939 nastavnika
sA ja đaka, da u školskoj

1931-32 godini bude, . dvo-
Struko. = Tako, prema. stati-
stičkim “podacima za prošlu

gođinu, u zemlji postoji 202 gra-
đanske škole sa 1.953 nastavni-
ka i 27.563 učenika.

Prema gornjim | razultatima
izlazi, ako se broj osnovnih 1
građanskih škola uporedi sa bro-
jem stanovništva, da, prema po-
datcima iz prošle godine na jed-
nu školu dolazi 1.721 stanovnik,
dok je odmah poslje rata na
jednu školu otpadalo 2.144 sta-
novnika. Odmah poslje rata pos-
tojala je po jedna škola na 44,-
38 kv. km., dok sađa dolazi ško-
la na svakih 30,74 kv. km. Dok
je poslije rata svaki 18 Stanov-
nik bio đak osnovne škole, do-
tle je sada svaki _ Ir stanovnik
učenik osnovnih škola.

Postignuti rezultati u podiza-
nju učiteljskih škola i sprema-
daju još
ljepšu sliku. Dok je školske
1918-19 godine bilo _ svega _ 24
učiteljske škole sa 287 nastavni-
ka i 3330 učenika, u godini
1931-32 inamo 4iškolu sa 779

Podzemna. Malija a

Povodom izvjesnog našeg ko-
mentara, neko nam se obraća a-
nonimno sa željom, da  objasni-
mo: šta su to — liparski otoci.
I ako je običaj da se anonimno
baca u koš, ipak rado upućuje-
mo g. anonimusa na  zanimivo
djelce Dina Montanari ,,Podzem-
na Italija, Roje je ovih dana u
odličnom prevodu izdala

greb, Gundulićeva ul. 24).

U uvodu ove interesantne
knjige, Montanari opisuje način
na koji je izveo svoj. smjeli pod-
vig, da maskiran upozna  pore-
dak i život političkih izagnanika
na liparskim otocima, pa kaže:

nNaši povjerenici šutili su a cem-
zura i špijuni sputavali su naše dru-
gove. Iz ltalije se nije moglo ništa
doznati Zato je jedan od nas _mo-
rao ići tamo. Izbor je pao na mene.
Zno sam nekoliko stranih jezika i
vladao sam gotovo svima talijanskim
dijalektima. Mogao sam. se  prikazi-
vati i kao inozemni turist, a isto ta=
Ro i kao stanovnik svake talijanske
provincije. Radio sam aRtivno u
pokretu, nisam bio loš onganitatoe

zagre-.
bačka ,,Džepna Biblioteka“ (Za--

bio sam darovit 'slumac. Oodsacsh
je za mene bila velika zbog moje
političke prošlosti. Ali, od toga je
bila jača svijest da moram
svoju dužnost... Preobrazio sam se
u pobožnog svećenika iz Norman-
dije, sa dugom crnom mantijom, o-

.Korop IIpuatb,

ASOGMIbE

nastavnika skoro tri put više ne-
go u 1918-I9 godini, i 8.258 u-
čenika, opet skoro tri put više.
Sličan naptedak ogleda se i
kod srednjoškolske  hastave. U
školskoj 1918-19 godini bilo je
svega 120 gimnazija, realki i
realnih gimnazija sa 2.914 nas:
tavnika 142.671 učetiikom, dok i
godini 1931-32 ima I70 gimna-
zija sa 4.475 nastavnika, više ne-
go dvostruko prema 1918-19 go-
dini, 1 77.013 učenika. I ovdje
Skoro sve udvostručeno. Ako se
želi još jasnije da vidi postignuti

uspjeh, dovoljno je = istaći
samo slijedeću razliku: dok je
1918-19 godine na 281. stanov-

nika dolazio jedan učenik sred-
njin škola, dotle sada na _ 180
stanovnika dolazi jedan učenik ;
dok je školske 1918-19 godine
jeana gimnazija dolazila na
2.084 kv. km. i na 101.444. sta-
novnika, dotle sada dolazi jedna
gimnazija na 1.492. kv. km. i

81.964 stanovnika.

Ako se dakle, pogledaju i u:
porede rezultati žada na  pros-
vjeti o poslije rata pa do danas,
jasho se widi da je glavna briga
države u pitanju prosvjetne po E
tike bila upravljena na prošsve:
ćivanje širokih natodnih slojeva.
U tom cilju 1 Podignut je taj-
veći broj osnovnih i građanskih
škola 1 skoro utrostručen odgo-
varajući nastavnički kadar.

Ispiti zrelosti ra trgovačkoj
2 Rademiji.

Prijavilo se 25 đaka. Pisme-
ne radnje završene su, kao1
usmeni ispiti. Ispitima je predsjeda
za sve ispite g. prof. Sime Štuk.

Prijavni ispit za gimraziju,
Za ovaj ispit prijavilo se je
160 đa a osnovnih škola, a pri-
mljeno je 127, dok je 33 odbi-
jeno.
ii

LlIBajuapcku rnac o [ly6poBHuky

 JlIbajuapeku. mucru »Burnax Aumec-

“Axopdbep BoxeH INajTyHr“ AoHocu y-

Tucak ca nyra yuecuuRka koHrpeca
IleH=RknyG6oba #4 TuM ITObOAOM TIH-
ue o onhumM rnpuimRkamMa y Iyrocnma-
buju cibeAehe:

»Kako je gujena Aammauuja y
TIpOmehe, MOXKE CE HMATHU IIyHa C"H-
Ra Tek kaAa ce ibeHa oG6ana, GapeM
nabomM npobe, Cbjexe cynrponcko
ZeJEeHMJIIO CA MHOFO araba, ueMIIpe-
ca, omeaHAepa. RaRTyca 4 catanmau=
kux mama, ca MaciMtbauuMa u bu-
HcrpaAumMa, oRpyxaba ca cjebepa
HEOOMUHOM TOIHIOTOM 4 HODOM XKM=
borHOM  paAomhy. IIpupoAa, koja
HaM obaje pacurHuuRka npyxKa cboje
Aapobe u mernore, nokasana Ham je
GOFaTuX IyYHHX IpoMeHa
cnuRa, koje uapo6Ho npubrnaue u
Ajengig Rao — Kopuyna, — Mrer,
Buc 4 crapu uyAHH rpaAobu Ulu
GeuuRk Tporup u CrumurT, Makapchka,
Xepuer-Hobu u ko-
uauHo Ay6pobuuR Ha  RpajrbeM iy-
IY, Taj HajcRkynoujeuuju Gucep Ja-
ApaHa, ouapabajyhuu kao mujen caH
Ajemyje cbe TO. CyHue _ obaje Tako
Tonno cuja u Mmunyje ca beApor sa=
racuro rnnabor nHeća - koje rmpyxa
Aaneke  XOpPH5OHTE; IIAa OHAA OHO
bjeduTo rrabo Mope ca cbojumM 6e5
GpojuumM ApaxumMa, ca cbojuM bece=

JIM, TiyHuM pacRowHux G6oja u Hu-
jauca ramacuma Roju cbojoM My3H=
ROM ucmyibabajy Ayuiy ucrobpemMe-
HO HEKEOM u cpehoM, 2KuboTHOM
paAouihy. H kao RoHTpacrT, Yy 105a-
Ađ4Hu MOhHu naHaui Audapckux Ama
Roju cTOju TO u cpe6peHacrT, u Aa
MauwWujy AubuHy oGany uyba oA xmaA-
He kume u cebepnua. Tako Ham Aam-
MaliMja nmpyxa cruRy seMibe uyAa
ca xuIbaAy SaroHeTHux semeHux sa-
JMba u HeoGuuHux  djopAoba, ca
Aubibe POMAHTHUHHM CTPMHM  JIMTH+*
uamMa, npeRo Rkojux Ty u TaMO Gana

Heka peRka y GyuHuM u GreturabumM
boAornaAuMa HapoA u IPYA4 M Xe-
He cy y AanManuju pacHe Ibenore
koja ce uHaue pujerko namazu. Fbu«
xoba Ao6pohyAHOCT, TOCTOJBYGIPE H
tbuxobe  HacmMujaie ouu  uuHe. ux
cbumMa cumMrnarunuHumM ; jyrocnobeHncRku
TH obDAje je Aomao Ao najjader
“spasa. A caAa Ay6pobHuRk mujenu
4 POMaHTHUHH IpaA proba, rpaa
Roju je y cpeAtbeM bjeky Guo rop-
Au, HesabucHu cyrnapuuR Beneuuje u
Roju je obux - AaHa_ yRkasao rocTO-
NpuMcTDO e1muTu ReuxebHuRka 1uuje-
jtor_cbujera, yuecuuuumMa XI uuorep-
HauiuoHanHor koHrpeca IleH-kmyGoba
Bome MjecTO sa sacjeAatbe rijecHu-
ka uuje ce MOTO usaGpaTru oA
Ay6pobnuka, uuju je noHuoc Aa je u
caM rnjecHuuRku rpaA.

manom
o
maza

gospodari života i smrti oba di-
rektora, < komesar f policije
i jedan oficir milicije. Nema žal-
be, oni određuju reglement, spa-

ovatije: i bdijenje, liječnički posjet,

izvršiti. .

Rruglim šeširom, zlatnim  naočalima.

te sa drašesnom besprikorno  zao-
bljenom tonzurom na: tjemenu, Sa o-
itcanim molitvenikom u ruci te sa
pravim izrazom pobožna  dušobriž-
nika, na Sem. se licu održavala
skromnost dostojanstvo, morao
sam u zemal kao što je. Italija, koja
se danas svojim mentalitetom vratila
u srednji: vijek, pobuditi povjerenje
i respekt...

Odmah: akke uvodjenja vate
rednog suda za nekoliko. mjeseci
prognano je oko dvije hiljade

politički sumnjivih na: ovaj kaž-
njenički otok.

Provincijske komisije, prefekt,

državni odvjetnik, kvestor i ofi-

cir fašističke milicije imaju pra-

vo da izreknu osudu na izgnan-
stvo od dvije do pet godina.
Centralna Romisija zasjeda u Ri-

mu i bez ispitivanja potvrđuje:

svaku odluku, Na

otocima sr

lektiru, šetnju i rad.

Po Svojoj
volji kažnjavaju najmanji prekr-
šaj sa višemjesečnom  samicom,
oduzimanjem hrane, zatvorom u
mračne sobe 1. oduzinanjim pi-
sama. Gotovo 'svški sat ih svr-
Stavoju i broje, da ustanove ne
manjka li koji. Svaki pokušaj
bijega prijeti se kaznom smrti.
Straže imaju strogi nalog da pu-
caju, čim zarobljenik stupi na
zabranjen put, a kraj toga sve
izgleda kao.na slobodi.

.. Najteže mučenje je besposli-
ca, Nužni poslovi u koloniji o-
bavljaju se pod komandom i vr-
ši ih ono malo kriminalnih osu-
đenika, koji ovdje izdržavaju kaz-
nu. Ostali moraju živjeti sa pet
lira, koje im fašizam  velikoduše
no isplaćuje. U početku su pri-
mali 1 oro.—, ali to je bilo

reviše za političke  kažnjenike.
Štrajk. političkih kažnjenika. gla-.
đu kažnjava se zatvcrom.

Vodili su me kroz sobe, gdje

e.

izagnanici gutaju*svoje jadno je-
lo. “Ovdje su osuđeni na šutnju
i glad i radn'ci i seljaci, zastup-

nici i novinari. Sobe u kojima
spavaju slične su onima u tam-
nici: neprozračene, tamne, neu-
godne 1 bez ikakovog  higijen-
skoga uređaja. Ovdje  susrećem
IT. i jedva ga prepoznajem. Ne-
koliko godina izgnanstva pretvo-
rile su snažnog čovjeka u sa-
blast. » Oslobođen od ustajanja“,
opružen, nepomično leži na jed-
noj od donjih dasaka, sa dugač-
kim, mrtvačkim rukama na tam-
nom pokrivaču. Njegovo lice nag-
nuto na stranu okrenuto je pre-
ma inama. Otvorene, bezbojne
oči, ne vide nas. Ko zua kakva
iskustva, kakve muke i borbe
prestavlja ovaj bespomoćan pog-
led. |

Mi to nećemo saznati. Jadni
T., za njega će moja poruka
prekasno stići. A ja ga ne smi-
jem zovnuti, ne smijem ga poz-
draviti. Opet osjećam  nepovjer-
ljiv pogleđ moga pratioca,