kolstvo? Je li g. Dušan Manđer onda šutio samo zato, je

peslanica imala da Jugoslaviju — »ojača i osnaži«?

Gdje je bio g. Dušan Manđer kada je trebalo osuditi skraj-
nje nepristojni ton sa kojim je klerikalni organ »Križ na Ja-
dranu« istupio protiv nacijonalnog veterana pok, Vjekoslava
Spinćića nazivljući njegove izjave »senilnim« i dokazujući da
je Spinčić u tolikoj mjeri »neubrojiv« da bi sud njegovu opo-
ruku morao proglasiti nevaljalom«. Medutim cio svijet zna, da
u tim izjavama Spinčića nije bilo ništa manje vjere i jugos!o-
vensiva nego je ima u napisu g. Dušana Manđera. -— Gdje je
bio g. Dušan Manđer u času kada je starom narodnom borcu
i njegovom sugrađaninu Don Frani Ivaniševiću
crkvene časti samo zato, što je otvoreno i neustrašivo zastu-
pao svoje nacionalno uvjerenje i dokazivao da ni sokolstvo ni.
jugoslovenstvo ne smeta njegovoj vjeri i službi Bogu i božjvj

nauci?

Gdje je bio Dušan Manđer kada se je čauš Škaljara sa
škaljarskom ulicom usudio da javno anatemiše i insultira sta-
rog bokckotorskog biskupa Dr. Frana Učelinija i kada su se
digle podzemne sile da inirišama onemoguće biskupa i da ga
prisile, da viče kao prognanik nego biskup, žive na Lopudu, u
onom istom mjestu, gdje se je već jednom morao  sklonuti

ispred bjesa austrijske soldateske?

ER g AVA

strćnut znak

su Učelini, Spinčić i Ivani-
la imena u našoj nacionalnoj hi-

sloriji, »OFauuu dtarodna prava i zagovarali bez siraha narodno
jedinstvo Srba i Hrvata?« Gdje je bio Dušan Manđer kada je
irebalo uzeti u zaštitu ne toliko njihove ličnosti, koliko pošte-
nu stvar koju su oni zastupali? Konačno gdje je bio g. Dušan
Manđer kada je trebalo proiestovati protiv
Rima na vjersku slobodu hrvatskih i slovenačkih katolika pod
iašističkom diktaturom? Smaira li g, Manđer_ da je poznati
slučaj Fra Vlade Pavlova, župnika
»katolička crkva nije nikada išla zatim da otuđi svećenika od
rada za naš narod«? Kada nam g. Manđer
pitanja i objasni nejednakosti u njećovom stavu, mi cemo se
lako skutarisati Ruljančića i viškog pravoslavlja.

ataka  dvogubog

u Kruševu, dokaz kako

odgovori na ova

Još aešto. T bez Rizmarkovoć primjera mi smo goicvi da
pred vjercm i etikom prignemo glavu. Ali sve dotle dok se u
krilu dvogubog Rima organizuju anti-jugoslovenske akcije sa
grubim eksploatisanjem vjere i crkve, mi nećemo i nemožemo
prignuti glave pred nikakvom institucijom ma koliko ona bila
— velika i svela.., Naprotiv mi ćemo visoko uzdignuli glave,
vjerovati onako kako vjeruju Učelini i Ivanišević i
vjerovali Strosmajer, Rački, Spinčić i mnogi drugi ne
jugosloveni i katolici nego je to 6. Dušan Mandđer. hik

kako su
manji

m.

Bugarska Aleksandra Stambolijskog

Poznati krvavi junski događaji,
završili su zemljcradničku vladavinu
u Bugarskoj. Došavši na upravu
zemlje iza ratnog poraza Bugarske
1916 god., zemljoradnićka  siranka
uspjela je da u nekolik> izvede zem-
lju iz posljeratnog havsa i sačuva je
cd boljševizma i anarhiie. Unutarnje
prilike u Bugarsko, bile su tada vrlo
teške. Ekonomska. isc“plrenost, ratni
zamor i razočaranje u ishod rata,
rasulo u vojsci, krah ratnih  strana-
ka, ostavio je duboke tragove u du-
ši bugarskog seljaka. s druge stra-
ne, obveze pobjedene Bugarske po
ugovoru o miru i njen međunarodni

položaj učinile su sttuaciu još te-
žom. Pred takvim stanjem, zemlio-
radnička stranka uzimamući upravu

zemlje u svoje ruke, prekinula je
sve veze sa starom Bugarskom, No-
va, Zemljoradnička Bugarska,  osu-
đujući staru, istakla je, da_ bugarski
narod. zaveden  imperijalističkom
politikcm nametnutih vođa, nije kri-
vac za učešće Pusarske u svjetskom
ratu, i da zemljoradnička stranka
hoće da povede Bugarsku putem mi-
sa, obnove zemlje i kulturnog  raz-
vitka širokih narodnih slojeva. I no-
va Bugarska sa Stambolijskim na
čelu pristupila je djelu.

Političari stare Bugarske suđeni
su kao krivci za ratne nesreće Bu-
sarske; stari politički kurs  energi-
čno je suzbijan; Bugarska je bila pe-
dijeljena na novu, zemljoradničku, i
staru reakcionarnu, Nova je pobje-
dila. spasila Bugarsku i za pet godi-
na njene uprave zemljom, ostavila
najznačajnije i najsnažnije strane u
istoriji bugarskog naroda, i povela
ga novim putem mira i  bratskog
sporazuma. Obnova stare Pugarske
uništila je zemljoradničku Bugarsku,
unijela nove nesreće u Bugarski na-
rod, ali nije ubila ideju o Bugarskoj
Stambolijskog i zemljoradnika.

* x

Na čelu nove Bugarske bila su tri
njena = najizrazitija = predstavnika:
Stambolijski, A. Dimitrijev i R. Da-
skalov. Njih trojica, sačinjavali su
trojstvo širokih zemljoradničkih ma-
sa, — ideologiju nove Bugarske, nje-
nu popularizaciju i organizaciju. Da-
nas, nema više ni jednog među živi-
ma. Jedan za drugim pali su kao
žrtve od strane stare, mučke Bugar-
ske. Istoriji pripada, da ona donese
definitivni sud o značaju ove trojice,
koji su bili prvi picniri nove  Bu-

garske.

O novoj Bugaiskoj pisano je mno-
£0. I lijepo i ružno, Djela stare enti-
slovenske Bugarske, ostala su dubo-
ko urezana u 1ašem narodu i 1aišlje-
nje o novoj Bugarskoj, na našuj sire -
ni, nije bilo mnogo  predusretljivo
prema = Bugarskoj Stambolijskog.
Tek iza njegove posjete Beogradu,
ono postaje simpatično za novu Bu-
garsku, ali ne bez izvjesnog skepti-
cizma, da se poslje pogibije Stambo-
lijskog i pada zemljoradničke  Bu-
garske, osjeti koliko smo u njemu i
novoj Bugarskoj izgubili. Neosporno,
teško je promijeniti narodno raspo-
loženje. Pred očima su nam bila još

opustošena sela Morave, i suviše
nam je bio u duši ustanak u Toplici;
pitanja ratnih krivaca, oštete, repa-
racija i Makedonije, lebdjela su pred
našim očima, Četnička akcija make-
donstvujuščih u J. Srbiji i rad njiho-
vih bratstava u Pugarskoj ubijali su
vjeru u osnovnu promjenu Bugar:ke.
Zamjena starih političkih stranaka
na državnoj upravi, novom, zdra-
vom i narodnom zemljoradničkom
strankom, smatrala se kao forma.
Htjeli su se očevidni dokazi, Izjave
o novom putu zemljoradničke  Bu-
Sarske, uzimane su više ili manje
kao blef. Međutim, s bugarske stra-
ne radilo se na popravci odnosa sa
nama — i pored svih prepreka, To
treba priznati. Ali da je i taj rad bio
težak i spor, nepobitno je. Ipak,
drukčije nije moglo biti.

U duši bugarskog naroda, cstali su
crni utisci iz rata; razočaranje je
ubilo ideale, Veliku Bugarsku do
Morave i sa Makedonijom. Pa, ipak,
njih nije bilo lako izbrisati za ncć,
uništiti sve fikcije stvarane  decenš
jama, makar i pogrešne. Stara _Bu'
garska i ako prigušena još se osje-
ćala, radila suprotno novoj, make-
donska bratstva i komunizam stajali
su na putu zemljoradničkoj državi. 1
svim tim preprekama = Pugarska
Stambolijskog snažno je odoljevala,
borila se i dala značajne žrtve kao
zalogu za iskreni preporod narodnih
težnja i bratstva.

Stambolijski, ponikao i sam iz na-
roda, poznavao je tačno instikte bu-
garskog naroda, njegovu vrijednost i
sposobnost. Na tim činjenicama on je
zasnovao novu ideologiju, narodnu
vladu širokih masa, sa kojima je vj=-
što upravljao. On je iskreno mrzio
staru Bugarsku, nebrojeno pu'a pred
desetinama hiljada u sred Sofije, po-
zivao »Sodomom i Gomorom«, samu
Sofiju da se prene i napusti stari put.
Njegove prijetnje bogatašima, ban-
karima, nasrtljivim Jevre'ima i poli-
tičarima — zanatlijama. nijesu bila
krvava zastrašivanja jednog  dema-
goga. To su bile narodne težnje, koje
je on dopunjavao, zaokruživao i bio
njegov najbolji tumač. 1 u koliko je

posljeratna Bugarska sredila unutar-

nje prilike i popravila, donekle, me-
đunarodni položaj, zasluga pripada

staru Bugarsku.

zemljoradničkom režimu. Je li taj
režim bis diktatura prema staroj Bu-
gar:koj to sa nove nije ticalo. Staru
je trebalo uništiti. I nova je to i spro-
vodila.

Mncgobrojne reforn:e dale su vid-
nog uspjeha u unutrasnioj politici
zemljoradničke Bugarske. Zaštita ši-
rokih slojeva, prosvjetna pr lilika,
ekonomsko podizanje, obvezan rad
za opće dobro, spuiavanje  banko-
kratije i špekulanata popravili su
haotične prilike iza rata. Taklika
prema komunistima, a protivu starih
stranaka, zapriječila je ostvaranje
boljševizma u Bugarskoj i sputavala
Neumorno putova-
nje Stambolijskog po evropskim pri-
jestolnicama uspjelo je da uvjeri
strane sile o miroljubivosti i težnja-
ma nove Bugarske. Na kraju, odrica-
nje Bugarske na Makedoniju, dato u
Beogradu od pok, Stambolijskog, —-
najbolje je pokazalo namjere Bugar-
ske prema nama, pored mnogih dru-
gih zaloga, (niški sporazum), Ideolo-
ija o ujedinjenju dva bratska naro-
da 'nikada nije bila prihvaćena u Pu-
garskoj do od Stambolijskog.  Neos-
porno, da tome _ nije bilo vrijeme.
Trebalo je stvoriti sigurne osnove za
spetazum i prijateljske odnose izme-
đn obe države. To nije bio blef, već
iskreno ubjeđenje 1 po:reba cba na-
roda, što je Stamboliski jasno shva-
tio i podvukao. Jer, vjerovalo se da
time on sprovodi samo staru ideolo-
giju Bugarske u novoj formi i tome
se pridavalo njegov» držanie prema
Makedonskom komitetu i njegovoj
akciji. Međutim, potrebno je znati,
da Makedonci u Bugarskoj predstav-
ljaju jaku organizovanu silu, sa kojom
je i Stambolijski, suzbijajući je, mo-
rao računati. Radi nje traženo je i
povećanje vojnog kadra- i stvarane
su oranžove garde, jer Makedonci su
bili, kao i danas što_ su najsnažniji
pilon Štare Bugarske.

Nova Bugarska ostala je u duši ši-
rokih slojeva bugarskog naroda, po-
stala njegov ideala i naša potreba.
Kad će se ona ponovo vratiti, ne mo-
Že se reći, Svakako njenim povrat-
kom, nastupiće pravi narodni odisaj,
o kome priča današnja stara Bu-
garska, : L.

trorničko skladište

Zaštitni znak
»L AV"

| | Čestita svojim cij. mušterijama
99 Božić i Novu godinu!
&
99 m Preporuča sa znatno sniženim cijenama :
Gotova odijela za gospodu, dječake i djecu —
Svakovrsne zimske kapute — Ženske man-

gotovih odijela, _ Trenshoatsa za dame, gospodu, dje-
Lučarica br. 5  čake i djecu — Iberciehera u svim novim
krojevima i bojama — Kožni kaputi sa i bez

krzna — Posebni Jaketa modri i u bojama —
Posebni gaća (pantalona) u svim vrstama i
bojama — Dječije kišne kabanice pelerine —
Dječiji zimski kaputi - Bogati izbor rublja itd.
Solidna posluga! Jeftine cijene !

Rabindranath Tagore

Zaštitnici civilizacije

Za vrijeme dok sam bio u Americi
imao sam priliku da govorim o nag-
lom i nevjerovatnom porastu organi-
zacija koje dostižu svoje neodoljivo
djejstvo u odbacivanju individualnog
čovjeka i koncentrisanju  mehani-
čkog u jednu ogromnu gomilu siste-
ma. Govorio sam o širenju neosiet-
ljivosti i preziranju moralnog čula
odgovornosti kao posljedici mašine,
koja predstavlja čovjeka u većini
njegovih radnja. Svirepost i neprav-
da nečuvene vrste danas su potpu-
no moguće, zato što one _ megu biti
učinjene pomoću jedne elementurne
organizovane sile koja nemilostivo
korača izvršenju svojih plarova. ba-
cajući pod noge sve druge obzire. Mi
smo vidjeli kako crkva može biti kr-
vožedna. dok je religija koju ona
predstavlja čovječna; kako je mogu-
će otimati na veliko u ime poslova,
dok je poštovanje za one koji dijele
dobit ostalo nedirnuto; kako su veli-
ke laži namjerno  iskorišćavane za
trovanje njihovih žrtava od on:h ko-
ji su imali plemićske manire i tradi-
cije. Kad u lojalnosti prema tako
džinovskim institucijama ijudi učine
strahovite pogreške, oni osjećaju ne-
što nalik na religijsku razdragancst
koja ugušuje njihovu savjest. To je
moderna forma fetišizma sa njego-
vim mnogobrojnim obredima ljudske
žrtve, u čijem su zasjenku sve druge
religije iščezle u ništavilo, | :

Jedan od mojih slušalaca, koji je
imao simpatija za moje misli, zapi-
tao me je kako je moguće boriti se
protiv ovih organizacija, da se druge
ne postave na njihovo mjesto. sloj
odgovor je bio da ja računam s onim
ličnostima koje su živeći izgradi e u
sebi ljudske ideale. One mogu izgle-
dati male i slabe pored sila kojima
se opiru, kao što je i s bilikom  po-
red jedne velike, mrgodne stijene.
Ali biljka ima mađijsku moć života.
Ona malo po malo stvara teren sa
svojim stalnim produktima, i njen
poraz i njena smrt samo su predigra
za jedno pobjedničko vaskrsenje. Ja
vjerujem da se, kad prvtiv-humane
snage prostru svoju vlast, rađaju li-
čnosti s tvrdcm vjerom u čovječan-
stvo, ličnosti koje postaju živo svje-
sne opasnosti za čovjeka i smjelo iz-
vršuju svoju ulogu kroz pogrdu i
usamljenosti. Mi smo poznali jednog
takvog čovjeka u licu E, D. Morela,
koji je sada umro, ali koji ne može
nikad izumrijeti. Kad vilimo takve,
mi saznamo da životna varnica  čo-
vječijeg duha nije još ugušena i da
još ima nade.

L;udske civilizacije imalu svoj po-
stanak u pojedincima, pa u njima
imaju i svoje zaštitnike,

(Sa engleskog preveo D)

Kroz život
Basne M. Vukasovića

Uputiše živvtinje nekoliko svojih
slobodoumnih članova ljudima, da ih
upitaju je li istina, kako se svuda
priča, da ljudi živu i poslije smrti, u
vidu svjesnih duša.

— Dakle, to znači da i naše duše
živu poslije smrti! — očajn> zavapi
uplašeno izaslanstvo kad ču čovje-
kovo objašnjenje.

Ali čovjeku ne bi teško da ubjedi
te malo čudnovate čeiveronožne iza- |
slanike, da je duša naročita  povla- '
stica ljudi.

— Oh, naše sreće! — s kakvim ne-
iskaznim olakšanjem uzdahnuše ži-
votinje. — Strahovali smo da našim

dušama nije bilo suđeno da iznesu
vaših i na onom svijetu. Ali, kao što
vidimo, sva ta naša strahovanja bila .
su bezrazložna, blagodareći uviđav-
nosti vaših plemenitih bogova.

Žali se jelen prijateljima kako mu
šuma stvara pri trčanju mnogobrojne
teškoće, jer su mu rogovi veliki.

— Ah, gospodo, — jetko upada
magare. — Koliko zavist može da
ode daleko kad su u pitanju velike
stvari, za to sam vam ja najbolji
primjer s mojim velikim ušima kod
ljudi,