kolstvo? Je li g. Dušan Manđer onda šutio samo zato, je peslanica imala da Jugoslaviju — »ojača i osnaži«? Gdje je bio g. Dušan Manđer kada je trebalo osuditi skraj- nje nepristojni ton sa kojim je klerikalni organ »Križ na Ja- dranu« istupio protiv nacijonalnog veterana pok, Vjekoslava Spinćića nazivljući njegove izjave »senilnim« i dokazujući da je Spinčić u tolikoj mjeri »neubrojiv« da bi sud njegovu opo- ruku morao proglasiti nevaljalom«. Medutim cio svijet zna, da u tim izjavama Spinčića nije bilo ništa manje vjere i jugos!o- vensiva nego je ima u napisu g. Dušana Manđera. -— Gdje je bio g. Dušan Manđer u času kada je starom narodnom borcu i njegovom sugrađaninu Don Frani Ivaniševiću crkvene časti samo zato, što je otvoreno i neustrašivo zastu- pao svoje nacionalno uvjerenje i dokazivao da ni sokolstvo ni. jugoslovenstvo ne smeta njegovoj vjeri i službi Bogu i božjvj nauci? Gdje je bio Dušan Manđer kada se je čauš Škaljara sa škaljarskom ulicom usudio da javno anatemiše i insultira sta- rog bokckotorskog biskupa Dr. Frana Učelinija i kada su se digle podzemne sile da inirišama onemoguće biskupa i da ga prisile, da viče kao prognanik nego biskup, žive na Lopudu, u onom istom mjestu, gdje se je već jednom morao sklonuti ispred bjesa austrijske soldateske? ER g AVA strćnut znak su Učelini, Spinčić i Ivani- la imena u našoj nacionalnoj hi- sloriji, »OFauuu dtarodna prava i zagovarali bez siraha narodno jedinstvo Srba i Hrvata?« Gdje je bio Dušan Manđer kada je irebalo uzeti u zaštitu ne toliko njihove ličnosti, koliko pošte- nu stvar koju su oni zastupali? Konačno gdje je bio g. Dušan Manđer kada je trebalo proiestovati protiv Rima na vjersku slobodu hrvatskih i slovenačkih katolika pod iašističkom diktaturom? Smaira li g, Manđer_ da je poznati slučaj Fra Vlade Pavlova, župnika »katolička crkva nije nikada išla zatim da otuđi svećenika od rada za naš narod«? Kada nam g. Manđer pitanja i objasni nejednakosti u njećovom stavu, mi cemo se lako skutarisati Ruljančića i viškog pravoslavlja. ataka dvogubog u Kruševu, dokaz kako odgovori na ova Još aešto. T bez Rizmarkovoć primjera mi smo goicvi da pred vjercm i etikom prignemo glavu. Ali sve dotle dok se u krilu dvogubog Rima organizuju anti-jugoslovenske akcije sa grubim eksploatisanjem vjere i crkve, mi nećemo i nemožemo prignuti glave pred nikakvom institucijom ma koliko ona bila — velika i svela.., Naprotiv mi ćemo visoko uzdignuli glave, vjerovati onako kako vjeruju Učelini i Ivanišević i vjerovali Strosmajer, Rački, Spinčić i mnogi drugi ne jugosloveni i katolici nego je to 6. Dušan Mandđer. hik kako su manji m. Bugarska Aleksandra Stambolijskog Poznati krvavi junski događaji, završili su zemljcradničku vladavinu u Bugarskoj. Došavši na upravu zemlje iza ratnog poraza Bugarske 1916 god., zemljoradnićka siranka uspjela je da u nekolik> izvede zem- lju iz posljeratnog havsa i sačuva je cd boljševizma i anarhiie. Unutarnje prilike u Bugarsko, bile su tada vrlo teške. Ekonomska. isc“plrenost, ratni zamor i razočaranje u ishod rata, rasulo u vojsci, krah ratnih strana- ka, ostavio je duboke tragove u du- ši bugarskog seljaka. s druge stra- ne, obveze pobjedene Bugarske po ugovoru o miru i njen međunarodni položaj učinile su sttuaciu još te- žom. Pred takvim stanjem, zemlio- radnička stranka uzimamući upravu zemlje u svoje ruke, prekinula je sve veze sa starom Bugarskom, No- va, Zemljoradnička Bugarska, osu- đujući staru, istakla je, da_ bugarski narod. zaveden imperijalističkom politikcm nametnutih vođa, nije kri- vac za učešće Pusarske u svjetskom ratu, i da zemljoradnička stranka hoće da povede Bugarsku putem mi- sa, obnove zemlje i kulturnog raz- vitka širokih narodnih slojeva. I no- va Bugarska sa Stambolijskim na čelu pristupila je djelu. Političari stare Bugarske suđeni su kao krivci za ratne nesreće Bu- sarske; stari politički kurs energi- čno je suzbijan; Bugarska je bila pe- dijeljena na novu, zemljoradničku, i staru reakcionarnu, Nova je pobje- dila. spasila Bugarsku i za pet godi- na njene uprave zemljom, ostavila najznačajnije i najsnažnije strane u istoriji bugarskog naroda, i povela ga novim putem mira i bratskog sporazuma. Obnova stare Pugarske uništila je zemljoradničku Bugarsku, unijela nove nesreće u Bugarski na- rod, ali nije ubila ideju o Bugarskoj Stambolijskog i zemljoradnika. * x Na čelu nove Bugarske bila su tri njena = najizrazitija = predstavnika: Stambolijski, A. Dimitrijev i R. Da- skalov. Njih trojica, sačinjavali su trojstvo širokih zemljoradničkih ma- sa, — ideologiju nove Bugarske, nje- nu popularizaciju i organizaciju. Da- nas, nema više ni jednog među živi- ma. Jedan za drugim pali su kao žrtve od strane stare, mučke Bugar- ske. Istoriji pripada, da ona donese definitivni sud o značaju ove trojice, koji su bili prvi picniri nove Bu- garske. O novoj Bugaiskoj pisano je mno- £0. I lijepo i ružno, Djela stare enti- slovenske Bugarske, ostala su dubo- ko urezana u 1ašem narodu i 1aišlje- nje o novoj Bugarskoj, na našuj sire - ni, nije bilo mnogo predusretljivo prema = Bugarskoj Stambolijskog. Tek iza njegove posjete Beogradu, ono postaje simpatično za novu Bu- garsku, ali ne bez izvjesnog skepti- cizma, da se poslje pogibije Stambo- lijskog i pada zemljoradničke Bu- garske, osjeti koliko smo u njemu i novoj Bugarskoj izgubili. Neosporno, teško je promijeniti narodno raspo- loženje. Pred očima su nam bila još opustošena sela Morave, i suviše nam je bio u duši ustanak u Toplici; pitanja ratnih krivaca, oštete, repa- racija i Makedonije, lebdjela su pred našim očima, Četnička akcija make- donstvujuščih u J. Srbiji i rad njiho- vih bratstava u Pugarskoj ubijali su vjeru u osnovnu promjenu Bugar:ke. Zamjena starih političkih stranaka na državnoj upravi, novom, zdra- vom i narodnom zemljoradničkom strankom, smatrala se kao forma. Htjeli su se očevidni dokazi, Izjave o novom putu zemljoradničke Bu- Sarske, uzimane su više ili manje kao blef. Međutim, s bugarske stra- ne radilo se na popravci odnosa sa nama — i pored svih prepreka, To treba priznati. Ali da je i taj rad bio težak i spor, nepobitno je. Ipak, drukčije nije moglo biti. U duši bugarskog naroda, cstali su crni utisci iz rata; razočaranje je ubilo ideale, Veliku Bugarsku do Morave i sa Makedonijom. Pa, ipak, njih nije bilo lako izbrisati za ncć, uništiti sve fikcije stvarane decenš jama, makar i pogrešne. Stara _Bu' garska i ako prigušena još se osje- ćala, radila suprotno novoj, make- donska bratstva i komunizam stajali su na putu zemljoradničkoj državi. 1 svim tim preprekama = Pugarska Stambolijskog snažno je odoljevala, borila se i dala značajne žrtve kao zalogu za iskreni preporod narodnih težnja i bratstva. Stambolijski, ponikao i sam iz na- roda, poznavao je tačno instikte bu- garskog naroda, njegovu vrijednost i sposobnost. Na tim činjenicama on je zasnovao novu ideologiju, narodnu vladu širokih masa, sa kojima je vj=- što upravljao. On je iskreno mrzio staru Bugarsku, nebrojeno pu'a pred desetinama hiljada u sred Sofije, po- zivao »Sodomom i Gomorom«, samu Sofiju da se prene i napusti stari put. Njegove prijetnje bogatašima, ban- karima, nasrtljivim Jevre'ima i poli- tičarima — zanatlijama. nijesu bila krvava zastrašivanja jednog dema- goga. To su bile narodne težnje, koje je on dopunjavao, zaokruživao i bio njegov najbolji tumač. 1 u koliko je posljeratna Bugarska sredila unutar- nje prilike i popravila, donekle, me- đunarodni položaj, zasluga pripada staru Bugarsku. zemljoradničkom režimu. Je li taj režim bis diktatura prema staroj Bu- gar:koj to sa nove nije ticalo. Staru je trebalo uništiti. I nova je to i spro- vodila. Mncgobrojne reforn:e dale su vid- nog uspjeha u unutrasnioj politici zemljoradničke Bugarske. Zaštita ši- rokih slojeva, prosvjetna pr lilika, ekonomsko podizanje, obvezan rad za opće dobro, spuiavanje banko- kratije i špekulanata popravili su haotične prilike iza rata. Taklika prema komunistima, a protivu starih stranaka, zapriječila je ostvaranje boljševizma u Bugarskoj i sputavala Neumorno putova- nje Stambolijskog po evropskim pri- jestolnicama uspjelo je da uvjeri strane sile o miroljubivosti i težnja- ma nove Bugarske. Na kraju, odrica- nje Bugarske na Makedoniju, dato u Beogradu od pok, Stambolijskog, —- najbolje je pokazalo namjere Bugar- ske prema nama, pored mnogih dru- gih zaloga, (niški sporazum), Ideolo- ija o ujedinjenju dva bratska naro- da 'nikada nije bila prihvaćena u Pu- garskoj do od Stambolijskog. Neos- porno, da tome _ nije bilo vrijeme. Trebalo je stvoriti sigurne osnove za spetazum i prijateljske odnose izme- đn obe države. To nije bio blef, već iskreno ubjeđenje 1 po:reba cba na- roda, što je Stamboliski jasno shva- tio i podvukao. Jer, vjerovalo se da time on sprovodi samo staru ideolo- giju Bugarske u novoj formi i tome se pridavalo njegov» držanie prema Makedonskom komitetu i njegovoj akciji. Međutim, potrebno je znati, da Makedonci u Bugarskoj predstav- ljaju jaku organizovanu silu, sa kojom je i Stambolijski, suzbijajući je, mo- rao računati. Radi nje traženo je i povećanje vojnog kadra- i stvarane su oranžove garde, jer Makedonci su bili, kao i danas što_ su najsnažniji pilon Štare Bugarske. Nova Bugarska ostala je u duši ši- rokih slojeva bugarskog naroda, po- stala njegov ideala i naša potreba. Kad će se ona ponovo vratiti, ne mo- Že se reći, Svakako njenim povrat- kom, nastupiće pravi narodni odisaj, o kome priča današnja stara Bu- garska, : L. trorničko skladište Zaštitni znak »L AV" | | Čestita svojim cij. mušterijama 99 Božić i Novu godinu! & 99 m Preporuča sa znatno sniženim cijenama : Gotova odijela za gospodu, dječake i djecu — Svakovrsne zimske kapute — Ženske man- gotovih odijela, _ Trenshoatsa za dame, gospodu, dje- Lučarica br. 5 čake i djecu — Iberciehera u svim novim krojevima i bojama — Kožni kaputi sa i bez krzna — Posebni Jaketa modri i u bojama — Posebni gaća (pantalona) u svim vrstama i bojama — Dječije kišne kabanice pelerine — Dječiji zimski kaputi - Bogati izbor rublja itd. Solidna posluga! Jeftine cijene ! Rabindranath Tagore Zaštitnici civilizacije Za vrijeme dok sam bio u Americi imao sam priliku da govorim o nag- lom i nevjerovatnom porastu organi- zacija koje dostižu svoje neodoljivo djejstvo u odbacivanju individualnog čovjeka i koncentrisanju mehani- čkog u jednu ogromnu gomilu siste- ma. Govorio sam o širenju neosiet- ljivosti i preziranju moralnog čula odgovornosti kao posljedici mašine, koja predstavlja čovjeka u većini njegovih radnja. Svirepost i neprav- da nečuvene vrste danas su potpu- no moguće, zato što one _ megu biti učinjene pomoću jedne elementurne organizovane sile koja nemilostivo korača izvršenju svojih plarova. ba- cajući pod noge sve druge obzire. Mi smo vidjeli kako crkva može biti kr- vožedna. dok je religija koju ona predstavlja čovječna; kako je mogu- će otimati na veliko u ime poslova, dok je poštovanje za one koji dijele dobit ostalo nedirnuto; kako su veli- ke laži namjerno iskorišćavane za trovanje njihovih žrtava od on:h ko- ji su imali plemićske manire i tradi- cije. Kad u lojalnosti prema tako džinovskim institucijama ijudi učine strahovite pogreške, oni osjećaju ne- što nalik na religijsku razdragancst koja ugušuje njihovu savjest. To je moderna forma fetišizma sa njego- vim mnogobrojnim obredima ljudske žrtve, u čijem su zasjenku sve druge religije iščezle u ništavilo, | : Jedan od mojih slušalaca, koji je imao simpatija za moje misli, zapi- tao me je kako je moguće boriti se protiv ovih organizacija, da se druge ne postave na njihovo mjesto. sloj odgovor je bio da ja računam s onim ličnostima koje su živeći izgradi e u sebi ljudske ideale. One mogu izgle- dati male i slabe pored sila kojima se opiru, kao što je i s bilikom po- red jedne velike, mrgodne stijene. Ali biljka ima mađijsku moć života. Ona malo po malo stvara teren sa svojim stalnim produktima, i njen poraz i njena smrt samo su predigra za jedno pobjedničko vaskrsenje. Ja vjerujem da se, kad prvtiv-humane snage prostru svoju vlast, rađaju li- čnosti s tvrdcm vjerom u čovječan- stvo, ličnosti koje postaju živo svje- sne opasnosti za čovjeka i smjelo iz- vršuju svoju ulogu kroz pogrdu i usamljenosti. Mi smo poznali jednog takvog čovjeka u licu E, D. Morela, koji je sada umro, ali koji ne može nikad izumrijeti. Kad vilimo takve, mi saznamo da životna varnica čo- vječijeg duha nije još ugušena i da još ima nade. L;udske civilizacije imalu svoj po- stanak u pojedincima, pa u njima imaju i svoje zaštitnike, (Sa engleskog preveo D) Kroz život Basne M. Vukasovića Uputiše živvtinje nekoliko svojih slobodoumnih članova ljudima, da ih upitaju je li istina, kako se svuda priča, da ljudi živu i poslije smrti, u vidu svjesnih duša. — Dakle, to znači da i naše duše živu poslije smrti! — očajn> zavapi uplašeno izaslanstvo kad ču čovje- kovo objašnjenje. Ali čovjeku ne bi teško da ubjedi te malo čudnovate čeiveronožne iza- | slanike, da je duša naročita povla- ' stica ljudi. — Oh, naše sreće! — s kakvim ne- iskaznim olakšanjem uzdahnuše ži- votinje. — Strahovali smo da našim dušama nije bilo suđeno da iznesu vaših i na onom svijetu. Ali, kao što vidimo, sva ta naša strahovanja bila . su bezrazložna, blagodareći uviđav- nosti vaših plemenitih bogova. Žali se jelen prijateljima kako mu šuma stvara pri trčanju mnogobrojne teškoće, jer su mu rogovi veliki. — Ah, gospodo, — jetko upada magare. — Koliko zavist može da ode daleko kad su u pitanju velike stvari, za to sam vam ja najbolji primjer s mojim velikim ušima kod ljudi,