POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU dub ač tribuna POJEĐINI BROJ 2.— DINARA EROJ 235 DUBROVNIK, 28 DECEMBRA 1933 GODINA V ASAP PUNK O Et in terra pax hominibus bonae voluntatis | ZA »SERVICE IN LIFE AND WORK« (SLUŽBA ŽIVOTU I RADU) NAPISAO ROTAR LYAL WILKES Čim netko izumi koji novi stroj u vidu redukcije radne snage, iskrsa- va na drugoj strani problem neza- poslenosti. Kad nemožemo prodati svoju robu, snizujemo radničke nad- nice pod sasvim krivim dojmom, da će ljudi koji manje zaraiuju više trošiti, Unatoč. neprestanog pobolj- šanja produkcione Miike, uslijed koje postoji stvarno svjetski višak industrijskih i agrarnih proizvoda, borimo se danas većom bijedom i oskudicom, nego možda ikad prije; dok u Winnipegu uništavaju pše- nicu, u New-Yorku ljudi skapava- ju od gladi u pomanjkanju i same korice hljeba, ; Usprkos porasta gospodstva nad prirodom više se ljudi osjećaju ne- moćnijima i beznadnijima, nego je to bio slučaj od srednjeg vijeka na ovamo. I ako je svijet uslijed <ilnog razvitka industrije, = saobraćajnih sredstava i nauke postao jedna eko- nomska cijelina, s razloga što naše poiitičke institucije i naša politička vjerovanja nijesu išli uporedo sa razvitkom nauke, mi se još danas trudimo da tu ekonomsku cjelinu uništimo — uskogrudnim nacionalizmom. I dok smo potpuno osvjedočeni, da neprebojne carinske ograde za- trpavaju međunarodne puteve trgo- vine i smetaju svjetskoj privredi, je- dini lijek koji u tom zaista bankrot- nom stanju znademo da izmislimo je- ste — povećanje već postojećih ca- rinskih prepreka. Svijesni smo svih strahota i užasa prošlog rata, ali nastavijano da nje- sujemo u omladinskom naraštaju one osjećaje koji će neminovno do- vesti do novih ratova i stalno žigo- šemo kao neprijatelje »pravos pa- triotizma« sve one koji neće da us- vajaju princip, da je glavni cilj čo- vjeka taj, da uništi čovjeka. Poslije nego se je svijet borio da nam osigura opstanak demokrat- skih načela, taj isti svijet okreće le- đa i dekretira da u demokraciji ne- ma sigurnosti za svijet. I nakon što smo krvarili u ratu da uništimo ra- tove, sklopili smo mir koji ubija mir. Nalazio sam se slučajno u Ženevi kada je zahtjev Njemačke za jedna- košću u naoružanju bio na dnev- nom redu, Poslije nego sam “uo ne- koliko govora na sjednici plenuma lige Naroda, nijesam se mogao ole- ti misi da se veliki dio svjetske bi- jede ima pripisivuti činjenici što je čovjeku aspjelo da zagospu- dari prirodom mnogo prije, nego što mu je uspjelo aa vbuzda svoje LJ .. najniže instinkte, Priznajem da bi razoružanje, kad bi jednom bilo provedeno, prištedi- lo svijetu mnoge bijede i mnoge strahote, ali ne bih mogao tvrditi da bi mir postignut na temeliu samog razoružanja pretstavljao bog zna +kakov ideal. Nemamo preveliko po- vjerenje prama zločincu koji ne po- činjava kažnjivo djelo samo radi to- ga, što se nalazi u tamnici u okovi- ma; a mir koji je postignul samo ra- di toga što narodima ne dostaju sredstva s kojima bi mogli ubijati i rušiti, ne ulijeva nam veliki respekt prema njihovom političkom moralu, U Ženevi sam se mogao uvjeriti da se narodi bave pitanjem razoruža- nja ne radi toga što stvar u današ: političkim | njoj svjetskoj konjukturi dobar posao. Mir stvoren pod ovakovim okol- nostima je isto tako nemoralan kao i sam rat, Jedini mir koji zaslužuje da se čo- vjek za nj bori jest mic prožet čvr- stom vjerom, da je svaki rat nepo- treban, razoran i nemoralan: da nam samo pravedan i iskren mir može osigurati istinsku socijalnu pravdu i da samo u takovu miru pojedinac može da sačuva slobodu koja mu je neophodno potrebna, ako hoće da živi kao čovjek, a ne poput mehani- ziranog vojnika ili industrijskog ro- ba. Taj neplemeniti mir koji pozna- prestavlja mo već punih 15 godina, sa svojim ekonomskim oružjem i sa «vojim diplomatskim intrigama, nie nipo- što onaj mir za kojim težimo: radije bismo ga mogli nazvati podzemnim ratom. Politika koja ide jedino za tim da spriječi otvorene sukobe ne- gativna je i nemože da ikoga zado- volji. Treba da tek sagradimo mir. Oi među nama koji vjeruju u mo- gućnost mira treba da reformiraju postojeći mir _i svaki rat. Naš današnji svijet luduje. Već godine 1914 prestao je da bude kon- uistinu onemoguće “ struktivan, jer ljudi neće da slijede diktat svoje pameti u izgrađivanju zdravog in- ternacionalizma, nego hoće da i dalje dijele čovjecanstvo na razne neprijateljske takore. Sve zlo ovoga svijeta ima svoj jedi- ni izvor u tome što) naše strasti i na- ša politička vjerovanja ustraju da . utakmi- ; traže nezdravu međusobnu cu, dok naša sama crvmlizacija impe- | rativno zahtjeva saradnju cijelokup- nog čovječanstva kao jedinstvenu produkcionu i potrošačku cjelinu. (Svršit će se), *) Ovaj članak napisao je rotur_ Lyal Wilkes u engleskom rotarskom organu »Service in Liie and Work« (Služba životu i radu), Članak je preveo na naš jezik za rotari- ansky klub u Šibeniku g, Miloš Šupuk, Svršetak članka donosimo u prvom na-- rednom broju. Hidroavionska veza Dubrovrika sa Sred. Evropom Kako se doznaje stojimo pred skorom uspostavom = hidroavionske veze uzduž čitavog našeg primorja, od Sušaka do Kotora, Nema sad dvojbe da bi ta sezon- ska pruga bila rentabilna a imala bi i veliku propagandističku važnost Za naše primorje. Putnici bi mogli da vide na ovoj pruzi sve prednosti na- sega primorja njegovu ljepotu i raz- &ranjenost. Danas čak, kada i: Alba- nija ima vazdušni saobraćaj ni naše primorje ne bi smjelo _ da bude bez jedne — ljetne dnevne — vazdušne pruge. Sigurnost putovanja jed- nom hidroavijonskom prugom uzduž naše jadranske obale zagarantovana je preko ljeta, jer je ljeto na moru bez oluja. Za podržavanje jedne ovakove pruge, po nišljenju naših turističkih faktora. bio bi dovoljan jedan avijon i jedan još za rezervu. Po vijestima iz Beograda, tamo je pokrenuta sada akcija da se do idu- ; : i i što u Dubrovniku najviše očarava, to je izvanredna arhiteklonska ljepota grada. I - ćeg ljeta naša obala poveže vazduš- nom linijom sa srednjom Evropom. To se namjerava urediti na način da se na vazdušnu prugu Prag-Beč-Za- 6reb-Sušak priključi hidroavijonska veza, uz prekrcavanje na Sušaku. Hidroavijon bi imao da ide iz Suša- ka do Dubrovnika, uz pristajanje u Splitu, Kad bi se pruga uredila tako da putnici u oba smjera putuju u ju- tro, oni bi stizavali na odredište po- podne. Iz Praga do Dubrovnika ili obratno putniku bi irebalo osam sa- ti putovanja. Ljetni gosti na Jadra- nu iz Austrije i Čehoslovačke, imali bi istoga dana poslije podne novine iz svoje domovine kvie su izišle u jutro. U krugovima koji su potakli ovu stvar, misli se da bi »va pruga Su- šak-Split-Dubrovn:k imala da bude dio buduće hidroavijonske pruge Su- šak-Krf na koju bi se nadovezala pruga Krf- Atena- -Carigrad i ih Egipat. onai, ko$2 su česta putovanja za upoznava- nje umjelniških vrijednosti tako _ rei raz- PUSTJERNA “ko Mašić piše u zagrebačkim . vostima«: » I Vi ćete opet vidjeti dobro i osjetiti NAJVEĆE ZADOVOLJSTVO ako budete nosili savršene naočale N. BOGDAN ZEISS pusRovnik PUN KRJIGE i LISTOVI Robovi zemlje Za Božićne blagdane izdala je Bi- noza u svojim redovnim izdanjima knjigu domaćeg književnika Danka Angjelinovića: »Robovi zemlje«, u kojoj ovaj naš poznati književnik opisuje život seljaka u Hrvatskom Zagorju, njihove prilike, odnosi, ka- rakter, njihove ljubavi i njihove bri- ge. Angjelinoviću je uspjelo prikaza- ti hrvatskog seljaka onakvog kakav je taj seljak u svagdašnjem životu, sa svagdašnjim radostima : svagda- šnjim tegobama pristupajući k nje- mu iskrenom simpatijom i s iskre- nim srcem. Dosadašnja kritika dočekala je zanosnim riječima ovo neobično us- pjelo. djelo domaćeg = književnika. Tako je »Jutarnji list« donio čitav trostupačni članak iz pera svog glavnog urednika g, J. Horvata pod naslovom »Domaća književna senza- cija« počimajući članak sa slijede- ćim riječima: »Godinama već naša književnost nije dobili djela, koje bi tako potpuho, tako vidovito zahva- tilo našu narodnu stvarnost kao što je to slučaj s najnovijo:n knjigom Danka Angjelinovića »Robovi zem- lje«. Urednik »Obzora« u svom felj- tonu o toj knjizi navagjajući brojne odlike ove nove domaće knjige za- kljućuje sa slijedeć 'im tiječima: »Os- taje snažan pozitivni utisak nepa- tvorenog i inteligentnog crtanja hr- vatskog seljaka bez šminke i bez groteske # potpunim shvaćanjem i živom simpatijom. »Književnik po »iINC- »Ovim svojim najnovijim “Herojski karakter jedne velike prošlosti“ Član austrijskog PEN-kluba o Dubrovniku mazila, nalazi dd sliku grada, koja nije samo ravna najusavršenijemu, već i jedin- stvena po svojim osobitim karakteristikama, Herojski karakter jedne velike istorije uti- snut je ovdje bez ikakve primjese; ovdje, nema ništa, što je manje važno i značajno. Pogled sa tvrđave na grad koji je osvijetljen po noći, kao na ovaj nerazumljivi iantasti- čni sklop hridina, zidova i kula, nema goto- vo ništa od današnjice u sebi. To je srednji vijek u ovoj punoj ćistoći i veličini, kakva se inače nalazi samo u baladama pjesnika i u umjetničkim djelima poezije. Ulica pred Kneževim Dvorom ima svu veličinu one Slasovite Mramorne ulice u Genovi; u ma- njoj formi i tu se javlja jednaki genije. Ve- ličanstven je ovaj strogi i u sebe sasvim zatvoreni grad, opkoljen impozantnim tvr- đavama. On je u isti čas i fantastičan i lo- gičan. Čar i matematika drže ravnotežu za- jedno sa čudnovalom tačnošću, Ovim moć- nim umjetničkim utiscima pridružuje se či- tav sjaj južne prirode, bujnost flore, mora i sunca. Dr. Vladimir Harilieb Qiy I | |