: ; / ja ž £ / “um Izlazi svaki četvrtak. Pretplata na godinu 60 Din. Na po godine i 3 mjeseca razmjerno. Za Inozemstvo dvo- gotovu. Pojedini broj 1:50 Dinara. Upedništvo | uprava lista u Gružu br. 126. Telefon br. 4. Oglasi Se računaju po pose- struko. Pretplata se roda g s plaća unaprijed. - h tuži u Dubrovniku i GODINA LL; > GRUŽ, 22. JANUARA 1925. X | BROJ 2. BRUKA i SRAMOTA. I ako nas još malo dana dijeli od općih izbora za narodnu skupštinu, ipak je cijela |. naša javnost najviše zauzeta apšenjem g. Radića i drugova te ,rasturanjem“ HRSS, dok zanimanje za izbore dolazi u drugi red' Inostranstvo počinje sve višom pažnjom da se bavi nečuvenim progonima hrvatskog naroda, pa se pripovijeda čak i. o nekim diplomatskim “koracima kod beogradske vlade. Politički procesi nijesu nigda ni kod sređenijih država ni u vremena, kad je javno mišljenje bilo ograničeno na ono nekoliko malobrojnih povlaštenika, imali kakvog trainijeg uspjeha za vlade, nego su naprotiv doprinašali još većemu širenju misli progonjenih. Apsolutistička je Austrija najbolji primjer. Procesi proti talijanskim rodoljubima pospiješili su, da je Austrija bila istjerana iz Italije mnogo prije nego li se je nadalo. Dan danas bez velike muke ne će se nijedna pametna vlada upustiti u politički proces, nego istom onda, kad zahtijeva skrajnja državna nužda a ne partijski inte: res vladajuće stranke i kad ima u rukama neoborive i istinske dokaze. Šta da rečemo o procesu, kojeg je beogradska vlada u cilju da dobije: većinu na skupštinskim izborima upriličila proti vodstvu HRSS ? Nikad nigdje nije se lakoumnije postupilo kao u ovom slučaju, kako dokazuje riješenje zagrebačkog sudbenog stola. Spominje se Friedjungov proces u Beču pred petnaest godina. Ali se tada nije rental, austrijski ministar vanjskih poslova, ni stoti dio obručio koliko se je danas beogradska vlada. Profesor Friedjung, kojije u naučenjačkom svijetu važio kao dobar povjesničar, napisao je bio u. listu ,Neue Freie Presse“ par članaka, koji su imali.pred Europom oprav- dati namjeravanu aneksiju Bosne i Herce- govine. Ministar Erental mu je bio dao neke dokumente, koje mu je dobavio Forgač bivši austrijski poslanik u Beogradu. Na osnovu tih dokumenata Friedjung je u svojim člancima dokazivao, da se u Srbiji vodi propaganda za otcijepljenje Herceg-Bosne od austro-ugarske monarhije i da je u tu propagandu upletena i hrvatsko-srpska koalicija, koja je tad imala većinu u hr- vatskom saboru, Koalicija je tužila Fried- junga bečkom sudu radi potvore. Sudbenoj su raspravi pristupili svi koalicijski zastup- nici — njih pedesetak, a među njima jedan u generalskoj odori — zast, Tomičić. Tu- žitelji su tvrdili, da su Fuiedjungovi doku- menti falsifikati. To su potkrijepili svojim svjedočanstvom neki aktivni i vodeći srbi- * janski državnici i političari, na koje se je koalicija bila pozvala i koje je bečki sud bez daljnjega prepustio da svjedoče, Fried- jung je uvidio, da je bio nasamaren s fiekim dokumentima, pa je došlo do neke nagodbe između njega i tužitelja. Beogradska je vlada raspustila HRSS i podigla optužbu proti predsjedniku Radiću i drugovima na temelju nekakvih ,dokume- nata“, koji nijesu sadržavali nikakve krivnje ili uopće nijesu postojali. To je bila bruka, Kad su sudci presudili, da ne postoji ni- kakav dokaz krivnje, tad' vlada izjavljuje, da ona ima druge dokumente, koje je sad dobila u uzapćenim arhivima, A kako je mogla, da stavi izvan zakona jednu cijelu stranku, kad nije imala u rukama nikakvog dokaza ? To je više nego bruka, to je sra- mota. Dobro smo predviđeli u prošlom broju, kad smo napisali, da se vlada nada da će uzaptivši arhive naći kakav takav spis, koji bi tobože teretio stranku — a ako se ne«nađe; lako se načini, Forgačevi doku- menti, Nastićev statut pa sada falsifikat | ugovora Radićeva sa ruskom sovjetskom vladom u Pribićevićevoj ,,Reči“ dokaz je, da ima u Beogradu majstora u tomu iako su glupi, Bruka i sramota | SEDMIČNI FALSIFIKATI. Ima ljudi koji žive od falsifikata. Jedni falsificiraju bankanote, a drugi se bave fal- sificiranjem raznih dokumenata. Za novac ćete naći u Beogradu ljudi, koji bi i svog oca objesili, pa čemu ne bi, kad to ,dr- žavna nužda“ zahtijeva, ižmislili cijele do- kumente, kad taj posao dobro nosi, Počela je ,Rač“ ministra Pribićevića. Donijela je »ugovor“ Radićev sa ruskom sovjetskom vladom. Do riječi i potpise ugovarajućih stranzka. ,Dokumenat“ je bio tako rđavo sastavljen, da se na njega nije ni vlada pozvala u svojoj obznani proti HRSS, isto kako se nije pozvala ni na tobožnje Radi- ćevo dogovaranje s Italijom, o čsmu je baš Pribićevićeva štampa u svoje vrijeme toliko galamila. Sad smo uski saveznici sa Itali- jom g. Museolini. Zaboravilo se je i na priznanice o silnim milijonima, što bi ih bio g. Radić dobio od sovjetske vlade, G. Maksimović je imao tobože bolji dokume nat, na koji se je u obznani pozvao, a to je vlastoručno pismo prošle godine poginu- log makedonskog * revolucijonarca 'Todora Aleksandrova, To je imala biti bomba. Fotografali su pismo i reproducirali facsi. mila u režimskim listovima! Kad tamo mje uglavljena. veleizdajnička . rabota, obična molba, da ge jedaom Bugarinu, siromašnom djaku, nađe kakvo zaposlenje, da uzmože svršiti nauke. | Kad su uapsili g. Radića, zatrčao se pomoćnik ministra unutrašnjih poslova g. Wilder (njemačko ime, znači divljak) pak je dopisniku bečke ,Neue Freie Presse“ saopćio, da se je kod Radića našao ugo- vor o razgraničenju sa madžarskom vla- dom. ' Vlada je putem svojeg obavijesnog ureda to isto javila domaćim novinama, Madžarska vlada zatražila je preko svojeg poslanika u Beogradu, da se ta lažna vi- jest opovrgne. I g. Ninčić morao je dati saopćenje, da je vijest izmišljena, da ne postoji takav dokumenat i da je g. Wilder lagao. | : > »NAJVAŽNIJI DOKUMENAT“, Ministar Maksimović saopćio je novina-. rima, da su našli kod g. Radića u džepu najvažniji dokumenat“. To je izvještaj g. Radića seljačkoj internacionali u Moskvi. Neke je djelove tog izvještaja g. Radić već objelodanio u ,Slobodnom Domu,“ Ostalo, što još nije objelodanjeno — tvrdi ministar — sadržaje optužnicu, koju je nije domišljat naš policijski ministar! Te ,najvažnije dokumente“ imao je u prepisu pred sobom sudbeni stol riješavajući o optužbi proti g. Radića i drugova, I sud je donio riješenje, da g. Maček i drugovi nijesu počinili nikakvo kažnjivo djelo, dok o krivnji g. Radića nije uopće riješavao, jer se je on bio pozvao na imunitet, te istom sad će, pošto se je odrekao poziva- nja na imunitet, pasti odluka, Pribićevićeva ,Riječ“ donosi, da taj do- kumenat sadrži upute, kako će se HRSS dižati u slučaju 1, ako bi vladara ubili; 2. ako bi došlo do amputacije Hrvatske ; 3. ako dođe do vojne diktature i 4 ako HRSS pobijedi na izborima, Strpljen, spa- šen, pa ćemo vidjeti Vlada, sudovi i prosanianje Hrvata. pi .Mj& im ga je zagrebački sudbeni stol zadao sto dokumenta, kojim bi bila nesumnjiv di Radić sam protiv sebe sastavio! Pa da | PREGLED. I TO JE MINISTAR! “Niko nije nikad nijednu vladu tako obru- kao, kako je g. Maksimović vladu g. Pašića. On, pravnik, advokat i policijski ministar podiže optužbu radi veleizdaje proti cijelomu jednom narodu, naređuje sudbena progon- stva; zabranu listova, raspuštanje općina i društava sve na temelju ili izmišljenih ili nepostojećih dokaza. Branitelj optuženih zahtjeva, da mu se da pasoš za incstran- stvo, da tamo sakupi potrebne podatke za obranu. On, ministar ne da pasoša; on, pravnik tvrdi da<sud ima da sudi na te- melju njegovih dokumenata i da branitelj ima da obranu udesi prama tim; on, gent- lemeš izjavljuje, da bi branitelj mogao u tuđini dati učiniti dokumente! Branitelj Dr. Trumbić uputio je preko novina otvo- reno pismo g. Maksimoviću, u kojemu veli da njegov postupak opravdano ovlašćuje svakoga, da uzme sa rezervom svaki ,do- kumenat“ ove vlade i da ne vjeruje u au- tentičnost svih njegovih dokumenata bež razlike, prije nego ju sud ocijeni i utvrdi. NEUGODNI SVJEDOCI. Još se članovi vlade nijesu bili ni otri- jeznili iz zabune od moralnog udarca što iješenjem vodstva HRSS, i u zebnji oče- kivajući “što će odlučiti banski stol, kađ eto i drugog neugodnog iznenađenja. Seljačka internacionala poslala je sudbenom stolu brežični brzojav iz Moskve, da se presluša u procesu protivu Radića i drugova njihov generalni tajnik Gorov, koji je vodio s Radićem dogovore za pristup HRSS u se. ljačku internacionalu i koji će dati sudu sva razjašnjenja. — Iza ovog brzojava primio je zagrebački sud još jedan ibrzojav iz Moskve od predsjednika seljačke inter- nacionale Bogoredskog. U brzojavu se kaže, da je već na putu iz Moskve u Zagreb njihov generalni tajnik Gorov, koji će sudu prikazati dokaze, iz kojih će vidjeti da seljačka internacionala nema nikakvih veza sa trećom komunističkom organizacijom. Gorov nosi popis svih onih svjedoka, koji suse već javili da svjedoče u prilog obrane. Ministarstvo je zaključilo, da se Gorovu ne dozvoli, da pređe granicu. EE Zabranjeno. spominjati RadićaL“ U Višegradu u Bosni sreski načelnik zabranio je spominjati ime Radića, Naredio je telalu, da viče kroz grad, da će najte- žom kaznom biti kažnjen svak, ko samo uzme u usta Radića. U svojoj bezglavosti i strahu režimljije postaju smiješni, I muslimane bi htjeli ,rasturati“. Bečka sedmišna smotra ,Die Desterrei- chisehe Volkswirt“ donijela je vijest, da je dne 17. decembra 1924, beogradska vlada najavila namjeru da se pozove na Savez Naroda u pitanju jedne svoje nacijonalne manjine. Radi se o bosanskim muslimanima, koji bi se bili ogriješili o ustanove mirov- nog ugovora 0 zaštiti narodnih manjina, tim što su u opoziciji proti današnjoj vladi, pa ova prijeti, da ćeim raspustiti stranku, Zastupnici bosanskih muslimana poslali su vladi pitanje, je li vlada doista poslala takav spis Savezu Naroda i koji su razlozi vodili vladu, da proglasiva bosanske musli- mane nsrodnom manjinom, — Bit će valjda, što se zvanično muslimanska organizacija zove jugoslavenskom, a kako je po ustavu ovo država Srba, Hrvata i Slovenaca, to bi ,Jugoslaveni“ imali biti narodna ma- BALKANSKI SULTAN Scotus Viator o Nikoli Pašiću. Scotus Viator je publicističko ime g. W. Steed-a, koji je još prije svjetskog rata pisao sa ljubavi o nama i za rata bio pri ruci našim iseljenicima te više nego itko drugi doprinio, da su engleski odlučujući krugovi privoljeli na raskomadanje austro- ugarske monarhije. Gosp. Steed je jedan od urednika po svemu svijetu jako uvaže- nog lista ,Times“. Uticaj, što ga taj list ima na vođenje svjetske politike, tako ije velik, da su ga prozvali sedmom velikom silom, pored onda postojećih šest velikih sila u Egropi, Gosp. Steed je napisao i pred kratkim izdao svoje uspomene iz tri- deset godina svojeg novinarskog rada. U tim uspomenama ima i ovaj odlomak o šefu radikalske stranke i vječnom predsjedniku vlade, g. Nikoli Pašiću : » Početkom oktobra 1918. razgovarao sam se u Londonu sa Pašićem, naročito o značenju Jugoslovenskog Odbora. Ja sam tvrdio da Jugoslovenski Odbor ima ista punomoć iisto povjerenje avstrijskih Južnih Slovena kao i Čehoslovački odbor. Predbacio sam Pašiću, da ne poštuje K:fske deklara- cije. Pašić mi jeodgovorio, da samo Srbija ima pravo da oslobađa austrougarske Ju- goslovene, i,da će se on držati krfske dekla- racije, ali dominirati mora njegova politika, i činovnici koji ne budu slušali njegove zapovijedi, moraju biti otpušteni, Samo on ima pravo odlučivati, kakvu politiku treba: . voditi. A oni koji mu služe moraju slušati : njegove naloge. | | | | »Vi govorite kao sultan, odgovorio sam, a upozoravam Vas, da saveznički narodi nemaju ni najmanje volje poštovati sultane. Zahvalni su Srbiji, i dive se innaštvu njezine vojske, ali ne identifiknju stvar Srbije ni sa kakvom pojedinom osobom, i kod njih ni na čas ne odlučuju lična stanovišta ili slavoheplje nekih pojedinaca. A pošto govo- rite o otpuštanju činovnika, dozvolite mi, da Vas upozorim na to, da je srpska vlada gebi veoma naškodila u Vašingtonu, kada cje otpustila_ ministra Mihajlovića, koji je simpatizirao sa Jugoslovenima. Kada bi tako i radi istih razloga bio otpušten srpski ministar u Londonu Jovanović, koji je u Engleskoj stekao opće poštovanje, i kada bi trebao biti nadomješten kakvim činov- nikom sumnjive prošlosti, trajalo bi veoma dugo dok bi srpska legacija dobila ponovo onaj položaj, koji joj ie osvojio Jovanović“, »Ja sam tu da o tome odlučujem“ odgo- vorio je Pašić. ,Ja zapovijedam, a moji činovnici treba da slušaju. A da pokažem da na srpsku politiku ne može imati uticaja nijedan čiaovnik, odmah ću opozvati Jova- novića i zamoliti englesku vladu, da primi podesnijeg kandidata“. Rekao sam Pašiću da doduše nijesam u stanju da mu kažem, ostupku, ali da ga moram ozbiljno opo- dmenuti u ime engleskih prijatelja Srbije, da bude veoma oprežan pri svome pona- šanju prema Jovanoviću, Izgledalo je da se je Pašić začudio. Ali prije nego što je mogao odgovoriti, rekao sam mu da nemam vremera i da moram otići, Došao sam da mu bez okolišavanja kažem, što o njegovoj politici mislim ja i ostali članovi ,Srpskoga društva za Veliku Britaniju“, da še ne mogne izgovoriti da u pravo vrijeme nije bio upozoren. I onda sam otišao. | Vrativši se u Creve Houss, napisao sam memorandum o tome razgovoru i poslao ga Baifouru, koga je Pašić narednog dana | trebao da posjeti. Balfour je bio sporazu« man s tim što sum iskreno govorio srpskom ministru-predsjedniku i upotrebio je moj memorandum kao direktivu za svoj razgo- vor sa Pašićem, Uistinu, Pašić je izsšao iz ministarstva vanjskih poslova sa dojmom da su moje riječi bile svakako blaže nego riječi en- gleskog ministra vanjskih poslova. Od toga vremena se sa Pašićem nijesam nigdje sreo, a nijesam to ni želio. Njegovo kasnije ponašanje je dokazalo, da je ćud sitničavog balkanskog sultana, koju sam kod njega opazio, bila njegov pravi ka- šta će engleska vlada misliti o takvom i njina, kao Nijemci, Madžari, Turci i Albanci, rakter“, KAJ