Strana 2. iti m ga | Broj 15. štampa napravila zajednički front. Aktivnost nje- gova u Varšavi dala je povoda naslućivanju even- tualnog saveza rusko-poljsko-turskog, a rad nje- gov u Berlinu pobudio je sumnju e bi se moglo ra- diti na nekom rusko-njemačko-talijanskom spora- zumu, koji je donekle postavljen na dnevni red i time što su talijanske i ruske ratne lađe izmjenile posjete. Štampa sovjetska sa svoje strane doprini- . jela je bitno tome da ova _ sumnja uhvati dublji korijen, . Benešove izjave u Ministarskom Savjetu glede »ugovora o sigurnosti« pokazuju jasno da se ne radi o tome da čehoslovačka delegacija odmah | uzme udijela na konferencama u Locarnu, ali da bi to moralo uslijediti čim bi u razgovorima izme- đu saveznika i Njemačke došle u pan istočne granice, U ovom slučaju bi bilo podiski da i Čehoslova- čka i Poljska kažu svoje mijenje. “> Izjave njemačkih delegata, date novinarima u Locarnu, ne nagovještaju gladak tok. konferencija. Izgleda da Nijemci namjeravaju potaknuti pitanje ispražnjenja KG6lna i pitanje odgovornosti za rat, ter izložiti kritici član 16 ugovora o ulazu Njema- čke u »Društvo naroda«x Od strane francuske štampe se opaža da ako ovo bude baza njemačkog stanovišta glede ugovora sigurnosti, da će njihov položaj biti oteščan. Streseman je svoje razgovore sa Čičerinom, koji su pobudili izvjesnu sumnju, prikazao kao pu- ko nastojanje oko izgrađivanja , normalnih ekog- nomskih odnosa sa Rusijom te izjavio da se nipo- što ne radi o tome da li će se njemačka politika orijentirati prema Istoku ili Zapadu, Međutim »Temps« sumnja u ove Stresemanove tvrdnje, ko- ga dementira sama njemačka štampa, pak bez dvojbe stvar ne može da bude tako jednostavna kako bi ju se htjelo prikazati, »Da Streseman na- stoji oko toga da Njemačka uđe u Društvo Naroda a da se pri tome ne zamjeri Sovjetima, razumliivo je — kaže Temps — ali Čičerinova tvrdnja da je ugovor sigurnosti jedan engleski manevar protiv Sovjeta, sili Njemačku da bira između Istoka i Za- pada, t, j. između ugovora o sigurnosti i zavjere sa Sovjetima«. I ako se ne mogu smatrati ozbiljnim glasine o vojnom savezu rusko-njemačkom, o savezu njema- čko- poljskom-ruskom, o savezu Njemačke, Rusije, Italije i Poljske, nema dvojbe da je Stresemanov položaj u Locarnu uslijed ovoga oteščan. Pismo iz Korčule | Korčula, 29, 9, 1925, * Veličanstveni doček Kraljeskog Para, Doček Njih, Vel. bio je upravo veličanstven. 1 ako je cijelo vrijeme lijevala kiša, na obali se sa- kupilo na hiljade naroda iz grada te bliže i daljnje okolice, da dočekaju Kralja i Kraljicu i da im is- kažu čustva svoje odanosti i štovanja. Pol sata pri- je dolaska u Korčulu pođoše parobrodu »Karađor- đe« u susret brojne lađice iz Pelješca i tri traba- | kule sa Hrvatima iz Račišća, okićene hrvatskim irobojkama, Na obali korčulanskoj svirale su dvije glazbe: iz Korčule i Veleluke, dok je narod nestr- Pljivo isčekivao čas da »Karađorđe« pristane na obalu. Na obali je bio sagrađen impozantan slavoluk, na kojem su — usprkos kiši stajale pet vila i to baš g.đice Tinka Cviličević, Perica Bonvardo, Ka- tica Depolo Franova, Gatti Tina i Sladović Anđel. ka, a na stupovima dvanaest anđelica u trobojnira haljinama, dok je na staroj venecijanskoj kuli bilo zelenilom napisano »Zdravo Kralju Naš«, Cio grad, a osobito kuda su prolazila Njih. Vel. bio je kra- sno iskićen zelenilom, sagovima, cvijećem, natpi- sima, hrvatskim zastavama i hrvatskim grbovima. Na počasnim mjestima vijale su državne zastave. Čim je »Karađorđe« pristao uz obalu narodno oduševljenje provali kao urnebes, sve je klicalo, pozdravljalo, mahalo rupcima — natjecalo se je tko oduševljeniji da bude. Ispod slavoluka op- ćinski upravitelj g. Dr. Baldo Crviličević dočeka Njih. Vel. i pozdravi Kralja slijedećim riječima: Vaše Veličanstvo! U ime općina korčulanske, blatske i velolučke — ostrva Korčule, te općina orebićke, janjinske, trpanjske i kunovske na susjednom Pelješcu, na- zivljem dobrodošlicu i pozdravljam Vaše Veličan- stvo, Dolazak V, V, kao narodnog kralja po prvi put u ove hrvatske krajeve, u kojima je pred više od tisuće godina vladao dalmatinski knez Tomi- slav, poslije prvovjenčani kralj Hrvata, sjeća nas njegova čina ljubavi prama braći Sika pod kne- zom Zakarijem, kada se radi njih zaratio sa moć- nim bugarskim carem Simeonom. Sjeća nas čina ljubavi srpskog kralja Petra, blagopokojnog i pre- jasnog Roditelja Vašeg Veličanstva, kada je pro- glasio za svoj ratni cilj: oslobođenje i ujedinjenje južnih Slavena — braće Srba, Hrvata i Slovenaca. Sjeća nas da je prejasna obitelj Vašeg Veličanstva potekla sa lijepog šumadijskog sela, od žuljave se- ljačke ruke, koja svakoga hrani i državu brani. Sjeća nas borbenosti, slobodarstva i ljubavi preja- sne dinastije Karađorđevića — Kralja Petra_1, i Vas, Njegovog sina a našeg milog Kralja Aleksan- dra I. Hrvatski narod ovoga kotara odvraća Vašem Veličanstvu ljubav za ljubav, harnost i zahvalu, za sve ono što je učinilo za narodno oslobođenje i ujedinjenje. Nazivljem dobrodošlicu Vašim Veli- čanstvima i kličem: Neka živi naš Kralj Aleksan- dar — Neka živi naša Kraljica Marija — Neka živi Prestolonasljednik naš Petar! Iza ovih plemenitih riječi 6, opć. upravitelja i srdačne zahvale sa strane Njeg. Vel. prisutna ma- sa stade klicati N. N. V, V, a osobito su se isticali poklici »Živio kralj Hrvata« — »Živio tvorac spo- razuma« — »Živio hrvatski seljački kralj« itd, Kra- ljevski je Par zatim oslovio prisutne ličnosti iz ci- jelog kotara a osobito se je Kralj dugo zadržao sa prestavnikom organizacija HSS. kotara korčulan- skog, g. Markom Curać (Motalo) iz Žrnova, ši je oslovio Kralja slijedećim Kim ono Veličanstvo! Osobita mi je čast zapala da pozdravim Vaše Veličanstvo u ime pristaša Hrvatske Seljačke Stranke, ne samo općine Korčule već čitavog ko- tara korčulanskog, Ja Vas pozdravljam i hoću da Vam zahvalim na truđu da učvrstite ono _ što je Vaš Veliki blagopokojni Roditelj ujedinio, Veli- čanstvo! Vaše ime ostat će zabilježeno zlatnim slovima u našoj povjesti, jer ste Vi onaj koji je u prvom ređu doprinio da je došlo do toli željenog sporazuma između braće Hrvata i Srba. Dolazimo stoga danas mi Hrvati da Vam na ovom hrvatskom tlu zahvalimo na očinskoj ljubavi, jer se nalazite među nami. Vi ste u istinu naš pravi seljački kralj. dostojan nasljednik Tomislava, pak izvolite primiti naše iskrene zahvale. Pozdravljam Vas ponovno i kličem iz srca: Da Bog poživi Vas, Njeno Vel, Kra- ljicu i Nj. Visočanstvo Kraljevića Petra! Ove iskrene riječi seljačkog starine Marka bi- le su popraćene urnebesnim klicanjem, koje se je stišalo poslije dugog vremena. Kralj je govornika pitao za prilike u kotaru, a on Mu je prikazao teš- ki ekonomski položaj ovog kotara, čemu su naj- više krive filoksera, a ove godine i peronospora, te dvije elementarne nesreće naroda, koje su pot- puno osiromašile ovaj, inače prije dobrostojeći ko- tar, Govorio Mu je i o nesređenom agrarnom pita- nju, koje pitanje teško pogađa našeg seljaka, na što je Kralj obećao svoju visoku zaštitu, istaknuv- ši da će agrarni odnošaji biti čim prije sređeni, Praćen ogromnim brojem naroda Kraljevski Par sa svitom pohodio je crkvu sv. Marka, gdje Ih je dočekao i oslovio mitronosni opat Don Mašo Bodulić, a zatim je odsluženo kratko blagodarenje. Zatim su posjetili paviljon brodograditelja Miha Depolo kao i lijepo urešenu radionicu brodogradi- telja L, Depolo i drugova. den Depolo predao je Kralju na dar dva modela u minijaturi svoje ručne radnje, poprativši dar pergamenom slijedećeg sa- držaja: »Vjekovima stara industrija korčulanske brodogradnje doživljuje preporod u svojoj narod- noj državi. Vraćaju se vremena kralja Tomislava, jer eto nam tisuću godina poslije njega dolazi u po- hode Njegovo Veličanstvo Aleksandar Karađorđe- vić, dostojni njegov naslijednik, a Njemu je na sr- cu ohekaniah naše pomorske sile. Ushićen ovim do- $ođajem, brodograditelj Miho Depolo, uslobođuje se podastrijeti na dar Vašem Veličanstvu ova dva modela svoje ručne radnje kličuć iz dubine srca: Živio Nj. V. Kralj Aleksandar — Živila Nj. Vel. Kraljica Marija — Živio Nj. Vis. Kraljević Petar!« Kralj je primio dar te je zahvalio g. Depolu. U ra- dionici g. L, Depola i drugova pregledao je razne modele i radnje i izrazio 6. Depolu svoje kraljev- sko priznanje. Konačno je Kr, Par pohodio zavod »Sv, Anđela čuvara«, dočekan ushićeno od časnih sestara Dominikanaka i pitomica. Odatle se je Kralj sa Kraljicom povratio na obalu i ukrcao na »Karađorđe«. Prije odlaska Kralj je ponovno za- hvalio g, opć. upravitelju na srdačnom dočeku i zamolio ga da buđe tumač Njegovih čustava kod pučanstva. Na to je parobrod krenuo a masa je sa obale oduševljeno soadkonijeka Kralja i Kraljicu, mašući zastavama, šeširima, rubcima. | Tako smo dočekali svog Narodnog Seljačkog Kralja. Da je doček uprav veličanstveno ispao za- sluga je u prvom redu g. op. upravitelja, kao i g. Iva Tedeschi, koji je uspio da grad okiti kako do sada nikada nije bio okićen, te konačno je zaslu- ga čitave plejade hrvatskih omladinaca iz grada i okolice. Konte Lujo Vojnović opet se jevlju... . Nedavno predavanje konte Luja u Parizu o po- vjesti i razvitku te značenju naših kulturnih spo- menika dalo je povoda raznim komentarima u na- šoj štampi, Iz tih kritika i komentara proizlazi ja- sno da se je šjor konte definitivno odlučio da svo- je oprobano i vješto pero upotrebi na način, kako bi najlakše i najkomodnije osjegurao svoje buduće karijere. Zaista žalosno od čovjeka, koji je nekad visoko cijenio ciljeve 1 zadaću znanosti. Ovoga je puta konte omalovažio sve ono što su. prečanski krajevi, napose Hrvatska, Dalmacija i osobito Dubrovnik, doprinijeli za naš nacijonalni opstanak. Isusovca Ruđera Boškovića, istaknutog znanstvenika zapadne kulture i poznatog Slovin- ca, naziva Srbinom!! (Valjda za to jer je porijetlom hercegovac?) Sve zadužbine po staroj Srbiji i okolnim krajevima su nacijonalne, dočim plodovi i spomenici čisto natodne (nacijonalne) kulture po Hrvatskoj i Dalmaciji su... provincijalni! ! Ovakova reptilnost nailazi na smijeh i prezir i kod onih, kojima je i namijenjeno ovo šareno pre- davanje. Nije ni čudo da se je konte odlučio na ovakav »znanstveni« rad, kad znade da su mnogi i mnogi baš ovakvim »znanstvenim« radom došli do unosnih, vrlo unosnih mjesta ,... | Dopisi D | Kostur (Župa dubrov.) Izazovno podnašanje žandara Kopitovića, Na dan prolaska Njihovih Veličanstva kroz Župu iz- vjesio sam na prozor hrvatsku trobojnicu. I dok sam sjedio u jutro oko 10 sati u gostioni Boža Be- Sa, pristupi mi rečeni žandar i reče mi: »Šta ra- diš?« Odgovorih mu; »Kako vidiš čitam«. Napa- dne me na to najpogrdnijim riječetinama i reče mi da skinem hrvatsku zastavu, jer dok nju samu iz- vjesujem da time bacam pod noge državnu za- stavu. Odgovorih mu da druge nemam i da svoju kuću kitim svojom zastavom pa da se to njega ni- šta ne tiče, te neka se ne dere na mene. Na to mi je naredio da ju okrenem, što ja nijesam htio, već sam ju uopće skinuo sa prozora. Kroz to vrijeme isti se je i dalje krivio a ja sam opet rekao da se ne krivi a ako sam štogod skrivio da me prijavi. Moja sestra koja je u to došla u lokal također mu je zamjerila da se ne krivi, a on joj je odgovorio da to nijesu njezini posli, te joj je i ime zapisao. E pa dokle ćemo ovako? I tako uprav žandar koji je imao da nastoji i_ nagovara da se kuće najljepše okite, omeo je okićenje moje kuće. Molim vlasti neka u ovom poslu povedu ispite i pozovu dotični- oka na pravilno vršenje dužnosti. Pero Bego, oni lot HSS. Lumbarda, na Korčuli. Ovogodišnja berba grožđa kod nas potpuno zadovoljava. Grožđe, osobito ono iz kojeg pravi- mo glasovito vino »grk« lijepo je ozrijelo, i bilo ga je u neobičnom izobilju. »Grka« će biti od 20 do 25 vagona, izvrsne kvalitete i srednje gradacije, što je prava blagodat za narod, jer će prodajom vi- na moći pokriti sve svoje potrebe i namiriti kuću. Potomje, koncem rujna, | Proslava hiljadugodišnjice. Na 27 septembra t, g. proslavili su Hrvati Po- tomja najsvečanije hiljadugodišnjicu hrvatskog kraljevstva postavljenjem ploče Kralju Tomislavu. Svečanost je protekla dostojanstveno, kakovu ni najstariji Potomljani ne pamte. Program najbo- lje pokazuje, na kakav je način proslavljen ovaj veliki dan: Službu božju navijestila su zvona i ma- škule, a narod je hrlio u crkvu na sv, misu. Po svr- šetku mise imao je biti blagoslov 1 otkriće spomen ploče, ali, radi kratkoće vremena, moralo se od- goditi za poslije podne. U tri sata narod se počeo sakupljati pred Hrvatskom čitaonicom i u 3.30 h. u grupama je stao kretati k crkvi na popodnevni blagoslov, Poslije blagoslova svrstala se velika povorka, u kojoj su stupali: Školska djeca, člano-