Strana 2. »HRVATSKA RIJEČ« roj 18. Slavenstvu i zajednici Srba, Hrvata i Slovenaca, da ih spasi od progutavanja, absorbiranja, koje im prijeti sa sjevera i sa zapada, - Današnje pokoljenje imalo je sreću da oživi onaj veliki dogođaj stvaranja današnje naše Drža- ve, a njegov je zadatak, kao _ i naročito budućih pokoljenja, da ovoj Državi stvore uvjete punog razvitka i napretka u moralnom i materijalnom pravcu. To će se postignuti međusobnom susret- ljivošću nas građana jedne ujedinjene lijepe naše Države, izmjeničnim štovanjem hitoričkog razvit- ka pojedinih. dijelova iste. Tomislav je bio prvi okrunjeni vladar na sla- venskom jugu. Kraljevstvo Hrvata bilo je predte- ča kraljevstu Srpskom, Hrvati i Srbi imali su iste časti, neka zato imaju u ovoj Državi ista prava i iste dužnosti. | Slava prvome hrvatskome kralju Tomislavu! Slava! * A sada da u našemu jeziku, po principu starih aklamacija po crkvama, pri dolasku okrunjenih glava, završim: Život, zdravlje, čast i slava našemu Kralju Aleksandru Prvomu! | Mons, Dr, F. Bulić, * Govor mons, Frana Bulića izrečen prigodom svečane proslave tisuću godišnjice hrv, kraljevstva u Splitu. Poziv hrvatskom narodu na bivšem opsegu dubrovačke republike prigodom proslave 1000 god. hrvat. kraljevstva u Dubrovniku. Barjake diži, hrvatski rode Hrvatstva našeg danas je god! I Dubrovnik, ta »kruna hrvatskih gradova« sa kitnom svojom okolicom sa Župom i Konavlima, sa Rijekom i zatonskom općinom, sa svim gornjim selima, sa slanskim i stonskim Primorjem, sa sta- rodrevnim Stonom i Cavtatom, sa, vilinskim polu- otokom R&tom, sa ubavim Mljetom i starim oto- čjem dubrovačkim: Koločepom, Lopudom i Šipa- nom, žaleći tužno Lastavo otrgauto majci Hrvat- Skoj što i ono ne vije danas visoko hrvatski bar- jak, i da nije u njihovom kolu, — sprema se, da poput ostalih gradova Hrvatske — od Jadrana preko Bosne do Drave, proslavi svečano 7. i 8. stu- denoga tisuću godišnjicu hrvatskog kraljevstva, hrvatske državne individualnosti, koja je prošla. kroz bure i oluje, boj bijući na sve strane i kroz sve vjekove, te se još nije utrla suza za junacima palim, na čijim je kostima sazidana današnja drža- va naša, | Hrvatski narod ove županije hoće dal dade do- stojnu počast utemeljitelju hrvatskog kraljevstva na našem Jadranu, po kojem su bojne galije hrvat- skog kralja Tomislava plovile, slobodne i ponosne na zator neprijateljima i kao živi znak, da je ova obala hrvatska, naša, Hoće da dovikne cijelom svi- jetu, da smo mi Hrvati starosjedioci na ovim oba- lama preko 13 vijekova; da smo osnovali svoju državu pred 1045 godina; da imademo 1000 godiš- nje kraljevstvo; da smo spremni za ovu svetu gru- du 1 umrijeti, o čem je historija naša kroz vijeko- ve i decenije puna svjetlih i sjajnih primjera i da za nama stoji cišela država u obrani ove naše oba- le, kako muževno naglasi u Splitu naš Kralj, - Hrvatski narod i ove županije hoće da ovaj njegov gromki glas odjekne preko Jadrana, da bude memento svakome, pa i onima, koji vrebaju ona ove obale, jer ne da slobodu ni za što na svijetu! Hoće nadalje da iskaže počast svim znanim i neznanim junacima, koji se mačem u ruci boriše za hrvatsku državu, kao i onim vrlim sinovima, koji je umom njegovaše i u životu uzdržaše, svim onim kojim bijaše geslo: Zastava je našeg roda Časno ime i sloboda! | I Dubrovnik, ako je i bio izvan opsega hrvat- ske države, bio je ipak neko doba u državnoj za- jednici ug.-hrvatskog kraljevstva, te je slao neke: pute i svoje zastupnike na hrvatski sabor u Senj; primao hrvatske vojnike u svoju sredinu, stajao je u vezi sa hrvatskim banom u Zadru, dijelio je ko- načno sudbinu sa hrvatskim narodom službene hr- vatske države, a njegovi najbolji sinovi osjećahu se jedno .s braćom preko Velebita i nazivahu se ponosom imenom hrvatskim, Još je Dubrovnik na kulturnom polju ispunio svoju zadaću najsjajnije, jer je dao prve i najbolie hrvatske pjesnike i pisce i dobio naziv »krune hr- vatskih gradova«, Pa živa svijest hrvatska, ponos njegovih sino- va iz grada i okolice, hoće da ovu milenijsku sla- vu slavi dostojno njezinoj veličini, njezinom znače- nju u svojoj ujedinjenoj hrvatskoj domovini, u slo- bodnoj državi — Kraljevini Srba, Hrvata _ i Slo- venaca! ' Zato pohrlite, građani; pohrlite, seljaci — po- hrlite svi sa teritorija bivše republike dubrovačke od vrh Konavala do dno poluotoka Rata i vi oto- čani, sjatite se u Dubrovnik, da na sjaju krune To- mislava, nad krvavom tragedijom Petrove gore, da se osnažimo u hrvatskoj našoj narodnoj svije- sti, da osjetimo važnost našu i snagu našu koliko prema samima sebi i državi našoj, toliko prema svemu svijetu. Neka osnaženi hrvatskom sviješću iz hiljada srca jekne pjesma silna ko grom: Živio nam; naš hrvatski dom! Zavjetujmo se na vrelu naše slave, da ćemo braniti stara hrvatska prava, naš hrvatski mili dom, cijelu državu našu, i da ćemo živo poraditi, da i kod kuće kraj bude bratskoj tmini, jer se u slobodnoj svojoj državi i Hrvatska opet vraća staroj slavi, veličini! Slava hrvatskom kralju Tomislavu! Živjela u vijekove Hrvatska! Cvala i napredo- vala u slozi i ljubavi država Srba, Hrvata i Slo- venaca! Dr, N, Z. Bjelovučić. Glad naroda Tuđe poštuj a svojim se diči Gospodine uredniče: Sigurno će Te se začuditi mojem pismu ali me nuka stvar koju će Te razabrati iz pisma koje Vam uklapam. Doista onakve trice ne smiju ostati nezapaže- ne jer i ako su one same za sebe sitne i bezznačalj- ne, čestim, ovog puta upravo bezočnim opetiva- njem, one otkrivaju jednu grubu namjeru, postaiu krajnje izazovne i čine nam svima bez izezetka sramotu, pa sam se odlučila da ja kao ženska pre- ko našeg glasila reagiram na njih. Čudit će Te se kako to istom sada. A evo s če- ga. Bila sam sve vrijeme od onog broja lista u ko- jem je vijest, koja mi daje povoda da se obraćam Vama, u Bosni, te mi je vaša novina došla pod ru- ku tek ovdje. | Pišući ove retke, ne vodi me nikakova politi- čka tendencija već samo iskreni osjećaj u obrani svoga. | Sasvim slučajno naiđoh na prvi broj »Hrvatske Riječi« od 5. lipnja t, 6. i u njoj članak s natpisom: »Uzorna učiteljica skida djeci hrvatske kokarde«. Ne znam komu bi se više čudila: ili dotičnoj uči- teljici ili njezinim školskim starješinama, Svakako je stvar za osudu i nje i njezinih starješina. Pa kad se to ne događa slučajno i nekažnjeno već se još i opetuje, smatram to najgrubljim izazivanjem i prostom drskosti te hoću da na isto ovako, putem štampe, reagiram: | Velepoštovana gospođice: upamtite dobro (kad. kažem Vama — mislim 4 na ostale učitelje i uči- .teljice Vama slične) da je Peljašac uvijek bio i da će ostati hrvatska zemlja! Vi kao pučka odgajate- ljica sigurno znadete prošlost, povijest ovoga kra- ja Valjda će Te znati i to da je jednako i pred de- set stoljeća Pelješcem stujala hrvatska krv i da su već onda i dugo poslije Pelješčani prolijevali tu svoju krv za vjeru i svetu ovu hrvatsku grudu. Znati će Te i to da, dokle je god _doprla ljudska noga na zemlji, da su svud bili Pelješčani — i da- nas je živa uspomena na sjaj pomorskog razvitka negdanjeg Pelješca — i u svakoj se zgodi isticali kao dobri domorodci. Nijesu se stidili što su sa sela, što su Hrvati, već naprotiv tim su se ponosili a ponosimo se i mi s njima jer su dostojno poka- zali da su sinovi drevne i viteške Hrvatske, da su Pelješčani ljudi koji se ne plaše ni motike, ni mo- ra, ni pera! Na svakom polju duhovnog i tjelesnog rada oni su pokazali, jednako kao što svak može viđeti po njihovim divnim i čistim selima, što mo- že žilavost i poštenje hrvatskog seljaka. Ali, na stranu sve to. Pitam Vas, gospođice, nije li ova država sastavni dio Hrvata jednako kao i Srba i Slovenaca? Zar to nije isto kao i jedna obitelj ko- ju sačinjavaju tri jednaka i ravnopravna člana? Pa kako tad taj jedan član koji se Hrvat zove ne smije reći ono što jest, ne smije jer mu Vi to pri- ječite! A zašto, gospođice? Kako to opravdavate? Mrzimo li Vas mi? Koje smo Vam zlo nanijeli, či- me li smo Vas uvrijedili da Vam postaje sve što je nama sveto zazorno i mrsko? Mi Vama ne želimo zla, dapače kad Vas boli i mi osjećamo. Mi bi Vam bratski ruku pružili, kad bi ste god došli na naša skromna ognjišta, ier su Hrvati uvijek bili gosto- ljubivi a tim su se istakli ponadasve mirni i radini Pelješčani. Pa zašto nas onda dirate? Zašto vrije- đate ono što je nama sveto i milo? Još nitko nije rekao da mu ie Hrvat povrijedio ono što je za nje- ga sveto — nije — jer Hrvat znade da poštiva ono što je uvijek na velikim žrtvama stečeno i saču- vano; znade, jer je to na vlastitom tijelu iskusio! Hrvat slijedi sa svojom poslovicom: »Tuđe poštuj a svojim se diči« A da Vam ovo bolje istaknem, navest ću Vam i ovo: Kad sam prvi put bila u Bo- sni, htjela sam da vidim džamije koje za dalmatin- ke, po pričanju, izgledaju tako čudnovato. Našav- ši se u jednoj od najvećih bos. džamija najprije mi padne u oči slikovito mnoštvo muslimana koje se najvećom pobožnosti klanjalo, Izgledalo mi je na prvi mah kao da se nalazim u kojem predjelu taj- novitog crijenta; ali ujedno osjetih da sam na mje- stu koje je za to mnoštvo sveto te da ih ne dirnem svojom radoznalosti, ja se istinktivno uozbiljih i trgoh natrag. Gospođice, ovo sam Vam navela sa- mo da Vas podsjetim kako nam je uvijek dužnost poštivati tuđe osjećaje i kako hrvatske majke znadu odgajati svoju djecu, što ja svojoj i na ovom mjestu harna zahvaljujem. Na koncu, čudim se, gospođice, kako nijeste izabrali pogodniji geografski položaj — ako se ne- možete oduprijeti agitatorskom nagonu kojim bi mogli opravdati svoj čin — gdje bi ste kao agita- torka mogli djelovati na korist domovine, već ste izabrali baš tu zagoru Pelješca od koje bi Vi morali učiti u tom pogledu, No možda se ja i varam, mož- da je to ona obična politika kojoj je cilj da potko- pava naš mirni narod, u nadi da će Te pobrati ne- | slavni lovor. Ali, gospođice, nemojte se truditi: Pe- lješčanka Vam kaže da Vam je sav trud zalud, jer će Te naići ovđe na uporna i očeličena srca, čeli- čnija od njihova tvrda klisa, Vi možete kukavički istrgnuti hrvatski stijeg sa grudi malodobne djece, ali im nikada nećete istrgnuti hrvatsko srce, nika- da, plemenita gospođice! I dok god bude plavi Ja- dran oplakivati obale poluotoka Pelješca, sve do- tle će Pelješac rađati djecu — hrvatsku djecu! Zahvaljujući Vam na prostoru, primite, gospo- dine uredniče, izraz moga štovanja. Sreser, na Pelješcu — listopada 1925, Ljubica Kućer, Zalostan slučaj iz oblasti našeg agrarnog pitanja. Primamo od organizacije HSS, u Blatu na Korčuli: Šaljemo Vam slijedeći slučaj, krivnjom još uvijek postojećih protuslovnih uredaba u pogledu ravna- nja vlasti prema odnosima kmeta i zem, gospodara, odigrana u susjednom selu Smokvici, moleći Vas da ga iznesete javnosti, neka se vidi kako nas još uvi- jek teško mori neriješena agrarna reforma. to ve- liko narodno zlo, a odugovlačenje da se ovo pita- nje već jednom riješi, krivo je da se naš narod po- čeo hrpimice seliti u prekcoceanske krajeve, i kako izgleda, ova seoba trbuhom za kruhom, na- stavit će se i dalje u još većem razmjeru, jer nije moguće dalje izdržati, Dneva 16 oktobra o. 6. na predlog zemljišnog gospodara Stipana Kalogjere pok. Franka iz Bla- ta, koji je predlog podastro kot, sudu u Blatu, bilo je presuđeno da se za uskraćeni dohodak u ovoj godini istoči vino iz konobe Antuna Pecotića Ko- kota pok, Antuna, presjednika organ, HSS, u Smo- kvici. I dođe sudski robač da toči vino i da ga po- hrani u jednoj drugoj konobi, ali Pecotić prigovori, na što tad robač brzojavno zamoli za žandarsku asistenciju iz Blata. Odmah dođoše žandari i omo- gućiše prisustvom, svojim porobu, što je u protim- bi sa naređenjem ministarstva, pošto je, kako je bi- lo javljeno, izdan nalog da žandarmarija ne smije dati asistenciju plijenidbama u agrarnim sporovi- ma. I tako bez prisustvovanja vlasnika vina bi isto pretočeno (oko 21 hektolitar) i prenešeno u kono- bu Petkovića-Kovača. Toliko je po prilici ovogo- dišnjeg ploda ukupno imao, te tako Pecotiću nije ostalo za kućnu potrebu i prodaju jedva 2 hekto- litra. Nije važilo što je loza ovog puta poškroplje- na do dvadeset puta, pa je vlasnik namjeravao da od prodana vina podmiri dug sumpora, modre ga- lice i ostalih troškova. Osim toga imađe poroblje- ni 8 nejake dječice, koja su sada izvrgnuta gladi 1 ne preostaje im drugo već torbica na rame da od vrata do vrata dobrih ljudi prose milostinju. Ovu prigodu upotrebljujemo da se pozovemo na našeg ministra za agrarnu reformu, da pogleda naše jade i nevolje i da do konačnog riješenja ag- rarnog pitanjaj nastoji da se svrši s ovakovim po- stupkom prema kmetima, inače propadosmo s glave, : Organizacija HSS. u Blatu (na Korčuli): Predsjednik: Ivan Bartul. Tajnik: Josip Žanetić, Mjesto pripomoći — u zatvor. Nj. Vel, Kralj Aleksandar prolazeći ktoz Kor- čulu sjetio se je nas bijednih siromaha ovoga ko- tara jednim novčanim darom od kojeg je i velolu- čka općina dobila dio da podijeli među oskudne općinare, Ja sam ubogi siromah pak sam otišao k opć. upravitelju Hinku Šeparoviću 1 zamolio ga na lijep način da i meni udijeli malu pripomoć. On mi je odgovorio da je sve podijelio, a) ja sam nje- .* |