ta

Strana 2.

»HRVATSKA RIJEČ«

Broj 25.

Prvi .nacijonalni; da kažemo strancima, da smo
oda 13 vijekova starosjedioci, da imademo svo-
ju: državu 1045:god., a 1000 godzsvoje kraljevstvo
na Jadranu, da Dalmacija nije zemlja tuđa, ni ta-
lijanska, - već je zemlja hrvatska od nazad“ 13 vij.

Drugi kulturni: da ako imađemo svoju državu
preko 1000 god. da se zato predpostavlja stalna
domaća kultura, da nijesmo »barbari dai monti
calati«, jer su se naši velikani proslavili i u tu-

đim narodima, pa i kod Talijana, kao Tomaseo i

drugi. | | :

Treći socijalni: da domaći naši sugrađani u ve-
likoj Jugoslaviji budu znati da Hrvati imadu svo-
je kraljevstvo od nazad 1000 god., a zatim Srbi od
nazad 700 god. da je Stevan Prvovjenčani Nema.
njić, prvi kralj Srbije zatražio od rimskog pape
krunu god, 1217., koju mu posla papa po biskupu
Metodu i koji ga okruni za Prvovjenčanog kralja

Srba. Tako skoro 300 god. iza Hrvata dobiše i Sr-

bi svoje kraljestvo. A Slovenci i ako nijesu imali
nikada svoga slovenskoga kraljestva, ali su imali
»slovenske vojvode«, koje su instalirali kod Krn-
skog grada na Gosposvetskom polju kod Gospe
Svete poviše Celovca.

U ovoj zemlji mi Hrvati smo najstarija državna
tvorba, najstarije kraljevstvo i prigodom 1000 go-
doo slavnog staredrevnog našeg hrvatskog
kraljevstva, mogu da iz duše kliknem:

Barjake diži. hrvatski rode,
Hrvatstva našeg danas je god!
- Grmite glasno Hrvati ovdje, :
Nek vas čuje Evrope svod.
Država stara mi smo
Rokovi ničiji nismo!
Korjena starog zelena grana
Deset vjekova stoji nam hrast!
Ali mu kruni današnjeg dana
| Vrhe visoke — slava i čast!
I ta slava i čast Hrvatske države cvala je gotovo
još dva stoljeća do 1102 g,

Između slavnih kraljeva ističe se ime Kreši-
mira Velikoga, koji je osnovao grad Šibenik. te
junačkog kralja Slavca, kog su Normani zarobili
iu Bariu pogubili. Njegova žena hrvatska kra-
ljica Mara spominje se u narodnoj pjesmi:

Popuhnul je tihi vjetar,
Odnesal je Mari krunu. Ž

Eto kako: je živa svijest na hrvatske kraljeve
u našem narodu. Bogat bijaše hrvatski kralj Zvo-
nimir, kad je teklo blagostanje i obilie Hrvat-
skom. Žena mu bijaše kraliica Lepa. Madžarica,
radi koje nastaje spor u Hrvatskoj. Rascjepaše se
vlastela, Vlastela neka ncijonalna, a neka anaci-
jonalna, dvije grupe. Borbe s Madžarima nastaju.
Svačić kralj, Borba na Gyozdu. Hrvatska pada u
vlastitoj krvi u grob.

Što je Srbima Kosovo, a Slovencima Gospo-

svetsko polje, to je nama Hrvatima na Gvozdu
planini, na Velebitu, »Petrova gora«.

Iza Petrove gore počimlje, građani i seljaci,
kalvarija hrvatskog naroda: Madžari, Talijani,
Turci kroz pet vijekova, Njemci. Hrvatska se su-
žuje na tri županije, ali na Zagrebu nema nikada
turskog barjaka. Turci siđoše na sinje more u
Boku. u Makarsku do Splita, u Ravne kotare.
Narodna pjesma iz onih krvavih vremena spomi-
nje Senjanin Iva, Janković Stojana,  Zrinovića
bana i druge velikane. Ali ti su se borili uz pje-
smu, kao i oni na Kosovu: |

Ustaj robe, trgni lance,

TI će tebe ropstvo strt!
Mačem pitai neprestance,
H slobodu ili smrt!

Kad je Mletačka republika osvajala okolo
Splita zemlje od Turaka sa hrvatskim vojnicima,
tad je na dotađanju Hrvatsku od Neretve do Zr-
manje proširila ime Dalmacija, a dotle se je sva
ta zemlje zvala Hrvatska. Od god. 1815. proširi se
ime Dalmacija i na dubrovačku republiku. Inače
se »Dalmacija« zvali samo gradovi: Split, Trogir,
Zadar i otoci Krk, Cres 1 Lošinj, s

God, 1358. Dubrovnik prima pokroviteljstvo
hrvatskih kraljeva. Ban hrvatski živio je u Zadru,
te je dolazio u dodir sa republikom dubrovačkom.
God, 1351, prima republika hrvatske ambasadore
u Stonu, a hrvatsku posadu u Grad i-Ston.

Dubrovčani šalju delegate na hrvatski sabor
u Senj. To se čita u arhivu repuplike_ ovdie u
Gradu, Sjajne zvijezde roda hrvatskoga u ovo kr-
vavo doba bijahu:

Šubić, Pavao i Mladen, Hrvoje Hrvatinić Vuk-
čić, Tvrtko I. Bossnski, Žednskti i Frankopan, Ba-
kač ban, Matija Zmaj od Rosne Husein
beg Gradaščević, Slavni Ante Starčević, Eugen

\JuDec,

Kvaternik, Pavlinović i Klaić. Miho iz naših pito-

mih Konavala, pr Pučići i drugi velikani, voli

Zaslava je našeć roda tE

Ovi vitezovi + mačem i ziječju. i mnogi učenjaci, E:S
te pjesnici proslaviše hrvatsko ime, ali fmade ih.

"je oni ufida BA eine
građani, i seljaci, i takvih junaka, koji po kopnu.

i mcru poginuše na obranu svoje domovine Hr-

vatske, a koje ne spominju ni knjige starodavne,

ni narodna pjesma, Poginuše oni po bosanskim
planinama, po primorskim vrletima i po ravnoj

Slavoniji. To su junaci i bez grobova i bez krsta,

kojim gavrani ispiše džigerice, a vukovi kosti raz-
niješe. To je hrvatski neznani junak, mladi borac
za našu svetu grudu hrvatsku i takvom neznanom
junaku kliknimo: slava! (Burno: Slava, Slava,
Slava), jz

Krvavo doba bijaše od 1102—1918, god. Ove
godine znameniti hrvatski državni sabor u Zagre-
bu uzakoni 29, X. 1918:

Ujedinjenje Dalmacije, Hrvatske, Slavonije,
Rijeke i Međumurja u jednu: državu Hrvatsku,

Slaveći ovo slavlje možemo biti ponosni da
smo svi mi Hrvati ujedinjeni u Hrvatskoj i Jugo-
slaviji osim istarskih Hrvata, koji nisu na žalost

ujedinjeni još s nama, niti slobodni, ali uz lozinku

»Vjera u Boga i seljačka sloga« doći će i oni pod

okrilje Hrvatske, kao oni u Zadru i Lastovu, te

2

gradiščanski 1 prekodravski Hrvati kao i veliki
dio Bunjevaca! (Burno i dugotrajno odobravanje).

Pa kako je sa Jadrana, a osobito iz ovog sta-
rodrevnog grada luč prosvjete svijetlila —Balka-

nom, tako nek prigodom 1000 godišnjice hrvat-

ske, pjesma jekne — nek silna ko $rom, poleti iz
prsa narodu mom:

Sa hrvatskog Sinjeg mora,

Prek Balkana kraj je tmini,

Hrvatska se Opet vraća,

Staroj slavi, veličini!

Živjela Hrvatskal« = (Narod kliče burno: Žži-
vjela, Živjela, Živjela!).

Govornik je govorio potpunim poznavanjem
predmeta, te je mnogome otkrio do sada nepo-
znate historijske činjenice, Govorio je takovim za:
nosom da je silna masa naroda s najvećom nape-
tosti slušala muževhu i poletnu riječ poznatog pu-
čkog predavača i govornika

dugodišnju slavu hrvatskog naroda u nebrojenim

pučkim predavanjima po ovoj Županiji Stoga g ga

je masa burno aplaudirala i aklamirala tokom go-
vora a nadasve na svršetku. Pri kraju govora Dr.
N. Z. Bjelovučića počelo je rositi a ne malo iza
kako je svršio udarila je jaka kiša pa se je sakup-
ljeni narod razišao. Po podne bile su svečanosti
po raznim mjestima, razne igre te veliko narodno
hrvatsko kolo u prostorijama Hrvatske Radničke
Zadruge, Navečer uz osvijetijeni grad bio je op-
hod po svim ulicama gradskim uz razna klicanie,

Na taj način završena je ova jedinstvena hrvat-
ska svečanost kakva se nepamti,

Dr, N, Z. Bjelovu-.

očića, koji je u ovoj jubilarnoj godini pronio hilja-

Nuši ribari 1 rihmsku konferenetin

Pitanje prava ribolova na Jadranu nije još iz-
među naše države i Italije potpuno uređeno. Da
se konačno ovo pitanje uredi sazvana je konfe-
renca u Opatiji, gdje su se na 16. o, mj. imali sa-
stati naši te talijanski delegati.

Sa velikim interesom svi naši ribari očekuiu
rezultate ove konferencije, jer od uspjeha odno-

sno neuspjeha naših delegata zavisi daljnji opsta-
onak ribara i našeg ribolova uopće, |

Za dalmatinsku privredu ribolov prestavlja

jednu važnu privrednu granu, od čijih prihoda u
predratna vremena živjelo je mnogo i mnogo obi-

telji na primorju i po našim otocima. Mnogi naši
otoci i primorska mjesta nem:iu mogućnosti, da
drugim načinom priskrbe sebi koricu hljeba, ako
ne ribolovom, Rat je pak silno uništio naš ribolov
tako, da se predratno stanje nije još doseglo. Dr-

žavna vlast poslije prevrata nije posvetila ribo-

lovu onu pažnju, koju bi ovo u interesu cjelokup-
nog narodnog gospodarstva zasluživalo, Ustav u
čl. 34 ističe kao temeljno načelo državne uprave,
da se morskom ribarstvu ima obratiti naročita
pažnja, A što se je u tem pogledu od prevrata pa
do danas uradilo! Možemo reći gotovo ništa, Po-
sljedica ovog nemara za ribolov jest skrajna bije-
da i oskudica naših ribara, koji čekaju priliku, da
se ukrcaju na prvi parobrod za novi svijet i tamo
isele za koricom hljeba. Naša poljoprivredna odje-
ljenja na našim oblastima ne udovoljavaju njiho-

A LR TRG ZA 3 X

voj svrsi. Ona, izgleda ne vide, da je odnosno da bi |
tibolov za Polje imao biti jedna ed prvih. pije

a. ĆE BZ g
nije ribarske alate, za svaku ribu prikladne mre-

že, dotjeranu organizaciju, zaštitu i pripomoć svo-

je državne vlasti traže, da im se dozvoli ribolov
i duž naše obale, gdje ribaju naši goleruki ribari;
sa starim, poderanim mrežama, bez modernih
alata, bez organizacije i potpore naših vlasti. Ka-
da bi se dakle dopustilo talijanskim ribarima, da
uz našu obalu ribaju tada bi našim ribarima bio
dan smrtni udarac, jer kao nedorasli i neoskrblje-
ni premac podlegli bi talijanskom. konkorentu.
Naši delegati u Opatiji to ne smiju, da dozvole,
jer bi uništili ovu privrednu našu granu, i onemo-
gućili njezin budući razvitak a primorskom  pu-
čanstvu digli bi i ono malo ribe, što _ naši ribari
donesu na prodaju za njegovu prehranu,
Prigodom ove konferencije u Opatiji mi upo-

 zorujemo naše delegate i nadležne faktore, da u

pitanju ribolova zauzmu energičan stav, kojeg im
diktira naš privredni i nacionalni interes, te da

je već vrijeme, da se u duhu člana 34 Ustava ob-

rati osobita pažnja našem morskom ribolovu. Na-
šu pak Trgovačko-Obrtničku Komoru potsjeća-
mo, da i ona uloži svoj glas i svoje sile za bolji-
tak bijednih i osiromašenih ribara u interesu du-
brovačke privrede,

GOVOR Dr. BJELOVUČIĆA, Izrečeni histo-
rijski govor Dr. Zvonimira  Bjelovučića na dan
proslave  1000-godišnjice, pobudio je na jednoj
strani različita ogovaranja. Tako je ovo ogovara-
nje prešlo i u neke novine, koje naivno donesoše
potpuno neistinita izvješća, koja ipak za objekti-
vna čitaoca sadrže u sebi toliko kontradiktorna
materijala, da je lako prozrijeti, da su poslata svr-
bom, da se namjerno javnost u bludnju zavede,

.Dr. Zvonimir Bjelovučić zbog jednog takovog

izvješća u »Novom Dobu«, poslao _ je ovaj Is-
pravak:
Gosp. Uredniku |
»NOV OG DOBA« do
SPLIT.

Po članu 26 i 27 zakona o štampi izvolite do-
nijeti na natpis: Iz Dubrovnika, Dubrovnik 14.
Decembra, Neredi prigodom proslave 1000 godiš-
niice tiskan u »Novo Doba« Split, 17. XIL 1925,
br, 307, strana 6. Stupac drugi slijedeću |

Ispravku
1) Nije istina, da je govor Dr. Zvonimira Bie-

olevučića izazvao najveće negodovanje. Naprotiv

je onaj govor bio burno aplaudiran od 10.000 slu-
šalaca, jer je bio prikaz hiljadugodišnje borbe hr-
vatskog naroda za svoju samostalnost.

2). Nije istina, da je Dr. Bjelovučić izigrao od-
bor i govorio što je htio i tim glavni god srozao(7)
(nerazumljiva riječ) na niveau jedne partijske
skupštine. Naprotiv Dr, Bjelovučić bio je odre-
đen za govornika na ovoj svečanosti od prvog
odbora, u kom su bili sami Hrvati, a kojemu je on
bio podpresjednik, Svoj govor ponudio je sam
odboru na odobrenje. Novi odbor u kom je bilo i
Srba, ovi su zahtijevali, kako mu  izjaviše dva
člana odbora: presjednik i referent, da Srbi za-
htjevaju da u govoru ispusti historijsku činjenicu
da je Stevan Nemanjić zatražio krunu od pape,
po biskuku Metodu, što Dr, Bjelovučić kao ap-
solvirani filozof sa povjesnom strukom na  filo-
zofskom fakultetu nije htio da historiju krivotvori,
Prema tome nije Dr. Bjelovučić izigrao odbor,
Možda ih je bilo nekih, koji su u školama učili da
je Dalmacija srpska, pa kad su čuli historijske či-.

njenice, začudiše se; ali tome nije kriv Dr, Bjelo-

vučić, jer je historija i ne da se nijekati.

Dr, Bjelovučić nije govorio što je htio, nego
što je bilo u konceptu napisano, čitajući samo
neke rodoljubne pjesme koje su mu momentalno
bile potrebite da bolje naglasi neke historijske
činjenice, |

Dr. Bjelovučić nije * soon) ) slavu na niveau
skupštine partijske, nego je dao istoj onaj hrvat-
ski karakter i dostojanstvo koje joj dolikuje, što
je vas puk dubrovački, kao što su i mjesne novi-
ne »Narodna Svijest« 1 o sPirvaiste Riječ« posvie-
dočile.

3) Dr. Bjelovučić nije zagrlio gosp.  Došena,
nego je g. nar. zastupnik Došen, politički isto.
mišljenik Dr, Bjelovučića, spontano prišao govor-