ta Strana 2. »HRVATSKA RIJEČ« Broj 25. Prvi .nacijonalni; da kažemo strancima, da smo oda 13 vijekova starosjedioci, da imademo svo- ju: državu 1045:god., a 1000 godzsvoje kraljevstvo na Jadranu, da Dalmacija nije zemlja tuđa, ni ta- lijanska, - već je zemlja hrvatska od nazad“ 13 vij. Drugi kulturni: da ako imađemo svoju državu preko 1000 god. da se zato predpostavlja stalna domaća kultura, da nijesmo »barbari dai monti calati«, jer su se naši velikani proslavili i u tu- đim narodima, pa i kod Talijana, kao Tomaseo i drugi. | | : Treći socijalni: da domaći naši sugrađani u ve- likoj Jugoslaviji budu znati da Hrvati imadu svo- je kraljevstvo od nazad 1000 god., a zatim Srbi od nazad 700 god. da je Stevan Prvovjenčani Nema. njić, prvi kralj Srbije zatražio od rimskog pape krunu god, 1217., koju mu posla papa po biskupu Metodu i koji ga okruni za Prvovjenčanog kralja Srba. Tako skoro 300 god. iza Hrvata dobiše i Sr- bi svoje kraljestvo. A Slovenci i ako nijesu imali nikada svoga slovenskoga kraljestva, ali su imali »slovenske vojvode«, koje su instalirali kod Krn- skog grada na Gosposvetskom polju kod Gospe Svete poviše Celovca. U ovoj zemlji mi Hrvati smo najstarija državna tvorba, najstarije kraljevstvo i prigodom 1000 go- doo slavnog staredrevnog našeg hrvatskog kraljevstva, mogu da iz duše kliknem: Barjake diži. hrvatski rode, Hrvatstva našeg danas je god! - Grmite glasno Hrvati ovdje, : Nek vas čuje Evrope svod. Država stara mi smo Rokovi ničiji nismo! Korjena starog zelena grana Deset vjekova stoji nam hrast! Ali mu kruni današnjeg dana | Vrhe visoke — slava i čast! I ta slava i čast Hrvatske države cvala je gotovo još dva stoljeća do 1102 g, Između slavnih kraljeva ističe se ime Kreši- mira Velikoga, koji je osnovao grad Šibenik. te junačkog kralja Slavca, kog su Normani zarobili iu Bariu pogubili. Njegova žena hrvatska kra- ljica Mara spominje se u narodnoj pjesmi: Popuhnul je tihi vjetar, Odnesal je Mari krunu. Ž Eto kako: je živa svijest na hrvatske kraljeve u našem narodu. Bogat bijaše hrvatski kralj Zvo- nimir, kad je teklo blagostanje i obilie Hrvat- skom. Žena mu bijaše kraliica Lepa. Madžarica, radi koje nastaje spor u Hrvatskoj. Rascjepaše se vlastela, Vlastela neka ncijonalna, a neka anaci- jonalna, dvije grupe. Borbe s Madžarima nastaju. Svačić kralj, Borba na Gyozdu. Hrvatska pada u vlastitoj krvi u grob. Što je Srbima Kosovo, a Slovencima Gospo- svetsko polje, to je nama Hrvatima na Gvozdu planini, na Velebitu, »Petrova gora«. Iza Petrove gore počimlje, građani i seljaci, kalvarija hrvatskog naroda: Madžari, Talijani, Turci kroz pet vijekova, Njemci. Hrvatska se su- žuje na tri županije, ali na Zagrebu nema nikada turskog barjaka. Turci siđoše na sinje more u Boku. u Makarsku do Splita, u Ravne kotare. Narodna pjesma iz onih krvavih vremena spomi- nje Senjanin Iva, Janković Stojana, Zrinovića bana i druge velikane. Ali ti su se borili uz pje- smu, kao i oni na Kosovu: | Ustaj robe, trgni lance, TI će tebe ropstvo strt! Mačem pitai neprestance, H slobodu ili smrt! Kad je Mletačka republika osvajala okolo Splita zemlje od Turaka sa hrvatskim vojnicima, tad je na dotađanju Hrvatsku od Neretve do Zr- manje proširila ime Dalmacija, a dotle se je sva ta zemlje zvala Hrvatska. Od god. 1815. proširi se ime Dalmacija i na dubrovačku republiku. Inače se »Dalmacija« zvali samo gradovi: Split, Trogir, Zadar i otoci Krk, Cres 1 Lošinj, s God, 1358. Dubrovnik prima pokroviteljstvo hrvatskih kraljeva. Ban hrvatski živio je u Zadru, te je dolazio u dodir sa republikom dubrovačkom. God, 1351, prima republika hrvatske ambasadore u Stonu, a hrvatsku posadu u Grad i-Ston. Dubrovčani šalju delegate na hrvatski sabor u Senj. To se čita u arhivu repuplike_ ovdie u Gradu, Sjajne zvijezde roda hrvatskoga u ovo kr- vavo doba bijahu: Šubić, Pavao i Mladen, Hrvoje Hrvatinić Vuk- čić, Tvrtko I. Bossnski, Žednskti i Frankopan, Ba- kač ban, Matija Zmaj od Rosne Husein beg Gradaščević, Slavni Ante Starčević, Eugen \JuDec, Kvaternik, Pavlinović i Klaić. Miho iz naših pito- mih Konavala, pr Pučići i drugi velikani, voli Zaslava je našeć roda tE Ovi vitezovi + mačem i ziječju. i mnogi učenjaci, E:S te pjesnici proslaviše hrvatsko ime, ali fmade ih. "je oni ufida BA eine građani, i seljaci, i takvih junaka, koji po kopnu. i mcru poginuše na obranu svoje domovine Hr- vatske, a koje ne spominju ni knjige starodavne, ni narodna pjesma, Poginuše oni po bosanskim planinama, po primorskim vrletima i po ravnoj Slavoniji. To su junaci i bez grobova i bez krsta, kojim gavrani ispiše džigerice, a vukovi kosti raz- niješe. To je hrvatski neznani junak, mladi borac za našu svetu grudu hrvatsku i takvom neznanom junaku kliknimo: slava! (Burno: Slava, Slava, Slava), jz Krvavo doba bijaše od 1102—1918, god. Ove godine znameniti hrvatski državni sabor u Zagre- bu uzakoni 29, X. 1918: Ujedinjenje Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rijeke i Međumurja u jednu: državu Hrvatsku, Slaveći ovo slavlje možemo biti ponosni da smo svi mi Hrvati ujedinjeni u Hrvatskoj i Jugo- slaviji osim istarskih Hrvata, koji nisu na žalost ujedinjeni još s nama, niti slobodni, ali uz lozinku »Vjera u Boga i seljačka sloga« doći će i oni pod okrilje Hrvatske, kao oni u Zadru i Lastovu, te 2 gradiščanski 1 prekodravski Hrvati kao i veliki dio Bunjevaca! (Burno i dugotrajno odobravanje). Pa kako je sa Jadrana, a osobito iz ovog sta- rodrevnog grada luč prosvjete svijetlila —Balka- nom, tako nek prigodom 1000 godišnjice hrvat- ske, pjesma jekne — nek silna ko $rom, poleti iz prsa narodu mom: Sa hrvatskog Sinjeg mora, Prek Balkana kraj je tmini, Hrvatska se Opet vraća, Staroj slavi, veličini! Živjela Hrvatskal« = (Narod kliče burno: Žži- vjela, Živjela, Živjela!). Govornik je govorio potpunim poznavanjem predmeta, te je mnogome otkrio do sada nepo- znate historijske činjenice, Govorio je takovim za: nosom da je silna masa naroda s najvećom nape- tosti slušala muževhu i poletnu riječ poznatog pu- čkog predavača i govornika dugodišnju slavu hrvatskog naroda u nebrojenim pučkim predavanjima po ovoj Županiji Stoga g ga je masa burno aplaudirala i aklamirala tokom go- vora a nadasve na svršetku. Pri kraju govora Dr. N. Z. Bjelovučića počelo je rositi a ne malo iza kako je svršio udarila je jaka kiša pa se je sakup- ljeni narod razišao. Po podne bile su svečanosti po raznim mjestima, razne igre te veliko narodno hrvatsko kolo u prostorijama Hrvatske Radničke Zadruge, Navečer uz osvijetijeni grad bio je op- hod po svim ulicama gradskim uz razna klicanie, Na taj način završena je ova jedinstvena hrvat- ska svečanost kakva se nepamti, Dr, N, Z. Bjelovu-. očića, koji je u ovoj jubilarnoj godini pronio hilja- Nuši ribari 1 rihmsku konferenetin Pitanje prava ribolova na Jadranu nije još iz- među naše države i Italije potpuno uređeno. Da se konačno ovo pitanje uredi sazvana je konfe- renca u Opatiji, gdje su se na 16. o, mj. imali sa- stati naši te talijanski delegati. Sa velikim interesom svi naši ribari očekuiu rezultate ove konferencije, jer od uspjeha odno- sno neuspjeha naših delegata zavisi daljnji opsta- onak ribara i našeg ribolova uopće, | Za dalmatinsku privredu ribolov prestavlja jednu važnu privrednu granu, od čijih prihoda u predratna vremena živjelo je mnogo i mnogo obi- telji na primorju i po našim otocima. Mnogi naši otoci i primorska mjesta nem:iu mogućnosti, da drugim načinom priskrbe sebi koricu hljeba, ako ne ribolovom, Rat je pak silno uništio naš ribolov tako, da se predratno stanje nije još doseglo. Dr- žavna vlast poslije prevrata nije posvetila ribo- lovu onu pažnju, koju bi ovo u interesu cjelokup- nog narodnog gospodarstva zasluživalo, Ustav u čl. 34 ističe kao temeljno načelo državne uprave, da se morskom ribarstvu ima obratiti naročita pažnja, A što se je u tem pogledu od prevrata pa do danas uradilo! Možemo reći gotovo ništa, Po- sljedica ovog nemara za ribolov jest skrajna bije- da i oskudica naših ribara, koji čekaju priliku, da se ukrcaju na prvi parobrod za novi svijet i tamo isele za koricom hljeba. Naša poljoprivredna odje- ljenja na našim oblastima ne udovoljavaju njiho- A LR TRG ZA 3 X voj svrsi. Ona, izgleda ne vide, da je odnosno da bi | tibolov za Polje imao biti jedna ed prvih. pije a. ĆE BZ g nije ribarske alate, za svaku ribu prikladne mre- že, dotjeranu organizaciju, zaštitu i pripomoć svo- je državne vlasti traže, da im se dozvoli ribolov i duž naše obale, gdje ribaju naši goleruki ribari; sa starim, poderanim mrežama, bez modernih alata, bez organizacije i potpore naših vlasti. Ka- da bi se dakle dopustilo talijanskim ribarima, da uz našu obalu ribaju tada bi našim ribarima bio dan smrtni udarac, jer kao nedorasli i neoskrblje- ni premac podlegli bi talijanskom. konkorentu. Naši delegati u Opatiji to ne smiju, da dozvole, jer bi uništili ovu privrednu našu granu, i onemo- gućili njezin budući razvitak a primorskom pu- čanstvu digli bi i ono malo ribe, što _ naši ribari donesu na prodaju za njegovu prehranu, Prigodom ove konferencije u Opatiji mi upo- zorujemo naše delegate i nadležne faktore, da u pitanju ribolova zauzmu energičan stav, kojeg im diktira naš privredni i nacionalni interes, te da je već vrijeme, da se u duhu člana 34 Ustava ob- rati osobita pažnja našem morskom ribolovu. Na- šu pak Trgovačko-Obrtničku Komoru potsjeća- mo, da i ona uloži svoj glas i svoje sile za bolji- tak bijednih i osiromašenih ribara u interesu du- brovačke privrede, GOVOR Dr. BJELOVUČIĆA, Izrečeni histo- rijski govor Dr. Zvonimira Bjelovučića na dan proslave 1000-godišnjice, pobudio je na jednoj strani različita ogovaranja. Tako je ovo ogovara- nje prešlo i u neke novine, koje naivno donesoše potpuno neistinita izvješća, koja ipak za objekti- vna čitaoca sadrže u sebi toliko kontradiktorna materijala, da je lako prozrijeti, da su poslata svr- bom, da se namjerno javnost u bludnju zavede, .Dr. Zvonimir Bjelovučić zbog jednog takovog izvješća u »Novom Dobu«, poslao _ je ovaj Is- pravak: Gosp. Uredniku | »NOV OG DOBA« do SPLIT. Po članu 26 i 27 zakona o štampi izvolite do- nijeti na natpis: Iz Dubrovnika, Dubrovnik 14. Decembra, Neredi prigodom proslave 1000 godiš- niice tiskan u »Novo Doba« Split, 17. XIL 1925, br, 307, strana 6. Stupac drugi slijedeću | Ispravku 1) Nije istina, da je govor Dr. Zvonimira Bie- olevučića izazvao najveće negodovanje. Naprotiv je onaj govor bio burno aplaudiran od 10.000 slu- šalaca, jer je bio prikaz hiljadugodišnje borbe hr- vatskog naroda za svoju samostalnost. 2). Nije istina, da je Dr. Bjelovučić izigrao od- bor i govorio što je htio i tim glavni god srozao(7) (nerazumljiva riječ) na niveau jedne partijske skupštine. Naprotiv Dr, Bjelovučić bio je odre- đen za govornika na ovoj svečanosti od prvog odbora, u kom su bili sami Hrvati, a kojemu je on bio podpresjednik, Svoj govor ponudio je sam odboru na odobrenje. Novi odbor u kom je bilo i Srba, ovi su zahtijevali, kako mu izjaviše dva člana odbora: presjednik i referent, da Srbi za- htjevaju da u govoru ispusti historijsku činjenicu da je Stevan Nemanjić zatražio krunu od pape, po biskuku Metodu, što Dr, Bjelovučić kao ap- solvirani filozof sa povjesnom strukom na filo- zofskom fakultetu nije htio da historiju krivotvori, Prema tome nije Dr. Bjelovučić izigrao odbor, Možda ih je bilo nekih, koji su u školama učili da je Dalmacija srpska, pa kad su čuli historijske či-. njenice, začudiše se; ali tome nije kriv Dr, Bjelo- vučić, jer je historija i ne da se nijekati. Dr, Bjelovučić nije govorio što je htio, nego što je bilo u konceptu napisano, čitajući samo neke rodoljubne pjesme koje su mu momentalno bile potrebite da bolje naglasi neke historijske činjenice, | Dr. Bjelovučić nije * soon) ) slavu na niveau skupštine partijske, nego je dao istoj onaj hrvat- ski karakter i dostojanstvo koje joj dolikuje, što je vas puk dubrovački, kao što su i mjesne novi- ne »Narodna Svijest« 1 o sPirvaiste Riječ« posvie- dočile. 3) Dr. Bjelovučić nije zagrlio gosp. Došena, nego je g. nar. zastupnik Došen, politički isto. mišljenik Dr, Bjelovučića, spontano prišao govor-