POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU. HR DUBROVNIK, 24. DECEMBRA 1925. A se : e BS. : Kes DRED. Kai "0 M) Po Ak X So će AA : S GODINA 1. BROJ 26 RIJEC CIJENA 30 DINARA ZA POLA GODINE. Pojedini broj: Din. 1,50. Oglasi po posodbi. Izdavači i urednici; Stijepo I. Bjelovučić i Miho Kisić — IZLAZI NEDJELJOM, Štamparija »JADRAN« (Milan Gčszl) Dubrovnik, Dubrovnik, Pretplate, dopisi šalju se otet i uredništvu »HRVATSKA RIJEč« u DUBROVNIKU, Na Božić. Divna dana! Sve trepti od milja — Na sve strane braiska ljubav piri; Nema više mjesta mržnji ljutoj, Svijet se svuda grli, ljubi, miri, Crna zemlja nije više pako ' Raj je ona sad čisti | pravi, Gdje caruje bratstvo, mir i ljubav, Gdje se Bog i njegov zakon slavi. O divno li svijet taj izgleda, Lijepo li se kolo u njem vodi, Blaženo je ljudsko pokoljenje Što sad po toj crnoj zemlji hodi! U tom kola sklada, mira, bratstva Neka svijet za vijeke ostane, Zemlja neće više plačna biti — Uživat će ljepše, cvatne dane, Badal, (kod a 1925. Grgo Petković “seljak. i i | Božić 1925. Mi smo sretni očevidci kako se u stalnom raz- voju ljudskog duha sve stvari oko nas kao čudom iz svoje početne tvrdoće i oporosti promeću u okoristna oruđa koja služe s rama našeg života, | Iz dna u dan mi smo svjedoci velikih iznašaš- ća, Jednom ta iznašašća spasavaju 1 prođuljivaju vase živote; jednom: nam daju nov način da lak$e. zemiju obrađujemo, kuće sradimo, morem i zra- kom da plovimo; jednom nam pružaju sredstva za iskorišćenje do sad nerabljenih i neiskorišćavanih stvari a jednom nam Peta da se služimo skri- venim 1 nepoznatim silama. Ljudski vijek u vječnoj težnji duha našeg da: se što bolje snađe i udomi, ne prolazi nam više kao našim pradavnim predšastnicima u jezivoj borbi € strahu i neprijateljstvu svega sa svim, Iz- našašća kojim se naš život obogaćuje, upućuju nas da je priroda puna tajna i da je samo do naše volje, do naše ustrajnosti i pregnuća da ih otkrije- mo i da se njima najbolje koristimo. | Mi danas pristupamo prirodi s pouzdanjem i pred neiscrpivim vrelom tajna koje leže u njenom krilu mi već ne bježimo, ne skrivamo se od njih. Što više, mi se prirodi povjeravamo, osluškujemo život u njoj, sve marno ispitujemo i pretražujemo od najdubljeg tla i najviših visina do najsitnijih pojedinosti našega tijela. I što više dubemo, što podrobnije zalazimo u pojedinosti mi sve tačnije saznajemo kako su sve stvari povezane među so- bom, kako sve imaju svoju koristnu stranu — i konačno kako je sve na svijetu upućeno jedno na | drugo, ne da se međusćbno uništava već da se međusobno pomaže i zajednički služi općem, vje- čnom životu. Vidimo tako kako se sad ovim sad onim izna- šašćem sve većma povećavaju naša materijalna dobra; kako naš život postaje puniji, snažniji; ka- ko brže odmičemo od svojih predšastnika, To sva- kidnevno negda brže, negda polaganije ali uvijek stalno poboljšavanje naših životnih prilika, naziv- ljemo našim napretkom — progresom, I taj na- predak očituje se najvećom blagotvornosti na naš duševni život, Stalno jenjava borba, strah i nepri- jateljstvo između ljudi i prirode. Sa svih stvari ko da je spala ona pradavna kora tvrdoće i oporosti, koja je toliko plašila naše davne predšastnike. Ispod te kore je život i onda ključao kao i uvijek, I ali ga oni nijesu vidjeli a mi ga danas vidimo i os-. jećamo i zanosimo se s njim. I u njemu vidimo i osjećamo istu onu snagu, iste one zanose koje i u sebi 1 dva nauka odatle izvedosmo: da Svemu prilazimo s pouzdanjem jer je sve tu jedno za dru- go i da sve napreduje što se međusobno pomaže, A davno prije ovih istina koje je tvrdo ljudsko iskustvo dugim vremenom spoznalo, javio se čo- vjek koji je naučavao ista ta načela božanskim svojim duhom: načela ljudskog izmirenja, sarad- nje i ljubavi Velika i božanska isiina njegova na- uka u biti je svega života i svih stvari, On koji je gledao stvari bez njihove kore tvrdoće i oporo- sti, učio je taj nauk vječne istine snima koji nije- su vidjeli i žrtvom ga svojom posvjedočio, kako bi spasio ljude od zablude i duh čovječji oslobo- dio živinskih nagona, Žarka vjera u njegove bo- žanske riječi kroz gotovo dvije hiljade godina pregnuća donijela je neizmjerne plodove # eje: nila je vas naš život. On danas stoji u znaku izmirenja svega sa svim, Saradnja, međusobno podpomaganje, nor- ma su svega našega života. I više nego igda baš ove godine sve se tome načelu priklanja i podre- đuje, sve u njemu traži svoje spasenje i mir. Jer jedna od najvećih ljudskih nevolja koja je sveđ i u novom ruhu podržavala vatru starih nagona: međusobno takmičenje naroda, koje je završava- lo gotovo uvijek ratovima, baš ove godine izgle- oda sasvim počinje biti odstranjivana. Narodi se izmiruju, politički duh kreće.novim smjernicama pacifizma i međunarodne saradnje, Ne više među- sobna netrpeljivost, antagonizam; ne više među- sobno izigravanje i uništavanje; ne više krvavo - obračunavanje i potčinjavanje tuđeg života tuđoj volji 1 tuđim probitcima nego pouzdanje i bratim- stvo; saradnja i podupiranje! Važni međunarodni ugovori sklopljeni među zavađenim narodima kroz godinu 1925. i sve veći ugled i aktivnost. Društva Saveza Naroda, duh pacifizma radništva i seljaštva, koji odlučno stupaju na političko tlo, svjedoci su nam nove političke ere u međunarod- nim odnosima, Koliko smo pak sretni da je istim smjernica- ma upućen politički život u našoj mladoj državi! Sporazum između Srba i Hrvata, saradnja i po- dupiranje između Srba, Hrvata i Slovenaca u za- jedničkom cilju za dobro cijele nam zajednice bez štete jednoga, drugoga i trećega, načelo to veličajne kršćanske. istine, našlo je oslon i odjek u svim državljanima naše države i odahnuće du- hova od uništavajuće zavade, Božić 1925 dolazi nam u znaku bratskog izmirenja i bratske sarad- nje — dao Bog da čim prije dočekamo plodove od toga koji stalno ljudima i narodima dolaze kad po tim načelima misle i rade, M. Kisić. Hrvatsko slavlje u Sibeniku. | Dolazak Stjepana Radića. Veličanstven priček u moru seljačkih crvenkapa. Ministar Radić o pro- šlosti Hrvata i o budućnosti Hrvata, Srba i Slovenaca. Pozdravi Dalmacije Beogradu, Zagrebu i Ljublani. — Otkriće ploče kralju Tomislavu i otvorenje gradskog muzeja. — Sudjeluje 30. 000 ljudi. Ministra prosvjete i predsjednika Ka 8 Stjepana Radića dočekali su u Perkoviću pred- stavnici šibeničke općine sa par stotina seljaka. Usput do Šibenika seljaci pozdravljsju Radića uz pucanje prangija, Na šibenskoj stanici čeka 30.000 osoba sa mnogo hrvatskih zastava. Na stanici svira glazba. Kod dolaska bilo je neopisivo vese- lje i urnebesno klicanje. Zatim se formirala po- vorka od 10 tisuća ljudi i nekoliko stotina zasta-. va. Čitav grad je u zastavama. Povorka se zaus- tavlja pred hotel »Krkom«, gdje je Stjepan Radić održao ovaj govor: | Hrvatski narode! Seljačka braćo! U ovom slavnom gradu Krešimira Velikog, du- žnost mi je da učinim 3 poklona: Prvo poklon sjeni Velikog Hrvatskog seljačkog kralja Tomislava. Veliki je trostruko: prvo jer je bio kralj slobodnog hrvatskog naroda, drugo jer je hrvatski narod or- ganizirao tako, da je zapriječio put Madžarima, a otvorio put prema Srbiji i treće, što je razlikovao popa od Boga i nije dao da nam se Latin popne na vrat. Drugi poklon šaljemo našem moru, kome smo. ari i nikada nijesmo bili Smrv-/ uvijek bili 6 ljeni, Treba da kažemo bratu Slovencu i Srbinu: Ne tuguj, brate, ono što je moje i tvoje je, samo budi i ostani brat! Treći slava ne bi bilo bez nje — i to najprije crvenkapi u Šibeniku, onda u Zagorju i dubrovačkoj repu- blikanskoj crvenkapi, koja je danas u demokrat- skoj seljačkoj državi pod umnom vladavinom na- | šeg narodnog kralja. Treba da pošaljemo i tri po zdrava: prvi pozdrav našoj braći u Americi, dru- gi pozdrav našoj braći u Beogradu, njemu prije nego Zagrebu, jer mu zdravlja više treba, To nije njegova krivnja, jer u Beogradu su smjeli živjeti samo Turci, Arnauti i Cincari, to se još pozna, ali Beograd se diže i lupit će cincarsku čaršiju o tle, da će zadiviti Zagreb i Ljubljanu. Znamo, da u Beogradu ima trutova i crvi, Treći pozdrav šaljemo Zagrebu i Ljubljani zajedno, da se vežu za uvijek, Neka je Ljubljana ljubljena od svih i od svog brata Hrva- ta, a uz njega i preko njega i Srbina, To su tri po- zdrava i tri poklona, Ja se ne upoznavam danas s vama. Poznali smo se još pod Tomislavom, a upoznali smo se i pod Obzanom. Obznane nikada više biti ne će, može biti Obznane seljačkog pra- va, seljačkog napretka i seljačke privrede, Živje- i poklon našoj crven kapi - niti Tomi. solidnih privrednika, ali ima i la hrvatska Dalmacija udružena sa braćom Srbi- ma i Slovencima«! Cijeli Radićev govor bio je prekidan klieanjem : Nj. V, Kralju, državi i narodnom sporazumu. . Ispred hotela »Krke« Radić praćen od više ti- suća seljaka otišao je u crkvu, gdje je odslužena | služba Božja. Pred crkvom su stajali poredani sokoli i sokolice, te predstavnici seljačkih organi- zacija, koji su kod izlaza iz crkve pozdravili Ra- dića # njegovu pratnju, Na trgu je sa balkona Ra- “dić održao ovaj govor. »Hrvatska braćo i sestre! Mi smo malo prije u crkvi čuli jednu od naj- ljepših poslanica Sv. Pavla, koja počinje: Budite : jedni u misli, miru i ljubavi. Ono, što je sv, Pavle pisao prije dvije tisuće godina, to smo mi Hrvati učinili, Mi smo u cijeloj našoj domovini jedni u misli hiljadugodišnjice narodnog. i državnog svog života. Pomislite, što to znači, kad nas četiri mi- lijuna obuhvata jedna misao i jedan osjećaj hilja- dugodišnje patnje, uspjeha, rada i stradanja i kad nakon toga možemo reći, da stojimo na sinjem moru i na Dunavu tako čvrsto, da nas nitko iz- baciti ne može i kad možemo reći bratu Slovencu: »Ne boj se, budi svoj i budi s nama i bit će ti do- brol« i drugom bratu Srbinu: »Brate junački! Da- nas se ore ne ralom niti plugom, nego perom, ore se sitnim pismom«. U dječjoj duši stvara se jedna kultura, socijalna i čovječanska, koja diže onoga, koji je bio pogažen, a to je seljak. I ako ostavljen od svih on je sačuvao jezik, zemlju, domove i du- šu. Tom hrvatskom seljaku moramo dati sve, što | možemo, jer smo mi njegovi, a on je naš. To je je- dinstvo hrvatskog naroda, jedinstvo unutrašnje, jedinstvo uspomene, koje seže na hiljade godina _ unatrag. Mi smo sačuvali domove svoje i sada državu uređujemo. Beogarđu, Zagrebu, Splitu, Ljubljani i u svakom selu, svugdje, treba da dođe luč pro- svjete, ne samo etiketa, nego živi znak života. Svugdje treba da se osjeti, đa su tri brata nemo- guća bez onoga srednjega, Hrvata, on je kolovo- đa, zato jer je u sredini, zato jer je na moru, jer je na Dunavu, jer nikada nije udario brata svoga i kada mi izgradimo naše luke, onda će nam Susje- di biti bolji prijatelji, nego su, Kad vide, da se ne može zakoračiti na našu zemlju, onda će nam sti- snuti ruku, Zato pozivamo sve susjede, da živu u miru i ljubavi. Taj mir treba da je trajan mir, koji stvara, a ljubav treba da je smjela, viđovita, Mi