U Dubrovniku 2. Avgusta 1893.

Cijena listi

Za Dubrovnik na godinu fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnugoru na go-
idnu fior. 5.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROV-

NIKA“.
Dopisi se šalju uredništvu.
| Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izja-
ve, javne zahvale, računske
izvješća i slične objave plaća <
6 novčića od retka. Ako se više
pa štampaju, po poi.

Nefrankirana pisma 1 ne e pi
maju se.

Broj 6.

Izlazi svake Srij ede.

Godina II.

EPILOG
Gundulićevoj svečanosti.

Radi preobilnog materijala ne mogosmo do
danas donijeti ovaj članak, koji u prijevodu vadimo
iz Bečkog njemačkog lista: ,Pregse“, iz organa
N. P. Ministra unutrašnjijeh posala. Ovaj članak
najbolje harakteriše tobožnju hrvaeku pobjedu pri
otkriću Gundulićeva Spomenika, te je važniji od onog
pisma, što ga je pisao neki Nijemac iz ,Reieh-a“,
i koje donosi ,Obzor“ Br. 164. u svoju obranu.

Evo tog članka:

Za nekoliko mjeseca srpske su i hrvacke no-
vine pisale o političkoj i književnoj znamenitosti
otkrića Gundulićeva Spomenika. One su svakojako
proricale pošljedice ove svečanosti minule i niko
88 — ni ovdje ni drugovdje — ne sjeća više da je
u Dubrovniku bilo te proslave. To dokazuje u pr-
vome redu kako su neosnovane bile nade onijeh,
koji su htjeli da od ove kulturne proslave: bude,
poput Kačićeve, političkog i narodnjeg uspjeha.

Misao je ovijeh iskaza nikla megju skrajnji-
jem hrvackijem elementima u Zagrebu, a njihovi
privrženici u Zadru postadoše im sluge, da posiju
najbjesniju propagandu u Dalmaciji u smislu veli-
ko hrvačkom. Otkriće spomenika služilo je — pri-
vidno — da dokažu, da je Gundulić bio u svoje
doba hrvacki pjesnik; u istini pak, svečanost je
imala da dokaže da su Dubrovčani Hrvati, i da se
svi Slaveni Katolici i oni južne Dalmacije prizna-
ju šljedbenicima Ante Starčevića. S toga je bilo
naravno, pošto je razmirica srpsko-hrvacka dostigla
svoj vrhunac — da Srbi odgovoriše na provokacije
iz Zagreba i iz Zadra time, što se mnogobrojni
okupiše sa svijeh strana i na taj način prosvjodo-
vaše pri Gundulićevoj slavi.

Radikalne hrvacke novine u Zadru i u Za-
grebu uvjeravaju i danas, da je osvajački put poli-
tički i književni u Dubrovniku potpuno uspio; na-
protiv svaki objektivni promatralac valja da roče,
da su svečano nasjeli. Ponašanje vlastele i gragjan-
stva grada Dubrovnika biće uvjerilo sanjaoce hr-
vacke budućnosti, bili oni iz Zagreba ili iz Zadra,
biće ih uvjerilo da Dubrovčani žele sačuvati svoju
istorijsku i književnu individualnost i da nijesu ni
najmanje skloni, da budu ili da postanu vršioci šo-
vinizma velikijeh Hrvata. Poznato je, da je Dubro-
vnik bio uvijek republika čašćena, središte znanja
i zapadne kulture. Kao republika mnogo se je ko-
ristovao talijanskom kulturom, koja vladaše cijelom
Evropom; ona je bila lanac, kojijem se je vezivao
sa zemljama, koje mu bijahu straga: s bosanskom
i srpskom kraljevinom dok su postojale.

U istorijskijem spisima i po novinama du-
brovačkijem može se pisati — kao što se i govo-
ri — da je Dubrovnik uvijek bio hrvacki grad; da
je plaćao danak hrvackijem vladaocima.... i tako
što slično.

Ali su ovo obmane, kojijem se u naše doba
utaman pitaju Starčevićanci. ,Presse“ je u svome
članku od 28. Maja dokazala posve tačno, da je
Gundulić pisao jezikom, koji se je u XVI. vijeku
govorio kod nas i u Hercegovini, a ne u Zagrebu
ili u Varaždinu. S toga ni estetičke ideje, koje su
mu bile uzorom, nije pokupio na Savi, nego u Ita-
liji, te je uzaludna muka Zagreba da učini Gundu-
lića (Tassova obožavatelja i imitatora) pretečom hr-
vackijeh pjesnika prošloga vijeka.

U ostalome, književna pobrkanost na korist
Hrvastva bila je, kako se reklo, sporedna stvar,
prosti izgovor. Ne uspješe ni političke ni narodne
tendencije pri ovoj svečanosti. Hoćemo li narodni
značaj opredijeliti po broju gosti, trebalo bi reći
da su Srbi bili u velikoj većini. Zadarski ,Naro-
dni List“ i Zagrebački opozicijonalni listovi po-
kušaše, doduše, da sa bučnijem opisima punijem
Živio Starčevići Živila Hrvatska dadu Sve-
čanosti narodni hrvacki značaj. Ipak laži i tenden-
cijozno pogriješeni izvještaji ne mogu istinu obori-
ti, dajbudi pred onijem, koji su nazočni bili. Da
ocrne saučešće Srba u svečanostima, ,Narodni
List“ i ,Hrvatska“ izmišlješe da je njihovo po-
našanje bilo nelojalno, i da su amo tamo sa dal-
matinskijem talijancima vikali: Živjela Italija!
i slično; a to je puka laž.

Stara je to igra Starčevićanaca, koliko u Dal-
maciji, toliko u Hrvackoj, da se razmeću nekom di-

nastičkom lojalnosti i da svojijem protivnicima pod-
meću nelojalnost i težnje preko granice. 'Vakve su
podvale i klevete ipak davno postale bezuspješnijem
oružjem, jer ge je dokazalo da su lažne.

Što se tiče čisto političkog gledišta nedavni-
jeh iskaza, ne da se poreći, da je starčevićanizam
u pošljednje vrijeme znatno napredovao u Dalma-
Giji. Puk po selima nema još dijela u ovome po-
kretu; jedan dio inteligencije širi živo ove ideje,
koje sačinjavaju tako zvani veliko=hrvacki program.
1 u ovoj prigodi, treba kazati, da se na žalost do-
maći elemenat, a megju ovijem neki od najprvijeh,

koji se glase kao vijerni prama austrijskoj državi.

bratimo u nekijem mjestima Dalmatinskijem sa
najrađikalnijim elementima u Zagrebu, i posve neo-
pravdanijem načinom: sa lojalnošću i sa političkom
došljednošću.

Zar je dozvoljeno biti Starčsvićanac u Dal-
maciji, a naprotiv u Beču braniti najodlučnije dua-
lizam ?

Treba ipak priznati, kako je već rečeno, da
viši dio dalmatinskog naroda ne goji Starčevićan-
stvo; premda — kako je uvjeravao jedan izmegju
putnika Zagrebačkijeh — u Dalmaciji ima više pri-
staša toga načela nego u samoj Hrvackoj i Slavo-
niji. Moglo bi se dati da se i ovdje obistinjuje
ono: nemo propheta in patria!

Govori ge, da na ove elemente nazočnost Na-
mjesnika podmaršala Davida nije učinila dobar uti-
sak. To je moguće; stalno je ipak, da su svi oni,
kojima je stalo bilo da svečanost sjajna bude i koji
su se plašili, da ne pukne u ovoj zgodi bracki srp-
sko-hrvaeki antagonizam, zahvalni Namjesniku, koji,
ne samo svojom nazočnosti počasti svečanost, nego
zapriječi svaki izraz političkijeh <agitacija i želju
slučajne borbe. Moguće je da su se izjalovile sve
nade Zagrebačkijeh pretjeranika, pored sve novi-
narske agitacije od njih stvorene. 1, usprkos ,(Or-
venoj Hrvatskoj“ koja u Dubrovniku izlazi, ovaj
grad ne pristaje uz Starčevićanstvo — kako što do-
kazuje govor pun osjećaja načelnika Gundulića. A
to nam daje nade, da većina javnog mnijenja u
Dalmaciji ne nalazi se na onom polju, koje hoće
propast dualizma i ustrojenje velike nezavisne  Hr-
vacke; a to najbolje potvrgjuje hladni doček, što
imadoše putnici i šoviniste iz Zagreba u Kotoru,
Šibeniku i Zadru.

— iči
Svečanost.
Obodske štamparije u Crnoj Gori

Cetinje, 27. Jula 1893.

Na lagji koja je krenula iz Gruža našli smo
J. Kulišića narodn. zastupnika, Miovića indženje-
ra, prof. Lamanskog, Milićevića sa sinom, Cvetića
glumca, Ž. Simića profesora, presjednika pjevačkog
društva ,Stanković“ u Beogradu, P. Pačića sudiju
iz Beograda, Ljubu M. Kovačevića profesora, Peru
Todorovića novinara, Kašikovića urednika ,Bosansk.
Vile“, Josefa Broža profesora u Pilzenu, Rusa Sir-
kova, Dr. Tomića, Kostu Šumenkovića iz Borovca u
Staroj Srbiji. U Kotoru pridružio nam se Dr. Kvekrvić,
Gjuro Vukotić narodni zastupnik, Dr. Papi. Ko je
mogao naći kola išao je u njima, ali velika većina
išla je na konjima, koji su naročito bili poslani iz
Crne Gore. Na Cetinje stigli smo u 2 sata po po-
nosi: pričekao nas je odbor a na čelu presjednik
Rovinski i Dr. Tomanović i odmah nas razmjesti-
še u stanove. Mi lDubrovčani namješteni smo u sali
ženskog instituta a i sav inštitut pun je ostalijeh
gosti. Već kad smo stigli na Cetinje bile gu _mno-
ge kuće okićene zelenilom i zastavama crnogorski-
jem, srpskijem, i ruskijem. Članovi odbora imaju
preko ramena široku trobojnicu. Netom smo došli
rekoše nam neki od odbora da je jedina kotor-
ska općina bila pozvana(?!) i da su im javili
da dolazi načelnik Pezzi i Giunio, i zbilja kada smo
jutros ustajali dogjoše u karoci sa općinskijem dje-
tićem u bonetu.

U utornik osvanu sve Cetinje u svečanom ruhu.
Naroda sa svijeh strana; Srbi iz svijeh kraje-
va zastupani u velikom broju. Srbi iz Austro-Ugar-
ske posjetiše u deputaciji Milinkovića poslanika
austr, ugarsk. Poslije podne svirala je u dvorskoj

bašči muzika. Muhamedanci igrali su podgoričko
kolo. U bašći bili su knez, knjaginja, našljednik
knežević, Mirko vojvoda, arcibiskup Milinović i ci-
jeti diplomacki kor sa familjama. Knez se razgova-
rao sa vojvodama, Vojvogjanima, Srbijaneima, Dal-
matincima i ostalijem uglednijem osobama. Crno-
gorci igrali su na poredo sa Muhamedancima kolo.
Osobito dugo razgovarao se knez sa Perom 'Todo-
rovićem.

U večer bila je sjajna iluminacija. Sva brda
oko Cetinja gorjela su u plamenu. Osobito lijepo
bješe pogledati Lovćen u dalečini, i Tablju kraj
Cetinja s koje su puštali rakete. Na jednom  br-
dašeu velikijem ognjenijem slovima piše ,Obod“ a
na drugom ,0. Š.“ (Oboldska Štamparija). Sve Ce-
tinje zapliva u ognju; neopisivo veselje u narodu.
Na državnoj štampariji vide se trasparenti na pro-
zorima :

1. prozor: I naše su — Suze utirali — Vješti
zvući — Divnijeh gusala.

H. prozor: Da junački — Amanet čuvamo —
Divno ime — i — Svetu slobodu.

Poviše vrata: 1493-1893 (slika otvorene knjige)
Slava — Osnivačima — Obolsko — Štamparije.

II. prozor: Životan je — Srpski narod — I još
su mu — Dugi dani — Za zlo zlijeh — A za do-

bro — Čovječanstva — Bog ga hrani.

IV. prozor: "ek potonje — Srpske pjesme —
Njegoševom lirom ječi — Zvekom sablje — Laza-
reve — Danilova — Sablja zveči.

V. prozor: S Kosova je — Povjetarac — Raspa-

ljiva — Srpske grudi — I ojeliva — Vedra čela
— U junaka — I u ljudi.

VI. prozor: Udar nagje — Iskru u kamenu —
Bez njega bi — U kam očajala.

U 8% kreće se bakljada sa muzikom ispred
Zetskog Doma, pored pošte i telegrafa, pa glavnom
ulicom pred Dvor; kad stignu pred Dvor poredaše
se u velikom polukrugu a po srijedi stane muzika.
Vojvoda Lakić vasojevički brigadir stupi naprijed 41
u kratkom govoru pozdravi Kneza, koji bješe po-
molio na peronu okružen svom familjom i diplo-
matima sa njihovijem gospogjama. Knez odgovori:
»Hvala vi braćo, hvala vi Crnogorci, hvala vi mili
gosti. Živjeli!“ Urnebesno živio odjeknu sa svijeh
strana, muzika odsvira crnogorsku himnu i zatim
krenu bakljada u istom redu, glavnom ulicom, pa
preko pazara pred Zet. Dom gdje se razmetnu. Mu-
zika osta na pijaci pred Dvorom malo niže na de-
sno k glavnoj ulici. Narod klicao je Knezu, knegi-
nji, našljedniku, Mirku, kneževom domu. Megju tim
stupe na srijedu muhamedanska momčad iz Podgo-
rice, jedan bolji od drugoga a megju njima vojvo-
da Mirko i povedoše kolo. Vojvoda Mirko uhvati se
po srijedi i oduševljenjem i živahnošću, koja mu si-
jeva iz oči, zaigra kolo sa Muhamedancima zanosno
pjevajući. Kad svršiše, uhvatiše se Crnogorci u kolo;
i tako sve na poredo Muhamedanci i Crnogorci
igraše kola natječući se ko će bolje. Megju tim je
muzika svirala razne komade. Ova muzika ima 36
ljudi, sve sami Crnogorci mladi, a kapelnik Vimer
Čeh je. Nema još + godine od kako je ustrojena.
ali vrlo dobro svira tako da bi se gotovo mogla
usporediti sa svakom austr. vojničkom muzikom. Za-
stupnici universa i drugi odlični gosti gledali su to
p.avo narodno veselje iz Dvora. Dok se narod ve-
selio Knez pozove u dvor guslara i povuče se s go-
stima u sobe. Veselje je trajalo do 11 sati a tada
muzika ode svirajući i narod se razigje ko da spava
a ko da večera. Do kasno doba noći razlijegalo se
cetinjsko polje od pjevanja i klicanja. Mi odosmo
spavati u 2 sata, da sutri dan t. j. isti dan u 7
ustanemo.

Srijeda 1426 VII.

Po zidovima pjesma Sundečića,

U 8 sati primio je Knez ad ese i zastupstva.
Megju zastupnicima bio je i g. Šarić u ime Srpske
dubrovačke štamparije. Megju tim svi se drugi isku-
piše u Zet. Domu gdje dogjoše i gore spomenuti.
Ko da izbroji i same odličnije goste. Svi strani po-
slanici sa familjama u najvećoj paradi, izaslanici
pariške i oksfordske universe u historičnim nošnja-
ma (talari), prestavnik švajcarskih universa, ruskih
universa, srpske Kraljevske akademije, Matice srp-
ske, izaslanici i zastupnici prosvjetnijeh zavoda srp-
skijeh i stranijeh i zastupnici Srpstva iz svijeh kra-
jeva, crnogorski generali i vojvode, Muhamedanski

Muftija s hodžama, Nadbiskup barski sa sekretarom
i pravoslavno svještenstvo. Kad je već svaki bio na
svomu mjestu začu se urnebesno ,živio“ znak da
dolazi Našljednik Danilo, vojvoda Mirko, knez Ka-
ragjorgjević i knez Dabiša potomak srpske vlada-
lačke kuće Kotromana Dabiše, Bosanskog Vladara,
u pratnji članova vladalačkog doma svijeh minista-
ra i velikodostojnika. Našljednik pročita podulji
govor spomenuvši harakter i značaj ove kulturne
srpske proslave i ponudi gostima hljeb i s6. Preko
govora Našljednika stupio je u dvoranu austr. po-
slanik sa svijem članovima poslanstva i familjom i
turski poslanik sa svojom pratnjom u najvećoj gali.
Iza govora Našljednika čitali su zastupnici adrese
i to ovim redom: prof. Lamanskij adresu carske
ruske akadem. u Petrogr., prof. Poarije prestav.
pariške universepozdravio je Našljednika, prof. Har-
di čitao je latinsku adresu oksford. univ., prof.
Aleksandrov adresu kazanske univ. kao najstarije u
Rusiji, za tim je pročitana adresa varšavske universe.
Poslije toga uputi se cijela povorka na poziv Na-
šljednika u dvorsku kapelu na parastos (vidi pro-
gram). U crkvi je bio Knez, Kneginja i t: d. [Pred
orkvom stajale su dvije čete vojnika s barjacima
pod oružjem. Dalje vidi program pod 3). i 4). Pre-
ko primanja stajale su dvije čete pred dvorom a
muzika svirala. Pošto je bila velika masa onijeh
koji su išli u dvor da se poklone, išlo se sve jedan
za drugim kroz jedna vrata salona, u komu je bio
Knez i Kneginja, i pošto bi se svaki poklonio o-
dmah biizašao na druga vrata. Za tim išli smo nas
4 u deputaciju kod arcibiskupa da ga pozdravimo.
Vrlo ljubezno nas je primio.

U jedan sat zajednički objed u varoškoj bašči. Tu
su bile načinjene dvije trpeze svaka 200 (dvjesta)
metara dugačka, pokriveno krovom zelenila iskićena
zastavama srpskim. Na ulasku bjehu tri slavoluka
iskićena zastavama. Na srednjem vila se po sredini
Crnogorska zastava, desno frane. lijevo rusk. (Drei-
bund!!) Na desnom po srijedi Crngr. desno austr.
lijevo tursk. Na lijevom po srijedi Crn. desno ta-
lijan. lijevo englesk. Čelo desno trpeze sjedio je
Našljednik, kraj njega Mitropolit ernogor., nadbiskup,
Kosanović, vladika Ružić, izaslanici i ostali gosti
redom. Čelo lijeve vojvoda Mirko, Šako Petrović,
Muftija, hodže, Muhameđanci i ostali redom (, Menu
prilažem“). Zdravice tekle gu ovako:

1. Mitropolit Knezu i Knjeginji.

11. Našljednik Gostima i Crnogorcima.

Ill. Areibiskup Našljedniku i vojvodi Mirku (vrlo
lijepo).

1V. Bogišić u ime Kneza Velikom Knezu Ko-
stantinu Konstantinoviću i Ruskoj akademiji.

V. proi. Lamanskij srpskoj nauci i prosvjeti (ruski)

VI. Prof. Miličević akademičar, pariškom i švaj-
carskom aniversatu (vrlo lijepo).

VII. Prof. Poarije spomenuvši srpske pjesnike
Gundulića, Njeguša i Knez Nikolu (francuski) slo-
venskim universama. lično zahvalio Danilu na
lijepom dočeku i gostoprimstvu. Svršio sa ,Živjela
Crna Gora“. Neopisivo aklamiran (jedan od najljep-

ših govora).
Vlil. Prof. Našljednikov Piguet iz Švajearske u

ime švaje. univ. zahvaljuje i napija crnogorskoj inte-
ligenciji (srpski).

IX. Prof. Pavle Popović u ime crn. intelig. za-
stupniku okstord. univ. g. Hardi, universi i Englezima.

X. Hardi (srpski, izuzevši engleski izgovor, do-
sta dobro) izmegju ostaloga: ,nama na oksf. univ.
jednom od najprvijih universa ne može da ne pane
u oko ta okolnost, da ste vi imali štampariju prije

nego mi. Nije li to garancija za bolju budu-
ćnost..... Svršio je sa: , Zivio Knez Nikola, živjeli
Crnogorci.

Iza ovoga uputiše se Poarije i Hardi izmegju
dvije trpeze, da vide donju stranu stola; ovacijama
nije bilo kraja, kad dogjoše na drugi kraj trpeza
digoše ih na ramena i kličuć im doniješe | ih do
njihova mjesta.

XI. Prof. Živko Dragović prestavnicima ruskih
universa.

XII. Prof. Aleksandrov Knezu Nikoli kao presta-
vniku i pokrovitelju književnosti u Crnoj Gori.

XIII. Dr. Tomanović srpsk. kraljev. akademiji i
nje prestavnicima Miličeviću i Kovačeviću.

XIV. Lj. Kovačević odgovara u ime akademije.

XV. Vojvoda Šako Petrović gostima iz Boke, Du-
brovnika i Dalmacije.